PRAVA.

GIINA_JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. IZLAZI SVAKE SUBOTE
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. ŠTVU. — ZA ZAHVALE
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN

I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ STOJI 20 P. ARA.

Br. 524.

 

 

 

NENADANO m
U DUBROVNIKU, &. MAJA 1915.

VELIKA SJAJNA POBJEDA

Pomoću Boga Velikoga, zagovorom | Ako je glas ob ovoj sjajnoj pobjedi
Pomoćnice Kršćana, a svojom hrabrošću i| toliko obeselio nas, koji smo daleko od
junaštvom naša je i saveznička nam vojska| bojnog kreševa, pomisliti možemo, kakovim
izvojevala veliku i sjajnu, do sada još ne- je novim oduševljenjem i novom snagom
vigjenu i nečuvenu pobjedu. Već na prvi napunio naše hrabre borioce na obim
glas od 4. ov. mjeseca, da je kolosalna frontama.
ruska fronta na više mjesta probivena, da Poput ognjenih lavova tjeraju oni sa-
neprijatelj bježi, nastalo je po svoj našoj i| da neprijatelja sve dalje i dalje, oduzimlju-
našeg saveznika državi, neopisivo veselje i| jući mu bogati i neizbrojivi plijen.
oduševljenje, a osobito u| Beču i Berlinu. Ovo je pobjeda dvostruke radosti, jer
Zvona stala slaviti, gradovi se kite zastava. razdjeljena radost, dvostruka je radost. Siaj-
ma, škole svetkuju praznik, svačije srce živ-| nim pobjedama njemačke vojske radovali
lje kuca, mnogima se oko kvasi suzom ra- smo se i mi, kao i oni našima, ali ova po-
dosnicom, a svima se iz dna duše diže je-| bjeda zajedničkim je silama izvojštena, za-
dan sami, duboki uzdah: »Slava Bogu!« | jednička je stoga i naša radost. I sami ne-

O velikoj toj pobjedi, o njezinoj za-| prijatelji moraju da se dive bratskoj slozi
mašitosti svaki nam čas stižu novi izvje- i zajedničkoj junačkoj borbi naših i nje-
štaji, sa sve to radosnijim glasovima. Po-| mačkih vojnika.
slije toliko dana i mjeseca, punih zabrinu- Neprijateljima našim, koji su iz puste
tosti, eto su nam svanuli dani radosti, dani pohlepe izazvali ovaj rat, i uzdali se u svoje vojnu zapovijed : Njegovo Veličanstvo, Će-
slave, koji će naći svoj vrhunac onda, kad| zlato iu brojau nadmoć vojske, padaju | sar i Kralj_Frano Josip, blagoizvoljelo iš
budemo slaviti dan mira. da ohola krila. Strašan je za njih ovaj 5 am upraviti slijedeće previšnje ručno

Dušmani naši plašili su nas proljećem, | lemi poraz ruske vojske, a i na e pismo :
naviještali da istom u svibnju za njih o-| ratištu prati ih zla sreća, jer njemačka ofen-

a pravi rat, pak eto mia i i: siva čini prava čudesa, pak i navala na Dar- ši Pod om DR teti jr
ljeće, nadošao svibanj, a naša i njemačka | danele za njih je gorka jabuka, jer i Turci ia TO: A: g Ee e i e
vojska bratskom uprav slogom beru nove| se iskazuju pravi junaci i pred sjajem nji-| U neodolji o oem aj e z a: u . ra-
lovor-vijence. Sve muke, sve patnje, koje| hova oružja neprijateljska vojska silno strada, | brog neprijatelja et a aliciji, za-
su naši hrabri vojnici podnosili nečuvenom Uvigjavni, genijalni naši vojskovogje| robile jinogo lju ii e e EO ra-
ustrajnošću usred čiče i najljuće zime, u sni-| znali su svojom vještinom ne samo izmo-| tnog materijala; o ie nedovezuje
jegu i u ledu, u topovskoj vatri i u krvi, | riti tri put jačeg neprijatelja, već ga dove-| Se uz vaše zastave. Diveć se_Ja, svi, naj-
kao i sve naše žrtve, koje smo danomice | sti tamo, gdje su mu pripravili strašan po-| toplijom zahvalnošću valjanim četama,
prinosili na oltar domovine, obilno su sada raz, pravi grob. a se bratski skupa drže, zi da
nagragjene. Dokle bude i vijeka i svijeta, pripo-| Movina ponovno one svoje sinove, Va-

Naša žalost okrenula se je u radost i vjedat će se junaštva naše i njemačke voj.| ma vrhovnom zapovjedniku vojske, ge-
više nego li ikoje vanjsko slavlje vrijedi| ske, i daleka pokoljenja divit će se mu-| ral-obrstu pomeo u e svim a
ono veselje, koje se čita na svačijem licu,| drosti i ratnom umijeću naših zapovjedni.| Sama od najvišeg do najnižeg, e
ono zadovoljstvo, koje se opaža u svači-| ka, a ove krvave godine 1914. i 1915. spo- vojnicima zahvaljujem od svega srca; li
jem oku. Sad napokon imaju već da umu- minjat će se radi svojih krvnih strahota vi.| uovlašćujem Vas, da moje BE pie
knu one zloguke vrane, da nestane onih sum-| še nego li zlokobna 1848, site vojsci, FRANO Josip,
njivih Toma, koje je uvijek mučila neka ma- U ove dane, kad nam radost i vese-
lodušnost i strah. Ispunilo se je ono, što nam lje srce napunja, naše misli lete po krvavim
je naš hrabri Borojević već davno poručio. | razbojištima, mi pratimo u duhu svaki ko-

Pravo se značenje ove pobjede ne mo-| rak naših vojnika, mi se s njima radujemo
že još dovoljno procjeniti, neki misle, da|i veselimo, kako smo s njima znali i da
bi mogla biti i od odlučnog časa. trpimo; naše molitve zahvalnice dižu se put

  
 
  
 
 
 
 
 
   
  
 
 
 
 
  
 
 
   

na našeg sijedog Vladara,

  
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
   
 
 
  
   
 
 
 
 
  
  
  
 
  
  
  
 
 
 
 
  
   
   
 
 
 
   

ovog krvoprolića. Pomisao na Njegovu pre-
jasnu osobu napunja najvećim oduševlje-
njem srca svih vojnika i svih njegovih po-

de oduška svojoj radosti, te da ne izrazi
svoje previšnje priznanje i svoju zahvalu
cjelokupnoj vojnoj sili, koju ne možemo
inače, a da u cjelosti ovdje ne prenesemo.

Jučer je iz glavnog stana naše vojske
stigla slijedeća brzojavna vijest:

Vrhovni zapovjednik vojske, feldmar-
šal Nadvojvoda Fridrik, izdao je slijedeću

 

 

znanjem, dajem izražaja čvrstoj nadi, da će
energični i svijestan svog cilja nastavak na-
vale i progonjenja pobjedonosnih saveznič-
kih četa donijeti potpuni odlučujući uspjeh
i upotpuniti poraz neprijatelja,

sila, ujediniteljem svega zdrava i razumna pa
čuvarom ljepote i široke crte humanističke evrop-
ske civilizacije. Hronos vladaše pa sei ispunjaše
sad jedna, sad druga uzvišena misija. U tome
tijeku historije i jednog dana krvave ljudske po-
vjesnice osvanuše u dubrovačkim vođama, u luci
Sugjurgja, galski krinovi. Mirno, tiho more oko
Tavride zadrhta pred stotinama vesala te podi-
goše bijele valove i zamutiše inače bistre vode
leptunova carstva, Jaki, čvrsti kameni stupovi,
što i danas beznadno čekaju velike galije, na-
ve sugjurskih brodovlasnika : Stefani-Škočibuh4
Cidilovića, Sagri-Krivonosomića, Flori-Cvjetko-
vića, Marcelli-a, Marulli-a, Stepka, Lesind, Be-
ribaština, Ruski-4 i drugih, zaškripaše pod teži-
nom čvrstih užeta, koji pridržaše ponosne pro-
vansalske galije, Humsko stanovništvo čeka u
| strahu, je li to vojni pohod na uvijek im mirnu
domovinu te se podavaše zaštiti svetoga Vlasija
ili kakav novi Odisej traži amo svoju Itaku.
Mala, tiha lagjica privede, do leandrom i lovori-
kom obrasle obale,

Ž | sku Luku, gdje dugo vremena skromno živio
Y RODLISJTAK | kao župnik i 17. siječnja 1894, umro u Dubrov-
eni niku. Od njega potječe štampanih i neštampa-
nih djela, s

Najprije je počeo pisati pjesmu  »Goso«
g. 1840. Pjesma je veoma duga. Svršio ju je
nukon 40 godina. Tu je sve, što je pjesnik do-
živio za tih 40 godina. »Lopujska Sirotica«, pro-
zaično djelo, početa je g. 1844, i nekoliko je
glava bilo štampano u »Zori Dalmatinskoj«. Kas-
nije je preragjena. Zatim dolazi »Zlatka«, pjesma,
koju je ispjevao g. 1845. i u kojoj upravo bukti
pjesnička duša. U Zadru je objelodanio Kazali
»Glas iz pustinje«, ana Rijeci izdao je »Grobnik«
u tri pjevanja, djelo, koje mu je donijelo glasa
i priznanja. »Cviet neimeni« pjesma je poveća.
Kazali je pisao mnogo za književne listove i
preveo mnogo stvari iz njemačkog, francuskog,

Stogodišnjica Kazalijeva rogjenja.

Dne 29. pr. mj., navršilo se ravno 100 go-
dina, otkad se u Dubrovniku rodio hrvatski
pjesnik Antun Kazali, koji je za duga vijeka svoga
mnogo i plođonosno radio na polju narodne
prosvjete i stekao lijepih zasluga za književnost
hrvatsku.

Rodio se u Dubrovniku 29. travnja 1815. od
pomorskog kapetana Nikole Kazali-a i Margarite
Bigonzini. Od poroda do 23. godine vazda bo-
ležijiv, jedva je mogao pristati u učionici, ali je
nikad hotimice nije ostavio,

Po davnom: običaju svoje porodice bio je
namijenjen pomorstvu, pa je i nautičke škole u-
čio prije filozofije, No iznenada promijeni zva-

y

 

: ' v mirno; rognanika, kralja

nje, pa se uz privolu svojih roditelja posveti grčkog i engleškog. Dovršio je prijevod Ilijade Renata, dobrog Renata, posljednjeg u
crkvi i knjizi, Homerove, ali nije cijela izišla, nego pojedina Kraljevske sjajne palače u Provansi i Bari-u za-
Izišavši iz sjemeništa, dao se na učenje svoga poglavlja. mijeni prosta zidanica; samo štit nad vratima,

jezika iz usta puka po župama u Konavlima i
u Primorju dalmatinskom, pa po otocima, Počeo
se i knjigom baviti, te je postao učiteljem gim-
i nazijalnim u Zadru. Tu je za neko vrijeme ure-
=. glivao »Glasnik dalmatinski«. .Po tom je prešao
u Banovinu i dobio mjesto (profesora na Rijeci,
&dje je ostao više godina. Kad se Kazali opet
sklonuo u Dalmaciju, postao je u Stonu upra-
vilelj pučke škole, a po tom je pošao u Šipanj-

Kazali je bio veoma zaslužan Ilir, velik ro-
doljub i odličan umnik hrvatski, »N, N«

=

< RENATO W/O. +
Riše prof. Dr. Božo Cvjetković.

Historička evolucija vijekova namijeni Du-
brovniku, uz kulturnu misiju na Balkanu, da
bude štitnikom okrunjenim detronovanim glavama,
posrednikom u svagjama evropskih zavagjenih

ističući bijele lijere i korusolimske križeve, kazi-
vaše velikog izagnanika, a natpisi: Renatus Rex
ustus i;
Expulsus bijahu vijernim tumačem dubokih Gun-
dulićevih stihova :

»Kolo od sreće u okoli

Vrteći se ne pristaje :
ko bi gori, eto je doli,

A tko doli, gori ustaje.«

Prosuše se godine, Renato opet okiti svoje

 

neba, ali nema srca, koje nije pomislilo i
premilostivog
Cesara i Kralja našega Frana Josipa I. On
je pozvao svoje narode u ovaj rat, što nam
je bio nepravedno nametnut, Kakovu ra-
dost mora da ćuti sada i njegovo pleme-
nito, staračko srce, koje toliko krvari radi

danika, a on ne može, a da javno ne da-

i O I
Veoma usrećen ovim premilostivim pri-

 
  
 
 
 
 
 
 
 
  
  

enatus Rex Gallicorum in Exilio | &' A

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

NEEE AAA JA

God. XI.

| Hrvati i Madžari.

Prigodom rasprava u zadnjem zasjedanju
ugarskoga sabora izbilo je više puta na javu i
hrvatsko pitanje. Na rad ugarskog sabora osvr-
nula se je u više navrata zagrebačka »Hrvatska«,
| glavno glasilo stranke prava za sve hrvatske zem-

lje. Od tih izvoda prenosimo ovdje izrazitija
mjesta.

»Očekivalo se je, da će ugarski ministar
presjednik grof Stjepan Tisza u obećanom svo-
jem govoru, što ga je izrekao u ponedjeljak i
na koji se je tako znalično čekalo, progovoriti
više o općem europejskom položaju, što ga je
stvorio rat. Neki su pače mislili, da će se tu ot-
kriti mnoga zakulisna politička tajna i otvoriti
mali prozorčić, kroz koji će se moći zaviriti u
budućnost«,

»Osobito lirvatski narod, kojega sinovi ta-
ko junački sudjeluju u ovom užasnom klanju,
koji svoju krv prolijevaju za obranu svoje dje-
dovine, htio bi nešto više doznati o razvoju o-
dnošaja izmegju Hrvata i Madžara, htio bi do-
biti umirenje, da barem u buduće ne će biti pre-
sizanja u njegovo narodno biće. Ali 0 svemu to-
mu, što tako muči narodnu dušu, što ju ispunja
brigom, tjeskobom, bojazni, nije grof Tisza u
bitnosti ništa kazao, On je samo priznao, da se
Hrvati junački bore na bojnom polju, što je u
garski ministar presjednik već i u drugoj jednoj
zgodi još izrazitije naglasio. Ali to hrvatski ma-
rod ne može zadovoljiti. Ta bilo bi zlo, kad mu
se ovolika požrtvovnost ne bi priznala, kad se
ne bi ni činjenica besprimjernoga junaštva hr-
vatskoga spomenula. Ali hrvatski narod žudi za
drugim umirenjima; on bi htio znati i čuti, ka-
ko misli odgovorni i vrlo moćni danas državnik
ugarski o pravednim, prirodnim_i zakonitim tež-
njama toga naroda, koga sada Mađžari počašću-
ju nazivom bratskoga naroda? To bi bilo: nuž-
dno sada, to bi djelovalo, to bi vrsno bilo pro-
buditi i novo raspoloženje, a moglo bi i Taspr-
šiti gdjekoju bojazan, pa stvoriti atmosferu pouz-
danja i sigurnosti«,

»Sa zadovoljstvom bilježimo muževnu riječ
grofa Tisze o poštivanju i zaštiti slobode i ne-
zavisnosti europejskih naroda, jer se to sigurno
tiče i nas Hrvata, koji tražimo svoju nezavisnost
i gospodarsku samostalnost u okviru monarkije,
Mi na primjer želimo ostati u pogledu obram-
bene snage u potpunom jedinstvu s cjelokupuom
monarkijom, ali želimo da u narodnom pogledu
budemo državno ujedinjeni i tako obezbijegjeni,
da niti ćemo drhtati za svoju narodnu individu-
alnost, niti biti priječeni u kulturnom razvoju.

O tome bismo željeli čuti mnijenje odgovornih
et državnika, pa kako poštujemo i cije-

 

   
 
 
 
 
 
 
   
 

| čelo alem-vijencem, zaogmu se purpurnim plaš-
| tem, a njegova skrovna zidanica ostade sirota
| bez svoga okrunjenog gospodara. Ali kulturna
| crta harmonije i ljepote i ME veselo silazaše
| sugjurskim poljem, pozdravljajući sad desno, sad
| lijevo znamenite dvorce kralja Renata, dumna
| vladika i nadbiskupa Ljudevita Beccatelli i Fi-
| lipa Trivulzia, Vrijeme gradi, vrijeme razgragjuje,
| Sudbina gonjaše Renatov dvorac kao in egovu

zaštitnicu, minijaturnu republiku ispod brda sve-
| toga Srgja. Dvorac se uzdrža, dok_je bila.u moći
| zastava svetoga Vlaha, Kad nemili Korzikanac
| obori kneževsko prijestolje u Dubro niku, ojadi
| se i Renatova zidanica, Srušiše je i kamenje joj
j razasuše sve od sugjurske nove metropole do

dalekog tamnog Albiona. Na ironiju bijelim li-
jerima Renatova štita nikoše ispod negdašnjeg

raljevskog dvorca neke tužne, zakržljale ruže,
Na preostaloj omirini bivše; okrunjenog zaklo-
ništa uzvisiše se monotoni Šempres

ž Groblje, čempresi i zakržljale ruže...,

4 \* Narod u Sugjurgju na otoku Šipanu zove »Renatoyo«
omirinu i baštinu ia Crkve »Svetoga Duha»,
koju podigoše sugjurski morovogje te vojevahu s Karlom
V. proti tuneškim i alžirskim Jusatima. apomenuta omi-
rina tužan je preostatak negdašnje zidanice kralja ta,
plesnika-trubadura ; službeno se nazivaše: »Renć 1, dye
' Anjou, de Lorraine, de Bar, comte de Provence. et 1

Piemont, roi de Sicile et Jerusalem«, Kad je Renato morao
na kratko vrijeme u progonstvo, primi ga dubrovačka re-

publika i zakloni na Šugjur s R

oko vremena pada Dusa u početku XIX, sloljeća: iz
gomile kamenja sagradiše kašnje novo sugi ko t pie
IAN Du e Aelalova dvorci kup engl
učenja! ans za odnese ga u London "da-
nas kiti britski muzej, B Re

TITOM