PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

OMENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POJEDINI BROJ

IZLAZI SVAKE SUBOTE

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I
ZA OGLASE 20 PARA PO

STOJI 20 PARA.

 

 

 

 

ve VR

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

 

 

 

U DUBROVNIKU, 15. MAJA 1915.

NAN m rim

God. XI,

 

 

I naši otoci..."

Ne samo razni glasovi i dopisi tamo
i amo po novinama, već i same neoborive
činjenice sve to više nas uvjeravaju, kako
je i naše otoke bio zahvatio slavosrpski i
liberalni val. Tomu se mnogi čudom čude
i snebivaju, pitajući sami sebe: ma je li mo-
guće, da se je srpstvo udomilo i po našim
otocima, gdje se otrag malo godina nije
ni znalo za srpsko ime |?

Žalosne ove činjenice pobugjuju nas
na razmišljanje: kako je do toga došlo? Ko
je kriv, da su se i po našim gotovo čisto
čakavskim dalmatinskim otocima razasule
ideje nacijonalizma, jugoslavenstva i tijesnog
brastva sa Srbima?

Sa dvije strane to je dolazilo. Prvo
putem omladine, koja: se je opajala veliko-
srpskim idejama ne samo na sveučilištima
Zagreba a Praga osobito, već i po nekim
našim srednjim učilištima u pokrajini, a da
i ne govorimo o putešestvijima u Beograd
i o radu srpske propagande putem raznih
organizacija.

Drugo putem nekih općina, čiji načel-
nici nijesu bili drugo, nego slijepo orugje
u rukama raznih srbofilskih klika, koje su

“znale da kod nas vedre i oblače, a čiji su
se nadahnitelji krili pod krinkama bud spljet-
skog naprednjaštva, bud dubrovačkog libe-

- ralncg srbo-hrvatstva, dok se nijesu doče-
pali odlučujućih mjesta u pokrajini.

Prosti se je narod čudio svemu tomu,
i nije mogao da pojmi, odakle i čemu sve
to. Oni pako, koji imaju meniju, da se u-
vijek ističu, uvigjevši kakav vjetar sa viso-
ka duva, razapeše sva jedra slavosrpskim
kursom i poput vještih demagoga zaslije-
piše donekle i narod.

Čudno je samo, kako ni poslije sara-
jevskog atentata, a ni poslije naviještenja
rata nije došlo do radikalnih promjena na
našim otocima, kako je to zahtjevala ra-

*) Primamo od osobe izvan uredništva prigodom ras-
pusta viške općine, a zakasnilo za pregjašnji broj.

Torpedovanje krstarice
MN »Lećon Gamhbetta“,

| »Berliner Tageblatt« donosi iz Brindisia ovo
izvješće, što ga je jedan od spašenih časnika,
s oklopljene krstarice »L&on Gambetta« telefo-
novao :

»Bila je sjajna mjesečina, nebo osuto zvi-
jezdama, tako da su se bez dogledala mogle ra-
spoznavati bijele kuće, što su se nanizale na ža-
lovima Otranta. Kad se je izmijenila noćna straža,
svi smo pošli u svoje kabine, koje su se onda,
izuzevši kabine pretpostavljenih, s vana zaključale,
kako je propisano. Časnik kod kormila takogjer
je legao ma počinak, pa je to mnogo doprinijelo
katastrofi broda.

Prvi je hitac torpeda »U 5« rastrgao lijevu
stranu broda, usmrtio mnogo momčadi i razorio
prostor strojeva kao i dinamostrojeve. Odmah su
se utrnula sva svijetlila na »L&onu Gambetti«, a
niti reflektori niti brzojav više nije funkcijonovao.

U prvom času nas je obuzeo strah i zavla-
dala je panika. Nastalo je zapomaganje momčadi,
koja je bila zatvorena u kabinama, što se nijesu
mogle dosta brzo otvoriti, kao i jauk onih, koji
su eksplozijom bili ranjeni; to je još više smelo
nas, koji nijesmo bili ranjeni.

Gotovo, svi samo u košulji, ili samo na
brzu ruku odjeveni, tražili smo sred mrkle tmice
put na palubu, ali doskora se umirismo, vigjevši
kako se herojski drže naši časnici. Opet su nas
osokolile jasne, stroge zapovijedi našeg zapo-

 

zjašnjena situacija, nego su slavosrbi mogli Velike pobjede u zapadnoj Galiciji.

da se i nadalje održe na svojim pozicija-
ma, prikrivši svoj rad drugim plaštem. |

Kažu, da su tu po srijedi »specijalni'
interesi«, i da su »kamaleonti« znali naći
načina, da održe i sebe i svoje miljenike,
e da u zgodan čas mogu imati na raspo-
loženje svoju gardu te nastaviti svoj stari
zatorni kurs.

Taj rad najsjajnije je regbi uspio ve-
lemožnom Jurju, koji, uvigjevši, da mu te-
ren hoće sve to više da izmiče i da bi
mogao i mandat doći u pogibao, iz petnih
se sila zauzeo, e da spasi, što se još spa-
siti dade. Na što je spao onaj, koji je imao
i sposobnosti i prigode, da spasi položaj
u cijeloj pokrajini! Život mu je politički
pun metamorfoza, ali zlokobnije nije do
one, kad je potpisao proglas skupa sa na-
prednjacima. Tu je pogazio svoj karakter,
da gore nije mogao.

A njegovi teklići, lukave lije, napeli ga
visoko, da ga što dublje sruše, t& već su
mu otprije kopali jamu, a sebi pripravljali
poziciju. Što li će još morati da doživi?!?

Čudimo se samo, kako mogu još na
nekim mjestima, da toliko uvažuju njegov
upliv, te dok su drugi slavosrpski kolovo-
gje ili vješto za vremena umakli, ili postali
neškodljivi, njegovi »štićenici« slobodno
pašuju, a on tare ruke i gradi nove kule,
u kojima će moći da razmišlja onu, kako
ih vrijeme gradi i vrijeme razgragjuje.

Ne mislimo ovim doista, da je sa ban-

| padnoj Galiciji saznaju se pomalo potankosti o

 

krotom slavosrpskog kursa nestalo i slavo-
srba sa poprišta. Oni još živu i na dnu sr-
ca tinja im još koja željica, i traže da bar
na koga iskale svoj ijed.

Ali svaka sila za vremena, a slavosrp-
ska i liberalna kratka je bila vijeka na na-
šim otocima i nadamo se, da će joj se i
zadnji trag pomesti. Narod je uvidio, kako
su ga zaveli i sad će znati, da s njima
obračuna. Naši otoci disati će opet, ufamo,
pravim hrvatskim duhom.

— ARA

vjednika Andreć Deperičre i admirala, koji je
imao na sebi samo laku svilenu košulju i gaće,

Ali brod je sve brže tonuo i megjutim se
tako jako nagnuo na lijevu stranu, da nijesmo
mogli doći do topova ili spustiti u more čamce
za spasavanje. Propast je broda kao i naša bila
neminovna,

U to se je čuo drugi užasan tutanj: drugi
je torpedo pogodio »L&ona Gambettu«, koji je
tonuo i voda se još većom silom razvila u tijelo
»Lćona Gambette«,

Svi oni, kojima nije pošlo za rukom, da
skoče u jedinu brodicu, koju smo spustili u more,
bacili su se goli u studeno, mirno more. Zapo-
vjednik Deperičre, koji je bio u potpunoj odori,
nije ostavio zapovjedničkog mjesta, i ako ga je
momčad silom htjela povući u brodicu, već im
je doviknuo: »Mislite na sebe same; ja umirem
sa svojim brodom! Vive la France!ll«

U času, kad je »L&on Gambetta« počeo to-
nuti, sedam časaka poslije drugog torpedskog
metka, prosvirao je sebi glavu tanetom iz revol-
vera.

Časnik kod kormila, koji se megjutim pro-
budio, bio se je već prije ustrijelio — poradi
dušogrižja,

Na brodicu za spasavanje povješali su se
mnogi nesretnici, koji su goli plivali po moru,
ali mnogi su od njih bili tako obnemogli, da su
opet pali u more i ondje našli svoju smrt.

Poslije šest užasnih sati, talijanske su tor-

 

piljarke, što ih je u pomoć pozvao čuvar svje-

O velikoj pobjedi savezničke vojske u za-

pripremi kao i o dosadašnjim uspjesima.

Wolffovu uredu javljaju iz velikog glavnog
vojnog stana o bitci, kojom su se saveznici pro-
bili kroz rusku frontu, slijedeće :

Svršetkom su se travnja otpremili, a da je
neprijatelj o tome bio posve iznenagjen, u za-
zapadnu Galiciju veći prijevozi njemačkih četa.
Sve obavijesti i pripreme, koje su bile potrebne
za probijanje, obavile su se bez zapreke u svoj
težini.

Na 1. svibnja o podne počelo se topništvo
upucavati u ruske pozicije, koje su već od pet
mjeseci bile izragjene po svim pravilima umjet-
nosti. Kod pojedinih ruskih osobito važnih upo-
rišta bilo je po sedam redova strjeljačkih jar-
kova, koji su ležali jedan za drugim. U noćima
pred juriš pješaštvo se savezničko potiskivalo
bliže neprijatelju i izgradilo položaje za juriš.

U noći od 1. na 2. svibnja pucalo je top-
ništvo polakim tempom proti neprijateljskim po-
zicijama. Mirovanje je izmegju pojedinog puca-
nja služilo pionirima da prirezuju žične zaprijeke.

Na 2. svibnja je na fronti, gdje se htjelo
probiti, zametnuta nadmoćna topovska vatra iz
svih topova sve do onih od najtežeg kalibra.
To je trajalo neprekidno 4 sata.

U 10 sati umuknulo je nenadano na stotine
topovskih ždrijela, a u isti čas su kolone napa-
dačeve, koje su bile odregjene za juriš, srnule na
neprijateljeve pozicije.

Neprijatelj je od teške topovske vatre bio
tako prestravljen, da je na nekim mjestima nje-
gov otpor bio vrlo neznatan. U bezglavom je
bijegu neprijatelj ostavio utvrde, odbacujući i
puške, ostavljajući silne množine municije i mno-
gobrojne mrtvace u jarkovima. Na jednom je
mjestu neprijatelj sam prerezao žične zaprijeke,
da se preda. Mnogo se puta nije u drugim i tre-
ćim linijama nikako znatno ni odupro. Na dru-|
gim je mjestima fronte, gdje smo probijali, na- |
protiv očajno pokušao da se odupre.

Pobjeda kod Tarnowa i Gorlice ne samo
što je zapadnu Galiciju oslobodila od neprijate-
lja, već je učinila potrebitim, da uzmakne cijela
ruska ironta na Nidi i u Karpatima.

Iskorišćujuć prvi uspjeh pobjedonosne su
čete u desetdnevnoj borbi potukle do uništenja
treću i osmu rusku armeju.

Prešlo se brzo na prostor od Dunajca i Be-
skida do Sana, te tim izvojštilo 130 kilometara

 

 

tionika, spasile ukupno 136 ljudi, megju kojima
tri podčasnika. Gotovo svi su uslijed pretrpjelog
straha i napora bili više mrivi, nego li živi,

Od šesdeset časnika broda samo su se ne-
ki spasili. Dosad se je našlo 58 mrtvih tjelesa,
megju kojima takogjer mrtva tjelesa zapovjedni-
ka Deperičre-a i admirala Seneta. Mrtvi ostatci
sahranjeni su uz mnogobrojno učestvovanje pu-
čanstva na groblju u Castignanu del Capo.

 

>
/ Propast ,,Lusitanije“,

Izvan svake je sumnje, da će u Londonu
vladati ogromna potištenost, i da se je tamo pod
utjecajem najnovije katastrofe na jugu irske oba-
le s temelja promijenilo shvaćanje o njemačkoj
blokadi i o suverenosti Engleške nad morem,
Bezbrižnošću, koja se može tumačiti samo goto-
vo nedokučivom nadutošću Engleza, koji prezire
sve što nije engleško, a ne dopušta nikomu, da
ga smatra sebi ravnim, a kamo li boljim, zaplo-
vio je najveći engleški trgovački i putnički pa-
robrod »Lusitania« morskom pučinom, da pre-
veze iz New-Yorka osim mnogobrojnih putnika
i bogat teret. Na brodu su se naime nalazile o-
gromne množine ratnog materijala, odregjenoga
za Englešku, tako da je brod do zadnjeg kutića
bio pun tog dragocjenog blaga. Bilo je tu veli-
kih zaliha bakra, kojih Engleška tako silno tre-
ba, sastojina podmornica, teških topova, osobnih
i teretnih automobila, a jamačno i municije, a
svega toga u tolikoj kolikoči, da bi, kako je po-

 

domaćeg zemljišta, Bogat plijen dopao je u ru-
ke pobjednika.;

Od 2. maja do 12. maja po podne iznaša
sveukupni broj od svih armeja dovedenih zarob-
ljenika 143.500 (sto četrđesettri hiljade i pet sto-
tina), po prilici 100 topova i 350 strojnih pušaka.

Ovijem se moraju nadodati još i svi oni,
koji, iznenagjeni dogagjajem, zakasnili su, da se
priključe uzmičućim četama, te tumaraju osam-
ljeni u karpatskim šumama. Tako se je štab ru-
ske četrdeset osme infanterijske divizije sa gene-
ralom infanterije Korniloff morao jučer predati
za legjima naše armije kod Obrzechowa.

Poremećenje kod natrag bježećeg meprija-
telja razabire se po tome, da je naš deveti zbor
u zadnja tri dana zarobio ispremješanu momčad
od 51 regimenata.

Zaostala je od nazad mjeseca od neprija-
telja nagomilana vojna oprema, zaliha svakovr-
sne municije i ostali ratni materijal.

Sakupljeni kod brzog prodiranja prodiru sje-
verno od Wisle austro-ugarske čete preko Sto-
pice, a njemačke su čete zauzele Kielce.

Istočno uzočkog klanca jurišem su jučer za-
uzele njemačke honvedske čete više ruskih pozi-
cija. Napadaj se ovdje nastavlja u pravcu Skole.

U jugoistočnoj Galiciji napadaju jake nepri-
jateljske čete preko Horodenke.

Pri koncu mora se napomenuti, da se ruski
komunikati zadnjih dana očito umaraju da naše
i njemačke uspjehe oslabe. Ističu se u zanjeki-
vanju svega i da je sve navlaš krivo prikazano.
Ovo je očiti dokaz velikog ruskog poraza, koji
ne samo završuje akcije četa na bojnom polju,
već i oficiozna izvješćivanja vrhovnog ruskog
vojnog vodstva.

 

Iz Italije.

Ovih zadnjih dana vladala je u političkim
krugovima Italije najveća napetost. Po cijele da-
ne vodili su se živahni diplomatski pregovori na
sve strane. Kritični su ovo dani za Italiju, jer re-
publikanska stranka, potpomagana i razdražena
od Trojnog Sporazuma, htjela bi da i Italija zai-
gra ratno kolo.

Od najvećeg političkog značenja imale su
da budu svečanosti prigodom otkrića spomenika
Garibaldijeve čete u Quartu. Ali i te su svečano-
sti prošle bez osobitih posljedica. Kralj i vlada
nijesu prisustvovali tim svečanostima, Svečane su
govore držali pred spomenikom načelnik Genove
i načelnik općine Quarta, te poznati književnik

nosito naglasio jedan američki list, s tim ,mate-
rijalom jedna južno-američka republika mogla vo-
diti cijeli rat. Osim toga nalazilo se na brodu
još suhog nekovanog zlata u iznosu od 4, po
drugim vijestima čak od 400 milijuna maraka.

Sve to sada leži jedno 8 milja južno od
Old Head of Kinsale-a na južnoj obali Irske u
morskoj dubini od 90 do 100 metara, tako da
će jedva kada opet ugledati svijetlo dana, A le-
ži tamo, jer su Englezi u svojoj nadutosti i ba-
hatosti zanemarili svaku mjeru, koja bi mogla
zaštititi put »Lusitanije«. Jedina mjera, koja je
bila odregjena, sastojala se je u tom, da su bili
u pripravi čamci za spasavanje. A baš »Lusita-
nia« bila je upozorena, da će biti torpedovana,
čim će se pojaviti u engleškim vodama. Engle-
ziina, koji su se vrlo ponosili s tim svojim bro-
dom, jer je još uvijek bio u posjedu »plave vrp-
ce«, tog nagradnog znaka za najveću brzinu, mo-
ralo je biti do toga, da pošto poto štite taj svoj
nacijonalni ponos, ali, kako se vidi, nijesu uči-
nili u tu svrhu ama baš ništa, i ako je vozio
silnu kontrebandu, ratni materijal i streljivo.

U Engleza se naime ukorijenilo shvaćanje,
da su podmornice opasne samo za brodove od
1000 do 6000 tona, a koji plove brzinom od
najviše 12 uzlova. Da bi jedna podmornica mo-
gla potopiti brod od 38.000 tona, koji plovi br-
zinom od 25 uzlova, a koji je povrh toga još
provigjen svim zaštitnim srestvima proti prodi-
ranju vode, to se smatralo posvema isključenim.
A tom, kako se pokazalo, posvema krivom shva-

id

===

zanm