i vi e sa e S Str, 2. »PRAVA CRVENA HRVATSKA» Bi. 527, lazila s jednom pomoćnom križaricom iz daljine| ali su — uza sva pojačanja — bili suzbijeni. zojava italijanskog kralja od 2. kolovoza 1914. na cara Frana Josipa, proizlazi, da nije italijan-| ska vlada nazirala tada u postupku Austro-Ugar- ske ništa, što bi protuslovilo ustanovama trojno- ga saveza. Bečki i berlinski kabinet dopustili su valjanost odluke italijanske vlade, da ostane ne- utralna, premda bi se ova odluka jedva mogla dovesti u sklad sa slovom i duhom ugovora. U tadašnjoj izmjeni mišljenja konstatovalo se, da trojni savez nepromijenjeno ostaje na snazi. Uprav s pozivom na članak VII. saveznog ugo- vora iznijela je italijanska vlada svoje zahtjeve za odštetu_u slučaju, da bi Austro-Ugarska crpila iz rata teritorijalnih ili drugih koristi na balkan- skom poluotoku. Austro-Ugarska vlada izjavila se spremnom, da će ispitati položaj, a ujedno je istaknula, da bi bilo teško odrediti kompensacije, dok se ne zna, kakve će biti eventualne koristi, što će ih Austro-Ugarska imati. S ovim je shvaćanjem bila sporazumna i italijanska vlada. Kad je italijanska vlada, i sad još opetuju- ći želju za uzdržavanjem i učvršćenjem saveza, iznijela izvjesne svoje zahtjeve pod naslovom »odštete«, koji su se odnosili na odstup inte- gralnih sastavnih dijelova Monarhije Italiji, prihva- tila je austro-ugarska vlada dapače i ovu podlogu za pregovore, premda se članak VIl. saveznog u- govora nikada nije odnosio na područja ugovara- jućih sila, već isključivo na balkanski poluotok. U dotičnim pregovorima pokazivala se austro- ugarska vlada uvijek prožeta iskrenom željoni, da dogje do sporazuma s Italijom. Ona je bila spremna, da doprinese znatne žrtve, koje može opravdati samo želja, da se uzdrži savez, koji je kroz toliko godina postojao na zajedničku ko- rist obiju zemalja. Italijanska je vlada prigovarala, što bi se imale koncesije, koje je nudila aus.-ug. vlada, ostvariti tek na svršetku rata, i čini se da oda- tle zaključuje, da bi ovi ustupci time izgubili svu vrijednost, Dok je austro-ugarska vlada isticala materijalnu nemogućnost, da smjesta preda ustu- pljena područja, pokazala se je ipak spremnom, da pruži sva potrebita jamstva, da osigura tu predaju već sađa za skorašnji rok. Očevidno do- bra volja i pomirljivo mišljenje, što ga je auslro- ugarska vlada pokazala tečajem tih pregovora, ne opravdavaju ni u čemu mnijenje italijanske vla- de, da se mora napustiti svaka nada, da će do- ći do sporazuma. Ali takav sporazum može se samo postignuti, ako postoji s obje strane jedna- ko iskrena želja za sporazumom. Nota svršava : Austro-ugarska vlada ne mo- že gt na znanje izjavu talijanske vlade, da hoće ona imati potpunu slobodu akcije i da je savezni ugovor s Austro-Ugarskom ništetan, pošto je ovakva izjava italijanske vlade u odlučnoj 0- preci s obvezama, koje je ona svečano bila pre- uzela u ugovoru od 25. prosinca 1912., a taj u- ovor je ustanovio trajanje saveza do 8. srpnja 920., a otkaz dopustio samo na godinu dana unaprijed, — dok nije u ugovoru predvigjen niti otkaz niti proglašefije n&aljanosti prije toga roka. Pošto se je italijanska vlada zatovcijo od- rekla svih svojih obveza, otklanja austro-u arska vlada odgovornost za sve posljedice, koje bi mo- gle nastati iz ovakova postupka. Naše brodovlje pred italijanskom obalom. Službeno telefonsko izvješće o akciji na- šega brodovlja na 24. svibnja u jutro javlja : Prije izlaza sunca izvela je naša mornarica miješao hrvatski elemenat sa srpskim, ova na italskome tlu. Ali nijedna od njih, osobito u svo- me početku, ne obdržavaše krepko svoje duševne osebnosti niti sudbonosne sveze sa ostalim na- rodom. Štoviše, ovo Dubrovnik nije ni mogao, jer je njegovo stanovništvo bilo u početku pre- težno romanskog korjena. Tu je baš trebalo o- nog burnog pripravljanja, da se dogje do one romano-slovenske smjese, što mu obilježi prirodu i odredi mjesto u povijesti našega naroda. Tre- balo je da proteče jak niz godina, dok se osvježi stara romanska krv sa svježom, tankoćutnom i plemenitom slovenskom krvi; s ovom opet kad se pomiješa romanski duh, poduzetnost i ele- gansa, rodi se onaj Dubrovnik, što postade di- kom Balkanskog poluostrva. U velikom takmlje- nju evropskih naroda na prosvjetnom polju to- liko doprinese materijala za zajedničku gragju prosvjetnog evropskog panteona, da bi se time mogli podičiti i najveći narodi. Mlecima nije tre- balo preturiti ovu metamorfozu pa je baš du- brovačka republika i u tome pogledu zanimljivija od mletačke. Dubrovnik i Mleci bili su u svome početku ocijepljene grane bez svojega narodnoga debla. Trebalo im je da za dalju egzistenciju pribave to deblo, koje će im uliti trajne životne snage iz hraniteljice zemlje. Za početak političko-kul- tumog života koliko prvog toliko drugog grada bilo je u ono burno doba najbolje vizantijsko deblo, ma koje je bila navrnuta grčko-latinska kultura, I jedna i druga poslije nazvana repit- blika primače se u svome početku tome deblu [temelje individualnom razvoju. Ovaj vizantijski niz uspješnih akcija na istočnoj obali Italije od Mletaka pa sve do Barlette. U Mlecima je bacio pomorski aviatičar 14 bomba i prouzrokovao u arsenalu požar, oštetio teško jedan torpedo-razarač i bacio bombe na kolodvor, na reservoare ulja i na spremišta za zrakoplove na Lidu. Razarač »Scharfschiitze« prodro je u veoma uzani kanal kod Porto Corsini, dok se nije sna- šao najednoć neposredno polag gusto zaposje- dnutih streljačkih jaraka. Posada je bila sasvim iznenagjena, pa ju je »Scharfschiitze« velikim dijelom uništio. Ali na to su tri sasvim sakrivene obalne baterije otvorile žestoku vatru proti kri- žarici »Novara« i torpednjači br. 80, što su sta- jale na ušću kanala. Torpednjača br. 80 dobila je jedan hitac u časničku blagovaonicu, pri čemu je bio jedan vojnik teško ranjen; torpednjača je zadobila pukotinu. »Novara« je nastavila vatru da pomogne razaraču i torpednjači iz neugodnoga položaja ; prošla je uz streljački jarak i porušila vojarnu, ali je dobila više hitaca. Linijski po- ručnik Peršić i četiri vojnika su mrtvi, 4 teško ranjena, više njih je iako ozlijegjeno ; ali gubitci neprijatelja teži su valjda 10 do 20 puta. »Scharf- schiitze« je izišao odanle sasvim neoštećen, a lor- pednjača 80 je došla sa zatrpanom pukotinom u Paulu. ' U Rimini bombardovala je oklopljena kri- žarica »St. Georg« kolodvor i most. U Sinigallia razorio je »Zrinji« željeznički most, reservoir za vodu, lučke zgrade, kolodvor i jedan vlak. Vlak su i kolodvor i jedna obližnja zgrada izgorjeli. U Anconi bombardovao je veći dio brodo- vlja stare utvrde, topnički i konjanički logor, brodo- gradilišta, kolodvor, plinomjer, skladište petroleja, svjetionik i stanicu za bezžično brzojavljenje. Hit- cima, što su zalutali i požarima počinjena je sil- na šteta. U luci su dva parobroda potopljena, a na brodogradilištu razoren je jedan novosa- gragjeni parobrod, koji je bio uprav pripravljen da bude spušten u more. Opirale su se samo lagane baterije i nekoliko strojnih pušaka proti dva naša torpedo-razarača. U utvrdi »Alfredo Savio« stajala je doduše posada kod topova, ali su je naši aviatičari pro- tjerali, pa se posada nije više ni vratila. Ovi su aviatičari bacili takogjer 30 bomba na spremište zrakoplova u Chiaravalle i na više vojničkih o- bjekata. Jedan italijanski zrakoplov bacio je bez uspjela više bomba proti »Zrinyju« i pokušao je da napadne na brodovlje, što je bilo na po- lasku, ali je brže bolje pobjegao, kada su do- letjela dva naša avlatičara. p »Radetzky« je bombardovao i oštetio želje- znički most preko rijeke Potenza. »Admiral Spaun« bombardovao je sa 4 ra- zarača željeznički most preko rijeke Sinarca, ko- lodvor i lokomotive u Campo Marino, razorio je svjetionik kod Torre di Mileto. »Helgoland« bombardovao je sa tri razarača Viesto i Manfredoniju. Kod Barlette je nabasao ma dva italijanska razarača, koje je odmah uzeo na nišan i progonio ih. Jedan je razarač pobje- gao, a drugi, »Turbine«, natjerali su naši raza- rači »Csepel« i »Tatra« prema Pelagosi, grana- tama ga onesposobili i napokon je stao i u pla- menu počeo tonuti, pa se je predao. Od posade je spašeno i zarobljeno 35 ljudi, megju njima i zapovjednik. Spašavanje su omela dva linijska ratna broda tipa »Vittorio Emanuele«, što su do- uticaj bio je od vrlo jakog značenja za životni tijek dubrovačke republike; ovo treba osobito istaknuti u pogledu njezine uprave, duševne i materijalne kulture te društvenog života. Ovaj blagi zamah krila istočnog genija nad Dubrov- nikom, koji poslije zagrli italska civilizacija, učini sve zajedno, da se s pravom zapitao kardino Tolommei: »Ko će poreći, da dubrovačka repi- blika nije dotakla rimsko veličanstvo ?« I ako je Dubrovnik bio navrnut na vizan- tijsko deblo, nije se ni sada ni nikada, recimo radi većeg konforta, odrekao odgovornosti jedne slobodne vlade, jednog individualnog razvoja ; nije nikada dopustio, da se njegov, i ako mali političko-kulturni teatar, slije u harmoniju i pro- stranost lijepoga, bogatoga ali tugjeg kulturnog panteona i tugje političke arene. Dubrovnik pu- sti, već u prvim vijekovima samostalne kulturne i političke žile pa se ocijepi od vizantijskog sta- bla, čime najbolje pokaza svoju sačuvanu ro- mansku individualnost. Prema tome Dubrovnik je produkat svoje vlastite kao i opće povijesti čovječanstva; to je energija svoga vlastitog iz-| vora, koja se je u časovima slabosti ili klonu- losti znala osnažiti na tugjim životnim vrelima. Ali je ovo uvijek išlo tako oprezno, da ne iz- gubi nikada ono svoje osobito obilježje, što ga juči u kolu raznobojne povjesnice. Dubrovnik ima zajedničkih crta sa svima narodima, koji su vodili jaku borbu o opstanak; on je identičan onim političkim udrugama, koje su uvijek umjele, da na vrijeme namaknu zgodno oružje za svoju obranu bilo iz kojeg kraja ili vremena. (Slijedi.) pa u njegovoj zaštiti i životnoj toplini sretno pustiše svoje žile ali i istim mahom postaviše m od nekih 9000 metara. .U boju, što je tada na- stao, dobio je samo razarač »Csepel« jedan ne- znatan hitac, pri čem je bio jedan vojnik teško ranjen, a 2 lako. Vatru su »Helgoland« i raza- rači, kako se činilo, uzvraćali s dobrim uspjehom. Za malo su bili naši brodovi izvan dohvata ne- prijateljskih hitaca. Osim spomenutih gubitaka nije naše bro- dovlje pretrpilo nikakove štete. _ Raspoloženje na Balkanu. Nova situacija, koja je stvorena istupom Ita- lije proti njihovim dojakošnjim saveznicima, nije naravno ni ma Balkanu ostala bez utjecaja. Pod uplivom te situacije Rusija se požurila, da stavi novu ponudu Rumunjskoj, ne bi li ju predobila za rat proti centralnim vlastima. U toj ponudi, kako se glasa, Rusija se izjavila pripravnom da Rumunjskoj odstupi komad Besarabije. Rumunj- sko se ministarsko vijeće bavilo tim prijedlozima u svojoj sjednici od peika, pa ih je kao nepri-4 hvative odbilo uz izjavu, da Rumunjska za sada ostaje neutralnom. Rumunjska, veli se u jednom poluslužbenom saopćenju, prati najvećom nape- tošću, ali potpunim mirom neinteresanog mo- trioca, tok pregovora u Rimu. Ali Rumunjska da- nas manje no ikada ne misli na to, da bi svoju sudbinu vezala uz onu ltalije. Ona je ponude ruske note od utorka naprosto odbila, a osjetila je gestu, kojom je Rusija otklonila opravdane rumunjske zahtjeve, takovom uvredom, da buku- reštanski listovi izjavljuju, da je Rusija svojim prijetnjama i svojom brutalnošću Englešku i Fran- cusku dovela u težak položaj spram Rumunjskoj. U Bugarskoj prosugjuju posve mirno do- gagjaje u Italiji, pa nema govora o posebnim mjerama :vlade, Držanje Bugarske, koja mirno čeka razvitak stvari, neće se promijeniti istu- pom Italije. U Srbiji sve više raste neraspoloženje radi istupa ltalije. Sa ratišta. Na sjevernom ratištu u srednjoj Galiciji i ovu su se sedmicu vodili bojevi, te su savezničke čete — usprkos svih ruskih protunapadaja — s dana na dan napredovale i zadobivale zem- ljišta. Vojska je generala Mackensena osvojila Radymno, te je istočno od ovog grada navalila na Ruse, koji su u mnogobrojnim protunapada- jima bili pokušali, da osvoje izgubljeno zemljište, Rusi su bili posvuda odbijeni, a izgubili su tom prigodom 21.000 ljudi, 39 topova i preko 40 strojnih pušaka. Na juriš su uz to savezničke čete osvojile utvrgjena mjesta : Drchojow, Ostiow, Wysocko, Wietlin, Machowicka i visove oko Bo- browke i Cedule. Vojske generala Puhala i Bohm- Ermollia prodrle su istočno od Przemysla i ogor- čenim borbama zadobile prostora. Nakon toga je vojska Mackesenova izvojštila prelaz preko Sana kod Radymna, a naš je šesti vojni zbor osvojio mostovno raskršće Bogrody na istoku. I jugo- istočno od Przemysla naše vojske polagano na- preduju napadajući većinom betonom utvrgjene neprijateljske položaje. Službena vijest od 26. ov. mj. javlja, da je u zadnja dva dana bilo za- robljeno preko 25.000 Rusa, a osvojena 64 topa, 64 strojne puške i 14 municijskih kola. U južnoj Poljskoj kod Kielca neprijatelj je uzmicao prama sjeveru-istoku. U bitkama na ta- mošnjim brijegovima bilo je zarobljeno zadnjih dana 30 ruskih časnika i 6300 vojnika. U jugo-istočnoj Galiciji istočno od Čer- novica neprijatelj je pokušao da dopre na južnu obalit Prutha, ali mu se je pokušaj izjalovio uz teške gubitke. Na skrajnjem sjevernom krilu ovog ratišta kod Šavla i na Dubissi bili su odbijeni noćni ruski napadaji. U tim su borbama Rusi izgubili 2600 zarobljenika. Iza toga su njemačke čete na- pale Ruse istočno od Rossijenije i bacile ih pre- ko rijeke uz osljetljive neprijateljske gubitke. Netom je bio proglašen rat sa Italijom, počele su na pojedinim mjestima žirolske granice manje borbe. U primorskom području kod Stras- solda pokazale su se ital. konjaničke čete. U no- ći izmegju 23,-24. ov. mi. naša je mornarica po- duzela akciju protiv italijanske istočne obale iz- megju Mletaka i Barlette. O uspjehu te akcije donosimo opširnije na drugom mjestu. Karakte- ristično je opaziti, da su se Alpini na tirolskoj i koruškoj granici na prve naše hitce vratili preko granice, a kod Plockena su pobjegli i ostavili svoje oružje. Na zapadnom ratištu osim topničkih bo- jeva došlo je do ponovnih sukoba kod Labassee i Arrasa, kod Neuveehapelle i na visini Loretto, te u šumi Priester, Neprijatelj je svukud pretrpio znatnih gubitaka. Na turskom ratištu neprijatelji su i na 19. i 20. ov. mj. poduzeli napadaje na Dardanele, ali su bili svuda odbijeni turskim baterijama. Opet su svim silama navalili dne 23. maja kod Sedil-Bahra pod okriljem svojih baterija i flote, Turske su čete s protunavalom posve odbile na- trag navalu neprijatelja, koji se je samo teškom mukom mogao držati na obali. č Neprijatelj _je ostavio na bojištu više o dvije hiljade mrtvih. Za vrijeme boja survao se je u moge neprija- teljski leteći stroj, koji je turska vatra oštetila. Boj je trajao 9 sati. Turci su imali 420 ranjenih i 23 mrtva. Turske obalne baterije zadale su ne- prijateljskim baterijama kod Sed-il-Bahra goleme štete. Pogogjena je četiri puta oklopnjača od tipa »Majestic«, a dvaput druga oklopnjača od tipa »Vengeance», koja je došla na mjesto prve. Ne- prijateljska podmornica potopila je na 23. maja u jutro tursku topnu lagju »Pelitenderia«. »Peli- kenderia« je sipala vatru do zadnjeg časa na podmornicu. O sudbini podmornice nije ništa poz- nato. Posada sa topne lagje spašena je sva, do dvo- jice. Neprijatelji su i nakon toga bombardovali pje- šadijske položaje na obje strane ulaza u tjesnac, ali bez uspjeha. U Saroškom zaljevu bio je torpedovan ve- liki engleški linijski brod »Triumph«, te je od- mah potonuo. Razne vijesti, Italijanski navještaj rata Austro-Ugarskoj. Italijanski navještaj rata Austro-Ugarskoj ima ovaj doslovni tekst: »U Beču, dne 23. svibnja 1915. Udovoljujući zapovjedima Njegova Veličan- stva svojeg uzvišenog gospodara, časti se potpi- sani kraljevski italijanski poklisar, da uruči Nje- govoj Preuzvišenosti gospodinu austro-ugarskom ministru izvanjskih posala ovo priopćenje : Dne 4. o. mj. stavljeni su ćesarskoj i kra- ljevskoj vladi do znanja nadasve važni razlozi, s kojih je ltalija, uzdajući se u svoje dobro pra- va, proglasila ništetnim i odsle bez valjanosti svoj saveznički ugovor s Austro-Ugarskom, što ga je povrijedila ćesarska i kraljevska vlada. Cvrsto odlučivši, da će se svim srestvima, s kojima raspolaže, pobrinuli za očuvanje italijan- skih prava i interesa, ne može kraljevska vlada smetnuti s uma svoje dužnosti, da u svrhu os- tvarenja narodnih aspiracija poduzme one mjere, koje joj nalažu dogagjaji. Njegovo Veličanstvo kralj izjavljuje, da po- čevši od sutra smatra, da se nalazi u ratnom stanju s Austro-Ugarskom. Podjedno se potpisani časti saopćiti Nje- govoj Preuzvišenosti gospodinu ministru izvanj- skih posala, da će se ćesarskom i kraljevskom poklisaru u Rimu još danas staviti na raspo- laganje njegove putovnice, pa bi potpisani bio vrlo zahvalan Njegovoj Preuzvišenosti, kad bi se njemu vratile njegove putovnice. (Potpisan): Avarna«. Plaća Italiji. ., . . »Idea Nazionale« donosi 22, maja, da je Italija dobila od svojih novih saveznika ova obe- ćanja : Južni Tirol sve do Brennera, slobodnu trgovinu u Jadranskom Moru, Trst, Istru i Dal- maciju, nadalje udioništvovanje u dijeljenju Tur- ske u istom omjeru, kao što će se dijeliti ostalim velevlastima trojnoga sporazuma, ispravak granice na istoku i zapadu Srbije, gospodarske prednosti za vrijeme rata. Po ovim gospodarskim predno- stima razumije se, a to »Idea MNazionale« radi opreza prešućuje, da će im Engleška dati novaca, a za to će preuzeti nadzor nad italijanskom carinom. Izgredi u Italiji proti našim konsulatima, Kako »Fremdenblati« javlja, stigla su iz Italije od austro-ugarskih diplomatskih zastupstava izvješća, koja sižu do 16, maja, te kužu, da je pučanstvo u zadnje vrijeme počinilo čilav niz izgreda proti njima. Tako je osobito u Genovi, Cataniji, Molfetti, Brindisiu svjetina udarila svag- dje na uredske prostorije konsularnih zastupstva kamenjem, te osobito oštetila i zamrljala s tintom grbove. Na uredu konsulata u Bariu bili su sko- ro svi prozori razmrskani. U Molfetti skinuli su demonstranti grb i zastavu sa stupa od potkon- sulata, popevši se ljestvama, pa mjesto nje me- tnuli italijansku zastavu, Onda su u slavlju no- sili kroz grad grb i na posljetku ga bacili u mo- re. U Brindisu su na poslovogju potkonsulata, koji je išao u službenom poslu, navalili ličnosti višeg stališa najprostijim psovkama. Na ovo nadodaje »Fremdenblatt«: Mi kon- statujemo samo ove činjenice, kojima sigurno ne treba komentara. Zahtjevi Italije. ltalija je tražila od naše države: 1. da se apsolutno odreče Trentina, uključiv i prastari njemački Bozen ; 2, da se ispravi granica na Soči, uključiv Goricu, Gradišku i Tržić; 3, da se Trst pretvori sa zalegjem u slo- bodan grad; 4, da se odstupi korčulanska grupa otoka sa Visom, Bračom, Hvarom, Korčulom, Lasto- vom i Mljetom: te sve stanice ratne mornarice na dalmatinskoj obali ;