CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6, NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, POJEDINI BROJ Br. 528. IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. IO PRONA U DUBROVNIKU, 5. JUNA 1915. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. God. XI. Przemysl u našem posjedu. \Nakon malo više od dva mjeseca dana tvrgjava Przemysl došla je. opet u naše ruke! Brzojavno izvješće od 3. ov. mj. zvanično je javilo, da je od 3 safa i 30 časa u jutio tog dana Przemijsl po- novno u našem posjedu. Ta se je radosna vijest munjevitom brzinom raširila po sve- mu svijetu; srca su rodoljuba življe za- kucala. Junačke čete naše i naših saveznika nijesu mogle u sadanjem stanju ljepšu ja- buku prikazati sijedom i uzvišenom našem Vladaru, i to uprav na blagdan Tijelova, koji Habsburška kuća od iskona slavi kao svoj god! Kad su pretprošle sedmice naši ne- prijatelji mislili, da je pobjedonosno napre- dovanje savezničkih četa u Galiciji već svr- šilo, daje navala na Sanu već zaustavljena, hrabre su vojske ofensivu nastavile i na- valile na fronti širokoj 80 klm. od Sienjawe na Sanu pa prema jugo-istoku sve do Daje- stra. Tim je tvrgjava Przemysl došla u po- gibelj, da je neprijatelj izgubi. Obruč, što je bio povučen oko tvrgjave, postajao je s. dana .na dan sve to uži, i ako istočni pravac nije bio još zatvoren. Brzojavna iz- vješća zadnjih dana javljala su, kako su po- jedine tvrgjave utvrdnog pojasa bile na ju- riš osvojene, dok napokon dne 3 ov. mj. nije bild javljeno, da su »njemačke čete osvojile na juriš noću posljednje ruske po- zicije na sjevernom fronti Przemysla, te da su u 3:40 sati u jutro prodrle sa sjevera u grad. Sa zapada i juga prodro je naš deseti vojni zbor, te su njegovi prvi odjeli od- mah iza šest sati u jutro dosegli glavni trg grada. Zamašaj ove pobjede još se ne da pregledati. Svakako zamašaj i moralni i materijalni! Przemysl je jedna od najsjajnijih tačaka na velikom sjevernom ratištu. Pod njim su neprijateljske sile na prvi mah slomile zube i pretrpjele teške gubitke. Przemysl je ju- PODLISTAK. VAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Predavanje koje je držao u svečanoj sjednici carske akademije znanosti u Beču 31. maja 1899 Prof, Dr. Konstantin Jireček. S njemačkoga preveo i uvodom popratio Prof, Dr. Božo Cvjetković. Uvod prevodioca. (Nastavak.) U instrukcijama Raymondu, francuskome otpravniku poslova u Dubrovniku (1806), vrlo je harakteristično kazao Talleyrand o dubrovačkoj diplomaciji: »Dubrovnik odveć slab, da bi se sam obranio, uvijek je tražio zaštitu u tugjinca. Njegov je sistem bio, da se sagiba pred voljom jačega i da kroz političke dogagjaje prolazi ne učestvujući u njima.« Ovu harakteristiku dubro- vačke diplomacije, koju tako bistro prozre mini- star inostranih djela, mnogi hoće da shvate kao znak servilnosti u biranju i najnižih sredstava za očuvanje vlasti i dvoličnog provlačenja kroz svjet- ske dogagjaje. No ovakovo shvaćanje spoljašnje radnje dubrovačkih diplomata stoji na posve kri- voj bazi, Tu nema pravog shvaćanja vremena, u kojima je lagja dubrovačke vlade čas sjekla more punim jedrima, čas se, na domaku ciklona, re- dukovala na najmanji broj jedara. Dubrovnik je mogao da održi slobodu i civilizaciju na pragu varvarstva i smrti jedino odricanjem samoga sebe uz budnu stražu kod svoga državnog barometra, nački odolijevao opsjedajućoj ruskoj sili, pa je evo i sada ovjenčao uspjehe neumorne pobjedonosne vojske, koja odvažno hrli naprijed, dok ne postigne i zadnji veliki cilj! Ratni plijen u Galiciji 3 kroz mjesec maj. Uspješna ofensiva naših i savezničkih četa, poduzeta početkom mjeseca maja proti jakim ruskim silama u Galiciji, nije samo pobjedonosno napredovala u prostoru, nego je i zadala neprijatelju strašnih gubitaka i na momčadi i na svemu ratnom materijalu. Koliko je ruskih lešina ostalo u Karpatima i na galicijskim ravnicama, nije tako lako prosuditi; svakako je i po priznanju ne- prijateljskih izvjestaja njihov broj uprav strašan. Glede pak ruskih gubitaka na za- robljenicima i na ratnom materijalu, naše službeno izvješće od 2. ov. mj. donosi kao neki obračun, te veli: U bitkama mjeseca maja bilo je do- vedeno od savezničkih armeja, koje se bo- re pod austro-ugarskim v.hovnim zapovje- dništvom, na zarobljenicima i plijenu : 863 časnika, 268.869 momčadi, 251 lakih i teških topova, 516 sstrojevnih pušaka, 189 municijskih kola. K ovome pridolazi i ostali brojem veliki ratni materijal, koji na primjer iznosi samo kod jedne Karpatske armeje 8500 hitaca topovske municije, pet i p6o milijuna pješačkih patrona, 32.000 ruskih repetirskih pušaka i 21.000 ruskog svjetlog oružja. Naravno, da ove brojke svagdano ra- stu, kao i napredovanje u prostoru, te sve to više ubijaju duh u ruskoj vojsci, a u naše hrabre i prokušane čete ulijevaju sve to veću srčanost i hrabrost. »Crvena knjiga“. Naše ministarstvo izvanjskih posala izdalo je »Crvenu knjigu«, koja je nadasve aktuelna, jer su u njoj priopćeni diplomatski spisi o vje- rolomstvu Italije i po prvi put tekst članaka u- obvezana, da pruži vojničku pomoć našoj mo- narhiji. Evo u glavnom sadržaja »Crvene knjige« : Na što je bila obvezana Italija ? U članku Ill. ugovora trojnog saveza se veli: »Budu li jedan ili dvojica od visokih ugo- varatelja bez izravnog izazova s njihove strane napadnuti od dvije ili više velevlasti, te s njima zapleteni u rat, nastaje u isti mah casus foederis za sve visoke ugovaratelje.« Unatoč tome ltalija je već u Algecirasu i za aneksione krize otvoreno pristala uz trojni sporazum, tako te su Austro-Ugarska i Njemačke s pravom posumnjale o tome, da ltalija neće iz- vršiti svojih savezničkih obveza. Prekršeno obećanje. Već je bio buknuo rat, kadno je dne 1. ko- lovoza 1914. zaključilo italijansko ministarsko vi- jeće, da će ltalija ostati neutralna. Ovaj se je zaključak obrazložio izlikom, da je istupanje Austro-Ugarske protiv Srbije bio agresivan čin protiv Rusije, pa stoga za ltaliju ne postoji sa- veznički slučaj, to manje, jer je Austro-Ugarska propustila, da se prije odlučnih koraka posavje- tuje s Italijom. Prema članku IV. ugovora troj- nog saveza obvezani su megjutim na dobrohotnu neutralnost ostali saveznici i onda, kad jedan od saveznika s defensivnih razloga poduzme ratnu inicijativu. U članku IV. veli se naime: »Ako bi jedna velevlast, koja nije potpisala ovaj ugovor, ugro- žavala državnu sigurnost jednoga od visokih u- igovaratelja, pa bi ugroženi bio poradi toga pri- siljem, da joj navijesti rat, obvezuju se ostala dvojica, da će se držati dobrohotne neutralnosti napram svojemu savezniku. Svako u ovom slu- čaju sebi pridržava, da sudjeluje u ratu, kad bude smatrao za shodno, da zajednički istupa sa svo- jim saveznikom«. Usporedo s pregovorima o pitanju neutral- nosti pokrenula je Italija dne 25. srpnja akciju u svrhu, da s pozivom na članak VIl. ugovora trojnog saveza sebi obezbijedi kompensacije za slučaj, ako bi Austro-Ugarske čete zaposjele srp- sko zemljište. Iz teksta se ovog članka megjutim jasno ra- zabira, da se njegove ustanove mogu primijeniti samo na slučaj okupacije turskog zemljišta, Članak VII. ugovora trojnog saveza glasi : »Austro-Ugarska i Italija, kojima je jedino stalo do toga, da se očuva teritorijalni status quo na istoku, obvezuju se, da će spriječiti svojim uplivom svaku teritorijalnu promjenu, koja bi se govora trojnog saveza, prama kojemu je Italija Dalje izlaganje dubrovačke povijesti baš će nam pokazati, kako je Dubrovnik znao da upotrijebi re- | čeno odricanje samoga sebe ra očuvanje svoje | individualnosti, slobode i napretka. Jer što je povijest? Po Maksu Nordau povijest je cjelina epizoda ljudske borbe o opstanak. Ovoj jedino valjanoj definiciji povijesti, što bolje odgovara no dubrovačka historija. Borba o opstanak no- sioca dubrovačke slobode bila je gigantska. U toj borbi, gdje je Dubrovnik predstavljao Davida, a njegovi protivnici i nepogode Golijata, ko će mirne savjesti prekoriti Dubrovnik, što je birao najzgodnije oružje za sigurnu samobranu. Ov- dje nema što da radi komparacija u biranju o- brambenog oružja kod raznih naroda i vladavina u istim vijekovima. Niti su svi narodi i države imali uvijek istu borbu niti je bilo učinjeno nji- hovo oružje po istome kalupu. Svaki gotovo vi- jek i osobito istaknuti zemljin kraj ima osobite svoje zahtjeve na svim linijama borbe o opsta- nak; jaoh se onome, koji im se na vrijeme ne prilagodi. Takav ostane postrance i zakršljavi, Priroda zahtjeva, da se takav zakršavljeni orga- nizam izloži na Tajgetu. To Dubrovnik nije htio, Htio je individualnoga života i imao ga je kao malo koja država, Za nj je kovao osobito oružje i ovo je bilo prve vrsti; razvio je takav životni potencijal, da nas i danas puni udivljenjem. Doista, dubrovačka je državica ostala uvijek u vrlo stegnutim granicama ; najveći zamah: terito- rijalnog širenja udarao je od Oštrog rta do blizu Neretve, a u tvrdu zemlju do hercegovačke me- kosila s interesima jedne ili druge od vlasti, koje gje u areji od oko 2.500 km.? Ali unatoč tog malog teritorija kao i broja stanovništva, koje je brojilo oko 60,000, njezina je historija postala sastavnim dijelom povjesnice civilizovanoga svi- jeta ; u njoj se, po riječima Ivana Millera, ogle- daše čovječanstvo. Ko samo i letimice prolista dubrovačku povijest; ili još bolje, ko po riječima Aristotela uzme u analizu prirodu dubrovačke zemlje, uzduh koji disahu stari Dubrovčani, hranu koiom se hranjahu, ljude s kojima bijahu u sa- obraćaju, otkrit će čudnu smjesu prirodnih za- kona, koji su vladali onom još čudnijom repu- blikom i dali joj odregjeni pravac u ukupnom javnom i privatnom životu. Ova smjesa prirod- nih zakona znala se je opet tako živo prikazati u jednoj zaobljenoj cjelini za gotovo 1200 god. života dubrovačke republike, tako udariti narav- nim putem sukcesivne evolucije od proste hride Lave do veličanstvenog kneževskog dvora, da i dandanas nekom atraktivnom silom privlači cvi- jet evropske inteligencije, da tu vidi pravu ge- nezu razumnog, kulturno-diplomatskog života. Diplomacija i trgovina bijahu temeljnim kamenjem dubrovačke slobode i veličine. Za ra- zvoj trgovine treba mira, reda i sigurnosti, Toga svega nije bilo u cijelome tijeku dubrovačke re- publike, U cijelome tijeku dubrovačkog samo- stalnog života, sve što je pokazivalo nešto snage i jakosti mislilo je, da ima pravo te (lači slabije "i -nedorasle. Pošto Dubrovnik nije bio toliko jak, a da bi se mogao nadmetati 's moćnim vizantij- skim carstvom ili s Mlecima, koji su rapidno su potpisale ovaj ugovor. U ovu će svrhu dati jedna drugoj sva objašnjenja, što su potrebna, da uzajamno budu obaviještene o svojim namje- rama kao i o namjerama drugih vlasti. Ako bi megjutim nastupio slučaj, da se tokom dogagjaja ne bi mogao očuvati status quo u području Bal- kana ili otomanskih obala i otoka u Jadranskom i Egejskom moru, te da bi poradi istupanja koje treće vlasti ili inače bile prisiljene Austro-Ugar- ska ili Italija, da sa svoje strane promijene sta- tus quo privremenom ili trajnom okupacijom, ova će se okupacija provesti samo nakon pred- hodnoga sporazuma izmegju obiju vlasti, koji se osniva na načelu uzajamne kompensacije za sve teritorijalne ili druge tečevine, što bi ih postigla svaka od njih izvan okvira sadašnjeg status quo-a, tako te će biti udovoljeno interesima i opravda- nim zahtjevima obaju dijelova«. Sad se crtaju dugotrajni pregovori i sumnji- vo držanje ltalije, a zatim se prikazuje druga faza, koja obuhvata italijanske zahtjeve glede kompensacija. Zahtjevi Italije. Italija _je sad odlučila, da bez obzira na savezničke dužnosti ili druge moralne momente iskoristi povoljni trenutak, kad su oba saveznika bila upletena u teške bojeve protiv jakih protivnika. Posljednja ponuda, koju su u Rimu pi- smeno predali italijanskoj vladi c. i kr. poklisar barun Macchio i knez Biillow, obuhvata u su- štini ove točke: Otstup italijanskog dijela južnog Tirola; otstup zemljišta na zapadu Soče, što ga nastavlja italijansko pučanstvo; glede Trsta osnutak sveučilišta; podijeljenje naslova carskog slobodnog grada i revizija grad- skog statuta, koji bi uz očuvanje sadašnje auto- nomije zajamčio italijanski značaj grada; slobo- dna luka; naša spremnost na priznanje potpunog su- vereniteta Italije nad Valonom i okolišnim po- dručjem; politički d6sintčressement Austro-Ugarske u Arbaniji Austro-Ugarska se odriče svih zahtjeva što bi ih monarhija mogla' staviti pod naslovom ita- lijanske okupacije otoka u Egejskom moru. Kao protuuslugu zahtijevala je Austro- Ugarska samo izjavu ltalije, da će za sve vrijeme, dok traje sadašnji rat, ostati posve neutralna naprama monarhiji, Njemačkoj i Turskoj, te se desinteresuje glede svih tečevina, koje bi mogle zapasti Austro-Ugarsku tečajem rata ili utanače- njem mira. rasli, pa sa Srbima, koji su udarali na njihove | zemlje, te sa Neretljanima i Saraćenima, koji su ih pljačkali, s Normanima, koji su prijetili, da će srušiti i samu česarevinu na Bosforu, a napokon s Osmanlijama, koji su skinuli s Aje Sofije krst i zasadili polumjesec, to se om prihvati prve državničke mudrosti: uzme da se nagodi sa su- sjedoim, koji je mogao da zadade državi teških udaraca. Ovo je Dubrovnik i učinio, ovog se diplomatskog pravila uvijek držao, a baš je ova diplomatska krilatica čuvala i sačuvala dubrovačku slobodu od početka VII. do početka XIX. sto- ljeća, Dubrovačka diplomacija, to jedino oružje Dubrovčana, kojim su oni raspolagali u obilnoj mjeri u svako doba, te kojoj se je mogla staviti o bok jedino ono vizantijskog dvora i papinske kurije, iznijela je uvijek Dubrovčane iz najljučih kriza i škripaca. Dubrovnik, da ušćuva svoju slobodu, prosvjetu i trgovinu, tražio je uvijek, da se metne pod zaštitu najmoćnije države u blizini državnih megja. Ova je svakako morala biti toliko jaka, da je mogla uzeti u dosta si- gurnu obranu i zaštitu njegove interese. Dubrov- čani nijesu žalili, da uz takove uvjete prime vrhovno štitništvo dotične države i plate za tu zaštitu stalan godišnji doprinos. Ali uza sve: to, Dubrovčani nijesu nikada htjeli, da za ljubav ovome prekinu zadnju nit sa drugim pa bilo i slabijim susjedima. Najmoćnijem plaćati, sa sla- bijim prijateljevati, to je bila voditeljica ideja, koja teče kao crvena nit kroz cijelu dubrovačku povijest, mmm a > i