CRVEN PRAVA 31 A HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU DETE LN TA NAN ASEA NAV SNL POJEDINI BROJ IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, | ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU, LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. NENA TANA AmA MJ pam STOJI 20 PARA. ŽANA Br. 533. ALINA ODA pt U DUBROVNIKU, (0. JULA (915. God. XI. Tajne niti crne ruke u sadašnjem ratu. U »Grazer Volksblattu« čitamo značajnu izjavu velikog meštra italijanskih framasunskih loža, Ed. Frosini, koja nam tumači dosta toga nejasna u ovome groznome ratu. Iz te izjave razabiremo, što je zapravo uzrokom ovih strahota, koje pre- življujemo i što se sa stanovite strane želi postići. Izjava je vjerodostojna, jer ju je suradnik spo- menutog lista čuo iz ustiju visokopoložene di- plomatske osobe, koja je došla u doticaj sa Frosinijem, te od istog doznao za ciljeve frama- sunstva, »Nami italijanskim framasunima — tako poči- nje veliki meštar Frosini — ponajprije leži na srcu, da lišimo papinstvo svake vlasti i zato smo u prvom redu poveli akciju protiv zakona garan- cije. Ovaj pokret nije dakako nov, jer već od 20 Sept. 1870 stavilo se framasunstvo u bojnu lini- ju protiv toga zakona, koji pripušta državu u državi. Za svakoga slobodnog zidara ne predstav- lja Vatikan od Boga danu religiju, nego nepre- stanu zavjeru protiv Italije, trajnu zapreku na- pretka i izobrazbe, Zato opetujemo povik : Ras- krinkajmo ovu krinku! Sad je napokon kucnuo željeni čas za energični rad. Ne okoristimo li se ovom zgodnom okolnosti, bio bi znak, da smo se odrekli našeg najvišeg cilja (»pih grande aspi- razione«). Za nas vrijedi samo jedna riječ: sada ili već nikada | Zato smo svi odlučili, da izagje- mo iz priprave i da pokušamo praktično prove- sti naš plan. U tu svrhu mi smo već od nekog vremena temeljito radili, Mogu vam kazati, da stojimo u svezi sa svim ložama cijeloga svijeta, osim njemačkih, i da su nam sve obećale svoju pripomoć u ovom protupapinskom poduzeću, koje smo mi u Italiji za svoju zadaću uzeli. Zato podižemo poklik : »Dolje s papinskim zakonom garancije I« Druga je naša zadaća, da posvema ostra- nimo papinstvo, a ostvarenje te želje bila bi hi- storička činjenica općenitog zamašaja, Već god. 1871, pod Crispijem, bijaše u Italiji jaka struja protiv toga zakona garancije, Crispi je tada na- žalost držao uputnim, da ovaj pokret uguši time, što je u parlamentu izjavio, da će biti do- statno, ako se ovaj zakon u slučaju pogibije stavi izvan zakona. Framasunstvo nije tada znalo uhvatiti zgodan momenat, kao ni kašnje, kad se u Italiji pred desetak godina bilo jako diglo javno mnijenje protiv pape, a to onda, kad je Vatikan i PODLIŠTAK, (7) — MAŽNOST DUBROVNIKA u trgovačkoj povijesti srednjega vijeka. Napisao prof. Dr. Konstantin Jireček, $ njemačkoga preveo prof, Dr, Božo Cojetković. Trgovina u unutrašnjosti zemlje bila je kar- vanska trgovina, Karvan nazivaše se latinski turma, a poslije takogjer, prvobitno perzijskom riječi, caravanus. 'Tjerahu je većinom trgovačka udruženja na tovarnim konjima, koje unajmlji- vahu od, dijelom romanskih pastira iz brda, Vla- ha i Morovlaha. Početkom XIV. stoljeća bijahu karvani redovito organizovani kao i polasci ga- lija u Mletke, Za vodstvo ovih imenovaše općina u Dubrovniku, isto kao i u Kotoru, osobitog »kapetana karvana« (capitaneus turime), Povod tomu bijaše nesigurnost na putovima, koje je bilo uza sva obećanja i zapovjedi susjednih kne- zova, U vrijeme, kada je nošenje oružja bila o- bična stvar, pa kada i sami seljaci iz okolice ne običavahu izaći iz kuće bez luka od roga ili drva pa strjelica, bijahu trgovci i njihovi djetići uvijek oboružani sa lukovima i mačem, a poslije sab- ljom. S druge strane dolažahu u Dubrovnik tr- govci iz unutrašnjosti, Bošnjaci, Srbi, Bugari, Arbanasi pa i sami Grci po moru; mnogo ih se okući u gradu već zbog olakšice u pogledu pri- lično nestalnih carina, pa učeslvovanja u raznim trgovačkim povlasticama. G Mnogo Dubrovčana običavaše dulje vremena proboraviti na trgovištima u unutrašnjosti zemlje, Uz načelnike ovih trgovačkih naselbina zvanih | objelodanio »Libro bianco« prigodom _ posjeta | predsjednika Loubeta u Rimu. Mi smo svi osvje- dočenja, da je stroga dužnost Italije odstraniti | taj mrski zakon garancije, te staviti papinstvo i| kat. crkvu uopće pod zajednički zakon (državni). | Mi hoćemo onemogućiti papi, da on ikada učini | koju štetu talij. domovini. Zato držimo skroz po- | trebitim, da papu odstranimo iz Rima, te ga pre- nesemo ga jedan bliži ili udaljeniji otočić, odakle | se neće moći miješati u poslove ltalije, a gdje će | mu biti lasno povratiti se na priprostost, kršć. | poniznost i evangjeosko siromaštvo apoštolskog doba«. . »Zašto je njemačko framasunstvo bojkotovano od loža drugih zemalja, razjašnjuje veliki meštar italijanski kako slijedi : »Njemačko slobodno zi- darstvo ne pripada više sveopćoj zajednici loža, jer se ono stoji u protuslovlju sa temeljnim na- čelima našega reda, stavivši se u službu pruskog militarizma. S istog razloga odvojili smo se i od; ugarskih loža, koje su do nedavna bile s nama| dernog iramasunstva. Nauku Komenskoga i nje- | dobro, ako su ista došla u ruke vrijedna težaka, gove planove mi smo k sebi prisvojili te ćemo |a inače su ostala zapuštena. gledat svom snagom, da ih ostvarimo. Istina je, I naš seljak gubio je s dana na dan ljubav da su vremena vanredno teška, te je stroga duž- | prema zemlji. Naučio se novcem namirivati svoje nost svakog italijanca, ma kojoj stranci pripadao, | svagdanje potrebe, da sačuva jednodušnost w vrhovnom interesu otadžbine; ali protupapinska propaganda, kako ju framasunstvo zamišlja, neophodno je nužna već s toga, jer se Vatikan postavio na stranu naših neprijatelja, obiju centralnih vlasti (?l) Pa sve da bi Vatikan i ostao neutralnim u ovome koniliktu izmegju Italije i dvaju združe- nih carstva, ipak moramo voditi borbu protiv papinstva sve do skrajnosti, niti li može biti po- mirenja izmegju interesa Italije i interesa papin- stva, buduć da Vatikan sačinjava posebni soci- jalni organizam u italijanskom državnom ustroj- stvu, državu u državi. Riješenje ovoga problema neophodno je potrebito i zato ćemo ga privesti kraju ma neznam kakove okolnosti bile i sa| svim raspoloživim srestvima. Privremeno ograniču- | te već nije mario ni za pše- nicu bjelicu, ni za drugo sočivo, ni povrća više od onoga što mu je bilo od kućne potrebe. Svuda se sadila samo loza a to iz želje, da se vino proda i dobije što više novca. — | siromašniji je gledao na svaki mogući. način, da iškoluje svoga sina, ali ne da mu postane vrijedan, raci- onalan gospodar, već je želio, da mu bude »grad- ski gospodin«. I tako nije ćuda, što ;su mnoga polja le- žala u ledini, što je mnoga inače rodna zemlja čekala radišnu ruku, da je izore i zasadi, Nadošao i ovaj veliki rat — velika nevolja, |a za nas najbolja škola. Drukčije se počelo mi- sliti. Svak gledao da obradi i najzadnji kutić, da zasadi i najmanj! pedalj zemlje, pak eto krum- pira i sočiva u izobilju u svakom mjestu i u u nekom saobraćaju. U tom naš primjer i jemo se na to, da zahtijevamo odstranjenje za-| svakom selu. sve lože svijeta, budući lože u Ugarskoj podu- | piru katoličko austrijsko carstvo. | Svi osvjedočeni iramasuni cijeloga svijeta prožeti su duhom velikog meštra egipatskih slo- | bodnih zidara Cagliostro. (Molim ozbiljno slu- | šati riječi ovoga »nepogrješivog proroka« !) Ovaj | je već prorokovao pad crkovne države kao i pa- pinstva uopće, (Čudnog li proroka — palermskog čarlatana !) Mi idemo po putu naznačenom od Cagliostrija. Ali je i drugi jedan prorok kazao (unaprijed propast papinstva : Malahija. .O.dana-| I šnjem papi čitamo (u Malahijinom proročanstvu) | »Religio depopulata« (opustošena vjera) pa tako naprijed dolazimo do sedmoga, koji će po svoj prilici biti zadnji papa. Ako se uzme za svakog papu popriječno 15 godina vladanja, to bi smo | pri svrsi ovoga stoljeća doživjeli propast papin- | stva i katoličke crkve.« »I za nas slobodne zidare vrijedi motto: »Religio depopulata«, jer baš mi hoćemo pretvo- riti katolicizam u jednu starinsku kršćansku sm sličnu današnjoj općenitoj gnostičkoj crkvi u Ly- onu, čiji se veliki patrijarka zove Ivan II, — Mi se nadalje oslanjamo na nauku i proricanja Amosa Komenskoga (otkada i ovaj »Saul megju prorocima« ?). Komenski je uvjeren, da su /a?- sburška monarhija i papinstvo najjača zapreka ostvarenju humanističnih idejala i zato on po- zivlje iste Turke u pomoć, da satre obje vlasti, Isto je mislio i Claudij Jannet, duševni otac mo- kona garancije i da svaki papin akt podvrgnemo | općemu pravu (ili općoj nepravdi?) Isključeno je, da bi se ovaj zakon mogao proglasiti interna- cijonalnim; na to Italija ne može pristati nikada, to bi značilo politički otstup Italije te bi posjed | Rima postao iluzornim, Naša megjunarodna orga- | nizacija i uzajamni rad pojedinih loža cijeloga | svijeta daje nam mogućnost, da utječemo u ovom smislu na uvažene muževe sviju naroda i sviju stranaka te time polučimo, da se ma namjere zatfijeve Vatikana niko ne bude-obaziratie;-.: Tako doslovno u nadutosti svoje pameti veliki meštar italijanskih loža propovijeda pad papinstva i rasulo katoličke Crkve, »U toj želji i ćaća mu je umro« — kazao bi naš narod. V. Zemlja — majka naša. Općenita je i opravdana bila tužba, kako je naš narod bio počeo zanemarivati poljodjeljstvo. Nije mario, da se upozna sa novim, racijonalnim | tečevinama, već se držao one: pleti kotac, ko i| Skadar, Kako se sad saznaje, otac, i rad toga ćutio se zapuštenim, te mu se sav rad vrlo slabo ili nikako isplaćivao. Pusta želja za Amerikom učinila je, te su mnogi lakomišljeno ostavljali kućni prag i već sasma zaboravljali na rogjenu grudu, koju je brzo znao da naseli tugjinac. Gospoda naša izgubila već svaki smisao za gospodarstvo, te napustila svoja imanja. Još je dan konsuo na dvoru srpskoga kralja, kojega plaćaše Republika kao stalnoga diplomatskog zastupnika. Dubrovačka vlastela i gragjani bijahu ne rijetko u Srbiji i Bosni carinski zakupnici i dvorski činovnici domaćih vladara pa i ministri fin, (Protovestiare), kao svećenik Ratko, kasniji trebinjski biskup, kod bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka I, Jak broj dubrovačke vlastele služaše još na dvoru srpskoga despota Gjura Brankovića (1427-1456). Novci prometa u ovim zemljama bijahu, iza kako nestade vizantinskog zlatnog novca, s jedne strane mletački zlatnici (dukati), a s druge strane srebrni groši (Grossi, hrvatski dinari od denarić) i bakreni folari raznih gospodara i zemalja; ra- čunalo se je prema perperima, što je onda bio novac računanja. Pa i dubrovački novac dospije nadaleko. Dugo se održa trgovina u izmjenu : tkanine za konje, s0 za olovo i t, d, Jako se mijenjahu trgovački putevi i sre- dišta. Trgovci igjahu u Bosnu dijelom najkraćim putem preko Konjica, dijelom najprije do ušća Neretve pa odatle ispod grada Blagaja mimo u zemlju, »Portus Narenti», koji se najprije spo- minje 1186, bijaše u XIV.-XV, stoljeća posjed Bošnjaka. Onda tako često imenovani Narentum, forum ili mercatum Narenti, hrvatski Drijeva (dri- jevo drvo; kao lat. lignum, takogjer brod) bijaše otvoreno često od rijeke poplavljeno trgovište sa carinarom, stovarištima soli, magazinima, crkvama i drvenim kućama ; bijaše uvijek sjedište dubro- vačke kolonije sa svojim sucima. To je današnja Gabela. Oveći brodovi usidrili bi se u delti ri- konsuli (Consules) kaže se u XIV. stoljeću i j puzena — Fort Opus) ili izvan ušća kod školja (Scoglio) Osinj, koje je sada spojeno sa tvrdim kopnom prudovitim gredama. Trgovačka sredi- šta u Bosni bijahu gradovi Fojnica, Kreševo, do- nji grad kraljevske gradine Visoki (Podvisoki- Sotto Visochi), brdni grad Olovo, Prača, ali oso- bito Srebrnica sa obližnjim Zvonikom (sada Zvor- nik). Dubrovčani rijetko igjahu u srednju Posa- vinu kao i u sjevero-zapadne strane zemlje sa | Jaječm i Livnom, koje su bile bliže trgovcima iz sjevero-dalmatinskih gradova. Glavni put, te vogjaše u Srbiju, udaraše preko Trebinja do Drine i Lima, a odatle ili prema Rudniku, Biogradu i Smederevu ili do rudnika na Kopaoniku, ili preko Prištine da Novoga Brda. Vrlo se je obilazio put od manastira sv. Srgja na Bojani ili od Ulcinja i Bara preko Skadra i sjevero-albanskih planina do Prizrena, koji u XIV, stoljeću bijaše vrlo živ trgovački grad, ali poslije 1371 spadne, pa da- lje do brdnog grada Novo Brdo. U Prištini i drugim gradovima priključivali su se dalji pu- tovi do u Bugarsku, a osobito do Vidina. Dobro je poznata trgovačka roba. Izvoz iz Bosne i Srbije obuhvaćaše osobito produkte sto- čarstva, živo blago, koje se je vozilo dalje do Apulije, janjeće kožice i bivolje kože, kože, loj, salo, vunu i sir, Na dubrovački trg dovagjahu če. sto i konje. Lov davaše raznovrsno krzno od vu- kova, kuna, lisica, risova itd., što se je odvodi!o dalje na zapad, Skadarsko jezero davaše, kao i u današnji dan, ribu za izvoz ; vrlo se je tražilo jegulje iz Skadra, Ulcinja i Valone. U sredo- vječnom gospodarstvu bilo je vrlo uvaženo, prije jeke kod ostrva Posrednice (kod današnjega O- rasprostranjenja šećera od trske, pčelarstvo; vo |nšli, a da nijesu ni hitca ispalili, I čudne li promjene. Prije naš seljak nije mogao da žive bez grada, da namiri tamo svoje svakidašnje potrebe, a sad može selo da opskrbi grad. Seljaci živu mnogo bolje nego li gragjani, jer imaju svaki dan zeleni, sočiva, voća, povrća i drugih plodova — sve djela ruku svojih. Sad rade starci, žene i djeca i svak je ra- dostan, ako je što više posadio. Vratili smo se na stara vremena, kad je ratarstvo bilo u najve- ćoj. časti. Najotmeniji Rimljani nijesu zazirali od pluga; nmi polja svoga; Ovaj veliki rat neka bude i za unaprijed ve- lika škola za naš narod, i to ne samo moralna, već i socijalna i gospodarska. Neka ga prožme ljubav prema rogjenoj grudi; neka spozna i u- vidi, da je zemlja prava majka naša, koja nas u nevolji i hrani i brani, Srbi i Crnogorci u Albaniji. Brzojav je javio da su Crnogorci ušli u uslijedilo je to još na 27. lipnja. Još su prije toga zaposjeli Crno- gorci sv. Ivana Medovanskog, Lješ i još neke malisorske varoše, Prije nego se Skadar predao, jer su u njeg i pregovarao je crnogorski konsul u Skadru, Martinović, s Prenk Bib Dodom. Ulaz je Crnogoraca bio svečan; ušli su s glazbom. sak i med, ovaj u mjehovima od kože, donošaše se iz južnoslovjenskih zemalja, uprav kao u Ar- baniji, Grčkoj i Bugarskoj, u množini do obale. Izvoz iz Dubrovnika tekao je dalje do Italije. Drvo za gragjenje osobito brodova, te je dola- zilo iz šuma unutarnje zemlje, prodavalo se je u velikoj množini na trima tačkama obale; u Senju i susjednim lukama, na ušću Neretve i Bojane, u prostoru izmegju ovih obiju riječnih luka pa još u Risnu. Izvoz se pruži do Sićilije i Malte. Običnu priču o iskrčenju šuma u novije vrijeme za ze- mana mletačkog gospodstva, ne može se potvr- diti na temelju sredovječnoga arhivskoga materi- jala. Doduše vidjela se je još lijepa šuma crno- gorice na Hvaru, Korčuli i Mljetu, koja davaše drva za gorivo, a napose za klačine (vapnenice); na tvrdome kopnu bilo je nešto više no sada hra- stovih i borovih gajeva. Ali drvo za gragjenje brodova dolažaše u XIII. do XV. stoljeća najve- ćim dijelom iz hrvatskih, bosanskih i arbanaških planina. Od tisućljeća ne promijeni se ni klima; već Prokopije, povjesničar cara Justinijana, opi- šuje tako strahote dalmatinske bure, kao što ova običaje da dogje u našim vremenima. Šumskim produktima pripadaše takogjer ćumur, smola, du- žice i obruči za bačve pa za kožarstvo potrebita rujevina, (scotanum), koja se izvazaše do u Fi- rencu, Apuliju ili Messinu. Vrlo je slab bio iz- voz poljodjeljskih produkata. Iz Korčule dolažaše bijelo kamenje za gradnju, a iz Kotora i Bara crve- no. O važnoj metalnoj produkciji progovorit ćemo još pobliže. Proizvodi kućnog obrta bijahu platno, surova vunena tkanina [sclauina pilosa, celega, rassia (raša)] pa drveno posugje i orugje. (Slijedi).