Str. 2.

Mi smo tako, bez obzira na uspjehe naše
zračne eskadre, u vremenu od 5 mjeseci ove go-
dine do rata s Italijom uništili 2 francuska broda,
i to jednu podmornicu i jedan oklopni krstaš,
sa iznosom od 12.950 tona, zatim u razdoblju
od samo dva mjeseca: jedan engleški krstaš od
4800 tona, 6 italijanskih brodova i to: 1 raza-
rač, 1 podmornicu, 2 torpedne brodice i 2 oklopna
krstaša, u iznosu od 18.725 tona, zajedno 23.252
tona; u svemu dakle u 7 mjeseci 9 nepri-
jateljskih brodova u sveukupnom iznosu od 36.475
tona težine, dok nasuprot te ae nije naša
flota, izuzevši krstaša »Zente«, koja je podlegla
premoći, izgubila ni jedne jedinice. 8

Pomenuta ova djela časno se redaju u a-
malima naše ratne mornarice, napunjujući nas
potpunim pouzdanjem, da će se naša ilota isto
tako proslaviti i u većim poduzećima kao ono
kod Visa, čiju 49-godišnjicu proslavismo u sve-
čanoj tišini, koja odgovara ozbiljnim ovim vre-
menima.

Zvanično italijansko izvješće o
potopljenju

20. ov. mj. ovo o potopljenju »G. Garibaldi« :

U zoru dne 18. o. mj. približila se jedna
divizija naših starih oklopljenih krstaša, sastoje-
ći od oklopljenih krstaša »Varese«, »Francesco
Feruccio«, »Giuseppe Garibaldi« i  »Vittor Pisa-
mi« vodama Kotora i najavila svoju prisutnost,
što je bombardovala željezničku prugu kod tog
mjesta i ozbiljno je oštetila o Isto vrijeme po-
šli su mali brodovi prema Gružu, razorili jedno
skladište strojeva (l) vojarne 1 vojničke  zgra-
de (I) i izvele iskrcavanjem izvidnju na otoku Si-
panu. U kotorsku bazu utekle (I) neprijateljske
oklopnjače, koje su, i ako ne modernoga tipa,
mogle da se suprotstave našoj diviziji starih kr-
staša, nijesu izišle iz luke i ako su im svi stro-
jevi bili pod parom. :

Dok su se brodovi udaljivali, napadale su
ih podmornice. »Garibaldi« je, nakon što je iz-
bjegao prvoj navali, pogogjen torpedom i poto-
nuo. Momčad je sačuvala savršenu disciplinu i
mir i opetovano je klicala : »Živio kralj!« prije
nego se po dobivenoj zapovijedi bacila u more.
Većim dijelom je spašena. i i E

»Corriere della Sera« donosi daljne poje-
dinosti o potopljenju krstaša »Giuseppe Garibal-
di«. Brod je potonuo za šest časaka. Ostali bro-
dovi, iako su opazili, da je »Garibaldi« torpe-
diran, nastavili su punom parom bijeg, da u-
maknu daljnim gubitcima. Samo torpiljače ostale
su u blizini, da spasavaju posadu, dok je jedna
torpiljača uzela u progon austro-ugarsku pod-
moruicu i pokušala, da je topovskom paljbom
polopi. Što se s podmornicom faktično dogodilo,
nije poznato, jer se nije više pojavila. (Kako je
dobro poznato, podmornica se neoštećena povra-
tila ma svoje odredište. Op. Ur.) Kad je drugi
torpedo pogodio strojeve lijeve strane, brod je
odmaknuo i zapovjednik je izdao nalog, da po-
sada izagje na palubu, te se providi pojasima za
spasavanje, što su svi, izuzevši trojici, i učinili.

otovo svi su spašeni i dopremljeni u Brindisi.

Ratni dopisnik »Az Est«-a javlja dne 22.
o. mj.: Na upućenom sam mjestu doznao, da su
ronioci, koji su pretražili mjesto, gdje je »Giu-
seppe Garibaldi« potonuo, našli i jednu italijan-
sku admiralsku zastavu. Iz toga može se zaklju-
čivati, — što su Talijanci do sada tajili_— da je
potopljeni krstaš bio admiralskim o
nic4, koje su operisale pred Dubrovnikom.

Uspješne navale naše flote
na italijansku obalu.

U par dana naša je smiona flota do dva
pula uzvratila posjet italijanskoj mornarici na
njezin pohod u dubrovačkim vodama.

Na 23. ov. mj. naša je mornarica posjetila
italijansku istočnu obalu, obalu od Jakina do

Garganskih podbrežja, a evo sada 27 o. mj. od|

Jakina do Pesara. Naši su italijanskim vojnim

U smrt junaka
Antuna Fortunića Wlahova.

i : i p
Vijest o smrti Antuna Fortunića Žalosno se parobroda, gdje je sve do zadnjega časa ispunio | Gorice.

primila koliko u gradu, toliko u okolici, gdje je

pokojnik bio ljubljen i poštovan. Pokojnik je do-|
bro poznat kao vrsni sin našega gosp. Vlaba'

Fortunića, ne samo u gradu, da li u Stonu, nje-
govom rodnom mjestu i po cijelome Izotaru. Kao
djak mjesne Nautičke škole stekao je pokojnik
svojim uzornim ponašanjem opće simpatije pro-
fesora i sudrugova. Njegova prikladna pojava,
vesela ćud, odrješitost, svakome se je milila, pa
ga je svak rado susretao. Bio je kršćanski od-
gojen, te je zdušno vršio kršćanske dužnosti, a
rodoljublje njegovo ne ističem; t4 sin je g. V.
Fortunića, pa je junačkom smrću i zasvjedočio.
Ljubio je svoje roditelje kao uzoran sin, a brat-
ska ljubav bila je megju braćom i sestrama nad
svakim primjerom, da mi je više puta njegov o-
tac kazao: »Njihova ljubav najveće mi je vese-
ije i zadovoljstvol« Kao kadet na dubrovačkim
parobrodima, a kasnije kao poručnik, uživao je
osobiti glas, te su zapovjednici u njemu imali |
potpuno povjerenje, što svjedoči pismo, koje |
ovdje donosim ;
(Parobr. društvo »Unlone«, Dubrovnik.)

Antun Fortunić Vlahov, pomorski poručnik,

iietom je svršio pomorsku školu, bio je primljen

kao kađet na jedan od naših parobroda i kroz dužnosti pri veoma

,G. Garibaldi“.

Italijanski admiralski štop sao ćio je dne

brodom jedi-/

 

 

 

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

objektima nanijeli dobru štetu — a značajno je,
što se u odnosnim izvješćima veli, da neprija-
teljskim brodovima nije bilo nigdje traga.

Službena izvješća o tom ovako glase: Na
23 u jutro rano naši su krstaši i zrakoplovi us-
pješno pucali na željeznicu na italijanskoj obali
na pruzi od preko 160 km. Kolodvori Chienti,
Campomarino, Fossacesia, Termoli i Ortona_ja-
ko su oštećeni, a oni od San Benedetto i Grot-
tamare zapaljeni ; četiri lokomotive i mnogo va-
gona je demolirano, a nekoliko zapaljeno. U Or-
toni razrušena je vodovodna kula, a pontonski
vitao i jedao takov u San Vito pretrpjeli su te-
ške štete. Svi su dimnjaci oboreni, a željeznički
viadukt kod Termolije demuliran. Most preko
Moro je oboren, a osim toga jedna je kasarna
u San Benedetto probijena. Semafor Tremeti bio
je razvaljen, a tamošnji kabel razrušen. Nije bi-
lo vidjeti neprijateljskih pomorstih bojnih sila.

Dne 27 jula, rano poduzele su naše lake
krstarice i torpedne jedinice pobjedonosni napa-
daj na željezničku prugu od Jakina do Pesaro.
Pucali su na namještaje kolodvora, stanična spre-
mišta, čuvarske kuće i željezničke mostove na
ovoj obalnoj pruzi, a to sa dobrim uspjehom.
Bilo je demolirano više lokomotiva i mnogo va-
gona, a upaljeno kolodvorsko skladište u Fano,
što je bilo povod jake eksplozije.

Istodobno su naši pomorski zrakoplovci-ba-
cali uspješno bombe na kolodvor, na jednu ba-
teriju, na kasarne i na ostale vojničke objekte u
Jakinu, kod čega je bio teško oštećen jedan odi-
jeljeni kolodvor, a uništeno više usovitog ma-
terijala.

U jednom spremištu nafte pojavio se je
požar, koji se vidio na 30 morskih milja.

Sve su se jedinice povratile bez gubitaka.
Nijesu se opazile neprijateljske pomorske bojne sile.

Italijanci osjećaju, kakav duh vlada u našoj
mornarici, koja im je već do sada zadala dosta
jada i gubitaka, kao i naša junačka kopnena
vojska.

Druga gorička bitka.

Kao što prva, tako je svršila i druga, ne-
prispodobivo silnija gorička bitka s potpunim
neuspjehom navaljujućeg neprijatelja, koji je ovaj
put na po prilici 30 kilometara širokom prostoru
izmegju brda Sabotina i obale, uložio sedam
vojnih zborova s najmanje 17 divizija pješadije
i mobilne milice, te nastojao, da probije našu
frontu pod svaku cijenu, bez obzira na ljudske
i materijalne žrtve. Š

Ukupni italijanski gubitci mogu se cijeniti
ma 100.000 ljudi. Tek povijest će znati procijeniti
djela naših pobjedonosnih četa i njihovih vogja
u toj obrambenoj bitci. Neuzdrmane i neslomive
stoje još uvijek ondje, gdje su pred dva mjeseca
čekale neprijatelja. To vrijedi ne samo za go-
ričke pozicije, za koje se u dvije bitke tako
žestoko borilo, već takogjer za čitavu našu boj-
nu frontu, što smo je na jugo-zapadu monarhije
odabrali za obranu.

Tako glasi naše službeno izvješće od 28.

. mj.

Velika bitka u Goričkom svršila je dakle
sa strašnim porazom ltalijanaca. Ništa manje od
100.000 ljudi izgubili su Halijanci, a naše divovske
čete — o kojima službeno izješće veli, da će nji-
hovo držanje i vrijednost znati tek historija pot-
puno prikazati — zadržale su sve svoje položaje,
što su u osvit rata sltalijom bili odabrani.

Italijansko vojno vodstvo je spremilo ovaj
drugi veliki, a od prvoga daleko veći napadaj
na frontu Soče. Sedam vojnih italijanskih zbo-
rova s drugim pomoćnim četama učestvovalo je
u tim bojevima. Prama tome je moglo biti u toj
akciji angažirano najmanje 250.000—300.000 ita-
lijanske vojske. | ta se sva sila slomila o one
tvrde bedeme dinastije i monarhije, koji u ovom
velikome ratu, što traje već godinu dana, s ne-
vigjenim junaštvom odbijaju od našega praga
sve napadaje naših neprijatelja. Tako italijanski
su gubitci obzirom na broj učestvujuće vojske
neobično Zeliki; je ti gubitci iznose najmanje
jednu trećinu. dosađašnji gubitci kroz dva
mjeseca ?

nim radom stekao je kod svojih predpostavlje-
nika svaku pohvalu, tako, da je kasnije po po-
loženu ispitu pomorskog poručnika, svom pri-
ravnošću postavljen na jedan od najvećih naših

nade, koje smo u nj postavili.
Na uhar istine rado izjavljuje
Krunajević kap. Mato,
Upravitelj društva »Unione«.

 

| mornari ga ljubljahu, jer i ako je bio strog,
ali nadasve pravedan. Revan u nauku, u Prosin-
cu prije nego bi navršio 22. godinu svoje dobi,
imao je da položi ispit pomorskog kapetana, al
tamo ga zateklo vojništvo, te mješte ispita pom.
kapetana, položi oficirski ispit travnja ove god.
i promaknut na kadetsku čast ode na italijansku
frontu, gdje je u kratko doba stekao povjerenje
i poštovanje svojih starješina, kako svjedoče pi-
sma vojnih zapovjednika, upravljenih tužnome
ocu, a glase:

Blagorodni Gospodine

Vlaho Fortunić
ipan.

Feldpost 55, na 11 jula 1915.

Neka se udostoji Vaše blagorogje primiti u

ime moje i svijeh članova pripadnika 7. poljske
kumpanije najdublje saučešće pri gubitku Vašeg
gospodina sina.

Vaš je sin pao u vjernom ispunjanju svoje
žestokom jurišu za Cara i

 

\
|

\
|

Razne vijesti,

Odgovor austrijske vlade na Papinu inter-
venciju za poštivanje italijanskih svetišta.

_ »Politische Korrespondenz« javlja 24. srpnja:
Na intervenciju sv. Oca, neka bi se poštedili spo-
menici, crkve i svetišta u Italiji, a naročito loret-
sko svetište kod Jakina, odgovorilo je ministar-
stvo izvanjskih posala papinskom nunciju u Beču,
da austro-ugarsko vojno vodstvo neće napadati
na loretsko svetište i na druga bogoslužju po-
svećena mjesta, i da će ih dapače osigurati pred
svakim slučajnim oštećenjem, sve dotle, dok se
ta mjesta ne budu s italijanske strane upotreblja-
vala u vojničke svrhe.

Ratni huškaši.

»Avanti« piše, da se je ratna buka u gra-
dovima sjeverne ltalije slegla i da je pučanstvo
postalo ozbiljnije. Nigdje se više ne demonstrira,
a u Mlecima je osobito sve mirno. Tragični do-
gagjaji rata odjednoć su narod odvratili od na-
cionalista. Ratni huškaši, megju kojima odvjetnici
na čelu, sad se povlače, budući da je rat postao
činjenicom, a ni jedan ne misli da pogje na frontu.

Arapi pred vratima Tripolisa.

Prema izvještajima »Secola« iz Tripolisa, već
su neprijateljski Arapi stigli pred vrata grada Tri-
polisa. Megju Evropejcima je nastala strava, pa
u najvećoj žurbi ostavljaju grad i Afriku.

Životna pogibao Rusije.

Prema vijesti iz Ženeve bavi se ukupna pa-
riška štampa dogagjajima na ruskoj fronti, te
označuje ruski položaj beznadnim. Cinjenica, da
u inozemstvo osnivanjem časopisa raste pokret
Ukrajinaca u svrhu ujedinjenja, znači po Rusiju
životnu pogibao.

Italija i Srbija.

»Zeit« javlja iz Lugana :

Prof. Magrini, dopisnik »Secola« na Bal-
kanu, šalje iz Niša neugodne glasove. U Srbiji
i Crnoj Gori sve više raste mržnja proti ltaliji.
Srbi svojataju za sebe čitavu Dalmaciju i Trst i
uskraćuju italijansktm zahtjevima na Jadran sva-
ko priznanje. Oni spočitavaju Rimu, da s* hoće
mjesto Austrije ugnijezditi na Balkanu. Magrini
drži iskljućenim, da bi se Italija mogla sporazu-
mjeti sa Srbijom glede jadranskoga pitanja.
Glede Arbanije se potvrgjuje vijest, da su
Srbi na želju trojnoga sporazuma dne 16. srpnja
tajno ispraznili Drač, na što je »Agenzia Stefani«
javila, da Srbi uopće nijesu okupirali Drač. Sa-
da Srbi stoje u Arbaniji na liniji Tirana-Elbasan,
te se odupiru svakoj daljnjoj koncesiji.

Prilike u Srbiji u italijanskom osvjetljenju.

Urednik »Secolo«-a, Magrini, koji sada bo-
ravi u Srbiji, pripovijeda, da je 30.000 sjskih
vojnika podleglo pošalini. 1 od civilnog pučan-
stva poumiralo je gdjegdje po trideset postotaka,
a nastradala je i jedna trećina i onako malo-
brojnih liječnika. Srbija je već bila blizu propa-
sti, dok se nije konačno umiješala ententa i tako
je sada haranje pošasti dosta neznatno. Srpski
generalni stožer drži, da je izoliranost Srbije po-
razom Rusa još kud i kamo porasla.

Englez o Engleškoj.

Malton Newbald piše u Febraru 1915 :» Bel-
gija će nas jedan dan prokleti. Svi narodi po-
čimlju nas poznavati, i ako združe svoje akcije,
tada nijedna flota, nijedna vojska neće više odr-
žati le kraljestvo svijeta, koje mačem dobive-
no, koje se mačem uzdrži. Mi branimo Belgiju,
jer brani našu protivnu obalu kanala i čuva uš-
će Šelde i Rajne. Mi smo saveznici Portugal-
ske, da nam drži otvorena vrata prama panjol-
skoj. Mi štitimo Italiju, jer uam sloji na braniku
prama Francuskoj i prama Austro-Ugarskoj. Mi
smo kumovali Japanu, jer je bio neprijatelj Ru-
sije i sada drži na oku Ameriku. Gdje su naše
brige za Finsku, za male Balkanske narode, za
Persiju, za Egipat, za Maure i za Bure. Mi mo-
žemo neke narode za svegi držati našim dobrim

prijateljima, neke narode samo za neko vrijeme, ;
ali mi ne smijemo za dugo držati sve narode,

ludima !

pripadnici 7, kumpanije, uvijek ćemo zadržati ča-
sno sjećanje na njega. On je bio hrabri mladi
junak.

Vaš sin počiva na groblju u Podgori kod

Karlo Kordik,
zapovjednik 7. polj. kump.

Vaše blagorogje, cijenjeni Gospodine
Fortuniću!

Najprije molim za oproštenje, da ja tek da
nas udovoljujem svojoj dužnosti, te Vas obavje-
šćujem o smrti Vašeg gosp. sina Antuna, našeg
miloga i dragoga najmlagjega druga; ali mi je
bilo nemoguće, budući službom veoma zapriječen.

Vaš gospodin sin nagje junačku smrt za
Cara i domovinu na 5 jula, prigodom velikog i
općeg juriša Italijanaca na mostobran kod Gori-
ce /\ 240 Podgora, kad je na čelu svoga cuka
morao preduzeti protunavalu na neprijatelja, koji
je bio prodro u jednu poziciju.

Premda je od samih osam dana bio dodi-
jeljen bataljunu, stojeć pod mojim zapovjedni-
štvom, ipak je, radi svoga nesebičnog postupka
i vesele svoje pojave, bio osvojio simpatije svi-
jeh drugova u bataljunu, a svojim odrješitim
držanjem stekao je bio općenito visoko štovanje.

Mi oplakujemo u njemu mveoma dragoga
druga. On i njegovo, junačko djelo ostat će kod
regimente u vjernoj uspomeni.

Nije vele trpio, jer je hitac u glavu učinio

Br. 536.

Promjene u Crnogorskoj vladi.

_ Agencija Stefani javlja sa Celinja 27. srpnja :
Ministar predsjednik Vukotić ustupio je službu
vojnoga ministra, koju je ondo sada obavljao,
generalu Bojoviću, i otputovao na neizvjesno
vrijeme sa Cetinja. Za vrijeme njegove odsutno-
sti zastupaće ga u ministarskom predsjedništvu
ministar financija Popović.

Ukupni engleški gubitci.

Službeni engleški popis Po na svim
ratištima navodi: 4000 mrtvih, 83.000 ranjenih i
1383 izgubljenih časnika, te 57.300 mrtvih,
188.190 ranjenih i 62.500 izgubljenih vojnika.

.. ..
Vijesti iz naroda.

Iz Sustjepana (Rijeka dubrovačka).
, Dneva 25. ov. mj. navršilo se je 8 dana, kad
vjerolomni naši saveznici izbaciše više stotina
granata, koje prozviždaše povrh naših glava i
kuća. Oštećene su samo dvije kuće, jedna lagja
i jedna kupaonica. Više granata se našlo u ne-
posrednoj blizini, koje nijesu eksplodovale. Bogu
zahvalcći nije bilo ljudskih žrtava, a niti veće štete.

Naši mješćani odlučiše učiniti pokorničku
procesiju, sa kipom našeg Parca sv. Antuna.
Dogovorno s našim župnikom velč. don Perom
Obuljenom to i izvršismo.

_ Naš je župnik to saopćio č. o. Evangjelisti
Brajnoviću, da najavi s oltara ovaj ophod svo-
jim župljanima; pozvao je velč. Don Marina Ra-
dulovića i mladomisnika Dinka Beritića u asi-
stencu, a bogoslovca Stijepa Kusijanovića, da sa
crkovinarima ravna procesijom ; pozvao je tako-
gjer i požrtvovnog g. natporučnika Marka Vuš-
kovića, da bi sa cjelokupnom mjesnom ć. k,
Obrambenom Stražom prisustvovao, kao i općin-
sko upraviteljstvo. O tome se raširi vijest po ci-
jeloj okolici, odakle je došlo mnogo naroda.
Bi utanačeno, da procesija krene iz crkvice sv.
Antuna u 5/2 sati po p. Na 5 sati doznalo se,
da č. o. E. Brajnović pridolazi u procesiji kor-
porativno sa svojim župljanima. U to su sveće-
nici bili već u crkvici i mnoštvo naroda pred
istom. Nakon malo prispije procesija, predvogje-
na od č. o. Evangjeliste, te se svrsta s našom i
uputi ovim redom : Propeća sa školskom djecom
i učiteljicama, onda o. Evangjelista, za ovim dje-
vojčice, koje su pjevale, pak ostali puk župe Ro-
žata. Zatim barjak Susljepana, zastava sv. Aloj-
zija sa školskom djecom, praćenom od presjed-
nika mjesnog školskog vijeća ; Križonoše Petrova-
sela, Mokošice i Sustjepana, za ovim muški na-
rod, pak vojnici Obramb. Straže sa svojim vo-
gjom, djevojčice društva Presv. Srca Isusova, sve-
ćenici, pak 4 djevojčice u bijelu, koje su posi-
pale cvijeće; klerik sa kadionikom, kip sv. Antuna
nošen od 4 mladića, praćen od 4 člana Obr.
Straže i 4 mladića sa duplijerima, za njima op-
ćinsko zastupstvo sa g. natporučnikom, pa ostali
narod. — Procesija je došla u Batahovinu, do
dvorca grofa Kaboge, prošla kroz vrata kapela-
nove kuće do pred crkvice sv. Bernarda, onda
preko perivoja izašla na velika vrata, vraćajući se
put Sustjepzna. Prošla je okolo crkve BI. Gospe
od Karmena, u koju se svratila, gdje su bile
molitve i blagoslov sa Presvetim. Nakon toga
istim redom povratila se procesija u crkvicu sv.
Antuna, uz pjevanje »Tebe Boga« i drugih mo-
litava, gdje je kip bio povraćen.

Procesija je uspjela da ljepše nije mogla.
Naroda je bilo preko hiljadu duša, svi stupajući
u redu, puni pouzdanja i pobožnosti.

Ovake procesije Rijeka nije nikad doživje-
la. Čast onim, koji su proveli i koji su pri-
sustvovali ! Sustjepanac.

Ko traži dobar i tačan a uz to jeftin sat, to-
mu preporučamo, da se obrati na opće poznatu prvu
tvornicu satova Hans Konrad, ce, i k. dvorski do-
bavljač u Briiz, No. 1140 (Češka), koja razašilje sa-
mo regalovane i prokušane satove sa trogodišnjom pi-
smenom garancijom. Ova je firma na najboljem glasu
u tuzemstvu i inozemstvu, te je ponovno bila  odliko-
vana sa zlatnom | srebrnom medaljom, a bio joj je
podijeljen carski orao i naslov ce, i k. : dvorskog _do-
bavljača. Razašilje svoje satove na sve strane svijeta.
Bogato ilustrovani cijenik sa 4000 slika šalje se na
zahtjev svakomu franko i badava, (Potanje u oglasu).

Pokopan je u posebnom grobu izmegju svo-
je momčadi, loja je s njime pala, na groblju u
Podgori. Efekti, koje je on ostavio, bili su po-
slani na Vašu cijenjenu adresu od komande 7.
kumpanije. Dok Vam velecij. gosp. Fortuniću o-
vim izrazujem iskreno i duboko sažaljenje u va-
šoj teškoj žalosti, koja je i svijeh nas u istoj
mjeri zadesila, bilježim se Vašeg blagorogja naj
odaniji Beyer.
Feldpost 55, na 11/7. 1915.

Mili kolego i prijatelju I Velika žalost, koja
tebe satire, sapinje i mene i čini mi se daće mi
oblakšati, ako se nekako odužim svetoj uspome-
ni tvog sina junaka.

Zadnji časovi i smrt njegova svakom našem
sinu ima biti kazalom, kako rodoljub gine za
Cara i za Dom: kako prezirući smrt srće na če-
lu šake junaka na din-dušmanina, da ga odbije
od svoje grude; kako sa milom riječi Cara i Do-
movine zatvara svoja usta, a pogledom zadnjim
na stranu, gdje su mu oni, zaklapa za uvijek
svoje žarke oči; i u zadnjem trzaju života hoće
da mu duša zaleprša put domaćih krajeva.

Junačka smrt, mili kolego! priznanje nje-
govih starješina, ovako opće saučešće u tvojoj
preteškoj žalosti pri gubitku tvog ljubljenog, ne-
zaboravnog sina Antuna, ponosa i nađe tvoje,
nek ti bude najbolji melem tvog ožalošćenog srca.

Teško potresen žali te i želi ti razabranje
i utješenje

tvoj kolega

 

 

 

carstvo, a žrtva njegova mladog života nije bila

uzaludna, — Ja, njegov zapovjednik, kao i svi Kusijanović Miho.

 

dvije godine potpuno je odgovarao točnim vrše-
jem zvanične dužnosti. Osim toga svojim mar: |

svrhu njegovom mladome životu.