Str. 2. nim proučavanjem pravde i pravednosti. To će biti najljepše i najslavnije osvojenje. U ljubeznom pouzdanju, da će se čovje- čanstvo do mala uzradovati toli željenim plo- dovima sa stabla mira, podjeljujemo apostolski blagoslov svim onima, koji sačinjavaju povjereno nam _mističko stado, te molimo Gospodina, da one, koji ne spadaju k rimskoj Crkvi, s nama spoji savršenom djelatnošću ljubavi. Car Vilim o godišnjici rata. U povodu prve navršene godine rata nje- mački car Vilim izdao je ma njemački narod proglas, u kome se veli: »Pred Bogom i povijesti je moja savjest čista. Ja nijesam htio rata, Bog je bio s nama| Neprijateljske vojske, koje su se bile drznule, da za malo mjeseci unigju u Berlin, snažnim su udarcima na zapadu i na istoku daleko natrag potisnute. Bezbrojna ratišta u raznim dijelovima Evrope te pomorske bitke na obližnjim i najda- ljim obalama svjedoče, što može da učini nje- mačka razdraženost u nužnoj obrani i njemačka ratna vještina. Sva gaženja megjunarodnih usta- nova po našim neprijateljima nijesu bila kadra, da-uzdrmaju gospodarstvene temelje i maše vo- gjenje rata. Dubokom harnosti se otadžbina sjeća svo- jih boraca. Unutrašnja snaga i jednodušna narodna vo- lja zajamčuje pobjedu. U herojičkim djelima trpit ćemo i istrajati bez kolebanja, dok ne dogje mir, koji nam za budućnost pruža nužnu vojnu, političku i gospo- darstvenu sigurnost, i tako ćemo mi izdržati ve- liku borbu za pravo i slobodu Njemačke, ma koliko ta borba i trajala.« ,Jugoslavenski Odbor“. Zagrebačka »Hrvatska« od 31./VII. donijela je opet dopis iz Ženeve sa vlastoručnim pismom Dr. Jedlowskoga, tajnika »Jugosl. Odbora« i taj- nika »Edinosti« u Trstu, na Iva Kulića, koji je išao s misijom »Jugosl. Odbora« u Niš. Iz tog pisma i opširnog dopisa prenosimo samo glav- nije stavke: Ljudi oko »Jugosl. Odbora« izgubili su svaku nadu, da se ikada vrate u domovinu, pak sada čine sve moguće, da se prikažu kao važna lica onima, u čiju korist rade. Inače zlo po njih. Na 24. lipnja upriličio je »Odbor« u Londonu izložbu kipara Meštrovića, koji se pri- kazuje čas kao Hrvat, čas kao Srbin, e da tom zbrkom uvjere svijet, da se mora Srbiji dati sve što je srpsko, hrvatsko i slovensko. Meštrović je napravio i nekoliko crkvenih i nabožnih kipova, e da tako predobije neke protestanske biskupe i katoličkog kardinala za protektora izložbe. Pri-| čaju, da će s tom izložbom poći i u Ameriku i, u Rusiju, a spremaju se općt radi veće reklame, da prirede u Londonu i Parizu proslavu stogo- dišnjice Stossmayerova rogjenja. Poznati knjižar u Pitsburgu Marohnić išao je u Kanadu i »oslobodio« internisane podanike naše Monarhije uz uvjet, da stupe kao radnici u tvornice municije ili u dobrovoljce. Isto tako rade i u Engleškoj, a to dobro dolazi Englezima, koji teškom mukom predobivaju svoje ljude, da idu na radnju ili u rat, Od tih zaveđenih dobro- domaćih pokazivahu učenjačku spremu jedino svećenici. No od sada počimlju i vlastela i gra- gjani da čitaju stare klasike, pa da pišu i pje- vaju latinskim, hrvatskim, talijanskim pa i gr čkim jezikom. Latinski pjesnik Elije Lampridije Crijević (Cerva 1 1520), hrvatski pjesnici Don Gjo1e Držić (Georgius Nicolai de Dersa 4 1500) i Šiško Menčetić (Sigismundus Sim. de Menze, + 1527) pa povjesničar, opat manastira sv. Ja- kova Lujo Crijević, nadimkom Tubero (f 1527) otvaraju dugi niz dubrovačkih pisaca i učenjaka, izmegju kojih je bilo mnogo te odvajahu 080- bitom nadarenosti. Još u XVI. stoljeću bijaše znatna dubro- vačka trgovina. Ali doba velikih prekomorskih otkrića i s tim nastale promjene u tijeku svjet- ske trgovine povuče uz velike talijanske trgo- vačke gradove i Dubrovnik u bijedu. Naprijed stupiše zapadno-evropske države na obalama Alantskoga oceana. Domalo Francuzi, Englezi i Holangjani zavladaše velikom trgovinom i u bliskome Levantu. Propadanje Turske, rastuća nesigurnost na kopnenim putovima, ofenzivni ra- tovi sjevero-evropskih vlasti sve do turskih du- navskih pokrajina pa silni pomorski ratovi na Sredozemnom moru dopriniješe takogjer mnogo opadanju dubrovačke trgovine. K ovome se pri- druži veliko opustošenje Dubrovnika za groznog potresa od 1667. Ali još u XVIII. stoljeću posje- dovahu Dubrovčani sjajnu trgovačku mornaricu pa uživahu glas bogatoga grada. To bijaše na- slijegjeno iz vremena, kada se energični stanov- nici gole kamene hridi u pustome kraju polako proturaše neustrašivom marljivosti i mudrom u- potrebom promjenutih okolnosti do svjetsko po- | znate pomorske općine. »PRAVA CRVENA HRVATSKA« voljaca »odbor« organizuje posebne »slavjanske legije«, koje se bore sa Englezima u Franciis- koj, pak ih je mnogo i poginulo. Iz Nove Ze- landije ide posebna »Hrvatsko-Jugoslavenska le- gija« za Dardanele. I u južnoj Americi kupe novce i dobrovoljce. T& bi legije imale doći u Srbiju, a vodio bi ih Milan Pribičević. Zahtjevi Italije silno su irili_ živce »Jugosl. Odbora«, te su Supilo i Dr. Fran Po- točnjak, bivši hrvatski zastupnik i delegat u Pe- šti, stali obilaziti glavne gradove i upozorivati sve ministre na posljedice, koje bi odatle mogle nastati. Uopće se ta gospoda hoće da ponašaju »diplomatski«, kao da su neka vlada. Tabor imi je u Londonu, a sad šalju na razne dvorove svoje ambasadore. Svoje pododbore imaju u Nišu, te u Sjevernoj i Južnoj Americi, svoje pouzdanike na nekim drugim mjestima, a sad i oficijelne poslanike, i to : Potočnjaka u Rusiji, u Rimu Bakotića, koji radi za konkordat Srbije sa Vati- kanom, u Parizu Dr. Hinkovića, u Sjevernoj Americi Pupina, Biankina i Grškovića, a u Južnoj Americi Dr. Miću Mičića. Imaju i svoj posebni »presbiro«, te će izdavati i svoj buletin, razne brošure i mape, što je sve povjereno M. Marjanoviću. I tako dok se pravi Hrvati bore za svoga kralja i lijevaju na potoke krvi za svoju domo- vinu, da joj svanu bolji dani, i da se _ujedini pod žezlom našeg premiiostivog sijedog Vladara, dotle ovi smutljivci pod imenom »Jugoslaven- skog odbora« blate hrvatsko ime raznim natru- hama, zavaravaju hrvatske sinove, te se nalaze u tugjini; rade, na korist naših neprijatelja, e da sterlinana napune svoje džepove. Italija i Srbija. Sitalijanske granice javlja »Pol. Korr.<: Srpski poslanik u Rimu nastoji kod prilike, kako bi prikrio protivštine, što postoje izmegju Italije i Srbije radi oprečnih zahtjeva izmegju obiju dr- žava na Jadranskom moru. Pri tome se čini, kao da se nada najvećemu uspjehu od tvrdnje naj- smionijih neistina. Kad se je naime oprovrgavala vijest o tome, da su arbanaški ustaše oboružani s italijanskim puškama, poslanik je glasno uvje- ravao, da majsrdačnija intimnost veže njegovu domovinu i Italiju. Kod ovoga nastojanja donekle pomažu srp- skomu poslaniku crnogorski nazovi-diplomati, koji su na dijelu u Italiji. Protiv sumnjičenja, kao da se je Crna Gora sporazumjela s Austro-Ugar- skom glede Skadra, oni se ogragjuju izjavom, da je“ ondje uapšeno 46 +#austro-ugarskii! age nata«, koji su dopremljeni na Cetinje. Politički krugovi u Italiji megjutim druga- čije sude o izjavama srpske štampe, a i izvje- štaji italijanskih listova u Srbiji prikazuju uza- jamni odnos obiju zemalja drugačije, nego li pri- općenja srpskog poslaništva. Tako se u niškom izvještaju profesora Magrini-a u »Secolu« tvrdi, da se jadranski problem ne može riješiti radi talijansko-srpskih protivština. Na ovaj antagoni- zam upućuje takogjer činjenica, da je sad opet počelo raditi italijansko društvo »Pro Dalmazia«, kako bi se dokazalo na osnovi tobožnjeg itali- janskog značaja Dalmacije, kako Slaveni nemaju prava, da za sebe svojataju ovu zemlju. Waršava i Iwangorod. »Dugi niz pobjeda, koje su savezničke čete izvojštile od svibanjske bitke na Du- najecu u Galiciji, u južnoj i sjevernoj Poljskoj, te u pokrajinama istočnoga mora, bio je okrunjen zaposjednućem Iwangoroda i Waršave. Jučer su naše čete zaposjele Iwangorod, a danas su njemačke čete Princa Leopolda Bavarskoga ušle u glavni grad ruske Poljske.« Tako je glasilo službeno izvješće od 5. ov. mj. u 5:30 ura na večer. Radosna i tako brzo neočekivana vi- jest raširila se munjevitom brzinom. Waršava i Iwangorod, dva najjača tvr- gjavna sklopa u ruskoj Poljskoj, sa brojnim naravnim i umjetnim utvrdama ; dva obram- bena i mnavalna središta za cijelo rusko Carstvo. Waršava, treći: najveći grad Rusije, križalište željezničkog prometa iz sve dr- žave, stjecište riječnih prometnih linija na zapadu. Znamenit je ovo dogogjaj u glavnim činima ovog svjetskog rata; dogogjaj od ne male moralne i strategijske vrijednosti i za nas i za neprijatelje naše. Engleški listovi javno to priznavaju. »Morningpost« piše ove dane u uvodnom članku : »Ne smije se prikrivati, da je napušta- nje Waršave ozbiljan gubitak za Rusiju i za njezine saveznike. Bilo bi djetinjasto, kad bismo umanjivali značenje toga gu- bitka, premda je iz vojničkih razloga oprav- dano, da se taj grad isprazni, da se tako zapriječi odlučna bitka, što ju žele Nijemci.« »Times« veli, da će pad Waršave zna- VA čiti ujedno i oslabljenje svih obrambenih srestava i da se ruska ofensiva ima sma- trati za dugo vrijeme isključenom. Ovo će se na zapadu vrlo teško osjetiti.« Jeda li se neprijateljske slutnje ispune i nastupi nova odlučna faza i na francus- koj i na italijanskoj fronti ! Sa ratišta. Sjevero-istočno ratište. Na ovom ratištu savezničke vojske postižu uspjeh za uspjehom. Službena su izvješća javila, da je kroz mjesec jul palo u ruke Nijemaca iz- megju istočnog mora i rijeke Pilice 95.023 za- robljenih Rusa, 41 top i 230 strojevnih pušaka, a na istočnom dijelu istog ratišta 323 časnika, 75.719 vojnika, 10 topova i 126 strojevnih pu- šaka. U ruke pak saveznih sila, koje stoje pod austro-ugarskim vrhovnim zapovjedništvom, bilo je dovedeno 527 časnika, 126.311 Rusa, 16 to- pova, 202 strojevne puške. Proganjanje Rusa je nastavljeno i sjevero-istočno Rozanoa i izmegju gornje Visle i Buga. Na / ov. mj. saveznici su potjerali Ruse iz Cholma i Leczn-a, odbili ruske protunapadaje sjeverno od Lublina i nastavili navale. Naše su čete izvojštile put do MNowo- aleksandrije, a njemačke su čete sjevero-istočno od Iwangoroda prešle na istočnu obalu rijeke i oduzele Rusima važno uporište. Dre 2. ov. mj. naše su rumunjske regimente osvojile zapadno od Ivangoroda osam betonovanih utvrda, zarobile 2300 vojnika i mnoštvo oružja, municije i rat- nog materijala. Okrug se je oko Iwangoroda tim znatno suzio. Jedna naša divizija osvojila je na juriš željezničku postaju Nowoaleksandrija i ne- koliko bližih pozicija. Njemačke su čete zauzele nakon borbe grad Mitavu na sjeveru, a kod Lom- ze svladali ruski žilavi otpor i zarobile preko 1000 ljudi. Sjevero-istočno Cholma borbe u pro- ganjanju su napredovale. Dne 3 ov. mj. pro- ganjanje je Rusa izmegju Visle i Buga uspješno nastavljeno, grad Leczna bio je zauzet, a Rusi prisiljeni na daljni uzmak prema sjeveru-istoku. Zapadno od Iwangoroda neprijatelj je morao po- vući natrag svoje linije prama tvrgjavnom pojasu. Njemačke su čete u pobjedonosnim borba- ma kod Lomze dobile prostora i zarobile 3000 Rusa. Oko Ivangoroda njemačke su čete proširile svoju poziciju na istočnoj obali Visle, a naše su čete pred zapadnom frontom grada izvojevale sjajnu pobjedu i zarobile 2300 ljudi, a otele 32 topa. Istočno od Leczna, i izmegju Cholma i Bu- ga zarobljeno je u dva dana 2300 ljudi i oteto više strojnih pušaka. Na 4 ov. mj. njemačke su čete istočno od Lomze potisnule Ruse u poma- knute pozicije, zauzeli prelaz preko Narewa kod Ostrolenke, te nakon žestokog otpora zarobile više tisuća ljudi. Ispred Waršave neprijatelji su bili bačeni iz Blonie u vanjsku liniju utvrde. Armeja princa Leopolda Bavarskoga počela je navaljivati na Waršavu. Naše su čete zaposjele zapfidni dio tvrgjave Iwangorod sve do Visle, Izmegju Visle i Buga Rusi su se opirali na više mjesta, da zadrže naše navale, ali su ipak bili bačeni prama sjeveru. Preko Buga niže Wladimir- Wolinsky naše su čete raspršale jednu kozačku regimentu. Dne 5. ov. mj. njemačko je konja- ništvo u Kurlandiji i Samogitiji potuklo i potje- ralo Ruse sa bojnog polja, zarobilo je 2225 lju- di. Njihove armeje prodiru i nadalje uz žestoke borbe prama putu Lomza-Ostrow-Viszkow. O- čajni ruski protunapadaji s obe strane puta Os- trow-Rozan bili su bez uspjeha: zarobljena su 22 časnika i 4840 Rusa, oteto im 17 strojevnih pušaka. Armeja princa Leopolda Bavarskoga pro- bila je i zauzela vanjske i unutarnje linije utvrda Waršave, u kojima su se ruske zalazničke čete još žilavo opirale. Waršava je taj dan zaposje- dnuta od njemačkih četa. Naše su pak čete već dan prije zaposjele Ivangorod. Izimegju Visle i Buga nastavljeno je proganjanje. Istočno od Bu- ga njemačko je konjaništvo ušlo u. Wladmir- Wolynski, a naše je doseglo Ustilug. Zapadno ratište. U Argonama bilo je zarobljeno od 20-6 do 20-7 125 časnika i 6610 Francuza, a na 2 o. mj. osvojeno više šančeva napadajem na bajunete. Uostalom je vladala živahnija djelatnost zrako- plovaca. Zadnje dane raspalila se u Vogezima na Lingenkopfu nova borba. Italijansko ratište, Nakon druge goričke bitke, koja je onako porazno svršila po ltalijance, dogagjali su se samo manji okršaji na ovom ratištu. Tako su dne 1, 0. mj. u okolini Castel Testino bile na- padnute 2 neprijateljske kumpanije, te su pretr- pjele teške gubitke, Napadaji Bersagliera proti našim pozicijama naprama visočinama Trieb (po- granična visočina istočno Pl&cken-a) mjestimice su uspjeli do u naše linije, ali je juriš naših pričuva bacio opet natrag neprijatelja, koji je po- imenice pretrpio teške gubitke od naše topničke vatre. Bila je uz teške italijanske gubitke odbi- jena jedna noćna neprijateljska navala uperena od Selza-a a tri od Vermigliana. Na fronti u Ti- Br. 537. rolu napali smo dne 2. o. mj. na neprijateljsko odjeljenje u dolini Ledro zapadno Bezzecca, te ga natrag bacili uz velike gubitke. U Judikari- jama naše su izvidnice raspršile dvije italijanske motrilačke postaje, koje su se bile postavile na visočinama sjevero-zapadno Coldina. Jaki itali- janski napadaji, upravljeni proti našim položajima istočno Polače (Polazzo), bili su protunapadajem, koji je naše pješaštvo dovelo naprijed do preko prvobitnih položaja, potpuno odbijeni. Dne 3. o. mj. jake su italijanske sile napale ponovno na okrajak visoravni od Polače (Polazzo). Pet je puta jurišao neprijatelj proti našoj pješadiji, koja junački drži položaje istočno mjesta i na Brdu od šest rupa (Monte dei sei busi). Svaki je put iza teške borbe bio odb'jen napadaj od žilavih branitelja. Italijanci su pretrpjeli teške gubitke. Daljnja pojačanja, koja su oni prikupili, da još jednom navale, bila su'od našeg topništva izne- nadno pogogjena i raspršena. Dok je trajala ova borba, ostali su predjeli visorav: i bili pod jakom neprijateljskom topničkom vatrom. Isti je dan na koruškoj granici neprijatelj pod zaklonom guste magle pokušao jurišni napadaj proti Cellonko (istočno PlGckena). Njegovo je poduzeće potpuno propalo. U predjelu Brda Cristallo navalila je jedna naša časnička izvidnica na neprijateljsko odijeljenje, jako po prilici 60 ljudi. Neprijatelj je u kratkotrajnom čarkanju izgubio 29 čovjeka. U goričkom predjelu pu noći na 3. augu- sta na obronku visoravni bilo je opet odbijeno više osamljenih italijanskih napadaja. Tako ju- žno Zdravšćine (Sdraussina) i istočno Polače (Po- lazzo) neprijateljsko je pješaštvo dva puta nava- ljivalo s bajunetama, ali je oba puta bilo od. bijeno uz teške gubitke. Popodne pokušali su Italijanci, uz kišu i maglu, da, nakon žestoke topničke priprave ponovno navale proti na- šim pozicijama na Brdu od šest rupa (Monte dei sei busi), ali je i ovaj napadaj bio odbijen. U koruškom :i tirolskom pograničkom ' pre- djelu u nekim je predjelima došlo do živahne topničke djelatnosti. ltalijansko pješaštvo, koje je bilo upravljeno prama glavici Cellon, povuklo se natrag, jer je bilo pogogjeno od svog vlasti- tog topništva. Na zapadnom obronku visočine bio je od- bijen napadaj dvaju nepiijateljskih kumpanija, upravljen proti pograničkom mostu južno Schlu- derbach-a, kao jača italijanska navala na Coldi- lana (Buchenstein). Dne 4. i 5. ov. mj. došlo je samo do većih borba u okolici sedla Kreuzber- ga. Napadaj, koji je počeo 4. ov. mj. u jutro proti Nemesalpe (sjeveroistočno sedla Kreuzber- ga), propao je. Neprijatelj je popodne uzmakao, djelomično bježeći u šume južno pograničnog potoka. — Da se rasterete ove italijanske sile, pokušao je neprijateljski bataljon da popodne nenadno prodre prama poziciji Seikofe (nepo- sredno sjeveroistočno sedla), ali je i ovaj nakon kratke borbe bio odbijen, te je izgubio po prilici 1100 mrtvih ljudi. Pao je zapovjednik bataljuna li više časnika. Naši su gubitci u ovom okršaju |bili maleni. U goričkom predjelu itelijanci opet | podržaju žešću topovsku vatru proti našim pozi- |cijama na visoravni Doberdo. Kad je neprijatelj- * |sko pješaštvo od Sagrada i od južno Zdravšćine \(Sdraussina) kušalo amo slupiti u mavalu, bilo je od našeg topništva raspršeno. Domaće vijesti. Zadušnice za pok. A. Fortunića. Pišu nam iz Luke Šipanjske o zadušnicama, koje je dalo otslužiti ondješnje društvo »Starčević« svome članu i sumješćaninu pok. A. Fortuniću, koji je, kako već javismo, slavno poginuo na boj- nom polju. Društvo je korporativno na zadušnice pristupilo, te na katafalk u crkvi sv. Stjepana položilo krasan vijenac, Osim članova prisustvo- valo je i dosta naroda. Službu je otslužio društv. član vič. g. Cvjetko Dušilo, koji je o pokojniku izrekao dirljiv, patrijotičan govor. “Jedna obljetnica. Na 20. pr. mj. navršilo se je ravno sto godina, što je engleški ko- mandanat Petar Lowen predao generalu Miluti- noviću grad i otok Korčulu, kojim je zapovije- dao od 1813-1815. Čete generala Milutinovića zaposjele su grad sa cijelim otokom u ime au- strijske vlade, kojoj je pripao uslijed Bečkog u- govora 20, VII, 1815. Sva su mjesta otoka Kor- čule ovu stotu obljetnicu svečano proslavila. Op- ćinski je upravitelj u Korčuli g. Loger tom zgo- pom izdao. posebni proglas na narod. : Družbina skola u Moravskoj. Uslijed gragjanskog ispražnjenja Pule i kotara [dospjelo je mnogo našega svijeta iz onih kra- jeva u Moravsku. Vanredno je mučan položaj onih naših jadnih bjegunaca. Otrgnuti naglo i neriadano od svoga zavičaja, izgubljeni u nepo- znatom kraju, u vječitoj brizi i strahu za životne potrebe, provode tužne dane, koje im još su- mornijim čini misao na neizvjesnu budućnost, a njihova dječica sva preplašena i užasnuta, što neprestano vape i za kruhom i domaćim ognji- štem. Neizmjerna bijeda ! i