Str. 2.

nim proučavanjem pravde i pravednosti. To će
biti najljepše i najslavnije osvojenje.

U ljubeznom pouzdanju, da će se čovje-
čanstvo do mala uzradovati toli željenim plo-
dovima sa stabla mira, podjeljujemo apostolski
blagoslov svim onima, koji sačinjavaju povjereno
nam _mističko stado, te molimo Gospodina, da
one, koji ne spadaju k rimskoj Crkvi, s nama spoji
savršenom djelatnošću ljubavi.

 

Car Vilim o godišnjici rata.

U povodu prve navršene godine rata nje-
mački car Vilim izdao je ma njemački narod
proglas, u kome se veli:

»Pred Bogom i povijesti je moja savjest čista.

Ja nijesam htio rata, Bog je bio s nama|

Neprijateljske vojske, koje su se bile drznule,
da za malo mjeseci unigju u Berlin, snažnim su
udarcima na zapadu i na istoku daleko natrag
potisnute. Bezbrojna ratišta u raznim dijelovima
Evrope te pomorske bitke na obližnjim i najda-
ljim obalama svjedoče, što može da učini nje-
mačka razdraženost u nužnoj obrani i njemačka
ratna vještina. Sva gaženja megjunarodnih usta-
nova po našim neprijateljima nijesu bila kadra,
da-uzdrmaju gospodarstvene temelje i maše vo-
gjenje rata.

Dubokom harnosti se otadžbina sjeća svo-
jih boraca.

Unutrašnja snaga i jednodušna narodna vo-
lja zajamčuje pobjedu.

U herojičkim djelima trpit ćemo i istrajati
bez kolebanja, dok ne dogje mir, koji nam za
budućnost pruža nužnu vojnu, političku i gospo-
darstvenu sigurnost, i tako ćemo mi izdržati ve-
liku borbu za pravo i slobodu Njemačke, ma
koliko ta borba i trajala.«

,Jugoslavenski Odbor“.

Zagrebačka »Hrvatska« od 31./VII. donijela
je opet dopis iz Ženeve sa vlastoručnim pismom
Dr. Jedlowskoga, tajnika »Jugosl. Odbora« i taj-
nika »Edinosti« u Trstu, na Iva Kulića, koji je
išao s misijom »Jugosl. Odbora« u Niš. Iz tog
pisma i opširnog dopisa prenosimo samo glav-
nije stavke: Ljudi oko »Jugosl. Odbora« izgubili
su svaku nadu, da se ikada vrate u domovinu,
pak sada čine sve moguće, da se prikažu kao
važna lica onima, u čiju korist rade. Inače zlo
po njih. Na 24. lipnja upriličio je »Odbor« u
Londonu izložbu kipara Meštrovića, koji se pri-
kazuje čas kao Hrvat, čas kao Srbin, e da tom
zbrkom uvjere svijet, da se mora Srbiji dati sve
što je srpsko, hrvatsko i slovensko. Meštrović je
napravio i nekoliko crkvenih i nabožnih kipova,
e da tako predobije neke protestanske biskupe i

katoličkog kardinala za protektora izložbe. Pri-|
čaju, da će s tom izložbom poći i u Ameriku i,

u Rusiju, a spremaju se općt radi veće reklame,
da prirede u Londonu i Parizu proslavu stogo-
dišnjice Stossmayerova rogjenja.

Poznati knjižar u Pitsburgu Marohnić išao
je u Kanadu i »oslobodio« internisane podanike
naše Monarhije uz uvjet, da stupe kao radnici
u tvornice municije ili u dobrovoljce. Isto tako
rade i u Engleškoj, a to dobro dolazi Englezima,
koji teškom mukom predobivaju svoje ljude, da
idu na radnju ili u rat, Od tih zaveđenih dobro-

domaćih pokazivahu učenjačku spremu jedino
svećenici. No od sada počimlju i vlastela i gra-
gjani da čitaju stare klasike, pa da pišu i pje-
vaju latinskim, hrvatskim, talijanskim pa i gr
čkim jezikom. Latinski pjesnik Elije Lampridije
Crijević (Cerva 1 1520), hrvatski pjesnici Don
Gjo1e Držić (Georgius Nicolai de Dersa 4 1500)
i Šiško Menčetić (Sigismundus Sim. de Menze,
+ 1527) pa povjesničar, opat manastira sv. Ja-
kova Lujo Crijević, nadimkom Tubero (f 1527)
otvaraju dugi niz dubrovačkih pisaca i učenjaka,
izmegju kojih je bilo mnogo te odvajahu 080-
bitom nadarenosti.

Još u XVI. stoljeću bijaše znatna dubro-
vačka trgovina. Ali doba velikih prekomorskih
otkrića i s tim nastale promjene u tijeku svjet-
ske trgovine povuče uz velike talijanske trgo-
vačke gradove i Dubrovnik u bijedu. Naprijed
stupiše zapadno-evropske države na obalama
Alantskoga oceana. Domalo Francuzi, Englezi i
Holangjani zavladaše velikom trgovinom i u
bliskome Levantu. Propadanje Turske, rastuća
nesigurnost na kopnenim putovima, ofenzivni ra-
tovi sjevero-evropskih vlasti sve do turskih du-
navskih pokrajina pa silni pomorski ratovi na
Sredozemnom moru dopriniješe takogjer mnogo
opadanju dubrovačke trgovine. K ovome se pri-
druži veliko opustošenje Dubrovnika za groznog
potresa od 1667. Ali još u XVIII. stoljeću posje-
dovahu Dubrovčani sjajnu trgovačku mornaricu
pa uživahu glas bogatoga grada. To bijaše na-
slijegjeno iz vremena, kada se energični stanov-
nici gole kamene hridi u pustome kraju polako
proturaše neustrašivom marljivosti i mudrom u-
potrebom promjenutih okolnosti do svjetsko po-

 

|

 

znate pomorske općine.

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

voljaca »odbor« organizuje posebne »slavjanske
legije«, koje se bore sa Englezima u Franciis-
koj, pak ih je mnogo i poginulo. Iz Nove Ze-
landije ide posebna »Hrvatsko-Jugoslavenska le-
gija« za Dardanele. I u južnoj Americi kupe
novce i dobrovoljce. T& bi legije imale doći u
Srbiju, a vodio bi ih Milan Pribičević.

Zahtjevi Italije silno su irili_ živce
»Jugosl. Odbora«, te su Supilo i Dr. Fran Po-
točnjak, bivši hrvatski zastupnik i delegat u Pe-
šti, stali obilaziti glavne gradove i upozorivati
sve ministre na posljedice, koje bi odatle mogle
nastati. Uopće se ta gospoda hoće da ponašaju
»diplomatski«, kao da su neka vlada. Tabor imi
je u Londonu, a sad šalju na razne dvorove svoje
ambasadore. Svoje pododbore imaju u Nišu, te
u Sjevernoj i Južnoj Americi, svoje pouzdanike
na nekim drugim mjestima, a sad i oficijelne
poslanike, i to : Potočnjaka u Rusiji, u Rimu
Bakotića, koji radi za konkordat Srbije sa Vati-
kanom, u Parizu Dr. Hinkovića, u Sjevernoj Americi
Pupina, Biankina i Grškovića, a u Južnoj Americi
Dr. Miću Mičića. Imaju i svoj posebni »presbiro«,
te će izdavati i svoj buletin, razne brošure i
mape, što je sve povjereno M. Marjanoviću.

I tako dok se pravi Hrvati bore za svoga
kralja i lijevaju na potoke krvi za svoju domo-
vinu, da joj svanu bolji dani, i da se _ujedini
pod žezlom našeg premiiostivog sijedog Vladara,
dotle ovi smutljivci pod imenom »Jugoslaven-
skog odbora« blate hrvatsko ime raznim natru-
hama, zavaravaju hrvatske sinove, te se nalaze
u tugjini; rade, na korist naših neprijatelja, e da
sterlinana napune svoje džepove.

Italija i Srbija.

Sitalijanske granice javlja »Pol. Korr.<:
Srpski poslanik u Rimu nastoji kod prilike, kako
bi prikrio protivštine, što postoje izmegju Italije
i Srbije radi oprečnih zahtjeva izmegju obiju dr-
žava na Jadranskom moru. Pri tome se čini, kao
da se nada najvećemu uspjehu od tvrdnje naj-
smionijih neistina. Kad se je naime oprovrgavala
vijest o tome, da su arbanaški ustaše oboružani
s italijanskim puškama, poslanik je glasno uvje-
ravao, da majsrdačnija intimnost veže njegovu
domovinu i Italiju.

Kod ovoga nastojanja donekle pomažu srp-
skomu poslaniku crnogorski nazovi-diplomati,
koji su na dijelu u Italiji. Protiv sumnjičenja, kao
da se je Crna Gora sporazumjela s Austro-Ugar-
skom glede Skadra, oni se ogragjuju izjavom,
da je“ ondje uapšeno 46 +#austro-ugarskii! age
nata«, koji su dopremljeni na Cetinje.

Politički krugovi u Italiji megjutim druga-
čije sude o izjavama srpske štampe, a i izvje-
štaji italijanskih listova u Srbiji prikazuju uza-
jamni odnos obiju zemalja drugačije, nego li pri-
općenja srpskog poslaništva. Tako se u niškom
izvještaju profesora Magrini-a u »Secolu« tvrdi,
da se jadranski problem ne može riješiti radi
talijansko-srpskih protivština. Na ovaj antagoni-
zam upućuje takogjer činjenica, da je sad opet
počelo raditi italijansko društvo »Pro Dalmazia«,
kako bi se dokazalo na osnovi tobožnjeg itali-
janskog značaja Dalmacije, kako Slaveni nemaju
prava, da za sebe svojataju ovu zemlju.

Waršava i Iwangorod.

»Dugi niz pobjeda, koje su savezničke
čete izvojštile od svibanjske bitke na Du-
najecu u Galiciji, u južnoj i sjevernoj
Poljskoj, te u pokrajinama istočnoga mora,
bio je okrunjen zaposjednućem Iwangoroda
i Waršave.

Jučer su naše čete zaposjele Iwangorod,
a danas su njemačke čete Princa Leopolda
Bavarskoga ušle u glavni grad ruske Poljske.«

Tako je glasilo službeno izvješće od 5.
ov. mj. u 5:30 ura na večer.

Radosna i tako brzo neočekivana vi-
jest raširila se munjevitom brzinom.

Waršava i Iwangorod, dva najjača tvr-
gjavna sklopa u ruskoj Poljskoj, sa brojnim
naravnim i umjetnim utvrdama ; dva obram-
bena i mnavalna središta za cijelo rusko
Carstvo. Waršava, treći: najveći grad Rusije,
križalište željezničkog prometa iz sve dr-
žave, stjecište riječnih prometnih linija na
zapadu.

Znamenit je ovo dogogjaj u glavnim
činima ovog svjetskog rata; dogogjaj od
ne male moralne i strategijske vrijednosti
i za nas i za neprijatelje naše. Engleški
listovi javno to priznavaju. »Morningpost«
piše ove dane u uvodnom članku :

»Ne smije se prikrivati, da je napušta-
nje Waršave ozbiljan gubitak za Rusiju i
za njezine saveznike. Bilo bi djetinjasto,
kad bismo umanjivali značenje toga gu-
bitka, premda je iz vojničkih razloga oprav-
dano, da se taj grad isprazni, da se tako
zapriječi odlučna bitka, što ju žele Nijemci.«

»Times« veli, da će pad Waršave zna-

VA

 

čiti ujedno i oslabljenje svih obrambenih
srestava i da se ruska ofensiva ima sma-
trati za dugo vrijeme isključenom. Ovo će
se na zapadu vrlo teško osjetiti.«

Jeda li se neprijateljske slutnje ispune
i nastupi nova odlučna faza i na francus-
koj i na italijanskoj fronti !

Sa ratišta.

Sjevero-istočno ratište.

Na ovom ratištu savezničke vojske postižu
uspjeh za uspjehom. Službena su izvješća javila,
da je kroz mjesec jul palo u ruke Nijemaca iz-
megju istočnog mora i rijeke Pilice 95.023 za-
robljenih Rusa, 41 top i 230 strojevnih pušaka,
a na istočnom dijelu istog ratišta 323 časnika,
75.719 vojnika, 10 topova i 126 strojevnih pu-
šaka. U ruke pak saveznih sila, koje stoje pod
austro-ugarskim vrhovnim zapovjedništvom, bilo
je dovedeno 527 časnika, 126.311 Rusa, 16 to-
pova, 202 strojevne puške. Proganjanje Rusa je
nastavljeno i sjevero-istočno Rozanoa i izmegju
gornje Visle i Buga. Na / ov. mj. saveznici su
potjerali Ruse iz Cholma i Leczn-a, odbili ruske
protunapadaje sjeverno od Lublina i nastavili
navale. Naše su čete izvojštile put do MNowo-
aleksandrije, a njemačke su čete sjevero-istočno
od Iwangoroda prešle na istočnu obalu rijeke i
oduzele Rusima važno uporište. Dre 2. ov. mj.
naše su rumunjske regimente osvojile zapadno
od Ivangoroda osam betonovanih utvrda, zarobile
2300 vojnika i mnoštvo oružja, municije i rat-
nog materijala. Okrug se je oko Iwangoroda tim
znatno suzio. Jedna naša divizija osvojila je na
juriš željezničku postaju Nowoaleksandrija i ne-
koliko bližih pozicija. Njemačke su čete zauzele
nakon borbe grad Mitavu na sjeveru, a kod Lom-
ze svladali ruski žilavi otpor i zarobile preko
1000 ljudi. Sjevero-istočno Cholma borbe u pro-
ganjanju su napredovale. Dne 3 ov. mj. pro-
ganjanje je Rusa izmegju Visle i Buga uspješno
nastavljeno, grad Leczna bio je zauzet, a Rusi
prisiljeni na daljni uzmak prema sjeveru-istoku.
Zapadno od Iwangoroda neprijatelj je morao po-
vući natrag svoje linije prama tvrgjavnom pojasu.

Njemačke su čete u pobjedonosnim borba-
ma kod Lomze dobile prostora i zarobile 3000
Rusa. Oko Ivangoroda njemačke su čete proširile
svoju poziciju na istočnoj obali Visle, a naše su
čete pred zapadnom frontom grada izvojevale
sjajnu pobjedu i zarobile 2300 ljudi, a otele 32
topa. Istočno od Leczna, i izmegju Cholma i Bu-
ga zarobljeno je u dva dana 2300 ljudi i oteto
više strojnih pušaka. Na 4 ov. mj. njemačke su
čete istočno od Lomze potisnule Ruse u poma-
knute pozicije, zauzeli prelaz preko Narewa kod
Ostrolenke, te nakon žestokog otpora zarobile
više tisuća ljudi. Ispred Waršave neprijatelji su
bili bačeni iz Blonie u vanjsku liniju utvrde.
Armeja princa Leopolda Bavarskoga počela je
navaljivati na Waršavu. Naše su čete zaposjele
zapfidni dio tvrgjave Iwangorod sve do Visle,
Izmegju Visle i Buga Rusi su se opirali na više
mjesta, da zadrže naše navale, ali su ipak bili
bačeni prama sjeveru. Preko Buga niže Wladimir-
Wolinsky naše su čete raspršale jednu kozačku
regimentu. Dne 5. ov. mj. njemačko je konja-
ništvo u Kurlandiji i Samogitiji potuklo i potje-
ralo Ruse sa bojnog polja, zarobilo je 2225 lju-
di. Njihove armeje prodiru i nadalje uz žestoke
borbe prama putu Lomza-Ostrow-Viszkow. O-
čajni ruski protunapadaji s obe strane puta Os-
trow-Rozan bili su bez uspjeha: zarobljena su
22 časnika i 4840 Rusa, oteto im 17 strojevnih
pušaka. Armeja princa Leopolda Bavarskoga pro-
bila je i zauzela vanjske i unutarnje linije utvrda
Waršave, u kojima su se ruske zalazničke čete
još žilavo opirale. Waršava je taj dan zaposje-
dnuta od njemačkih četa. Naše su pak čete već
dan prije zaposjele Ivangorod. Izimegju Visle i
Buga nastavljeno je proganjanje. Istočno od Bu-
ga njemačko je konjaništvo ušlo u. Wladmir-
Wolynski, a naše je doseglo Ustilug.

Zapadno ratište.

U Argonama bilo je zarobljeno od 20-6 do
20-7 125 časnika i 6610 Francuza, a na 2 o. mj.
osvojeno više šančeva napadajem na bajunete.
Uostalom je vladala živahnija djelatnost zrako-
plovaca. Zadnje dane raspalila se u Vogezima
na Lingenkopfu nova borba.

Italijansko ratište,

Nakon druge goričke bitke, koja je onako
porazno svršila po ltalijance, dogagjali su se
samo manji okršaji na ovom ratištu. Tako su
dne 1, 0. mj. u okolini Castel Testino bile na-
padnute 2 neprijateljske kumpanije, te su pretr-
pjele teške gubitke, Napadaji Bersagliera proti
našim pozicijama naprama visočinama Trieb (po-
granična visočina istočno Pl&cken-a) mjestimice
su uspjeli do u naše linije, ali je juriš naših
pričuva bacio opet natrag neprijatelja, koji je po-
imenice pretrpio teške gubitke od naše topničke
vatre. Bila je uz teške italijanske gubitke odbi-
jena jedna noćna neprijateljska navala uperena
od Selza-a a tri od Vermigliana. Na fronti u Ti-

 

Br. 537.

rolu napali smo dne 2. o. mj. na neprijateljsko
odjeljenje u dolini Ledro zapadno Bezzecca, te
ga natrag bacili uz velike gubitke. U Judikari-
jama naše su izvidnice raspršile dvije italijanske
motrilačke postaje, koje su se bile postavile na
visočinama sjevero-zapadno Coldina. Jaki itali-
janski napadaji, upravljeni proti našim položajima
istočno Polače (Polazzo), bili su protunapadajem,
koji je naše pješaštvo dovelo naprijed do preko
prvobitnih položaja, potpuno odbijeni. Dne 3. o.
mj. jake su italijanske sile napale ponovno na
okrajak visoravni od Polače (Polazzo). Pet je
puta jurišao neprijatelj proti našoj pješadiji, koja
junački drži položaje istočno mjesta i na Brdu
od šest rupa (Monte dei sei busi). Svaki je put
iza teške borbe bio odb'jen napadaj od žilavih
branitelja. Italijanci su pretrpjeli teške gubitke.
Daljnja pojačanja, koja su oni prikupili, da još
jednom navale, bila su'od našeg topništva izne-
nadno pogogjena i raspršena. Dok je trajala ova
borba, ostali su predjeli visorav: i bili pod jakom
neprijateljskom topničkom vatrom. Isti je dan na
koruškoj granici neprijatelj pod zaklonom guste
magle pokušao jurišni napadaj proti Cellonko
(istočno PlGckena). Njegovo je poduzeće potpuno
propalo. U predjelu Brda Cristallo navalila je
jedna naša časnička izvidnica na neprijateljsko
odijeljenje, jako po prilici 60 ljudi. Neprijatelj je
u kratkotrajnom  čarkanju izgubio 29 čovjeka.
U goričkom predjelu pu noći na 3. augu-
sta na obronku visoravni bilo je opet odbijeno
više osamljenih italijanskih napadaja. Tako  ju-
žno Zdravšćine (Sdraussina) i istočno Polače (Po-
lazzo) neprijateljsko je pješaštvo dva puta nava-
ljivalo s bajunetama, ali je oba puta bilo od.
bijeno uz teške gubitke. Popodne pokušali su
Italijanci, uz kišu i maglu, da, nakon žestoke
topničke priprave ponovno navale proti na-
šim pozicijama na Brdu od šest rupa (Monte
dei sei busi), ali je i ovaj napadaj bio odbijen.
U koruškom :i tirolskom  pograničkom ' pre-
djelu u nekim je predjelima došlo do živahne
topničke djelatnosti. ltalijansko pješaštvo, koje
je bilo upravljeno prama glavici Cellon, povuklo
se natrag, jer je bilo pogogjeno od svog vlasti-
tog topništva.

Na zapadnom obronku visočine bio je od-
bijen napadaj dvaju nepiijateljskih kumpanija,
upravljen proti pograničkom mostu južno Schlu-
derbach-a, kao jača italijanska navala na Coldi-
lana (Buchenstein). Dne 4. i 5. ov. mj. došlo je
samo do većih borba u okolici sedla Kreuzber-
ga. Napadaj, koji je počeo 4. ov. mj. u jutro
proti Nemesalpe (sjeveroistočno sedla Kreuzber-
ga), propao je. Neprijatelj je popodne uzmakao,
djelomično bježeći u šume južno pograničnog
potoka. — Da se rasterete ove italijanske sile,
pokušao je neprijateljski bataljon da popodne
nenadno prodre prama poziciji Seikofe (nepo-
sredno sjeveroistočno sedla), ali je i ovaj nakon
kratke borbe bio odbijen, te je izgubio po prilici
1100 mrtvih ljudi. Pao je zapovjednik bataljuna
li više časnika. Naši su gubitci u ovom okršaju
|bili maleni. U goričkom predjelu itelijanci opet
| podržaju žešću topovsku vatru proti našim pozi-
|cijama na visoravni Doberdo. Kad je neprijatelj- *
|sko pješaštvo od Sagrada i od južno Zdravšćine
\(Sdraussina) kušalo amo slupiti u mavalu, bilo je
od našeg topništva raspršeno.

 

 

Domaće vijesti.

Zadušnice za pok. A. Fortunića.
Pišu nam iz Luke Šipanjske o zadušnicama, koje
je dalo otslužiti ondješnje društvo »Starčević«
svome članu i sumješćaninu pok. A. Fortuniću,
koji je, kako već javismo, slavno poginuo na boj-
nom polju. Društvo je korporativno na zadušnice
pristupilo, te na katafalk u crkvi sv. Stjepana
položilo krasan vijenac, Osim članova prisustvo-
valo je i dosta naroda. Službu je otslužio društv.
član vič. g. Cvjetko Dušilo, koji je o pokojniku
izrekao dirljiv, patrijotičan govor.

“Jedna obljetnica. Na 20. pr. mj.
navršilo se je ravno sto godina, što je engleški ko-
mandanat Petar Lowen predao generalu Miluti-
noviću grad i otok Korčulu, kojim je zapovije-
dao od 1813-1815. Čete generala Milutinovića
zaposjele su grad sa cijelim otokom u ime au-
strijske vlade, kojoj je pripao uslijed Bečkog u-
govora 20, VII, 1815. Sva su mjesta otoka Kor-
čule ovu stotu obljetnicu svečano proslavila. Op-
ćinski je upravitelj u Korčuli g. Loger tom zgo-
pom izdao. posebni proglas na narod. :

Družbina skola u Moravskoj.
Uslijed gragjanskog ispražnjenja Pule i kotara
[dospjelo je mnogo našega svijeta iz onih kra-
jeva u Moravsku. Vanredno je mučan položaj
onih naših jadnih bjegunaca. Otrgnuti naglo i
neriadano od svoga zavičaja, izgubljeni u nepo-
znatom kraju, u vječitoj brizi i strahu za životne
potrebe, provode tužne dane, koje im još su-
mornijim čini misao na neizvjesnu budućnost, a
njihova dječica sva preplašena i užasnuta, što
neprestano vape i za kruhom i domaćim ognji-
štem. Neizmjerna bijeda ! i