PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

KLINA LL LL ANALIA
Br. 54.

 

Srpske aspiracije i rad.

Dneva 24 Augusta ove godine obdr-
žana je tajna sjednica Srpske skupštine u
Beogradu, nakon koje je bio proglašen kao
od nje prihvaćen slijedeći zaključak: »Pro-
slijediti borbom do oslobogjenja i združe-
nja srpsko-hrvatskog slovenskog naroda«.

Već ovaj zaključak — poznavajući Sr-
be — daje razumjeti, o čemu se je tu mo-
ralo na skupštini da radi. Formalno se je
radilo o oslobogjenju »neoslobogjenih« Hr-
vata i Slovenaca. Nu, to u stvari znači ne

da se oslobode već naprotiv skuče i Hr-;

vati i (gorski Hrvati) Slovenci pod svesrp-
ski jaram; da im se otme sve što im je
najsvetije na ovome svijetu, naime  narod-
nost i vjeru; da ih se raznarodi te pretvo-
ri u velikosrbe, kakvi su već postali naši
demokrati odnosno naprednjaci, od kojih
velika većina, i to baš oni, koji bi se htje-
li pokazati inteligentnijim i duševno više
izobraženim, zazire od imena hrvatskoga a
sveta im je postala deviza: »Srbi svi i
svuda«.

Jer kakvu slobodu mogu Hrvati i Slo-
venci očekivati od Srbijanaca? Po praksi,
koju nam pruža njihova prošlost; po de-
vizi njihovoj »Srbi svi i svuda«; po :geo-
grafskim kartami sastavljenim od njihovih
učenjaka, u kojima skoro isčezava Hrvat-
ska; po svojatanju naših otoka, na kojim
se od pamtivijeka nije niti znalo za ime
srpsko, dok lažni proroci, ta tobožnja naša
inteligencija, od nazad malo godina ne za-
počme širiti tu otrovnu biljku; po svojata-
nju naših hrvatskih velikana-pjesnika, kao
Gundulića, Preradovića i drugih..., dade
se očito razabrati, što je njihov cilj, naime
taj, da sve i svuda posrbe, kako su u pje-
smi čak posrbili i Boga i nebo.

Dokazom srpskih težnja služi i izjava
sina jednog srpskog ministra, koji se je
prije rata izrazio : »lako je za ono malo
Hrvata pri moru; istrijebit ćemo ih, kako
smo istrijebili Arnaute u Maćedoniji“. Ali
većina naših omladinaca to ne shvaća. Nji-
ma je dosta, da prigodom kakovog posje-
ta u Beogradu vide tu par hrvatskih tro-
bojnica i čuju udarati hrvatsku himnu te
se već obmame i ne razumiju, da je to sa-
mo prašina bačena im u oči od Srba, sa-
mo da ih zavaraju, lakše bace u svesrpske
okove.

Što se tiče vjerskog pitanja, poznat je
religijozni fanatizam Srba. Taj im ne dopu-
šta, da se sagradi niti jedna katolička cr-
kvica u Beogradu, premda tu ima više ti-
suća Hrvata katolika.

Ironija je i pomisliti, da bi Srbi mogli
druge oslobagjati; oni su ništa drugo već
ratilo u rukama Rusije, koja tobož teži za
oslobogjenjem Slavjanstva, a tamo ga gnje-
či. Dokazom je tomu njezino ponašanje
prama Poljacima, koje nije drugo već...
ugnjetavanje istih. Rusija teži jedino za o-
svojenjem Carigrada, raširenjem pravoslav-
lja, podjarmljenjem Balkana, a lozinka pra-
voslavlja služi u tu svrhu. Njoj je naprotiv
sloboda Slavena na vrbi svirala. Ova bi do
krvi svaki narod knutom šibala i obdarila
Sibirijom, samo da se proširi, a Srbi, ti
tobožnji naši osloboditelji, nijesu već expo-
situra te silničke države,

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6,
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
jZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU

IZLAZI SVAKE SUBOTE

TVU. — ZA ZAHVALE 1

POJEDINI BROJ

 

RETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-

PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

STOJI 20 PARA.

 

RELI ŠA aL ŠAL SL
U DUBROVNIKU, 4. SEPTEMBRA 1915.

U času, kada se ovo zbija u Beogra-
du, razvija po svijetu neki samozvani ju-
goslavenski Odbor svoju djelatnost, te ku-
pi vojsku, koja bi tobož imala navaliti na
našu državu. Ta šarena družina svojim uprav
ludim i don-kihotskim činom zavagja naš
neuki narod po Amerikam te će lako upro-
pastit mnoge naše u tugjini, kao i njihove
obitelji ovamo. Zato se preporuča našem
narodu po Amerikama, da neide na lijepak
tim krivim prorocima, već neka ih otjeraju
od sebe,

Bilo bi dobro, kad bi sve hrvatske
općine Dalmacije — inicijativom Zemaljskog
Odbora dale izjavu, u kojoj bi osudili
kao nedostojne članove i rad tog tobožnjeg
jugoslavenskog Odbora i izjavili, da oni
hoće da ostanu kao i do sada Hrvati i uvi-
jek pod okriljem slavnog Habsburškog .do-
ma, a osugjuju svaku velikosrpsku težnju.

 

Rad italijanske iredente.

»Slovenec« iz Ljubljane donio je tu skoro
interesantan članak, u kome se je osvrnuo na
rad italijanskih iredentista prenoseći, što je o
tome napisao bivši urednik tršćanskog »ll Pic-
colo« Attilio Tamaro. Ovaj je naime odmaglivši
prije rata u Italiju dao štampati u milanskom
listu »Corriere della Sera« jednu odulju spome-
nicu, koja je bila namijenjena italijanskom par-
lamentu, da ga predobije za rat sa Austrijom.

Ova je spomenica vrlo zanimiva, jer su u
njoj nanizane takove činjenice, koje u pravom
svijetlu sada ilustruju cijeli rad t. z, liberalne
italijanske stranke u Austriji, naime potajni nje-
zin rad sve od 1848. god. do danas, jer je poz-
nato, da se je ta stranka javno klanjala i uliži-
vala vladi, dočim je tajno radila proti Austriji i
u narodu njetila mržnju proti svemu, što je au-
strijsko, te nastojala u srcima gragjana raspaliti
antidinastička čuvstva.

Sad je istom taj Tamaro otkrio obrazinu
s lica, te u rečenom članku javno priznaje : kako
je u Trstu opća mržnja proti svemu što je au-
strijsko i slavensko; kako su se urednici listova,
magistrat, profesori ponašali tako, da nikada u
nijednom aktu i u nijednoj prilici nijesu nazvali
cara pridjevkom — naš; kako se je u Trstu
Garibaldijevu himnu pjevalo čak i pred namjes-
ništvom ; kako se nijedan »patriota« nije nikad
približio austr. oficiru ; kako nijedne godine nije
uspjela svečanost Careva rogjendana na, 18. au-
gusta; kako u Trstu nije nigdje ni trga ni ulice
s austrijskim imenom ; i konačno kako je, ko je
živio u Trstu, duboko osjećao, da je Trst proti
Austriji.

Eto, kako nam sada očito Italijanci priznaju
svu svoju podlu rabotu, koju su tajno provagjali
megju našem narodu, — A »Slovenec« nadodaje:
»U Austriji su samo dva čovjeka pronikla u fa-
rizejstvo stranke »Piccola«: Conrad Hotzendorii
namjesnik princ Hohenlohe — i razumjeli, da je
liberalna stranka u Trstu bila za to proti Slo-
vencima, da pod tom izlikom može lakše širiti
iredentizam proti Monarhiji,«

Ta ko se ne sjeća hajke Italijanaca proti na-
mjesniku Hohenlohe, kad je ovaj bio odredio,
da se sa magistrata u Trstu otpuste svi činov-
nici, koji nijesu naši državljani, i kako je usli-
jed bure protest4 i hajke u Italiji taj dekret bio
ublažen. Di, njega su ltalijanci uspjeli maknuti
sa svoga mjesta, nu pronicavost šefa generalnog
štaba Conrada-Hotzendorfa pokazuje se sad bje-
lodano na megji jugozapadnoj, na italijanskom
ratištu, tamo, gdje na Soči i Hrvati u, društvu
sa Slovencima brane zemlju, brane svoje, Nek
nam barem krv i muka naših junaka bude za-
logom za drugčije shvaćanje prilika na jugu Mo-
narhije, za pravo spoznanje: gdje je vjera, a
gdje nevjera !

— Rida ——

 

 

Močvare Rokitno. |

Razvitak se dogagjaja na sjevernom ratištu |
šve više primiče k onom prostranom i čudnova- |
tom području, koje je poznato pod imenom :
močvare Rokitna. |

U Volhiniji, gdje su se učvrstile jeenitie|
njemačke i austro-ugarske čete na istočnoj obali/
Buga, potiskuju ove polagano Ruse prema tim /
velikim močvarama. Pojas se ovih močvara pro- |
teže takogjer nu zapadu preko Buga, pa ruske!
vojske, što sad uzmiču, moraju računati s tim,
da će stići u močvarni kraj, na pravo i zatvoreno
močvarno područje: močvare Rokitno, koje Rusi
nazivlju Poljesjem, po šumi Poljesje, koja se na-
lazi onkraj Buga. To područje ima po prilici o-/
blik trokuta, što ga tvore gradovi PRO
Kijev i Mohilev. Najveći je grad u samom užem
močvarnom području Pinsk, pa se po tom gradu |
u ruskoj literaturi zovu te močvare takogjer i|
»Močvare Pinska«. |

Ko se od ono malo željeznica, što ve
kroz to močvarno područje, proveze uzduž i po-|
prijeko ovim krajem, tomu se pruža čudan vidik, |
koji se pored sve jednoličnosti ipak vrlo dojim- |
lje. Kilometar za kilometrom prevaljuje vlak kroz |
tu močvarnu prašumu, gdje se vidi ovdje-ondje
po koja seoska kolibica, koja posvjedočuje, da
i ovdje žive ljudi, dok je inače sav kraj pusto- |
poljina. Na drveću se vidi mnogo košnica, jer
se seljaci bave pčelarstvom. Ruska je vlada pri-|
klonila ovom golemom području svoju pažnju,
tek god. 1873. Taj se je kraj ponajprije znan-/
stveno istražio i proučio, pa se je tada obavilo |
izsušenje, koje je urodilo lijepim rezultatima. / |

Znanstveno se je ustanovilo, da Poljesje |
ima u glavnom oblik plitke zdjele s uzdignutim
rubovima. Južni je rub Poljesja — podolska rav-
nica, koja se je razsegnula sve do istočne Gali-
cije, pa se može nazvati predzemlje karpatskog |
područja. S ove visine teče više rijeka u Pripet, |
poznatu pritočicu Dnjepra, koji tvori glavni tok
močvara Rokitno. Te rijeke što teku od podolske |
ravnice prama Pripetu, u svojem su gornjem toku |
gorske rijeke s jakim padom, ali čim dospiju u
ravnicu zapne pad i tok vode. Sam Pripet izvire
iz močvare. Samo malena rastoka dijeli njegovo
područje izvora od Buga, dok je opet područje
izvota njegovih pritoka s lijeve strane tako usko
svezano. s područjem Njemena, da u kišno doba
godine prelaze oba područja izvora jedno u dru-
go. Pod konac dolazi još doljnji tok Berezine
u močvarno područje Poljeslja. Bezina ima gu-
sto razvogje.

Što se tiče površine ovog močvarnog područja,
tu se nižu viši, pjeskoviti i niži močvarni predjeli
jedan za drugim.  Geološko je iatraživanje do-
kazalo, da iza niza raznovrsnih naslaga dolazi
pod kraj naslaga, koja ne prepušta vodu, pa to
otešćava odvagjanje vode, Zatim treba još, pri-
pomenati, da pritoke Pripeta gube svoj pad i
usljed toga nastaju poplave. Snijeg u Volhiniji
obično počinje kopniti u veljači i ožujku, dakle
u doba, kad su močvare Poljesja čvrsto smrznute,
Tako se od leda pretvore prostrani krajevi u jed-
no veliko jezero, God. 1874, počelo se s radnja-
ma oko izsušivanja, Isprva je iznosila površina
cijelog močvarnog područja 8,720.000 hektara,
a od toga je bila četvrtina područja, gdje bi se
mogli nastaniti ljudi i zemlju obragjivati. Prave
močvare bilo je tada 6,540.000 hektara, a od to-
ga opet polovica močvarne prašume, U koliko
je ovo močvarno područje kanalazacijom pobolj-
šano, vide se iz činjenice, što izsušeno preko
dva i po milijuna hektara zemlje, koja se može
obragjivati, pa se je tako smanjila površina mo-
čvara u Poljesju na 2,644.000 hektara, a tim se
je podigla i gospodarska vrijednost močvarnoga
područja za šesterostruko. Unatoč tom velikom
odvodu, ostaje Poljesje još sveudilj najveće mo-
čvarno područje u Evropi, te ima vrlo malo pu-
tova, koji vode kroz tu močvarnu zemlju. N.N,

Ruski gubitci.

Zvanični izvještaj i našeg i njemačkog voj-

 

 

 

 

 

nog zapovjedništva od 1. o. mj, donosi posku-

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

BON DALMA DAL A
\

God. XI.

pac zarobljenika, koji su bili dovedeni od austro-
ugarskih i njemačkih četa na sjeveinom ratištu
kroz mjesec august i opet od 2. maja pa do
svrhe augusta.

Austro-ugarsko vrhovno zapovjedništvo jav-
lja :

Ukupno je u mjesecu augustu bilo zaro-
bljeno od savezničkih četa, koje se bore pod
austro-ugarskim vrhovnim zapovjedništvom, 190
časnika, 53.299 vojnika, a oteto 34 topa i 23
strojevne puške.

Ukupni broj od ovih bojnih sila dovedenih
zarobljenika od početka maja iznosi 2100 ča-
snika, 642.500 vojnika, Broj kod ovih operacija
otetih topova ustanovljuje se na 3094, a onih
strojevnih pušaka na 1275.

Njemački izvještaj donosi:

Zbroj u mjesecu augustu od njemačkih četa
zarobljenih ljudi na istočnom i jugoistočnom ra-
tištu, i oteta ratnog materijala iznosi preko 2000
časnika, 269.839 vojnika na zarobljenicima, a
preko 2200 topova i preko 560 strojevnih pu-
šaka; od ovog otpada na Kowno 20.000 zaro-
bljenika, 827 topova, a na Nowogeorgiewsk 90.000
zarobljenika, izmegju kojih 15 generala, 1200
topova, 150 strojevnih pušaka. Brojenje topova i
strojevnih pušaka u Nowogeorgiewskom još nije
dovršeno. Brojenje strojevnih pušaka u Kownu
nije još ni počelo.

Zalihe na municiji, živežu i zobi u obim
tvrgjavama nijesu još pregledane.

Broj zarobljenika dovedenih od njemačkih
i austro-ugarskih četa od 2/5. već je sada pora-
stao daleko preko jednog milijuna.

O dosadanjem uspjehu ove zajedničke ofen-
sive, što je počela od 2/5., javljaju Wolffovu do-
pisnom uredu iz njemačkog glavnog stana:

Sada, pošto je padom unutarnje ruske obram-
bene linije polučen izvjesni odsjek u tekućim
operacijama, poučno je, da predočimo dosa-
dašnji uspjeh ofensive, koja je počela na 2. svib-
nja. Jakost ruskih armada, koje je postepeno po-
godio naš udarac, može se najmanjom rukom
cijeniti na 1,400.000 vojnika. U bojevima je za-
robljeno okruglo 1,100.000 vojnika, a najmanje
300.000 Rusa je palo ili bilo ranjeno. Može se
s toga reći, da su armade, na koje je nanišla
naša ofensiva, sasvim uništene. Ako ima nepri-
jatelj unatoč toga još svojih četa na ratištu, mo-
že se to tumačiti na taj način, da je on privu-
kao ovamo one divizije, koje su bile u južnoj
Rusiji pripravljene za ofensivu protiv Turske, da
je na brzu ruku dopremio iz unutarnje Rusije
napola izvježbanu pričuvnu momčad i da je iz
onih fronta, gdje se je manje osjećao naš priti-
sak, premjestio prema sjeveru mnogobrojnu mom-
čad. Ali sve te mjere nijesu mogle da zapriječe
nesreću. Neprijatelj je protjeran iz Galicije, Polj-
ske, Kurlandije i Litavije, Njegova je gusta fron-
ta rastrgana, njegove vojske bježe u dvije sasvim
odijeljene skupine. Ništa manje od 12 tvrgjava
palo je u ruke naših hrabrih i vjernih bojovnika,
a time ujedno izvanjska i unutarnja obrambena
linija ruskoga carstva,

 

Hrvatsko pitanje.

Čitamo u sarajevskom »Hrv. Dnevniku« :

Prigodom Previšnjeg Rogjendana nadbiskup
dr, Stadler u pozdravu upravljenu poglavici ze-
mlje generalu Sarkotiću rekao je izmegju osta-
log: »A kada nakon pobjede nastane mir, neka
ne bude još goreg rata megju samim narodima
habsburške Monarhije, pa zato se obraćamo, Pre-
uzvišeni Gospodine, Vašem plemenitom, prave-
dnom, hrvatskom srcu poniznom prošnjom, da
ua mjestu, gdje će se odlučivati sudbina Hrvat-
ske uopće, posebno pak naše Bosne i Herce-
govine, uložite i Vi svoju riječ. A temelj je taj,
da se združi sve što spada skupa; naime, da se
sve hrvatske zemlje, kamo spada i Bosna i Her-
cegovina, združe u jedno tijelo pod habsburškom
kućom; a ako to nebi bilo zasad moguće, neka
se združi s materom Hrvatskom, i baš s tako-
vom kakova je, da se preurede i pročiste opsto-