veoma
orma ma
i
vojske ili dolaze u opasnost, da budu osječene
od linije ovoga uzmaka, te se moraju probiti kroz
pripjatske močvare baš tamo, gdje su najšire i
jjneprohodnije, ili moraju na prostoru izmegju
Slomima, Piaska i Minska prihvatiti odlučujuću
a to je baš ono, za čim ide vrhovno vod-
veznika.
'Bilo, kako mu drago, za novog vrhovnog
pOvjednika_ruske obrambene sile nastala je pa-
hn Vilne vrlo prekarna situacija, pa ćemo u
kratko već vigjeti, kako će se car Nikolaj spasiti
\iz tog po njega bez sumnje vrlo opasnog položaja.
i Vilna (130.000 stanovnika) na ušću Vilej-
ske u Viliju, slikovita je položaja na 250 m. vi-
sokim brežuljcima. Nekoć glavni grad Litve (»ma-
li Pariz«) i danas je Vilna najveći grad Litve i
sijelo istoimene gubernije, stolica generalnoga
guverijera, grčko-katoličkog nadbiskupa i kato-
ličkog biskupa. Grad je na raskršću cesta i že-
ljeznice, što vodi iz zapadne Rusije k moru. Ka-
ko je Vilna vrlo stari grad, ima tijesrie ulice,
"mnogo starih gragjevina i crkava (stolna crkva
sv. Stanislava s ;grobnicom sv. Kazimira), a u
novije doba više palača poljačkih plemića. Vilna
je kao glavni grad Litve bila središte. poganstva
do god. 1387., kad je knez Jagelo, uzevši za su-
prugu Jadvigu, kćerku ugarsko-hrvatskoga kralja
Ljudevita, primio sv. krst i priveo kršćanstvo u
svoju zemlju. Kasnije se često spominje Vilna u
ratovima s njemačkim viteškim redom, Mongolima
»PRAVA CRVENA HRVATSKA«
»PRAVA CRVENA HRVATSKA«
nailazi na opću potporu. Želja za_prisajedinjenjem
Macedonije nadjačala je sve ostale težnje.
— Zastupnik Vazov, jedan od najgorljivijih
pobornika rusofilskoga pravca u sobranju, obje-
lodanjuje članak, u kojem se veli: Čim bude
razvijena zastava Bugarske i njezine armade,
moraju se ukloniti sve stranačke zastave. Narod-
no ujedinjenje svih Bugarz može postići samo
složna Bugarska.
— Javlja se iz Sofije, 21, rujna: Putnici,
koji su iz Drinopolja ovamo prispjeli, pripovije-
daju, da su Turci ispraznili drinopoljsku četvrt
Karagač, koja se prema tursko-bugarskomu ugo-
voru već nalazi u posjedu Bugarske.
* — Pariški dopisnik »Berlinske Tidende«
javlja, da ga je srpsko poslaništvo ovlastilo da
izjavi slijedeće : Srpska je vojska spremna za boj
i bolje je sada opremljena, nego na početku ra-
ta. Zdravstveno je stanje u vojsci izvrsno. Arma-
da ide s pouzdanjem u susret budućim doga-
gjajima. Srbiju neće zastrašiti niti vojničke de-
monstracije na pograničnim rijekama, niti zago-
netna politika Bugarske. Svaka pomisao na se-
paratni mir Srbije jest i ostaje samo jedan apsurd.
— Sve turske novine pišu o austro-ugarskoj |
ofensivi protiv Srbije, te izrazuju svoje veliko za- |
dovoljstvo radi toga. Od te se ofensive nadaju
veoma v. žnim posljedicama za nzpredovanje ope-
racija u svjetskom ratu kao i za budućnost. Izri-
ču svoje uvjerenje, da će — kada Srbija bude
i moskqvskim velikim knezovima. U 17. i 18.
stoljeću grad je vrlo stradao od Šveda, Rusa i
Kozaka. God. 1794. za rusko-poljskog rata zauzeli
su grad Rusi. God. 1811. bijaše Vilna poradi
svoga položaja na raskršću cesta, koje vode iz
Konigsberga i Varšave u Petrograd i Moskvu,
središte francuskih operacija protiv Rusije. Dne
6. prosinca iste godine Napoleon je preobučen
u gragjansko odijelo, ostavio ostatke svoje voj-
ske u Vilni, a već 22. prosinca ušao je u grad
Aleksandar I. Za poljskog ustanka god 1830.—-
1831. bilo je u Vilni sijelo raznih urota, koje su
megjutim za vremena ugušene. Za poljskog us-
tanka g. 1863. iz Vilne je ruski general upra-
vljao četama, koje su imale svladati bunu. Vilna
je danas tvornički trgovački grad. Vilna je smje-
štena usred Litve i sjeverno od Vilne premašuje
ratarstvo (poimenice lan), a južno se prostiru bez- |! istočno Pinska neprijatelj je dalje potisnut
pobijegjena — lako biti, da se engleško-francu-
ske čete pred Dardanelima bace u more te da
se započne s egipatskim ratom.
Sa ratišta.
Zadnjih dana stigle su sa pojedinih ratišta
u glavnom slijedeće vijesti :
Sjeverno ratište.
Dne 18/9.: U istočnoj Galiciji Rusi su mo-
rali uzmaknuti sa Stryja na Seret, uz velike gu-
bitke. U volhynjskom tvrgjavnom području ne-
prijatelj je navalio nadmoćnijim silama, pa su se
meki dijelovi maše fronte morali povući u prire-
gjene položaje. U Kurlandiji su njemačke čete
napale na utvrde Dvinska i zauzele neke ie
ve prednjih pozicija. Izmegju rijeka Vilije i Nje-
mena ruska je fronta na više mjesta probijena i
Jugo-
zarobljeno 5380 neprijateljskih vojnika.
; broj
Molczadeza, osvojile ruske položaje na Myšanki
i zarobile preko 1000 ljudi. Istočno od Lozišina
vodili su se munji bojevi.
Zapadno ratište.
Dne 20/9.: Zapadno od St, Quentina obo-
ren je engleški aeroplan; vogja je ostao mrtav,
a motrilac zarobljen. Dze 21/9.: Francuski napa-
daji izmegju Neuwille i Soucheza bili su skrše-
ni. Kod Villervalaa oboren je engleški zrakoplov;
vogja je mrtav, a motrilac ranjen. Njemačke pod-
mornice potopile su i zadnje dane nekoliko ne-
prijateljskih brodova.
ltalijansko "ratište.
Na italijanskoj granici dolazilo je do ma-
njih okršaja. Dne 19/9. izjalovio se je neprija-
teljski napadaj u predjelu Bovca i Vršića; u ko-
tlini pred Bovcem izgubio je neprijatelj oko 1000
ljudi. Italijanci su se morali povući u svoje stare
položaje. Dne 21/9. otvorili su naši teški topovi
vatru proti mjestima u južnom Tirolu (kod Se-
ravalle), što ih je bio zaposjeo neprijatelj. I na
Costonu bili su Italijanci odbijeni. — Italijanski
je aeroplan bacio na Trento glupe letake iz pera
D' Annunzia. Na 22/9. neprijateljsko je topništvo
podržavalo vatru proti visoravni Lafranu i u do-
lomitskom području. Sveukupni se položaj nije
promijenio.
Srpsko ratište,
Na 19. o. mj. počela je ofensiva naših i nje-
mačkih četa proti Srbiji. Naše su i njemačke ba-
terije pucale na srpske položaje na južnoj obali
Save i Dunava, kao i na utvrgjeni Beograd. Kod
ušća Save naše su čete uništile prednje srpske |
odjele. Njemačke su čete potjerale neprijatelja
južno od Smederevske ceste i ušutkale njegove
topove. Na 21. o. mj. naše je topništvo razru-
šilo srpske utvrde na donjoj Drini. Na 22. došlo
.B+0 453.
Br. 544.
Jučer je potopila njemačka podmornica kod Kan-
dije engleški transportni parobrod od 15.000 to-
Ke koji je bio krcato natovaren na putu za Dar-
lanele.
Zeppelini su dobro pogagjali na London.
Privatni dopisnik Wolffova ureda iz New-
Yorka javlja, da osobe, koje su iz Londona došle
u Filadelfiju, a koje su vigjele, kako su Zeppe-
lini napali na London, pripovijedaju, da su Zep-
pelini razrušili čitav skup skladišta s municijom.
Stete je u jednoj mahali bilo deset milijuna do-
lara, dočim se broj mrtvih cijeni na 100 do 150.
Engleški gubitci kod Dardanela.
U sjednici doljnje kuće, 16. rujna, saopćio
je državni podtajnik Tenaut pojedinosti o en-
gleškim gubitcima kod Dardanela. Gubitci ča-
snika iznose: 1130 mrtvih, 2371 ranjenih, nesta-
lih 373; gubitci momčadi: 16.478 mrtvih, 59.275
ranjenih, nestalih 8021; ukupno dakle 78.630.
Italijanske dardanelske čete opredijeljene za
Srbiju.
Sofijska »Kambana« javlja iz Atene, dne
18. ruina:
, Engleški poslanik u Ateni saopćio je grčkoj
vladi, da italijanske čete, koje su opredijeljene
za Dardanele, po dosadašnjim dispozicijama ne
će sudjelovati u akciji proti Galipolju. Ove su
čete dirigirane u Solun, otkuda će se otpremiti
na srpsko ratište. Grčka vlada još se do sada
nije izjavila, da li će propustiti italijanske čete.
Engleški porazi u Mezopotamiji.
Javlja se iz Carigrada, 19. rajna:
Privalne vijesti turskoga izvora o bojevima,
što se već nekoliko dana razvijaju na mezopo-
je do topničkih bojeva i na Savi i ma donjoj
Drini. Na Požarevac i na Gradište bacane su
bombe. — Crnogorci su pucali na Tivat.
Razne vijesti,
Odgoda dume.
Carski ukaz odregjuje odgodu dume. Du-
ma će prema carskom ukazu od 11.(24.) siječ-
nja ove godine radi izvanrednih prilika nasta-
viti svoje zasjedanje tek u studenom.
Ruskij — vrhovni zapovjednik ruske vojske.
»Tangliche Rundschau« javlja iz Stockholma:
Prama vijestima iz Pelrograda može se smatrati |
za gotovu činjenicu, da će Car doskora predati
vrhovno zapovjedništvo nad ruskom vojskom ge-
neralu Ruskom. Petrogradska štampa sprema ja.
vnost na to, da je careva nazočnost u sijelu vla-
krajne šume i močvarne nizine »Pinska blata« na| se zarobljenika povisio tu na 2500 ljudi. Izbrojen| de polička potreba.
O
Pripetju.
Sa Balkana.
Javlja se iz Beča, 21. rujna:
Iz bugarskog poslanstva doznajemo, da je
u Bugarskoj naregjena opća mobilizacija. Počev |
od danas 21. rujna moraju bugarski pričuvnici,
koji borave u inozemstvu, otputovati svojim
četama.
— U skupštini, što su je obdržavali članovi |
sobranja vladine stranke, izjavio je ministar pred- |
sjednik Radoslavov: Na očigled dogagjaja, koji |
se brzo razvijaju, Bugarska ne može ostati Pazi
sivna i biti mora spremna na sve eventualnosti. |
Sada će se provesti mobilizacija, pošto interesi
Bugarske iziskuju, da ona poprimi oružanu ne-|
titralnost. |
— »Associetedpress« javlja iz Sofije: U ci- |
jeloj Bugarskoj, naročito u glavnom gradu, vlada |
potpuni mir, Opreke mišljenja, što su bile zadnjih
dana izbijale, sasvim su zamuknule. Radoslavov
dio kože s glave. Onda ga privežu o sedlo dveju
konjanika i odvuku u Janow pred svog okrut-
nog zapovjednika, svega ranjena i krvava usli-
jed nemilog postupanja s njime na tom putu.
Tu započe istom njegovo pravo mučenje.
Zapovjednik ga uze najprije nagovarati, da
se odrekne svoje katoličke vjere i jedinstva s Ri-
mom, 'ali on počne opominjati prisutne, da se
ostave pogubnog raskola. Razjaren rad toga po-
glavica kozački obori ga sabljom na zemlju i
jednim udarcem osječe mu ruku, a drugim ga
rani teško na nozi, dok mu jedan od vojnika is-
kopa bodežem jedno oko. Svega krvlju oblivena
odvuku u jednu mesarnicu. Tu mu gorućim zub-
ljama isprže kožu i meso na prsima i rebrima,
zelenim grančicama zavezaše mu čelo tako ne-
milo, da mu prodriješe sve du kosti, Ogule mu
kožu sa zatiljka i s dlanova iz mržnje prema
svećeničkoj fonsuri (kavki) i prema sv. redu. Je-
dan mu izbi šakom dva zuba, dok su ga drugi
nemilice šibali.
Ni to im ne bi dosta, Ogule mu kožu $
legja, pak ga polože na izrezanu slamu, da mu
tako budu boli još groznije. Zatim mu zatjeraju
pod nokte na rukama oštro trnje i odrežu mu
usnice i vrh nosa i ušiju, Cijelo je to vrijeme
junački mučenik zazivao ime Isusovo i Marijino,
i prikazivao svoje muke Bogu, te po primjeru
Spasiteljevu molio još za svoje krvnike, |
To dozlogrdi onim zvjerima u ljudskoj pu- |
ti, pak razjareni još više prorežu mu zatiljak te|
istrgnu jezik iz korjena. Na pola mrtva od-
vuku ga ma gnjojište, i tu ga puste da pogi-
ne. Ali opazivši nakon nekoliko vremena, da je|
još živ, kozački zapovjednik zatjera mu sablju u |
je plijen u Nowogeorgievsku : bilo je oteto 164
topova, 303 strojevne puške te 23.219 pušaka.|
Dne _19/9.: Na Ikwi je neprijatelj razvio jaču topov- |
sku djelatnost, Naše čete zajedno sa njem. progone |
neprijatelja iz Litve. Wilna je pala u njemačke ruke. |
Njemačke čete progone i nadalje neprijatelja nal
cijeloj liniji. Dne 20/9: Ruske su čete napale na: |
še položaje istočno od Lucka; ma više mjesta
došlo do bojeva na šake. I na Ikwi kod Kreme-
nieca napali su Rusi naše položaje i prodrli na|
zapadnu obalu rijeke, ali su ih naše čete bacile |
natrag i nanijele im znatnih gubitaka; zarobljeno
je preko 1000 Rusa. U Kurlandiji neprijatelj se
povukao pred njemačkom navalom. Istočno od
Vilne i dalje put juga neprijatelj uzmiče; njema-
čke su čete doprle do linije Mjedinki-Lide-Slo-
jane i niže do rijeke Myšanke. Dne 21/9: Istočno
od Lucka i na [kwi odbijeni su ponovni nepri-
jateljski napadaji. U proganjanju Rusa stigle su
njemačke čete do Lide i Nowo Grodeka, a dalje
prema jugu do biizu Ostrova. Dne 22/9: Na ri-
jeci Ikwi došlo do žestokih topničkih bojeva. Na-
še čete, koje se bore u Litvi, probile su kod
grada Nowe Myše ruski položaj i zarobile 900
Rusa, Njemačke su čete u Kurlandiji južno od|
Dwinska probile neprijateljski položaj i zarobile | 20. rujna: Djelatnost njemačkih podmornica u Sre- |
2000 Rusa. Dalje južno prešle su preko rijeke |
bokove i tim dovrše njegove muke dne 16. svib-
nja 1657. To je njegov rogjeni dan, kad se je
njegova blažena duša naselila u rajsko naselje i
bila okrunjena rajskom slavom.
Sveto je njegovo tijelo dugo bilo sakriveno
pod zemljom, dok ga na njegovu opomenu ne
nagjoše posve sačuvana od raspadljivosti i oba-
sjana nadzemaljskim sjajem, a iz njega ishogja-
še preugodni miris, što sv. Otac Papa Grgur XVI,
proglasi čudom, koje još i danas traje,
Bog je svog vjernog slugu hotio da pro-
slavi mnogim čudesima. Jedan njegov životopi-
sac nabraja ih preko 250, megju tim da je us-
krisio šestoricu mrtvih,
Djelo O. Bobole i njegova mučenička smrt
učine ga osobitim miljenikom mukotrpnog polj-
skog naroda. Cijela se Poljska u nevoljama svo-
jim, koje je naskoro zaskočiše za trostruke nje-
zine diobe, stade velikim pouzdanjem utjecati
moćnom zagovoru bl, Andrije, neka bi joj ispro-
sio od Svevišnjega dan slobode i uskorio pre-
stanak muka i progonstava.
Mukotrpni i pobožni narod poljski štuje o-
sobitim načinom ovog sv. mučenika, Božjeg u-
godnika, a to štovanje uvećaju — kako rekosmo
— mnogobrojna čudesa, koja su se dogagjala
po njegovom zagovoru.
Malo poslije njegove mučeničke smrti bi
upućen i proces beatifikacije, ali istom god. 1853,
bi proglašen blaženim svečanim načinom u Ri-
mu, i bi odregjeno, da se svetkovina ima slaviti |
u biskupiji Lucka i u Družbi Isusovoj dana 23.|
svibnia, t. i, osmi dan njegove mučeničke smrti.
Ne manje radi svog mučeništva postade
bi. Andrija glasovit i radi svog proročanstva o |
Manifest ruskog cara
»Riječ« objelodanjuje, 22. rujna, manifest
ruskog cara o pozivanju nesluženog pučkog u-
stanka. U manifestu se veli, da je neprijatelj pro-
valio u zemlju ida je stoga nužno, da se vojska
pojača s novim, mladim silama.
Spomenik na dnu mora.
Nitko još nema spomenik na dnu mora,
kako ga ima ruski car Petar Veliki. A i do teje
počasti došao na neobičan i po Ruse neprijatan
način. Za ispražnjivanje Rige skinuli su Rusi i
tamošnji spomenik Petra Velikoga, ukrcali ga na
parobrod i htjeli otpremiti u koju sigurnu luku.
No parobrod je potonuo, pa sada zajedno sa
spomenikom leži na dnu mora.
Rusi na zemlji Frana Josipa.
»Corriere della sera« javlja iz Londona, 22.
rujna, da je ruska ekspedicija, koja je kratko vri-
jeme iza rata bila poslana na Zemlju Frana Josipa
u svrhu spasavanja ruskih ribara, na otoku iz-
vjesila rusku zasatvu.
Ogroman transportni parobrod potopHen.
»Frankfurter Zeitung« javlja iz Carigrada,
dozemnom moru povećava nervoznost Entente,
uskrsnuću i slobodi Poljske. To se zgodi godine
1819 u Wilni, glavnom gradu Litve, koja do g.
1793 (do druge diobe Poljske) pripadaše polj-
skom kraljevstvu.
O. Korzeniecki, pobožni dominikanac, koji
je bio veoma oduševljen za vjersko i političko
blagostanje nesretne svoje Poljske domovine, i
kojemu ruska policija bijaše zabranila da pro-
povijeda, razmišljavao je jednoga dana spo-
menute god. 1819, još do u kasno doba noći u
svojoj samostanskoj sobi o sve žalosnijem sta-
nju i o crnoj budućnosti svojih zemljaka, U žar-
koj molitvi, kako Poljaci znadu da mole, izjada
se on nebeskome Ocu, pak se osobitim zaufa-
njem obrati O, Andrija Bobćla, koji tada još ne
bijaše proglašen blaženim, neka bi on isprosio
i uskorio dan slobode i mira zajedničkoj im
domovini,
Kad O. Korzeniecki dovrši molitvu i htjede
tamskoj fronti, pripovijedaju: Prekjučer se vodio
| izmegju turskih pozicija i neprijateljskih brodova
| topnički dvoboj. Jedna engleška splav, oružana
| stopovima velikog kalibra, bila je pogogjena i
teško oštećena. Drugi engleški brodovi bježali
su u neredu.
| i Turski su dobrovoljci poduzeli istoga dana
iznenadnu navalu na neprijateljski tabor na Eu-
| fratu. Englezi, koji su pretrpjeli znatne gubitke,
| bili su bačeni iz svojih streljačkih jaraka. Druga
iznenadna navala izvedena je proti neprijateljskim
| položajima na Tigrisu. Englezi su i tamo pretr-
pjeli znatne gubitke.
Domaće vijesti.
| Pomozite potrebnim obiteljima
| sazvanih vojnika! Svako me je poznato,
| kako se naša država očinski stara za porodice
mobilizovanih momaka, a može se ustvrditi, da
| ona i u tom pogledu svim zaraćenim državama
| upravo prednjači.
Ali žalibože ovdje kud i kamo izbija ne-
dostatak zakonske ustanove, koja ne može, da
doskoči svim opravdanim zahtjevima humani-
tarnosti. .
Potpomaganje potrebnih obitelji sazvanih vojni-
| ka privatnim srestvima, ta velebno humanitarna ak-
cija, koja je kod svih naroda naše monarhije
| svojevoljno nikla i sjajnim svojim uspjesima mo-
| gla višekrat da doskoči, gdje zakonska pripomoć
| nije bila u stanju da potpuno providi, urodila
|je i u Dalmaciji lijepim novčanim milodarima,
| uzdržavši za čitavu godinu rata u tu svrhu za-
| snovani takozvani: ratni pomoćni fond c, k. na-
| mjesništva. Ali, kako su nažalost izdaci tog fonda
| prama dotičnim prinosima, koji njemu pritječu,
| nerazmjerno veliki, red je, da svak prama wvla-
| stitim silama, pa makar skromno ali postojano
| pridonese svoj obol toj dobrotvornoj inštituciji
| i time sa svoje strane što više obezbijedi neop
hodno potrebiti njezin dalji opstanak, na uha
| i zaštitu mnogih materijalno ugroženih porodica
| Priloge prima ralni pomoćni ured kod cc. k
| namjesništva sada u Kninu.
nik nije mogao da prepoznade, i vidi, gdje se
ta strašna mješanija užasno bori.
On dakako nije mogao da razumi, što bi
to imalo da znači, a blaženi mu Bobola reče:
»Kada ovaj rat, što mu sad gledaš tek sliku,
ustupi mjesto miru, onda će Poljska biti priure-
gjena; mene će proglasiti glavnim zaštitnikom,
a naša će sv, vjera zadobiti slobodu.«
Dominikanac uzigra od veselja, ali bojeći se,
da ne bude to kakova iluzija, zatraži vidljivi
znak, po komu će se kasnije uvjeriti, da ovo vi-
gjenje nije bila nikakova varka,
Blaženi mu Andrija tada odgovori: »Uvje-
ravam te, da je istina, što si sada vidio. Sve što
sam ti rekao, do sitnice će se ispuniti. Sad pak
idi na počinak, a kao znak, da je istina što si
čuo i vidio, ostavljam ti ma pisaćem stolu otisak
svoje ruke.« To rekavši dotaknu se stola O.
Korzenieckoga i isčezne.
da ide na počinak, ugleda najednom u svojoj
ćeliji svećenika u isusovačkoj halji, koji mu reče :
»Oče Korzeniecki, evo me. Ja sam onaj, koga
sazivlješ. Otvori prozor i vidjet ćeš stvari, kako-
vih još vidio nijesi«.
Dominikanac brzo otvori prozor i mamjesto
tijesnog samostanskog dvorišta i malenog vrta
ugleda pred sobom pustu i nepreglednu ravnicu.
»Ova ravnica — priuze prikaza — što se slere
pred tvojim očima, okolica je grada Pinsk, gdje
sam zadobio slavu mučeničke smrti. Pogledaj još
jednom i doznati ćeš, što želiš.«
Dominikauac pogleda opet kroz prozor, a
to ugleda golemu ravnicu punu nepregledne voj-
ske: Rusa, Austrijanaca, Prusa, Engleza, Fran-
cuza, Turaka i drugih još naroda, koje redov-
Pošto nesta vigjenja uvjeri se dominikanac,
da je blaženik zaista ostavio jasan otisak svoje
desne ruke ma njegovom stolu, Ujutro veselo po-
brza k braći svojoj, da im kaže, što mu se je
dogodilo, a oni svi dogjoše te se na svoje oči
uvjeriše, i sva braća dominikunskog samostana
u Wilni potvrdiše ovaj dogagjaj, koji se munjev-
nom brzinom raširi po svoj Poljskoj. Na ovaj
glas življe zaigra srce u grudima svakog pravog
Poljaka, i od tada počeše još većma, da štuju i
zazivlju ovog sv. mučenika.
to je sada nadošlo vrijeme, te se vigjenje
dominikanca iz Wilne do sitnica ispunja, a na-
damo se, da će se iza rata potpuno ispuniti
i proročanstvo bi. Andrije Bobćola, da će Poljska
dobiti svoju samostalnost, a katolička crkva u
tim stranama svoju slobodu. Dao Bog!