PRAVA CRVENA HRVATSKA || CIJENA JE.LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. | KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POJEDINI BROJ Br. 545. Dogagjaji na Balkanu. Sveopća mobilizacija Bugarske silno je uznemirila duhove. Uza svu izjavu vla- de, da je to samo »oboružana neutralnost«, i uza sve izjave ministra-presjednika Rado- slavova, da Bugarska nema nikakovih a- gresivnih namjera, to se ipak cjelokupna štampa Entente ćuti potištenom. A kako i ne bi? Zar ne govori jasnije od: svih izjava ono oduševljenje bugarskog naroda na glas o mobilizaciji? A _ ovacije pred našim i njemačkim konsulatima u So- fiji? Gdje su povici proti Srbiji? Gdje en- tuziazam bugarske mladeži u Berlinu? Gdje dirljivi prizori prigodom defilovanja mace- donskih četa? A zar da tako lako bugarski narod zaboravi nepravdu, što mu je ententa pred same dvije godine nanijela Bukareštanskim ugovorom ? Zar da se odreče Macedonije i da ne osveti sva zlodjela, što su ih Bu- gari u tim zemljama morali da trpe od srpskog zuluma i pašaluka? Tolika je pak mržnja Bugara na Srbe, da su i najoduševljeniji Rusofili u Bugar- skoj istodobno i najzagrižljiviji Srbofobi. Bugarski je narod pun ponosa i zna- čaja i duboko osjeća nanešenu. nepravdu i poniženje, što je morao da pretrpi od vlasti bivšeg trojnog Sporazuma i sad hoće i može da traži zadovoljštinu. I ako je Bugarska zahvalna Rusiji ra- di oslobogjenja od Turčina, to ipak neće da bude njezina robinjica niti ičija skuto- noša, već želi potpunu slobodu i samostal- nost, i za to je piprivgh doprinijeti sve i najteže žrtve. Sve to dobro Ententa znade i razu- mije, i uvigja da ovim novim korakom Bugarske nastaje značajan preokret u po- litičkoj situaciji ne samo na Balkanu, već da će to silno uplivati i na opći položaj, kao i na konačni završetak ovog velikog svjetskog rata. Ali ovaj korak Bugarske još je zna- azgovor s generalom-pukovnikom oz pgvoragom pi, Hiitzendorfom. Poznatog književnika i bivšeg izdavača »Merkura« Otona Koniga primio je barun Kon- rad pl, Hotzendorf, kojom je prilikom Konig izjavio, da će poći na frontu na Soči, na što je baran Konrad odgovorio : »U tom imate možda pravo. Ondje sve o- diše Radetzkyjevim duhom. Što naši ljudi ondje vrše, spada megju najljepša i najveća djela ovoga rata. Ali vi ćete to i sami vidjeti i doživjeti. Za 3 sad bi doduše bilo možda zanimivije u Poljskoj. Jer unatoč svemu junaštvu defensive protiv če- tverostruke i peterostruke premoći, zaokuplja pažnju u mnogo većoj mjeri promatranje slavo- dobitnog napredovanja pobjedonosne vojske. Biti neprekidno neprijatelju za petama zacijelo mnogo više zanosi i oduševljava, no nepokolebivo ustra- jati u obrani, Ali veliko je pitanje, ne zavrije- giuje li ovo pasivno junaštvo još više hvale, no ono dično napredovanje.« Iza toga govorio je barun Konrad o prvim mjesecima ruske vojne i o dogagjajima do prodora o fronte kod Golo »Što su tada naše karpatske vojske izvršile, kao i uopće sve divne bojeve naših četa, moći će samo historija pravo osvijetliti«, rekao je general- pukovnik, »Danas imamo kud i kamo važnijeg posla, nego da se brinemo, da li je sve po svo- joj pravoj vrijednosti ocijenjeno. Za pisanje i go- čajniji, uzmu li se u obzir sva ona dugo- trajna snubljenja i razna obilaženja, sva moguća obećanja, pak najzad i prijetnje sa strane vlasti četvornog Sporazuma, e da Bugarsku nahuškaju protiv Turske. Bugarska je znala, da se junački održi proti svim makinacijama i ruske i engleške i francuske diplomacije i da se nagodi sa Turskom, što je već gotova činjenica. To je uprav katastrofalni poraz za En- tentinu diplomaciju; izgubila je ovim na- stupom Bugarske najveću političku bitku. A koliko poniženje i za moguću Ru- siju i za gordog Albiona, da moraju toliko obilaziti oko malenih balkanskih državica, i moljakati njihovu pomoć, pak ni milom ni silom ne uspjeti ni u čemu, već doži- vjeti neuspjeh za neuspjehom. Kako da sve ovo ne urodi pravim razočaranjem u čita- vom svijetu, a velikom depresijom u nji- hovim redovima? I sama se pak Rusija tuži, da je neće da sluša u svemu joj inače poslušna Srbija, a kako će istom da slušaju Ententu druge balkanske državice, osobito Bugarska, kojoj se sad pruža najljepši izgled, da ili sada ili nikada oživotvori svoj stari zavjet: uje- dinjenje svih Bugara. Stoga Ententa sada upire sve sile ofen- sivom na zapadu, kad nekako uvigja, da bi glavna i odlučna bitka mogla pasti na Balkanu, ali dakako ne u njezin prilog. Hoće li ove ogorčene navale na francuskoj fronti biti dosta jaka protuteža dogagjajima na Balkanu, idemo istom da vidimo. Ako je radi ovog preokreta na Balkanu tako teško zabrinuta cijela Ententa, kako istom mora da strepi nekad toli drska i bahata Srbija ? Ćuti ona, da joj sviću teški i crni dani, dani odmazde za sva njezina zlodjela. Po milijuna bugarske vojske, dobro poznate sa svoje vrsnoće, već je pod o- ružjem, a do sto hiljada macedonskih Bu- gara već se je prijavilo, da dade oduška bijesnom duhu osvete proti svojim tlačite- Na oproštaju rekao je general-pukovnik ba- run Konrad: »Doživite mnogo lijepih stvari i sretan vam put! Pozdravite moga sina, ako se sastanete s njim na Soči.« Konig je zatim govorio još s generalima Borojevićem, Wurmom, Hoegerom i Steinerom. Govor Gorkoga o miru s Njemačkom. Iz Stockholma javlja »National-Zeitung« dne pr. mj: Maksim Gorkij, koji je sada u Moskvi, ne- davno je u velikom ruskom djačkom udruženju »Svobodnoje Slovo« prihvatio riječ, te govorio u interesu skorašnjeg mira s Njemačkom. Gorkij je megju ostalim rekao : >Moramo biti tako hrabri, da neustrašivo možemo gledati pogibiji u oči, Ne može se više tajiti, da su ruske vojske potpuno poražene, One se nalaze u bijegu, a o sregjenom uzmaku ne može više biti govora. Njemačka je vojska jasno dokazala svoju premoć, pa nikada ne će uspjeti našim vojnicima, da zaustave napredovanje Ni- jemaca. Smiješna je i upravo apsurdna misao naše vlade, da narodu nijeti nadu, da će se za zimskih mjeseci provesti u Rusiji unutrašnja or- ganizacija, koja je do sada manjkala. Rad, za koji je Njemačka trebala nekoliko stoljeća, zar mi možemo provesti za nekoliko mjeseci ?! Wnatrašnje oslobogjenje i organizacija Ru- Vi bit će dosta prilike onda, pošto naš za- jednički cilj postigne svoj cilj. sije moglo bi da bude u budućnosti plod ovoga rata. Ruski seljak i ruski narod nijesu u ovom IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- | TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI | UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE | sI NN NL ALL AKNE NSS LI A NL 2. OKTOBRA 1915. ljima. Sve je to pripravno da trgne mač| iz korica e da spasi otetu Maćedoniju. A odakle da se Srbija pomoći nada, kad su i Rusija i Italija na nju kivne, što im nije olakšala položaj svojom ofensivom proti nama. Njezine pak susjede, i Rumunj- ska i Grčka, ne ćute se prema njoj ničim obvezane, niti drže shodnim, da bi za nju krvcu lijevale, već gledaju, kako bi što bo- lje osigurale svoje interese. U Rumunjskoj osim toga silno padaju dionice rusofilskog kursa, po nekima je dapače već gotov bankrot. Grčka se je pak do sada odvažno dr- žala proti svim zahtjevima Entente, sasvim što je sa svojim obalama i otocima gotovo sva izložena napadaju engleško-francuske- italijanske flote, i znala je odlučno da stane na put svim mogućim spletkama. Glasovi, da i Grčka mobilizuje, dolaze skupa s onima, da traži da izbjegne svaku i najmanju upadicu sa Bugarskom. I tako sve silne žrtve i sva moguća nastojanja Entente oko balkanskih država postaju uzaludna, dočim ugled centralnih vlasti s dana na dan sve to više raste. Mislimo, da nije daleko vrijeme, kad bi sve balkanske države imale da uvide, da je u savezu sa Njemačkom i našom dr- žavom osigurana i njihova samostalnost i budućnost. Ententa pak mora da svisne od jada, što je tako hude sreće ne samo na ratnim poljanama, gdje je stižu tako teški porazi, već i u diplomatskim odnošajima, gdje po- stiže neuspjeh za neuspjehom. A nije li to i zaslužila, i ne očituje li se jasno pri sve- mu tomu i pravda Boga Velikoga . Barzilai-ev govor. Bivši austrijski podanik a sada italijanski ministar »za neoslobogjene zemlje«, Barzilai, dr- žao je u Napulju pred političarima i gragjan- stvom svoj odavna naviješćivani govor. A o če- | gospodarstvenim interesima Italije. mu će on da govori, ako ne o »neoslobogjenim moguće je, da ima takogjer Njemačka interesa na tome, da sklopi s Rusijom mir. Ali kad nje- li ministri u Petrogradu, da rat može trajati još | Urala, to je bezumlje, a to znadu ministri i sa- mi, Kad naši neprijatelji budu stajali u Petro: gradu, Kijevu i Moskvi, neće više biti svete Rusije. Kod ovih riječi Gorkoga raspustilo je re- darstvo djačku skupštinu. Gorkij je sutradan bio pozvan pred oblasti, gdje mu se je reklo, da se više neće dozvoliti daljnja agitacija za mir, Sadanji Lavov. Vladin povjerenik za grad Lavov, Adam Gra- bowski, primio je novinarske izvjestitelje, te im o sadanjim prilikama u Lavovu dao ove upute: Provala Rusa u Lavov sduboko je preokrenula svu gradsku upravu. Prihodi su gotovo posve izostali, no sada, pošto su Rusi potjerani, vlada najpripravnije podupire gradsku upravu. Nažalost mački vojnici budu stajali u Petrogradu i Kijevu, | možda i u Moskvi — a oni će zacijelo onamo | prave izdano za 2,800.000 kruna bonova po 100 doći — Njemačkoj više ne će trebati da brzo | K, najviše za isplatu činovnika. Ti se bonovi i- sklopi mir. Tada će biti Nijemcima otvoren put) mađu do 1. na zapad, a Rusija će se lagano iskrvariti. Kažu toga još jače osjeća nestašica novca. Za vrijeme, | God. XI. | ovi. O tomu se preko Lugana javlja 28 septembra : Ministar Barzilai držao je u Napulju naja- vljeni govor, U svom je govoru iznio niz pritu- žaba protiv Austrije, koja da je uništavala (?) italijanstvo i od uvijek radila proti političkim i I južni Itali- janci imadu historijskih razloga da mrze na Au- striju i da djelotvvrno učestvuju u ratu. Treba da shvate, da je austrijsko-italijanski savez i- mao samo tu svrhu, da odgodi rat izmegju obic države do najzgodnijeg časa. Barzilai je otvo- reno priznao, da /lalija nije htjela da joj iz- bjegne sadašnja povoljna prigoda, u kojoj može prisvojiti one austrljske pokrajine, za kojima ona čezne. Austrijske su ponude zaudarale po milostinji, Italija se bori takogjer protiv Njemač- ke, jer ratuje protiv Austrije i protiv Turske ne samo poradi njih samih, već i u koliko su to robovi i štićenici Njemačke. Italija nlje obveza- na, da šalje svoje čete na koje odregjeno mje- sto; ratni će dogagjaji još opredijeliti, kako se imade očitovati neprijateljstvo Italije protiv Turske. Što se tiče Balkana, to ima nađe, da če uroditi uspjehom predlozi četverosveze, koji idu za tim, da se bukureški ugovor temeljito ispravi i da se bugarskim nacionalnim aspira- cijama najizdašnije udovolji, a da se takogjer zajamči pravedna otšteta Srbiji, Grčkoj i Ru- muniji; ministar se nada, da će se tim predlo- zima postignuti solidarnost balkanskih država sa četverosvezom za njezine ratne ciljeve. lta- lijansko brodovlje vrši visoku zadaću, spriječa- vajući promet Austro-Ugarskoj na Jadranu. Ita- lijanska vojska nije u ova četiri mjeseca žrtvo- vala niti pedlja italijanske zemlje, dočim je na- suprot olupila trentinsku oštricu, koja tako bolno zadire u Italiju, prekoračila je granicu na Soči i slomila prvu neprijateljsku obrambenu liniju na kraškom obronku. Bit će dakako nužne još veće žrtve, dok se postigne još teški i da- leki cilj, Ne kritika, nego potpora je sada nužna u radu, koji se imade izvesti, Za tim je držao ministar Barzilai još dru- gi govor pred spomenikom Imbrianija, Ovdje je pozivao napuljski narod u pomoć za političko otkupljenje Italije i za spasenje kulture. Ministar-presjednik Salandra držao je ne- kim ženama, što su mu bile prestavljene, govor, u kojem je pozivao žene, da potaknu moralnu srčanost muževa za dugotrajni rat. —— ARS ratu zatajili i Rusija je više uradila, nego li nje- | osjeća se silna nestašica gotovine. Za 11-mjese- zini saveznici, To je priznao takogjer neprijatelj. čnog ruskog vladanja izdavao je grad pučkim Ai u Rusiji zatajili su vlastodršci i vojskovogje, | kuhinjama toliko obroka, da je samo na to po- jer se je dokazalo, da je uopće sve onako osta-| trošeno preko 2,700,000 kruna, a još i sada iz- lo, kao što je bilo za japanskog rata. Još ima| daje se ma dan po 800 obroka jela, pa je vlada Rusija vremena, da sklopi jeftin i časan mir, a| samo za opskrbu siromašnog pučanstva podije- lila vjeresiju od 5%a milijuna kruna. Glavni pri- hodi gradske uprave: pristojbe za vodu, naja- mainu i t, d., posve su nestali, Za ruske je u- studenoga iskupiti, pa se poradi otkad su Rusi protjerani, stvoren je »veliki« La- pet godina i da se Rusija može povući sve do | vov, Bila je zavladala kolera i pošast se je samo | tako suzbila, da se je devet predgragja pripojilo Lavovu. U Chlaparowu i Zamarslinovu sagra- gjene su bolnice za kužne bolesti, pa je uspjelo pošast posve suzbiti. Kod prvog izdavanja karata za kruh izdano ih je 157.000, po čemu se vidi, da je iz grada otišlo 50.000 ljudi. To su ponaj- više najbogatiji slojevi, Bjegunci se još ne smiju vratiti u Lavov, a ni činovničke, časničke, od- vjetničke, tvorničarske i trgovačke obitelji, no bilo bi dobro, da se i njima dozvoli povratak, jer bi svi ti ljudi stavili u promet dosta novca, a time bi se položaj u Lavovu znatno poboljšao. Polarni putnik Stefansson spašen. »Reuterov ured« javlja, da je vogja nordij- ske polarne ekspedicije Stefansson spašen. Ta je 24