U

 

iva

 

 

PRAV

VENA HR

VATSKA

 

 

| Br. 847.

 

CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
'NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
i|| KONE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
1 ZA ĐOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ARENA"

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

 

ZA OGLASE 20 PARA PO

PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI-
TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,

UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

 

pa
U DUBROVNIKU,

RO

16. OKTOBRA 1915.

IR KAL AL LA AO

God. XI.

 

 

Tandem aliquando...!

Netom se je pročulo o izdajničkom
radu u inozemstvu nekakvog »Jugoslaven-
skog Odbora«, namah smo digli glas i mi
a i neke druge pokrajinske novine, te iz-
nijeli prijedlog, da bi sve hrvatske općine
Dalmacije — incijativom Zemaljskog Od-
bora — dale izjavu, u kojoj bi osudile i
članove i rad tog tobožnjeg Odbora, te
izjavile, da Hrvati ostaju vijerni svom  hr-
vatskom imenu pod okriljem slavnog Hab-
sburškog Doma, a osugjuju svaku veliko-
srpsku težnju.

ji se je usudio, da im _ protuslovi ili neće
da puše u njihove slavosrpske diple.

Kruta zbilja žalibože ubrzo je potvrdi-
la naše izvode, i jasno pokazala, da smo
pravo pogagjali i zdravo sudili.

Žalosno je samo, da se nije znalo na-
vrijeme stati na put ovim slavosrpskim as-
piracijama i ne dopustiti, da zauzme toliko
maha u našoj unutarnjosti. Trebalo je is-
tom da dogje ovaj rat, da razbistri situaci-
ju i da pokaže slavosrpštinu u njezinoj
pravoj slici.

Hvala našoj hrabroj vojsci, koja za
dugi niz mjeseca poput čelične utvrde pa-

čne kule.

 

Talijanska izmotavanja.

Talijani su poznati kao komedijanti i šarla-
tani prvoga reda. Taj narod žive najradije od
bombastičnih fraza. Je li to posljedica južnog
temperamenta ili plod uzgoja, na stvari se ništa
ne mnijenja.

Fakat je, da kod njih srce i fantazija igra
mnogo veću ulogu nego li hladni razbor i zdravi
razum.

A to ih dovodi do čudnovatih ekscesa.
S ovog gledišta treba da se prosudi i govor re-
negata Barzilaja u kazalištu »San Carlo« u Na-
pulju. Sva se je štampa stim govorom i previše
pozabavila, ne radi njegove tobožnje unutrnje
vrijednosti, već više radi njegove abnormalnosti.
Hoće naime da prodiči Italiju s onim, s česa mora
da se stidi,

Upadno je naime, kako Italija traži sve mo-
guće načine, kojima kuša, da opravda svoje vje-
rolomstvo prema našoj Monarhiji. Mora da je
to ipak peče, jer ta će stranica u njezinoj povi-
jesti ostati jedna od najcrnjih. Tu se i nehote
mora da primjeti: »Chi si scusa, si accusa«.

Ministar »neoslobogjenih zemalja« naprotiv
ne kuša, da opravda, već javno i otvoreno pri-
znaje, da je ltalija počinila vjerolomstvo i to pro-
mišljeno, jer da se je na to pripravljala kroz svih
trideset godina savezništva. Tim baca još crnju
ljagu na političko poštenje i na zadanu riječ Ita-
lije. To je ultra-machiavelizam najgore vrsti !

Poslije toli »sjajnog opravdanja« za povod
rata, izdajnik Barzilai hoće da oduševi »ilegma-
tičie« Napulitance ratnim »uspjesima«. Itu je opet
odviše iskren, te bi bio bolje učinio, da se te
tačke nije ni dotaknuo. Jer to je zbilja »sjajan«

še naše granice, te je skršila sve te m

| kod nas nijesu imali? Slobodno su otvarali svoja
| društva u razne svrhe, imali su i svoje škole,
kojima su nastojali da raznarode hrvatsku djecu
| tužne Istre i nekih predjela Dalmacije, a i sama
je vlada uzdržavala toliko talijanskih škola po

\| Istri i Dalmaciji.

Talijanski jezik uvijek je uživao posebne
povlastice, pak je još i sada uredovni jezik u
našoj pokrajini.

Za volju talijanskog jezika iznakaživala su
| se hrvatska imena mjesta, i jedino su pod tim
| imenima uredovno bila poznata, a ta anomalija
nažalost još sveudilj traje.

Talijanski činovnici bili su uvijek »dii ma-
jorum gentivm«, smatrani za nešto višega i pret-
postavljeni Hrvatima. Hrvati su proti talijanskom
| elementu i talijanskom duhu morali da uzdrže
borbu za opstanak i na socijalnom i na trgo-
vačkom polju. Jer čak u najnižim radničkim
| slojevima Talijanci su znali da prave konkurencu
našem pučanstvu.

Veoma je zgodno opazilo tu skoro »Naše
Jedinstvo«, da talijanske narodnosti, kao takove u
Dalmaciji nema. Ako se nekoliko njih svojevoljno
i besmisleno nazivlju Talijanima, to oni time ne
sačinjavaju narodnost već stranku. Jer nema u
svoj Dalmaciji ni talijanskog grada ni gradića,
pak bi već jednom moralo odzvoniti i njihovom
jeziku u uredima i na izborima, i svim obzirima
i privilegijima.

Dalmacija je bila za Talijane »zemlja od
obećanja«, jer su u njoj živjeli pod osobitom
protekcijom. Zato pojmimo, kako su teška srca
i sa suzama na očima ostavljali svoja mjesta,
kad je buknuo rat. Ovo bi sve meglo puno slu-
žiti Barzilaju za njegove fine argumentacije !

Što je činila Italija pod iirmom savezništva,
to su činila i talijanska društva. Pod raznim skri-
vačicama a la »W« tjerali su nesmetano iredenti-
stičku politiku. 1 toli razvikana »Lega Nazionale«
nije bila drugo, do li filijalka društva »Dante
Allighieri«.

I kad je buknuo rat s Italijom, svakomu je
pravom rodoljubu odlanulo, znajući, kakovu smo
ljutu zmiju u njedrima gojili.

Zreliji političari talijanski razumijevali su
stanje stvari, i zato su izbjegavali svaki sukob,
a gledali da steku što većih povlastica za svoje
interese. Ali nadošlo je vrijeme, kad je u Italiji
počela zapovijedati ulica razdražena engleškim
novcem i Italiju turnula u rat,

Toga nerazumnog i podlog čina mora da
se Italija teško kaje, jer je obručila svoje ime, a
nema nikakova izgleda, da bi postigla oružjem
niti maleni dio onoga, što joj se je mirnim pu-
tem nudilo.

Nedaća na ratištu prouzrokuje joj još težih
nevolja. U sjevernoj Italiji nezadovoljstvo se po-
javlja štrajkom hiljada radnika, a u južnoj su siti
rata, i zato treba da Barzilai oduševi južnjake,
a Salandra se obraća ženama, neka potaknu sr-
čanost muževa !

Italija je potrošila već »Judinu plaću« za
svoj podli čin, a sad je istom čeka kazna.

 

Osvojenje Beograda.

 

uspjeh: u puna četiri mjeseca jake ofensive ne
izgubiti ni pedlja svoje zemlje, i to sa izbor voj-
skom i u najzgodnijem zemanu |

Neka samo i dalje vrši talijanska flota svoju
visoku(I) zadaću, pak će njezini brodovi brže
istraživati dubine morske,

Ima potpuno pravo Barzilai, kad kaže, da

 

| Tada su na nas graknule sve srpske, sla-
vosrpske i demokratske naše novine i ob-
darile nas po izbor epitetima.

Pozivati se na: hrvatsko državno pravo
i raditi na: temelju programa stranke prava,
značilo je za njih sve drugo nego li biti
Hrvat. Oni su bili uzeli u zakup i hrvatstvo
i sva njegova prava, pak teško onomu, ko-,

su za ltaliju nužne još veće žrtve, dok se po-
stigne još teški i daleki cilj. Sa nastupom zime
i snijega svršava prva perijoda rata na talijan-
skoj granici, jer tad ih neće lje doći volja ni da
misle na ofensivu.

Više nego sretan bio je Barzilai, kad je u
nizu pritužaba iznio i to, da je Austrija uništa-
vala (l) talijanstvo. Za poznavaoce prilika ovo je
više nego li ironija, a uvjereni smo, da su tu
bili Talijani, koji su živjeli u našim zemljama,
da bi bili glasno prosvjedovali.

Jače pak od njih prosvjeduju same činje-
nice. Jer što su Talijani samo željeti mogli, a da

Iz glavnog stana službeno je bilo javljeno
dne 9. ov, mj: Austro-ugarske čele Kovossove
vojske jučer su prodrle u sjeverni dio Beograda
i jurišem osvojile glavnu utvrdu gradske citadele.
Na dvoru srpskoga kralja viju se zastave Au-
stro-Ugarske i Njemačke.

Od petka dakle vije se na kraljevskom ko-
naku u Beogradu austro-ugarska i njemačka za-
stava u znak, da su saveznici gospodari onog
grada, iz kojeg potječe neposredni povod da-
našnjem ratu, koji je sada u svoj vrtlog povu-
kao i Balkan.

Ovom prigodom pišu zagrebačke »Nar.
Novine« : Na kraljevskom se konaku u Beogradu
vije austro-ugarska i njemačka zastava, a srpski
kralj i njegova vlada, koji se sada kriju u Pri-
štini, svaki čas spremni, da uskoče u Solun, i-
maju prilike proučavati, da li je ono sjeme, što
je niklo na praznom prostoru kraj novog konaka

 

 

(tužnom pozorištu užasne drame od 11/6. 1908),
i koje se je [njegovalo i pazilo na Terazijama
(sijelu »Slovenskog Juga«, kasnije »Narodne Od-
brane«, gdje je skovan i pripravljan plan za 28/6.
1914), donijelo takove plodove, da se s njima
može pohvaliti srpski narod. Jedva je prošlo dva-
naest godina, otkad je iz toga sjemena, pogodo-
vanog i njegovanog u tugjem stakleniku uz tu-
gju njegu, izraslo stablo, koje je svojom bujno-
šću zavaravalo naročito vlastite ljude, koji su se
pod njegovom krošnjom podavali bezgraničnim
sanjama, tvrdo uvjereni, da će to stablo i nada-
lje rasti i širiti se do mile volje. U toj svojoj
zanešenosti nijesu opazili, da je to stablo trulo
u svojoj unutrašnjosti, da mu se već osušilo ko-
rjenje.

Austro-ugarska i njemačka zastava na kra-
ljevskom konaku u Beogradu ozbiljan je memento
za srpski narod, i užasan »Mene tekel« za one,
koji su doveli Srbiju na put one politike, koju
je vodila zadnjeg decenija. Te zastave navije-
štaju Srbiji, da je došao neuklonivi dan strašnog
obračunavanja o onim ogromnim pogrješkama,
što ih je srpska politika počinjala za tih zadnjih
dvanaest godina, o svim nenaravnim i neprove-
vedenim fantazmagorijama, što su ih srpskom
narodu predočivali njegovi vodeći krugovi kao
nešto, što se gotovo samo sobom razumijeva,
kao nešto, što Srbiji mora pasti u krilo kao zre-
la jabuka.

Austro-ugarska i njemačka zastava na kra-
ljevskom konaku u Beogradu naviještaju Srbiji,
da je nadošao ozbiljan sudbonosan čas, koji će
na dugo vrijeme odlučiti o sudbini Srbije. Nije
se podigla na Srbiju osvetnička ruka, već ruka,
koja će kazniti onu zločinačku družbu, što je
bombama i revolverom mislila dovršiti onu osno-
vu, koja je nikla na pustoši staroga konaka, i što
je izragjena na Terazijama. Učinit će se kraj onoj
propagandi, koja je ugrožavala južne granice
Austro-Ugarske i bila vječitom pogibiji evrop-
skog mira.

Za prva dva balkanska rata Srbija se je,
bez sumnje, popela visoko, pa je znala vješto
izrabiti povoljne za nju prilike. Ali tim dublji će
biti pad, koji joj se sada sprema u trećem bal-
kanskom ratu. No s toga pada neka ne okrivi
nikoga dragog do onih, kojima je služila kao
slijepo odano orugje, i onih, koji su, precjenju-
jući vlastite sile i onog svog gospodara, inaugu-
risali i provodili politiku, koja se kretala na o-
štrici mača. Došao je po Srbiju kobni dan obra-
čuna i kazne. To Srbiji i njezinim odgovornim
faktorima navještaju austro-ugarska i njemačka
zastava na kraljevskom konaku u Beogradu.

 

Potankošti o zauzeću Beograda.

Javlja se iz ratnog stana 10. oktobra:

Upravo su divovski posao obavile za za-
uzeća Beegrada naše opkoparske satnije i naša
dunavska ilotilja. Tehničke su čete neprekidno
radile tri dana i četiri noći, da se pregje rijeka,
dok se napokon nije ova teška zadaća riješila
na najsjajniji način. Naši su se prevozni čamci
pomicali, zaštićeni s boka našim novim daleko-
sežnim topovima. Srbi su pokušali, da na svaki
način spriječe prelaz preko rijeke, ali njihova je
žestoka vatra doskora bila ušutkana. U Beogradu
su se na obronku Kalimegdana odigrali žestoki
bojevi po ulicama i vrlo krvave slike. Momak je
išao na momka bajunetom i kundakom. Dva je
dana i dvije noći trajalo strašno, bjesomučno
hrvanje po posve opustjelim ulicama i zapušte-
nim kućama. Svaki pedalj zemlje branio je ne-
prijatelj s neobičnom žilavošću, dok se konačno
nije povukao u skupinama takogjer iz predgragja.
Sutradan ponovno su pokušali Srbi, da opet
otmu sjeverni dio grada, koji je već čvrsto bio
u našim rukama. Mjestimice su još posjedovali
pojedini dijelovi ulica, ali napokon su smalak-
sali, te ispraznili ovaj dio grada i tvrgjavu,

Budući da je položaj neprijatelja bio vrlo
jak kako s prirodne, tako i s umjetne strane, vrlo
je lako shvatljivo, da je s naše strane bila po-

 

trebna velika upotreba topništva kao i temeljita