U iva PRAV VENA HR VATSKA | Br. 847. CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. 'NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. i|| KONE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA ĐOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ARENA" IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. ZA OGLASE 20 PARA PO PRETPLATA | OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI- TVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI pa U DUBROVNIKU, RO 16. OKTOBRA 1915. IR KAL AL LA AO God. XI. Tandem aliquando...! Netom se je pročulo o izdajničkom radu u inozemstvu nekakvog »Jugoslaven- skog Odbora«, namah smo digli glas i mi a i neke druge pokrajinske novine, te iz- nijeli prijedlog, da bi sve hrvatske općine Dalmacije — incijativom Zemaljskog Od- bora — dale izjavu, u kojoj bi osudile i članove i rad tog tobožnjeg Odbora, te izjavile, da Hrvati ostaju vijerni svom hr- vatskom imenu pod okriljem slavnog Hab- sburškog Doma, a osugjuju svaku veliko- srpsku težnju. ji se je usudio, da im _ protuslovi ili neće da puše u njihove slavosrpske diple. Kruta zbilja žalibože ubrzo je potvrdi- la naše izvode, i jasno pokazala, da smo pravo pogagjali i zdravo sudili. Žalosno je samo, da se nije znalo na- vrijeme stati na put ovim slavosrpskim as- piracijama i ne dopustiti, da zauzme toliko maha u našoj unutarnjosti. Trebalo je is- tom da dogje ovaj rat, da razbistri situaci- ju i da pokaže slavosrpštinu u njezinoj pravoj slici. Hvala našoj hrabroj vojsci, koja za dugi niz mjeseca poput čelične utvrde pa- čne kule. Talijanska izmotavanja. Talijani su poznati kao komedijanti i šarla- tani prvoga reda. Taj narod žive najradije od bombastičnih fraza. Je li to posljedica južnog temperamenta ili plod uzgoja, na stvari se ništa ne mnijenja. Fakat je, da kod njih srce i fantazija igra mnogo veću ulogu nego li hladni razbor i zdravi razum. A to ih dovodi do čudnovatih ekscesa. S ovog gledišta treba da se prosudi i govor re- negata Barzilaja u kazalištu »San Carlo« u Na- pulju. Sva se je štampa stim govorom i previše pozabavila, ne radi njegove tobožnje unutrnje vrijednosti, već više radi njegove abnormalnosti. Hoće naime da prodiči Italiju s onim, s česa mora da se stidi, Upadno je naime, kako Italija traži sve mo- guće načine, kojima kuša, da opravda svoje vje- rolomstvo prema našoj Monarhiji. Mora da je to ipak peče, jer ta će stranica u njezinoj povi- jesti ostati jedna od najcrnjih. Tu se i nehote mora da primjeti: »Chi si scusa, si accusa«. Ministar »neoslobogjenih zemalja« naprotiv ne kuša, da opravda, već javno i otvoreno pri- znaje, da je ltalija počinila vjerolomstvo i to pro- mišljeno, jer da se je na to pripravljala kroz svih trideset godina savezništva. Tim baca još crnju ljagu na političko poštenje i na zadanu riječ Ita- lije. To je ultra-machiavelizam najgore vrsti ! Poslije toli »sjajnog opravdanja« za povod rata, izdajnik Barzilai hoće da oduševi »ilegma- tičie« Napulitance ratnim »uspjesima«. Itu je opet odviše iskren, te bi bio bolje učinio, da se te tačke nije ni dotaknuo. Jer to je zbilja »sjajan« še naše granice, te je skršila sve te m | kod nas nijesu imali? Slobodno su otvarali svoja | društva u razne svrhe, imali su i svoje škole, kojima su nastojali da raznarode hrvatsku djecu | tužne Istre i nekih predjela Dalmacije, a i sama je vlada uzdržavala toliko talijanskih škola po \| Istri i Dalmaciji. Talijanski jezik uvijek je uživao posebne povlastice, pak je još i sada uredovni jezik u našoj pokrajini. Za volju talijanskog jezika iznakaživala su | se hrvatska imena mjesta, i jedino su pod tim | imenima uredovno bila poznata, a ta anomalija nažalost još sveudilj traje. Talijanski činovnici bili su uvijek »dii ma- jorum gentivm«, smatrani za nešto višega i pret- postavljeni Hrvatima. Hrvati su proti talijanskom | elementu i talijanskom duhu morali da uzdrže borbu za opstanak i na socijalnom i na trgo- vačkom polju. Jer čak u najnižim radničkim | slojevima Talijanci su znali da prave konkurencu našem pučanstvu. Veoma je zgodno opazilo tu skoro »Naše Jedinstvo«, da talijanske narodnosti, kao takove u Dalmaciji nema. Ako se nekoliko njih svojevoljno i besmisleno nazivlju Talijanima, to oni time ne sačinjavaju narodnost već stranku. Jer nema u svoj Dalmaciji ni talijanskog grada ni gradića, pak bi već jednom moralo odzvoniti i njihovom jeziku u uredima i na izborima, i svim obzirima i privilegijima. Dalmacija je bila za Talijane »zemlja od obećanja«, jer su u njoj živjeli pod osobitom protekcijom. Zato pojmimo, kako su teška srca i sa suzama na očima ostavljali svoja mjesta, kad je buknuo rat. Ovo bi sve meglo puno slu- žiti Barzilaju za njegove fine argumentacije ! Što je činila Italija pod iirmom savezništva, to su činila i talijanska društva. Pod raznim skri- vačicama a la »W« tjerali su nesmetano iredenti- stičku politiku. 1 toli razvikana »Lega Nazionale« nije bila drugo, do li filijalka društva »Dante Allighieri«. I kad je buknuo rat s Italijom, svakomu je pravom rodoljubu odlanulo, znajući, kakovu smo ljutu zmiju u njedrima gojili. Zreliji političari talijanski razumijevali su stanje stvari, i zato su izbjegavali svaki sukob, a gledali da steku što većih povlastica za svoje interese. Ali nadošlo je vrijeme, kad je u Italiji počela zapovijedati ulica razdražena engleškim novcem i Italiju turnula u rat, Toga nerazumnog i podlog čina mora da se Italija teško kaje, jer je obručila svoje ime, a nema nikakova izgleda, da bi postigla oružjem niti maleni dio onoga, što joj se je mirnim pu- tem nudilo. Nedaća na ratištu prouzrokuje joj još težih nevolja. U sjevernoj Italiji nezadovoljstvo se po- javlja štrajkom hiljada radnika, a u južnoj su siti rata, i zato treba da Barzilai oduševi južnjake, a Salandra se obraća ženama, neka potaknu sr- čanost muževa ! Italija je potrošila već »Judinu plaću« za svoj podli čin, a sad je istom čeka kazna. Osvojenje Beograda. uspjeh: u puna četiri mjeseca jake ofensive ne izgubiti ni pedlja svoje zemlje, i to sa izbor voj- skom i u najzgodnijem zemanu | Neka samo i dalje vrši talijanska flota svoju visoku(I) zadaću, pak će njezini brodovi brže istraživati dubine morske, Ima potpuno pravo Barzilai, kad kaže, da | Tada su na nas graknule sve srpske, sla- vosrpske i demokratske naše novine i ob- darile nas po izbor epitetima. Pozivati se na: hrvatsko državno pravo i raditi na: temelju programa stranke prava, značilo je za njih sve drugo nego li biti Hrvat. Oni su bili uzeli u zakup i hrvatstvo i sva njegova prava, pak teško onomu, ko-, su za ltaliju nužne još veće žrtve, dok se po- stigne još teški i daleki cilj. Sa nastupom zime i snijega svršava prva perijoda rata na talijan- skoj granici, jer tad ih neće lje doći volja ni da misle na ofensivu. Više nego sretan bio je Barzilai, kad je u nizu pritužaba iznio i to, da je Austrija uništa- vala (l) talijanstvo. Za poznavaoce prilika ovo je više nego li ironija, a uvjereni smo, da su tu bili Talijani, koji su živjeli u našim zemljama, da bi bili glasno prosvjedovali. Jače pak od njih prosvjeduju same činje- nice. Jer što su Talijani samo željeti mogli, a da Iz glavnog stana službeno je bilo javljeno dne 9. ov, mj: Austro-ugarske čele Kovossove vojske jučer su prodrle u sjeverni dio Beograda i jurišem osvojile glavnu utvrdu gradske citadele. Na dvoru srpskoga kralja viju se zastave Au- stro-Ugarske i Njemačke. Od petka dakle vije se na kraljevskom ko- naku u Beogradu austro-ugarska i njemačka za- stava u znak, da su saveznici gospodari onog grada, iz kojeg potječe neposredni povod da- našnjem ratu, koji je sada u svoj vrtlog povu- kao i Balkan. Ovom prigodom pišu zagrebačke »Nar. Novine« : Na kraljevskom se konaku u Beogradu vije austro-ugarska i njemačka zastava, a srpski kralj i njegova vlada, koji se sada kriju u Pri- štini, svaki čas spremni, da uskoče u Solun, i- maju prilike proučavati, da li je ono sjeme, što je niklo na praznom prostoru kraj novog konaka (tužnom pozorištu užasne drame od 11/6. 1908), i koje se je [njegovalo i pazilo na Terazijama (sijelu »Slovenskog Juga«, kasnije »Narodne Od- brane«, gdje je skovan i pripravljan plan za 28/6. 1914), donijelo takove plodove, da se s njima može pohvaliti srpski narod. Jedva je prošlo dva- naest godina, otkad je iz toga sjemena, pogodo- vanog i njegovanog u tugjem stakleniku uz tu- gju njegu, izraslo stablo, koje je svojom bujno- šću zavaravalo naročito vlastite ljude, koji su se pod njegovom krošnjom podavali bezgraničnim sanjama, tvrdo uvjereni, da će to stablo i nada- lje rasti i širiti se do mile volje. U toj svojoj zanešenosti nijesu opazili, da je to stablo trulo u svojoj unutrašnjosti, da mu se već osušilo ko- rjenje. Austro-ugarska i njemačka zastava na kra- ljevskom konaku u Beogradu ozbiljan je memento za srpski narod, i užasan »Mene tekel« za one, koji su doveli Srbiju na put one politike, koju je vodila zadnjeg decenija. Te zastave navije- štaju Srbiji, da je došao neuklonivi dan strašnog obračunavanja o onim ogromnim pogrješkama, što ih je srpska politika počinjala za tih zadnjih dvanaest godina, o svim nenaravnim i neprove- vedenim fantazmagorijama, što su ih srpskom narodu predočivali njegovi vodeći krugovi kao nešto, što se gotovo samo sobom razumijeva, kao nešto, što Srbiji mora pasti u krilo kao zre- la jabuka. Austro-ugarska i njemačka zastava na kra- ljevskom konaku u Beogradu naviještaju Srbiji, da je nadošao ozbiljan sudbonosan čas, koji će na dugo vrijeme odlučiti o sudbini Srbije. Nije se podigla na Srbiju osvetnička ruka, već ruka, koja će kazniti onu zločinačku družbu, što je bombama i revolverom mislila dovršiti onu osno- vu, koja je nikla na pustoši staroga konaka, i što je izragjena na Terazijama. Učinit će se kraj onoj propagandi, koja je ugrožavala južne granice Austro-Ugarske i bila vječitom pogibiji evrop- skog mira. Za prva dva balkanska rata Srbija se je, bez sumnje, popela visoko, pa je znala vješto izrabiti povoljne za nju prilike. Ali tim dublji će biti pad, koji joj se sada sprema u trećem bal- kanskom ratu. No s toga pada neka ne okrivi nikoga dragog do onih, kojima je služila kao slijepo odano orugje, i onih, koji su, precjenju- jući vlastite sile i onog svog gospodara, inaugu- risali i provodili politiku, koja se kretala na o- štrici mača. Došao je po Srbiju kobni dan obra- čuna i kazne. To Srbiji i njezinim odgovornim faktorima navještaju austro-ugarska i njemačka zastava na kraljevskom konaku u Beogradu. Potankošti o zauzeću Beograda. Javlja se iz ratnog stana 10. oktobra: Upravo su divovski posao obavile za za- uzeća Beegrada naše opkoparske satnije i naša dunavska ilotilja. Tehničke su čete neprekidno radile tri dana i četiri noći, da se pregje rijeka, dok se napokon nije ova teška zadaća riješila na najsjajniji način. Naši su se prevozni čamci pomicali, zaštićeni s boka našim novim daleko- sežnim topovima. Srbi su pokušali, da na svaki način spriječe prelaz preko rijeke, ali njihova je žestoka vatra doskora bila ušutkana. U Beogradu su se na obronku Kalimegdana odigrali žestoki bojevi po ulicama i vrlo krvave slike. Momak je išao na momka bajunetom i kundakom. Dva je dana i dvije noći trajalo strašno, bjesomučno hrvanje po posve opustjelim ulicama i zapušte- nim kućama. Svaki pedalj zemlje branio je ne- prijatelj s neobičnom žilavošću, dok se konačno nije povukao u skupinama takogjer iz predgragja. Sutradan ponovno su pokušali Srbi, da opet otmu sjeverni dio grada, koji je već čvrsto bio u našim rukama. Mjestimice su još posjedovali pojedini dijelovi ulica, ali napokon su smalak- sali, te ispraznili ovaj dio grada i tvrgjavu, Budući da je položaj neprijatelja bio vrlo jak kako s prirodne, tako i s umjetne strane, vrlo je lako shvatljivo, da je s naše strane bila po- trebna velika upotreba topništva kao i temeljita