PRAVA CRVENA HRVATSKA NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INO: CIJENA JE LISTU SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6 KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU IZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. POJEDINI BROJ Br. 550. IZLAZI SVAKE SUBOTE STOJI 20 PARA. NENA NL AAN ODANA NN AL AA m A pa m U DUBROVNIKU, 6. NOVEMBRA 1915. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. God. XI. Naša narodna politika. Već smo čestokrat pokazali, kako lje za čitavog ovog ratnog vremena nastao za- stoj u našoj domaćoj politici. Ovaj politički nerad ne može, a da ne bude poguban i štetan za naše prilike. Jer sada ili nikada treba da saniramo naše rane i da ustalimo novu političku orijentaciju. Drugamo se piše i raspravlja o budu- ćoj politici; stranke revidiraju i preudesuju svoje programe prema novim političkim prilikama, a kod nas se o svemu tomu m4i- kom muči, kao da mi nemamo pitanja, ko- ja čekaju brzo i neodgodivo riješenje, če- mu se sada najljepša zgoda pruža. spominju sad kao »Dalmatinci«, sad kao »Bosanci«, a nikada ili rijetko kao Hrvati. A kako da se još trpi službeni naziv »srpsko-hrvatski« za naš, jezik? Da se tu; ra ćirilica po našim osnovnim školama? Jer javnosti nije još poznato, da bi glede toga bila izišla kakova protunaredba, ili da se je sa strane kompetentnih faktora poduzeo za to bilo kakav korak. Još ima na životu mnogo toga, čim nas je obdarila slavosrp- ska era. Što se je učinilo za dvojezičnost po našim uredima? Što proti talijanštini, ko- jom neki hoće da istaknu javno svoju »a- vita coltura» i u lanašnje doba? Opazit je i to, da dok »Sarajevski Zar se sada ne bi dalo ništa poraditi na kulturno-socijalnom polju? Zar se ne| može ništa poduzeti za sms boljitak | benih izjava, dotle naša poluslužbena »Smo- naroda ? Dobar je već znak i to, da se je ob-|i još sada! Neznamo radi koga i u koju državao u Mariboru sastanak hrvatsko-slo-| svrhu, i koliko je to podesno u sadanjim venskog kluba narodnih zastupnika na ca- | prilikama. Još nije jasno, ni što će konačno revinskom vijeću, i da su tu raspravljali o | biti sa školama »Lege nazionale«, dok one austro-ugarskoj nagodi, o raznim gospo-| raznih srpskih fondacija vrše još i sada ta- darskim pitanjima i o našim školama. Nu jedino pri tome, mislimo, ne bi se imalo ostati, već prema prilikama nastaviti u| pitanja razbistrimo i riješimo? 'tom smislu, te i drugamo nešto slična učiniti. A ima za što da se poradi specijalno kod nas, e da se što bolje probudi i učvr- sti prava hrvatska svijest, da se pribavi du- žno poštovanje hrvatskom imenu, da se naučimo isticati svoju narodnost. Zar nije s potpunim pravom prigovo- rila zagrebačka »Hrvatska«, što baš naš Ze-, maljski Odbor u poznatom svom zaključku na namjesnika nije niti spomenuo hrvatsko ime, već naprosto nazvao »narod kraljevi- ne Dalmacije«. — Ta svak znade, da je narod u Dalmaciji u ogromnoj većini hr-' vatski, te nije bilo ni pravo ni podesno za-| bašuriti hrvatsko ime u onako svečanoj manifestaciji. Opravdani su i prigovori što se naši. hrabri vojnici i službeno i po novinama | Šetnja u osvojenom Beogradu. (Iz izvještaja ratnog dopisnika »Reichsposta«), | Beograd je još osam dana poslije gi nja bio sličan mrtvom gradu, a zato, jer je pu-/ čanstvu bilo po nalogu zapovjednika Beograda zabranjeno da ostavi svoje stanove, Samo za o- sobe, koje su namještene u gostionama ili u jav- noj službi, izdane su dozvole od strane zapo- vjedništva. Oglasima na njemačkom i srpskom jeziku proglasio se je nad Beogradom prijeki sud. Ujedno su pozvani u Beogradu i okulici boraveći srpski, crnogorski, talijanski, francuski, belgijski, engleški, japanski i ruski vojnici svake vrsti i svakog čina, kao i komitadžije, da se naj- kasnije do 15. listopada moraju javiti kao ratni zarobljenici, inače će se s njima postupati kao s uhodama. Srpski glavni grad ne čini dobar utisak, Gradski dio na Savskoj obali, gdje pristaju la- gje, jako je oštećen, ali to je još ostalo od lanj- ske godine. I u unutrašnjem se građu vide tra- govi topovskih hitaca, koji su izvrsno gagjali. Neki potječu od prije, kao što u hotelu »Moskvi« i u susjednoj kući, Drugi su ispaljeni za sadaš- njih bojeva iz tvorničke četvrti sa sjevera, Star je takogjer granatski hitac u konaku, koji je kroz krov udario u kraljevsku knjižnicu, te razorio strop i postrane zidove. Ulična fronta kraljeve palače ostala je do nekoliko p Drugi je hitac razorio željeznu. ogradu ; konak je, | »Union«, te prizna slom svoje dosadanje List«, službeni organ bosanske vlade, osim naslova ne donese ništa ćirilicom, van služ- tra« obiluje i nadalje talijanskim gradivom mo i amo svoju misiju. Kad će doći vrijeme, da ova i slična Narodna svijest nije kod nas jaka, jer ju je rastrovala koli slavcsrpština, toli ta- lijanština. Naše kuće ne kite se još uvijek i svagdje hrvatskim trobojama uza sve, šlo se je na to često upozorivalo. A gdje je rad za naše narodne pra- vice, za ostvarenje hrvatskoga državnoga prava? Na sve ovo želimo eto upozoriti zani- mane čimbenike, naše stranke i zastupnike, a u prvom redu »Organ za interese hr- vatskog naroda«, glasilo stranke naše većine. »Narodni List«, koji se regbi ograničio od početka rata na same ratne izvještaje, zašto da se ne povede za českim listom politike, pak udari novim, čisto hrvatskim pravcem ? | osim uokolo razbacanih knjiga i stvari bez vri- | jednosti, prazan. Kad su prvi put naše čete o- svojile Beograd, vratio se je teško bolesni kralj vojsci. Kad su poslije našeg odlaska Srbi opet zaposjeli glavni grad, došao je kralj Petar sa svojim sinovima za jedan dan u Beograd. Jahao je na čelu četa, ob desnu prijestolonasljednik, ob lijevu princ Gjorgje. U konaku uregjena je jedna soba za kraljevsku porodicu; tu je bo- ravila jednu noć, a zatim se opet vratila u glav- ni stan. Odmah poslije prvih poraza, što ih je Sr- bija pretrpjela južno od Beograda, vratilo se je mnogo stanovnika u grad, Kad sam dne 18. li- stopada prije podne išao kroz Beograd, vidio sam već uz seljake takogjer žene i djevojke iz imuć- nijih obitelji. Dosta je živahno bilo u tvorničkoj četvrti, usprkos tomu, što su se baš ovdje bile najkrvavije ulične borbe, a taneta naših topova padala kao tuča. Ali ovdje žive ljudi, za koje ži- vot mnogo ne vrijedi, a sve im je svakdanji kruh, Gore u ulici knjaza Mihajla prazni dućani jedan do drugoga. Pred mnogim trgovinama su voj- ničke straže, t>mi_Bošnjaci. Tako sada opet ču- vaju Beograd feo..1. Bez traga nijesu prošli bojevi i njegove posljedice kraj elegantnih izloga trgovina i onoga što je bilo u njima. I to je rat, Pusto je i prazno na Kalimegdanu i u gornjoj tvrgjavi. Neoštećen je ostao pobjednički spomenik srpskog naroda na Ikanskog rata god. 1912, U dvo- tištima tvrgjave, gdje nema više ništa drugog, Ćesar vojsci na talijanskom bojištu. BEČ, 29. Njegovo je Veličanstvo izda- lo ovo ručno pismo : Dragi gospodine rogjače, generale pu- kovniče Nadvojvodo Eugene! U znak najvrućeg zahvalnog priznanja za uspješno vodstvo četa, te su podvrgnute zapovjedi Vaše Visosti, predajem Vam Moju današnju zapovjest vojsci i mornarici. U Beču, 28 listopada 1915. Frano Josip. Zapovjed Vojsci i Mornarici. Mojim četama te se bore proti Italiji. Još vas tvrd posao čeka! rekoh vam u Svojoj zapovijedi dneva 20 jula, pa tako je i bilo! Tri su mjeseca žestokih borbi za vas prošla. Junačka hrabrost, najčvršća ustraj- nost, divna požrtvovnost vrijednih četa, izvrsno vodstvo te razborito sudjelovanje svih oružja, koje je provijavalo najbolje pobratimstvo, izvedoše djela, koja će vjernoj straži ma južno-zapadnoj granici obezbjediti sjajnu stranicu u povjesti Moje obrambene sile. Čvrstim pouzdanjem gledam na vas, vrijedni Moji. Pun sam nade, kad znam da je vašim rukama povjeren teški zadatak, da svladate hrabre i brojne neprijatelje. Ja znam da vi neispunjavate samo vašu du- žnost; ne, vjernim srcem, koje vam u gru- dima bije za vojnog vašeg Gospodara i za milu Domovinu, velika su djela što ih vršite i pokazujete da ste pravi junaci. Pu- na vam srca šaljem hvalu i pozdrav Moj. U Beču, 28 listopada 1915. Previšnje priznanje topništvu. Njegovo je Veličanstvo izdalo i ovo ručno pismo: Dragi gospodine rogjače feldzeugmeistere Nadvojvodo Leopolde Salvatore: Iz svih izvještaja, što mi sa svih bo- junački bore, zahvalno priznavaju, da ih artilerija moćno potpomaže. Vama i svima koji ste neumorno sudjelovali razvitku i papretku artilerije, a koji sada nalazite naj- ljepšu platu u postignutim uspjesima, od srca zahvaljujem. U Beču, 28 listopada 1915. Frano Josip. Treća bitka na Soči. Iz ratnog dopisnog stana javljaju od 1. novembra: Prema sadašnjem službenom izvještaju svr- šila je bitka na Soči, koja je trajala dvije sedmice dana, slomom neprijateljske sveopće navale, Naše neuzdrmive čete zadržale su u cijelosti našu o- brambenu frontu. Ovaj po naše oružje slavodo- bitni završetak nije dakako došao iznenada, Jer odluke u hrvanju o čvrste položaje dozrijevaju često samo polako, Stoga se mora — kao što se i razabire iz dotičnog izvješća — računati s ponovnim usplam- sanjem borbe: ali o istinitoj talijanskoj oiensivi ne može biti u skorašnjem vremenu više govora. Za to im fali vojnika, koji bi se dali natjerati na- prijed, a fali im takogjer potrebnih masa muni- cije, koje odlučuju pri pripravi za navalu. Za ovu opću navalu na fronti Soče, koju smo sada odbili, uložili su Talijani glavnu silu svoje vojske. Izmegju vrhunca Krna pa do mora konstatirali smo devet neprijateljskih vojnih zbo- rova sa ukupno najmanjom rukom 24 pješačke divizije i sa dvije skupine Alpina. Ove sile, koje — kao što je poznato — pripadaju 3. armadi (pod vodstvom generala vojvode od Aoste), koja navaljuje na doberdobsku visoravan, i 2. armadi, koja se priključuje trećoj armadi prema sjeveru | (pod vodstvom generala Frugonija), — brojile su prije bitke oko 320.000 pušaka, 1300 poljskih i brdskih topova i 180 teških topova. Na koru- | škoj fronti stoje razmjerno slabije neprijateljske sile. Na tirolskoj ironti 4 vojna zbora s najmanje 11 pješačkih divizija, koje se mogu cijeniti uku- pno 170.000 pušaka, 700 lakih i oko 100 teških | topova. Ovaj broj i gubitci, koji sa 150.000 si- jišta dolaze, vidim s velikim zadovoljstvom | kako na izvanredan način djeluje cijela mo-, ja artilerija, uvijek vjerna svome starom glasu; doznajem kako druge čete, što se osim garišta i ruševina, vidiš pravi kaos ratnog | plijena: čitava brda oružja svake vrsti. Puni san- duci novih engleških pušaka, stari Raitzovi to- povi, srpske, turske, francuske, austrijske i ruske | puške. Preko po milijuna naboja za puške, lovne puške, megju kojima leže razbacani naokolo akti srpskih zapovjedništva. Nestalo je malog rondela na savskoj ba- stioni, a pogled pada kroz velike otvore preko raspucanih stijena na razvaline, koje su nekoć s ponosom nosile ime tvrgjave. Čim dalje ideš prama južnom dijelu grada, gdje su na tursku popločene ulice zaokružene jednostavnim kućama, tim više ljudi susrećeš. U unutrašnjem gradu otvoren je samo hotel »Bal- kan« i »Grand Hotel«, Ovdje vani otvoren je du- ćan do dućana, gostiona do gostione. 1 u bliž- njoj četvrti našao sam kuće i vile, koje su na- stanjene. Na kraju grada nalazi se velika vojnička bolnica, napunjena s teško ranjenim srpskim voj- nicima, koje su nam ostavili Srbi, Još uvijek do- laze novi ranjenici, jer su bojevi na jugu kao i prije ogorčeni. Duge se kolone seljačkih kola voze napri- jed i vrlo prikladni njemački automobili sa dva kotača dobro prolaze. Za otpremu municije upo- trebljavaju se kola s dva kotača. Za sigurnost u Beogradu skrbi se oružnički potpukovnik s nekoliko odrješitih oružničkih čas- nika i dva štrafunska zbora, Ovaj stožerni časnik | B stekao je zasluga oko brze uspostave reda u gradu. Držanje pučanstva bilo je do sada bes- gurno nijesu previsoko označeni, prikazuju naj- bolje veličinu neprijateljskoga napora i njegova poraza. To, što naše službeno izvješće ne spominje nikakvih zarobljenika, imade se objasniti time, što naše čete u ogorčenim obrambenim bojevima prikorno, ali ne smijemo zaboraviti, da nam je sada isto tako malo prijatelj, kao što je bilo i prije rata, Raspoloženje je pučanstva izrazito srpsko-narodno, ali ovaj put bez nade. »Znamo, da ćemo biti uništeni I« »Naša će zemlja postati druga Belgija!« Ovo se obično govori. Otvorena mržnja očituje se proti Buga- rima, Jednom novinaru rekao je izobraženi beo- gradski židov: »Trebali ste pričekati, dok zatu- čemo Bugare; onda bi mogli i nas zatućil« — Ni o Rusiji ne govore dobro. »Ona nas je iz- dala l« vele ljudi. Vojništvo, koje u Beogradu vlada, ima pune ruke posla, da uredi redoviti život u ovom gra- du. Rasvjeta funkcionira samo mjestimice, ali se kao i vodovod, koji su razorili Srbi, opet po- pravlja. Vojnička pošta radi, a i civilna pošta valjda je već počela sa službom. Tramwaj pre- dat će se ovih dana prometu. Opskrba se je pu- čanstva odmah uredila. Isto se tako strogo pro- vode zdravstveno-redarstvene mjere, čim će dalje savezne vojske prodirati u unutrašnjost zemlje, tim će se više stanovnika vratiti, Osobite i velike radnje iziskuje obnova na četiri mjesta razore- nog željezničkog mosta preko Save. Neće trajati nekoliko nedjelja, te će se moći čete željeznicom otpremati iz zalegja na frontu. Potpuno očišćenje Dunava od mina svršit će se još prije. Onda nam do siječnja U stoji otvoren vodeni put u ku i ujedno dragocjeni savez s Tursl Opet je jedanput Beograd ključ istoka ! otto RE E