PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTW SA DONASANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE . POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. [tm Br. S55. RS RETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI: TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 50 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU AKOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU! PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NEVRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NEPRIMAJU 3z; NN ii. DECEMBRA 1915, God. XI. Talijanske iluzije. Na 2. decembra sastao se je talijanski parlamenat. Prestavništvo talijanskog naro- da po prvi je put na okupu, «tkad je Ita- lija zagazila u rat, Nazad šest mjeseca ovo isto prestav- ništvo bilo se je sastalo kao ratni parla- menat, i odlučilo se na rat proti dotada- njoj svojoj saveznici, našoj Monarhiji. Iz- gledalo je, da je sva Italija onda kao ma- hnita od oduševljenja pozdravila tu odluku. Malo je ko u Italiji ostao, a da se nije tvrdo nadao, da je nadošao najzgodniji čas, da: se ostvare sve talijanske težnje. Njihov sacro egoismo imao je da steče isključivu vlast na Jadranu, pripojenje »neoslobogje- nih. krajeva«, te utjecaj i udio u Arbaniji. Uz: ove nacionalne snove, trebalo je — zbog novih saveznika — naglasiti i druge nesebične ciljeve. | svi su se nadali brzoj i lakoj pobjedi. Centralne vlasti bile su u ustima zanosom opijenih zastupnika već sa- trvene. Sada, nakon šest mjeseca ratovanja, sa- kupilo se ovo isto prestavništvo tal. naro- da, da mu Salandrina vlada iznese dosa- danji rezultat ratovanja, da mu prikaže iz- vršen program. Ali... ali nakon svih onih iluzija i šest- mjesečnog napornog ratovanja, parlamenat nema što da čuje od svoje vlade; Salandra nema što da javi o. iščekivanom uspjehu talijanske vojske i mornarice; zastupnici ve- ćinom sjede: apatično, a čuje se koji glas i za što skoriji mir; oduševljenje: naroda je prestalo, novinstvo o mnogočem šuti. Iluzije bježe i nestaju. Kroz šest mjeseca ratovanja nije izvr- šena nijedna tačka programa. Nije se ko- ristilo ni sebi ni drugomu. U tačkama či- sto egoističnim i nacionalnim ostadoše Ta- lijanci poraženi, a one druge nijesu ni po- kušali da izvrše: niti su priskočili u pomoć svojoj »latinskoj braći«, niti su sudjelovali u borbama Rusije »za slobodu«, niti po- mogli kulturi i civilizaciji proti njemačkom »barbarstvu«, niti pružili bar zadnju utjehu umornoj i umirućoj Srbiji. Borili se samo na jednom jedinom ratištu sa vojskom brojnom, svježom, čilom, nakon 10 mje- seca pripravljanja, pa mjesto bar jednog vidljivog i znatnijeg uspjeha doživjeli oko 700.000 gubitaka. Narod zbog svega toga počeo biti o- gorčen, nemiran, pa mu valja slati politi- PAD LI ST AK, , Jadranska straža, Spjevao A. Kriletić, 2. dec. 1915. nautičar M. Mišković, Na Jadranu bura duva, Da :se tresu i gore; + Bura duva, Hrvat čuva 1 primorje i more Želja sunca kad ga sprati K sinjem moru toplome, Zakleo se, da ga dati Ne će nigda nikome | Blažilo. mu ljute zime, Bje mu pluća i oko, Nosilo mu svijetom ime Milo more široko | Pa rad. njega nema mira, Ne poznaje ni brata : U zjenicu svak mu dira, Tko mu Jadran svojata | Jadran mu je povijest, slava, Žarka ljubav duboka, Davorija Tomislava, Bčilušiovao na akad, u Bond. Kazalištu | Neretvana, Uskoka ! Za nj on gine, jer smrt voli, Nego život bez njega; Za nj od briga ječe doli, Osijedje mu do. brijega ! . . , , ,|Pa na Krasu i na Soči Vihorom mu mrtvi zbore, Što za Jadran panuli: »Po sto puta za to more Opet bismo ginuli I« Iz dubina plač mu veli Sa mletačke galije : »Tko ovaki život želi, Bolje da ga i nijel« Rone vile sa svih strana, Topuze iz pučine, Prijete, klikću: »Od Jadrana Sebi ruke, tuđinel« čare, da ga mire kićenim riječima, zamam- nim frazama. Radnici se bune, pa ih valja vezati strožim zakonima i prisilnim sred- stvima. Koja razlika nakon 6 mjeseca! Pa nije stoga čuda, ako Talijanci gu- be onaj prvašnji apetit u velikom stilu za »Šetnjom do Beča« te ga sužuju ma čedno »osvojenje naravnih granica _ Itali- je«; ako ne naglašuju više tako upor- no, da se bore u ime nacionalne ide- je; ako se u ššjednici parlamenta od 6 o. mj. brzo diže s dnevnoga reda predlog nacijonalista, u kojem se za Italiju traži osvem Trsta još i Senjska Rijeka i Spljet; ako u istoj sjednici bivši ministar izvanj- skih posala otvoreno izjavlja, da se rat nije smio ni započeti, a socijalista Turati izjavljuje, da vlada baš zbog rata ,zaslu- žuje i od prijatelja rata ne jedanput, već deset puta nepovjerenje“. Talijance prolazi volja za »neosldbo- gienim krajevima« i za hegeonomijom na Jadranskom moru; opametili ih junački bra- niči na Soči, hrvatski i slovenski sinovi »neoslobogjenog« krša, i topovi naše mor- narice. Unaprijed će i više, Zalud min. presjednik Salandra u svo- jim pustim iluzijama tvrdi u komori, da »Ita- lija mora dobiti civilnu prevlast na Jadra- nu«, jer da se topografska inferiornost Ita- lije na Jadranskom moru može izliječiti sa- mo pobjedničkim ratom. Koliko bi pametnije bio učinio, da je današnje Talijance uputio, da se ugledaju u stare Rimljane i ostave »burni« Jadran naravnim gospodarima, a posvete više paž- nje njima naravnijem Sredozemnom moru, a ne puštaju, da im se Englez sve to više tu uvlači i stiče maha, Ali da, s Talijancima vladaju Sydney, D'Annunzii, i drugi prijatelji... Engleza. Talijanci su doista veliki u — iluzijama i u riječima! Njegovo Veličanstvo pučanstvu Gorice, Njegovo Veličanstvo upravilo je na austrij- skog ministra-predsjednika grofa Stitrgkha pismo, kojim se pučanstvu Gorice izrazuje Previšnje pri- znanje za požrtvovno držanje, kao i sažaljenje a dojakošnjih žrtava, Previšnje ručno pismo glasi: Dragi grofe Stilrgkh | Odkako je prelaz Italije u redove naših neprijatelja borbu oružja | da, stradaju ljuto sa strahota rata i neprestanih \bijesnih neprijateljskih navala, oni blagosloveni | dijelovi na južnoj državnoj granici, koje. Moje hrabre čete već više od p6 godine brane s ju- | načkom odlučnošću. U Primorju, koje je isloženo teškim kušnjama, može se Momu' srcu dragi ze- | maljski glavni grad oštricom mača obraniti, da | ne bude osvojen, ali se ne može zaštititi od ra- zornog djela, koje se ne može opravdati vojni- čkom potrebom. S dubokom: zalošću uzeo sam do znanja patnje vjernog pučanstva, te sa za- hvalom uvažujem požrtvovnost, kojom ono u tvr: dom pouzdanju u pravednu stvar i u nepoko- lebivoj privrženosti prema monarhiji podnosi ova teška vremena i ustrajno podupire djelotvorne akcije Moje vojske. Stavite pučanstvu ovih krajeva: do znanja moje sažaljenje, poručite mu, da Moje očinsko | srce, uzdajući se u milost Svevišnjega, s pou- zdanjem očekuje, da će pučanstvu granuti sretnija vremena i da ćemo se Ja i Moja vlada pobri- nuti, da se ondje, kao i svagdje drugdje ublaže i izvidaju rane, što ih je nanio rat. Dano u Beču, 3. prosinca 1915. Frano Josip v. r. Stiirgkh v. r, Žalostan svršetak kralja Petra. Socijalistički srpski zastupnik Lapčević, koji sad boravi u Ateni, izjavio je slijedeće intere- santne podatke o raspoloženju u Srbiji protiv kraija Petra: Donio mam rat što mu drago, dobro ili zlo, jedno nam je već donio: svršetak dinastije Ka- ragjorgjevića. Kralj Petar neće se više vratiti u zemlju, a neda se više tajiti, da je kralj izgubio autoritet kod prijatelja kao i kod protivnika rata. Prevladalo je uvjerenje, da je kralj već sputanih ruku zasieo na prijestolje, pa da su ga Franm- cuska i Engleska, kasnije i Rusija priznale pod uvjetima, koji nijesu nimalo časni, U Srbiji ga niko ne voli. Odurni prizori, što su se odigra- vali izmegju njega i bivšeg prijestolonasljednika, potkopali su mu ugled, Kralj je veliki slabić, a samo je na zahtjev ministra predsjednika; kaznio godine 1909. princa Gjorgja za grubu uvredu sred krunskog vijeća četirinedjelnjim odstranje- njem iz dvora. Gdje se sada nalazi kralj, niko ne zna ili neće da zna. Poslije prizora, koji su se' desili zadnjih sedmica prije ofenzive saveznika u Nišu, nema sumnje, da je Pašić sakrio kralja, da ga zaštiti od atentata. Kratko prije kraljeva odlaska osujećen je atentat proti njemu, koji su htjeli izvesti neki. časnici, megju njima jedan, koji je sudjelovao i kod umorstva kralja Aleksandra. Pogovaralo se, da su htjeli primorati kralja, da se odrekne prijestolja. Za čudo je što nijesu za- tvorili atentatore, Pripovijeda se takogjer, da po- žar u niškom konaku, koji je buknuo u rujnu u neposrednoj blizini kraljeve ložnice, nije bio tek slučaj. Da se kralj zaputio u Italiju, kako se javlja prenio na dosad neugrožena mjesta mirnoga ra- Kralj Tomislav lađe miče, Sveti Vlaho, Viški lav; Svaki svojoj četi kliče: »Naš da Jadran bude: savi« A te glase Hrvat čuje, Razumije valove, U duši mu oživljuje, Što grijalo djedove ; Lije krvcu mlađanu, S braćom ljubav on svjedoči Milom Caru, Jadranu ! Sočom krvca k moru teče Niz slovenske poljane, Da milomu moru reče : Ne boj nam se, Jadrane ! Na Jadranu bura duva, Da se tresu i gore, Bura duva, Hrvat čuva I primorje i more ! ——— s nekih strana, ili da će se zaputiti onamo, nije Umjetnička izložba, Šesdesetsedma obljetnica vladanja Njegovog Apoštolskog Veličanstva i našeg premilostivog Cara i Kralja Frana Josipa I. bila je proslavljena u Hercegnovom uz druge svečanosti, i otvorom umjetničke izložbe, Naš vrijedni sugragjanin i PI akademski slikar g. Marko Rašica izložio je 2 dećembra u »Hrvatskom domu« u potpunom broju stotinu po izbor slika. Jaka energija jakog umjetničkog talenta zadivila a osjetioce ove izložbe. Nj. Preuzvišenost F.M.L. eber pl. We- benau, koji je otvorio izložbu, najsvečanije je čestitao mladom umjetniku koliko u pogledu ve- likog broja krasnih slika divno izragjenih, toliko za svrhu, u koju je bila ova izložba otvorena. Sav čisti prihod ulaznica i 10% prodanih slika ide u fondove za ratnu ripomoć našim Dis i njihovim obiteljima. Izložbu je pohodio divan broj časnika. Megju prvima treba napomenuti Oberstabsarzta Dra Treibera pa majore Protića i Grossa. Presvijetli biskup Uccellini uz svećeničku pratnju uresio je dan otvora izložbe, Dne 3. o. mj. pohodio je izložbu Ni. Pr. namjesnik Mario grof vjerojatno. Italija je napala na Srbe s legja pa ukrštava naše narodne aspiracije, U Italiju dakle kralj neće, ali ne valja ga tražiti ni na Cetinju, Nije isključeno, a' misli se, gotovo je sigurno, da će se kralj u Baru ukrcati na engleški ili francuski ratni brod, pa da će daljnji: tok ratnih dogagjaja dočekati u Parizu ili Lonđont. Isprva htio je poći u Petrograd, ali na to nije pristao Pašić. Izmegju Pašića je i ruske vlađe postojala tada dosta oštra: protivština poradi izašiljanja ruske vojske u Bugarsku, kako je to bilo obe. ćano, a kako je Pašić i očekivao. Ta se protiv- ština nije ni dosada još izravnala, pa s toga nije Pašiću išao u račun posjet kralja Petra u Petro« gradu, jer se bojao, đa bi kralja! tamo zadržali u neku ruku kao taoca, Da li će to moći spri- ječiti u Francuskoj i Engleškoj, drugo je pitanje Tužbe kralja Petra. Javljaju iz Soluna : Srpski je kralj Petar, prije nego je ostavio Srbiju, upravio je na cara Nikolaja pismo, kojemu je dodao komadić srp- ske zemlje, te je otpravio to pismo po posebnom glasniku, kapetanu Vukotiću u Petrograd. Kralj Petar nabraja u tom pismu sve svoje tužbe, te okrivljuje careve savjetnike, da su skrivili uni- štenje. Srbije. Srbija je vazda bila vjerna i po- služna Rusiji, te u svako doba spremna da do- prinese za nju žrtve i preko svojih sila. Srpski je narod oduševljeno prelio svoju krv, ali ne samo za to, jer bi se pouzdavao u Rusiju, već i stoga, jer je i sa svoje stranie hotio da dopri- nese žrtvu za zajedničku veliku stvar, jer je pra- vo bilo vjersko uvjerenje Srbije, da će Rusija one u komade razderati; koji bi se usudili; da na+ padnu Rusiji vjerno odanu Srbiju. Sad pak, kad mora on kao slabi starac, da ostavi stpsku zemlju; ponižen'do praha, sad mo: ra da konstatuje, da je posvemašnji: nemar ruske vlade naprama Srbiji prouzročio konačni slom Srbije, koja. je bila. vrijedna bolje. i. ljepše bu- dućnosti. On s toga ne zove: samo. cara, već i ujegove savjetnike, pred sud pravednosti, da: od- govaraju zbog sloma Srbije. Sa ratišta. Balkansko ratište, Nakon brzih i neprekidnih poraza' srpske vojske, čiji su se ostatci raspršali po brdima Cr- negore i Arbanije, da u bijegu spase barem svoju glavu, proklinjući začetnike svoje nevolje, bugar- ske sile čiste od zalaznica i zadnje kutiće Ma- cedonije; a naše i njemačke već se' nalaze u o« fensivi proti Crnogorskim četama i bandama. Francusko-engleška vojska prisiljena. je,. da. sve to gleda i da se brine za svoj položaj, koji joj je počeo biti ugrožen. Zadnje dane stigle stv sa ovog ratišta .slije- deće glavnije: vijesti. Dne 3/12.; Južno Novog Pazara naše su čete, kojim su se pridružili mnogi oboružani muslimani i Arnauti, zarobile: 3500 poglavara Giupanovića i odaslanika općine, Pred stubama dočekao je g. namjesnika zauzetni i odlični g. kapetan Njegovan. Na ulazu u- izložbu oslovio je g. namjesnik umjetnika g. Marka Ra- šicu, izrazivši osobito zadovoljstvo na pothvati za plemenitu svrhu. Pri pregledanju slika Š na- mjesnik je u više navrata izrazio svoje. udivlje- nje koliko umjetninama. toliko prengementu. GC. namjesnik je blagoizvolio notirati vije oveće slike i obećao je umjetniku svoje zauzimanje kod kompetentnih faktora, stisnuvši! srđačno de. snicu mladom i potpunom umjetniku, g. mimje- snik se odaleči iz zgrade izložbe, Vrlo. nas. ve- seli, da se ova naša po. izbor umjetnička sila ovako cijeni i od vojničkih i od. civilnih kom- petentnih faktora pa našem vrlom Dubrovčaninu najsrdačnije čestitamo na uspjehu: Nađami se, da će se ova izložba prenijeti i w Dubrovnik ; sta“ vljamo ovu želju osobito na. srce Moasi k vit. Crnici. Da je došlo do ove izložbe u onako potpunome' uregjenu, iđe osobita hvala g. kape- tanu: Njegovanu ; bio je duša Zicia A da mu je hvala u ime umjetnosti | prvom Attems uz pratnju adjutanta Dra. Visina i kotar, broju donijet će mo. stručni Bi izložbe. iz.pe- ra jednog našeg profesora. r.). -— Coljet.