CRVENA HRVATSKA PRAVA GIJENA JE LISTW SA DONASANJEM U KUĆU ILI S NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA IN KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. POŠTOM NA GODINU K 6. IOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA. IZLAZI SVAKE SUBOTE u DUBROVNIKU, 31. DECEMBRA (915. PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. LALA ADAL AA Aa God. XI. Na rastanku sa 1915., a na osvitku 1916. Krvava i tjeskobna godina 1915 srće u nepovrat, ali ostavlja za sobom neizbri- sivi trag. To je ratna godina u pravom smislu riječi, jer od prvog do zadnjeg nje- zinog dana neprestano se je boj bio. Teško bi bilo naći i jedan cigli dan u cijeloj godini 1915. a da se u njemu nije ljudska krv lijevala bilo na moru bilo na kopnu, bilo u zračnim visinama ili u mor- skim dubinama. Rat je bijesnio skoro na sve četiri strane svijeta, sva je gotovo Ev- ropa u ratnom plamenu eto već od se- damnaest punih mjeseca. Prevrćući krvave stranice 1915. go- dine mora da nam se oči suzom okvase radi gorkih uspomena, ali nam se isto- dobno u srcu najljepša nada pojavlja, a lice nam sjaj ponosa obasjava, kad se sjeti- mo nadčovječnih djela naših i savezničkih nam. hrabrih četa, njihovih sjajnih, nečuve- nih pobjeda, kojima su stekli neuvehlih lo- vor-vijenaca i trajnih spomenika. Godina 1915. bila je doista plačna i tjeskobna, žalosna i krvava, ali bila je za nas kud i kamo više ponosna i slavna. Žalosna je i gorka uspomena na 1915. godinu, jer su u njoj mnoge majke prije reda zakukale, mlade ljube u crno se za- vile, sestre obezbratile, djeca izgubila mi- loga babajka, hranitelja svoga, te sad cvile kao sirotice; obitelji ostale bez glavnoga stupa, oslona svoga, pak ko da suzom o- kvasi sve grobove palih junaka i da im grobni humak cvijećem okiti ! Ko da pojmi boli ranjenika, ko da o- piše bijedu bjegunaca, koji ostadoše bez kuće i kućišta, jer rat ruši sela i gradove, a kolike još u srcu zebnja hvata radi mi- lih svojih, koji su na ratištu. Gorka je da i čemerna bila 1915, ali ne očajna ni beznadna, već slavna i po- nosna. Sjetimo se samo glavnijih dogagjaja na raznim ratištima, i odmah će nam srcu odlanuti: Ruski kolos, »parni valjak« po- čeo se lomiti na mazurskim jezerima, a na- šao svoj grob u Karpatima. Na početku Iz osvojenog Beograda. (Izvorni dopis zvgrebačke »Hrvatske« od 19/12, 1915). Držim, da će u velike zanimati svu hrvat- 'sku javnost, da od očevica Hrvata saznade, kako Beograd izgleda danas,.kad je ne samo taj glavni grad bivše Srbije, već i sva ta zemlja — i stara i nova — do zadnjega pedlja u rukama savez- nika. Onaj Beograd, koji je vodio kolo koliko u životu Srbije, toliko i u svim pothvatima, što su se odavle poduzimali preko granice .... Beograd, koji je vidio burne dane u svojoj prošlosti: u- bivstva i krunisanje kraljeva, koji je slušao to- pove »s preka«, koji je drugi put pao, da se više u starom značenju nikad ne digne. Beograd, koji je danas miran, tih, normalna života, prava — varoš, Na početku ofensive naše i njemačke voj- ske, kad su počeli s onkraj Save i Dunava gru- vati topovi, ovdje u Beogradu nijesu to uzimali ozbiljno. Kazuju mi ljudi, koji su i onda bora- vili ovdje, da se je općenito držalo, e je sva ta pucnjava onako »mnogo vike, a ni rad šta«, jer da je to sve samo manevar Austrije i Nje- mačke, a zbog — Bugarske, Rimunjske i Grčke. I ljudi da su dolazili na obalu, da to bajagi gle- 1915. niko se nije ni u snu nadao, da ćemo slavit ne samo oslobogjenje Pržemi- sla i Lavova, već i pad cijelog niza ruskih tvrgjava prvog reda: lvangoroda, Varšave, Neo Georgjevski, Kovna, Grodna i kako li se već sve zovu. Prije proljeća započela je borba na Dardanele prvo s mora, pak onda i s kop- na. Tu je bio pravi pakao dd silne vatre, pak eto se svrhom godine neprijatelj uz teške gubitke sa tog pozorišta bez slave povlači, a »stari nemoćnik» Tursko carstvo novim junačkim životom žive. Svrhom svibnja doživjeli smo vjero- lomstvo ltalije, koja se u svih sedam mje- seca nije ni zd pedalj naprijed pomakla uza sav gubitak od 800.000 svojih izvjež- banih vojnika. A gdje su hrabra djela naše neustra- šive mornarice, koju će dobro pamtiti i talijanska i francuska flota; gdje odvažnost i smionost naših junačkih letača, koji ne- prijatelju toliko jada prouzročiše i ne da- doše mu ni da leti po našem zraku. Gdje su sjajne pobjede na Balkanu koli na diplomatskom, toli na bojnom po- lju u društvu sa novim saveznikom, junač+ kim Bugarima. Od kolikog je značenja i zamašaja otvorenje puta na istok, u Indije, na Suez, to razume i naši neprijatelji, a mi smo sretni, da smo izravno spojeni sa svim svojim saveznicima. Treba. li istom da nabrajamo junačka djela njemačke vojske i mornarice ? Njima se pravom čitav svijet divi; sjajnih su po- bjeda iznijeli na svakom polju, i svaki ne- prijateljski pokušaj brzo osujetili. Koli su radosne, utješne i slavne ove stranice stare godine 1915. pune toli sjaj- nih pobjeda. U novoj godini 1916. imamo da po- beremo plodove naših žrtava, a: najbolji i najdragocjeniji plod bit će nam častan mir. Ali još nas čeka borba, da osiguramo naše tečevine, da izvojštimo priznanje i od na- ših neprijatelja. Položaj je još dosta mutan, ali se ma- lo po malo počimlje bistriti. Želja za mi- rom postaje sve to jača i općenitija. O mi- ru se počelo govoriti sa svih strana, po- mi je istaknuti, da je osobifo toga mnijenja bio srbijanski generalni stožer, koji je tvrdo držao, da je ozbiljna ofensiva protiv Srbije isključena. Ali kad je vatra topova bila sve žešća i strašnija i kad je započela grozna unakrsna vatra na grad, nastala je ovdje najednom takova panika, koju nije moguće opisati. Preko 30.000 glava pučan- stva pobjeglo je iz grada, ali u takom stravič- nom bijegu, da nijesu ponijeli sa sobom, a ma ni najnužnijih stvari. Tako je primjerice na pi- saćem stolu Vladana Gjorgjevića nagjen cviker, kako ga je odložio, ne smogavši vremena, da ga pograbi. Tako je bijeg bio bezglavan. Za same kanonade i bombardovauja ostalo je u gradu kojih deset do petnaest tisuća ljudi, a tri potpuna dana i tri noći trajala je strašna pucnjava. Gdje su padale austrijske i njemačke granate, tu je izgledalo, a i sad djelomično iz- gleda užasno, nu ipak se može reći, da je tek svaka dvadeseta kuća granatama oštećena. Danas već poprima Beograd staro lice, Od natrag četrnaest dana funkcionira opet gradski vodovod, električna rasvjeta i tramway, i to ra- svjeta po ulicama kao i u kućama. Zadnjih če- trnaest dana vraća se i stanovništvo u većoj mjeri u grad, tako da imade već sada oko 40.000 sta- rog pučanstva, koje je boravilo u Beogradu prije daju i da prave viceve o »Švabama«, Naročito čelo se i raditi nekim pokušajima sa stra- ne neutralnih država. A mi ne možemo nego da zavapimo: »Bože uskori taj sretni časl« Hrvatske su čete kroz cijelu prošlu godinu dobivale najljepša priznanja za svo- ju hrabrost na svim ratištima, pak se i potpunim pravom na osvitku nove godine bide i nove nade u srcu hrvatskog na- roda. Žrtve doprinesene na oltar domovine mora da donesu ploda. Sada više nego ikada hrvatski narod ima da se nada svo- me preporodu u ostvarenju njegovih prava. Program stranke prava, ideal hrvat- skoga naroda, sjedinjenje naime svih hr- vatskih zemalja u okviru Monarhije uz pot- punu financijalnu i gospodarsku samostal- nost, imao bi da se ispuni. Opraštajući se sa starom godinom ne | možemo a da Svevišnjemu na polučenim | uspjesima iz puna srca hvale ne uzdamo i da pouzdano u budućnost gledamo. A kad je Bog s nami, ko će proti nami ? Tako smo sretno završili 1915, a ljep-\ šim nadama započimljemo 1916. | Rumunjska nam se približava. Nakon više no jednomjesečnih pregovora došlo je izmegju njemačkih, austrijskih i ugar- skih žitnih centralg"s jedne, a rumunjskog po- vjerenstva za prodaju žita s druge strane do u- govora o nabavi žita. Prethodno sačinjava 50.000 vagona raznih plodina i sočivica predmet kupnje, a iza toga slijedit će još drugih 50,000 vagona. U isto vrijeme osiguran je izvoz i otprema svih plodina i sočivica, koje su prije toga u Ru- munjskoj nabavljene, te su ostale ležati u skla- dištu. Otprema nove i stare robe uslijediće dije- lom željeznicom, a dijelom Dunavom, te su po- duzete sve mjere, da se ove teške manipulacije što prije i bolje provedu. Tako će vagone za željezničku otpremu u dovoljnom broju namak- nuti sami kupci. Ova je vijest pobudila veselu senzaciju u svim našim krugovima, jer niko ne može da joj zaniječe i veliko političko, značenje. Rumunjska je veoma bogata zemlja, osobito žitom i petro- ljem, pak je ovim ugovorom najsvečanije osuje- ćena engleška politika izgladnjenja. Značajno je, da su ovu vijest veselo pozdravili i u samoj Rumunjskoj, te razni listovi očituju svo- Dozvolom ces. i kraljevskog policajnog po- vjereništva većina je dućana opet otvorena, tek im u izlozima mora visjeti koncesija. Otvorene su i sve knjižare, koje su ostale posvema ne- oštećene, kao n. pr. Gece Kona, pa knjižara »Na- predak« i druge. Iz ovih je knjižara došao dra- gocjen materijal glede velike srbijanske propa- gande do ruku naše vojske, Ko je od beograskog pučanstva preživio bombardovanje po savezničkoj vojsci, naužio sveg onog straha i bio savremenikom strahota, taj je odahnuo, kad je nastupio mir u ovome gradu. U drugu pak ruku uslijed potpunog sloma srbi- janske urotničke politike, svi su ovdje sretni i zadovoljni, što su se napokon za uvijek riješili te urotničke bande. Ta urotnička klika, koja je pristaše organizovala koliko u vojsci, toliko u civilnom pučanstvu, bila je mora, koja je teško tištila sve; one, koji nijesu puhali u urotnič- ki rog. Što je ostalo u Beogradu, to je široka masa, bez politike, koja se tim laglje prilugodila novim prilikama. Od inteligencije ostali su pak ljudi iz ere Obrenovića, odnosno ljudi, koji su oponirali urotnicima. S druge opet strane oni pravi huš- kari proti Monarkiji, otišli su sa srbijanskom voj- skom, koja se morala bila dati u bijeg pred sa- nego je započela kanonada. veznicima, pa danas vlada jedan glas u cijelom je priznanje ministrima financija i poljodjelstva, koji su pri tom imali udjela. A nije tomu ni ču- da, uzme li se u obzir, da već drugu žetvu Ru- manjska nije mogla da iznese na nijedno tržište, te joj je prijetila financijalna kriza Pojmljivo je, kakovo li će razočaranje pro- izvesti ova vijest u krugovima emlente. Ali ima još nešto od jačeg političkog po- mena. Jednoj grčkoj novini, što izlazi u Solunu, javljaju iz Atene, da su se u posljednje vrijeme zaoštrili odnosi izmegju Bukarešta i Petrograda. Rusi se odviše uzdaju u velike orgije, što ih pri- regjuje rusofilska propaganda u Bukareštu i hoće pod silu da uplete Rumunjsku u rat. Unatoč prosvjedu Rumunjske oni dalje koncentriraju čete u Reniju. Ali jedno je sigurno: upinjala se Ru- sija koliko mu drago i podavala se kakovim god nadama, ona neće imati uspjeha. Rumunjska bi oružanom silom osujetila svaki pokušaj prolaza ruskih četa kroz Rumunjsku. Ne može se me- gjutim vjerovati, da bi Rusija pokušala takov korak, budući da bi. poradi ioga i onako pogi- beljni položaj četvornog sporazuma postao u- pravo očajan. Grčka protiv entente. Kod skorih izbora sadašnja je vlada iznijela većinu, a plaćenik se Venizelos ni prikazao nije, već se pripravlja da otputuje u Ameriku, e da tamo daleko od sebi nezahvalne domovine uživa Judinu plaću. Hotio je, da: Grčku privede na stranu entente, ali proti odlučnom istupu kralja Konstantina ništa ne pomaže ni engleški silni novac, ni prijetnje, ni obećanja. Grčka ostaje ne- utralna i to joj je jedini spasonosni izlaz u sa- dašnjom teškom položaju, pravom škripcu. Značajan je i razgovor ministra presjednika, Skuludisa sa dopisnikom »Daily Chronicle«, što ga sve novine prenose. Ministar se gorko potužio na ententu, te rekao megju ostalim: Ako se Grčka sad ne bori na strani četvornog spozazuma, tome su krivi .| samo državnici i diplomati vlasti četvornog spo- razuma. Saveznici su od Grčke zahtjevali samo žrtve, mjesto da njoj obećaju nagrade. Četvorni je sporazum zatražio, da mu Grčka pomaže u akciji kod Dardanela, ali je izričito naglasio, da grčke čete neće smjeti s ostalima unići u Cari- grad. Grčka ima engleškoj i irancuskoj kulturi mnogo više zahvaliti nego li njemačkoj, pa je htjela iskreno pomagati četvornomu sporazumu, ali je njezina pomoć bila otklonjena. Prije nego li je ententa započela dardanelsku ekspediciju upozorila je grčka vlada na poteškoće toga pod- hvata, kako je bio zasnovan po četvornom spo- razumu. U posljednje se je vrijeme s nama pos- pučanstvu Beograda, da bi osvojene zemlje imale trajno ostati u sklopu Monarkije. Imao sam prilike kroz više dana razgova- rati s ljudima iz raznih slojeva pučanstva i svi to. potvrgjuju i tako misle. I to ne treba ljude tek pitati niti ih na to nukati; oni to otvoreno govore sami od sebe na ulici, u trgovinama, u kafani i gostionici. Zanimivo je, da se danas u Beogradu na- laze: Lapčević, socijalistički poslanik na bivšoj srpskoj Skupštini, koji je uvijek oponirao, zatim bivši ministar unutarnjih posala Obrenovićeve ere Stefanović i presjednik državne banke Mi- hajlo Popović, s kojima sam imao takogjer pri- like razgovarati. Mora se iskreno priznati, da Beograd nije moći gotovo prepoznati, kako pod ces. kr. upra- vom dobiva svoje staro lice, kako se sve po- pravlja i uspostavlja. Svaki sat polazi iz Beo- grada parobrod u Zemun i obratno. Pontonski je most u redu, a željeznički će biti po svoj pri- lici za četrnaest dana uspostavljen, a tako i veza, orient-ekspresnim vlakom od Berlina do Cari- grada. Taj će se put prevaliti za 60 sati. Kroz dva mjeseca nije Beograd imao uopće nikakvih novina, jer su uslijed bombardovanja grada pobjegli i svi novinari i izdavači, a tiskare ostale prazne. U to je dne 15. ov. mj. izašao Ia