CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

GIJENA JE LISTW SA DONASANJEM U KUĆU ILI S
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA IN

KO NE VRATI LIST KAD MU PREDPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

POŠTOM NA GODINU K 6.
IOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

POJEDINI BROJ STOJI 20 PARA.

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

 

u DUBROVNIKU, 31. DECEMBRA (915.

PRETPLATA I OGLASI SALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
TVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

LALA ADAL AA Aa

God. XI.

 

 

Na rastanku sa 1915.,

a na osvitku 1916.

Krvava i tjeskobna godina 1915 srće

u nepovrat, ali ostavlja za sobom neizbri-
sivi trag. To je ratna godina u pravom
smislu riječi, jer od prvog do zadnjeg nje-

zinog dana neprestano se je boj bio.

Teško bi bilo naći i jedan cigli dan
u cijeloj godini 1915. a da se u njemu nije

ljudska krv lijevala bilo na moru bilo na
kopnu, bilo u zračnim visinama ili u mor-
skim dubinama. Rat je bijesnio skoro na
sve četiri strane svijeta, sva je gotovo Ev-
ropa u ratnom plamenu eto već od se-
damnaest punih mjeseca.

Prevrćući krvave stranice 1915. go-
dine mora da nam se oči suzom okvase
radi gorkih uspomena, ali nam se isto-
dobno u srcu najljepša nada pojavlja, a
lice nam sjaj ponosa obasjava, kad se sjeti-
mo nadčovječnih djela naših i savezničkih
nam. hrabrih četa, njihovih sjajnih, nečuve-
nih pobjeda, kojima su stekli neuvehlih lo-
vor-vijenaca i trajnih spomenika.

Godina 1915. bila je doista plačna i
tjeskobna, žalosna i krvava, ali bila je za
nas kud i kamo više ponosna i slavna.

Žalosna je i gorka uspomena na 1915.
godinu, jer su u njoj mnoge majke prije
reda zakukale, mlade ljube u crno se za-
vile, sestre obezbratile, djeca izgubila mi-
loga babajka, hranitelja svoga, te sad cvile
kao sirotice; obitelji ostale bez glavnoga
stupa, oslona svoga, pak ko da suzom o-
kvasi sve grobove palih junaka i da im
grobni humak cvijećem okiti !

Ko da pojmi boli ranjenika, ko da o-
piše bijedu bjegunaca, koji ostadoše bez
kuće i kućišta, jer rat ruši sela i gradove,
a kolike još u srcu zebnja hvata radi mi-
lih svojih, koji su na ratištu.

Gorka je da i čemerna bila 1915, ali
ne očajna ni beznadna, već slavna i po-
nosna.

Sjetimo se samo glavnijih dogagjaja
na raznim ratištima, i odmah će nam srcu
odlanuti: Ruski kolos, »parni valjak« po-
čeo se lomiti na mazurskim jezerima, a na-
šao svoj grob u Karpatima. Na početku

Iz osvojenog Beograda.
(Izvorni dopis zvgrebačke »Hrvatske« od 19/12, 1915).

Držim, da će u velike zanimati svu hrvat-
'sku javnost, da od očevica Hrvata saznade, kako
Beograd izgleda danas,.kad je ne samo taj glavni
grad bivše Srbije, već i sva ta zemlja — i stara
i nova — do zadnjega pedlja u rukama savez-
nika. Onaj Beograd, koji je vodio kolo koliko u
životu Srbije, toliko i u svim pothvatima, što su
se odavle poduzimali preko granice .... Beograd,
koji je vidio burne dane u svojoj prošlosti: u-
bivstva i krunisanje kraljeva, koji je slušao to-
pove »s preka«, koji je drugi put pao, da se više
u starom značenju nikad ne digne. Beograd, koji
je danas miran, tih, normalna života, prava —
varoš,

Na početku ofensive naše i njemačke voj-
ske, kad su počeli s onkraj Save i Dunava gru-
vati topovi, ovdje u Beogradu nijesu to uzimali
ozbiljno. Kazuju mi ljudi, koji su i onda bora-
vili ovdje, da se je općenito držalo, e je sva ta
pucnjava onako »mnogo vike, a ni rad šta«,
jer da je to sve samo manevar Austrije i Nje-
mačke, a zbog — Bugarske, Rimunjske i Grčke.
I ljudi da su dolazili na obalu, da to bajagi gle-

1915. niko se nije ni u snu nadao, da
ćemo slavit ne samo oslobogjenje Pržemi-
sla i Lavova, već i pad cijelog niza ruskih
tvrgjava prvog reda: lvangoroda, Varšave,
Neo Georgjevski, Kovna, Grodna i kako
li se već sve zovu.

Prije proljeća započela je borba na
Dardanele prvo s mora, pak onda i s kop-
na. Tu je bio pravi pakao dd silne vatre,
pak eto se svrhom godine neprijatelj uz
teške gubitke sa tog pozorišta bez slave
povlači, a »stari nemoćnik» Tursko carstvo
novim junačkim životom žive.

Svrhom svibnja doživjeli smo vjero-
lomstvo ltalije, koja se u svih sedam mje-
seca nije ni zd pedalj naprijed pomakla
uza sav gubitak od 800.000 svojih izvjež-
banih vojnika.

A gdje su hrabra djela naše neustra-
šive mornarice, koju će dobro pamtiti i
talijanska i francuska flota; gdje odvažnost
i smionost naših junačkih letača, koji ne-
prijatelju toliko jada prouzročiše i ne da-
doše mu ni da leti po našem zraku.

Gdje su sjajne pobjede na Balkanu
koli na diplomatskom, toli na bojnom po-
lju u društvu sa novim saveznikom, junač+
kim Bugarima. Od kolikog je značenja i
zamašaja otvorenje puta na istok, u Indije,
na Suez, to razume i naši neprijatelji, a mi
smo sretni, da smo izravno spojeni sa
svim svojim saveznicima.

Treba. li istom da nabrajamo junačka
djela njemačke vojske i mornarice ? Njima
se pravom čitav svijet divi; sjajnih su po-
bjeda iznijeli na svakom polju, i svaki ne-
prijateljski pokušaj brzo osujetili.

Koli su radosne, utješne i slavne ove
stranice stare godine 1915. pune toli sjaj-
nih pobjeda.

U novoj godini 1916. imamo da po-
beremo plodove naših žrtava, a: najbolji i
najdragocjeniji plod bit će nam častan mir.
Ali još nas čeka borba, da osiguramo naše
tečevine, da izvojštimo priznanje i od na-
ših neprijatelja.

Položaj je još dosta mutan, ali se ma-
lo po malo počimlje bistriti. Želja za mi-
rom postaje sve to jača i općenitija. O mi-
ru se počelo govoriti sa svih strana, po-

mi je istaknuti, da je osobifo toga mnijenja bio
srbijanski generalni stožer, koji je tvrdo držao,
da je ozbiljna ofensiva protiv Srbije isključena.
Ali kad je vatra topova bila sve žešća i strašnija
i kad je započela grozna unakrsna vatra na grad,
nastala je ovdje najednom takova panika, koju
nije moguće opisati. Preko 30.000 glava pučan-
stva pobjeglo je iz grada, ali u takom stravič-
nom bijegu, da nijesu ponijeli sa sobom, a ma
ni najnužnijih stvari. Tako je primjerice na pi-
saćem stolu Vladana Gjorgjevića nagjen cviker,
kako ga je odložio, ne smogavši vremena, da ga
pograbi. Tako je bijeg bio bezglavan.

Za same kanonade i bombardovauja ostalo
je u gradu kojih deset do petnaest tisuća ljudi,
a tri potpuna dana i tri noći trajala je strašna
pucnjava. Gdje su padale austrijske i njemačke
granate, tu je izgledalo, a i sad djelomično iz-
gleda užasno, nu ipak se može reći, da je tek
svaka dvadeseta kuća granatama oštećena.
Danas već poprima Beograd staro lice, Od
natrag četrnaest dana funkcionira opet gradski
vodovod, električna rasvjeta i tramway, i to ra-
svjeta po ulicama kao i u kućama. Zadnjih če-
trnaest dana vraća se i stanovništvo u većoj mjeri
u grad, tako da imade već sada oko 40.000 sta-
rog pučanstva, koje je boravilo u Beogradu prije

 

daju i da prave viceve o »Švabama«, Naročito

čelo se i raditi nekim pokušajima sa stra-
ne neutralnih država. A mi ne možemo
nego da zavapimo: »Bože uskori taj sretni
časl«

Hrvatske su čete kroz cijelu prošlu
godinu dobivale najljepša priznanja za svo-
ju hrabrost na svim ratištima, pak se i
potpunim pravom na osvitku nove godine
bide i nove nade u srcu hrvatskog na-
roda. Žrtve doprinesene na oltar domovine
mora da donesu ploda. Sada više nego
ikada hrvatski narod ima da se nada svo-
me preporodu u ostvarenju njegovih prava.

Program stranke prava, ideal hrvat-
skoga naroda, sjedinjenje naime svih hr-
vatskih zemalja u okviru Monarhije uz pot-
punu financijalnu i gospodarsku samostal-
nost, imao bi da se ispuni.

Opraštajući se sa starom godinom ne |
možemo a da Svevišnjemu na polučenim |
uspjesima iz puna srca hvale ne uzdamo i
da pouzdano u budućnost gledamo. A
kad je Bog s nami, ko će proti nami ?

Tako smo sretno završili 1915, a ljep-\
šim nadama započimljemo 1916. |

Rumunjska nam se približava.

Nakon više no jednomjesečnih pregovora
došlo je izmegju njemačkih, austrijskih i ugar-
skih žitnih centralg"s jedne, a rumunjskog po-
vjerenstva za prodaju žita s druge strane do u-
govora o nabavi žita.

Prethodno sačinjava 50.000 vagona raznih
plodina i sočivica predmet kupnje, a iza toga
slijedit će još drugih 50,000 vagona.

U isto vrijeme osiguran je izvoz i otprema
svih plodina i sočivica, koje su prije toga u Ru-
munjskoj nabavljene, te su ostale ležati u skla-
dištu.

Otprema nove i stare robe uslijediće dije-
lom željeznicom, a dijelom Dunavom, te su po-
duzete sve mjere, da se ove teške manipulacije
što prije i bolje provedu. Tako će vagone za
željezničku otpremu u dovoljnom broju namak-
nuti sami kupci.

Ova je vijest pobudila veselu senzaciju u
svim našim krugovima, jer niko ne može da joj
zaniječe i veliko političko, značenje. Rumunjska
je veoma bogata zemlja, osobito žitom i petro-
ljem, pak je ovim ugovorom najsvečanije osuje-
ćena engleška politika izgladnjenja.

 

Značajno je, da su ovu vijest veselo pozdravili
i u samoj Rumunjskoj, te razni listovi očituju svo-

Dozvolom ces. i kraljevskog policajnog po-
vjereništva većina je dućana opet otvorena, tek
im u izlozima mora visjeti koncesija. Otvorene
su i sve knjižare, koje su ostale posvema ne-
oštećene, kao n. pr. Gece Kona, pa knjižara »Na-
predak« i druge. Iz ovih je knjižara došao dra-
gocjen materijal glede velike srbijanske propa-
gande do ruku naše vojske,

Ko je od beograskog pučanstva preživio
bombardovanje po savezničkoj vojsci, naužio sveg
onog straha i bio savremenikom strahota, taj je
odahnuo, kad je nastupio mir u ovome gradu.
U drugu pak ruku uslijed potpunog sloma srbi-
janske urotničke politike, svi su ovdje sretni i
zadovoljni, što su se napokon za uvijek riješili
te urotničke bande. Ta urotnička klika, koja je
pristaše organizovala koliko u vojsci, toliko u
civilnom pučanstvu, bila je mora, koja je teško
tištila sve; one, koji nijesu puhali u urotnič-
ki rog.

Što je ostalo u Beogradu, to je široka masa,
bez politike, koja se tim laglje prilugodila novim
prilikama. Od inteligencije ostali su pak ljudi iz
ere Obrenovića, odnosno ljudi, koji su oponirali
urotnicima. S druge opet strane oni pravi huš-
kari proti Monarkiji, otišli su sa srbijanskom voj-
skom, koja se morala bila dati u bijeg pred sa-

 

nego je započela kanonada.

 

veznicima, pa danas vlada jedan glas u cijelom

je priznanje ministrima financija i poljodjelstva,
koji su pri tom imali udjela. A nije tomu ni ču-
da, uzme li se u obzir, da već drugu žetvu Ru-
manjska nije mogla da iznese na nijedno tržište,
te joj je prijetila financijalna kriza

Pojmljivo je, kakovo li će razočaranje pro-
izvesti ova vijest u krugovima emlente.

Ali ima još nešto od jačeg političkog po-
mena. Jednoj grčkoj novini, što izlazi u Solunu,
javljaju iz Atene, da su se u posljednje vrijeme
zaoštrili odnosi izmegju Bukarešta i Petrograda.
Rusi se odviše uzdaju u velike orgije, što ih pri-
regjuje rusofilska propaganda u Bukareštu i hoće
pod silu da uplete Rumunjsku u rat. Unatoč
prosvjedu Rumunjske oni dalje koncentriraju čete
u Reniju. Ali jedno je sigurno: upinjala se Ru-
sija koliko mu drago i podavala se kakovim god
nadama, ona neće imati uspjeha. Rumunjska bi
oružanom silom osujetila svaki pokušaj prolaza
ruskih četa kroz Rumunjsku. Ne može se me-
gjutim vjerovati, da bi Rusija pokušala takov
korak, budući da bi. poradi ioga i onako pogi-
beljni položaj četvornog sporazuma postao u-
pravo očajan.

 

 

 

Grčka protiv entente.

Kod skorih izbora sadašnja je vlada iznijela
većinu, a plaćenik se Venizelos ni prikazao nije,
već se pripravlja da otputuje u Ameriku, e da
tamo daleko od sebi nezahvalne domovine uživa
Judinu plaću. Hotio je, da: Grčku privede na
stranu entente, ali proti odlučnom istupu kralja
Konstantina ništa ne pomaže ni engleški silni
novac, ni prijetnje, ni obećanja. Grčka ostaje ne-
utralna i to joj je jedini spasonosni izlaz u sa-
dašnjom teškom položaju, pravom škripcu.

Značajan je i razgovor ministra presjednika,
Skuludisa sa dopisnikom »Daily Chronicle«,
što ga sve novine prenose.

Ministar se gorko potužio na ententu, te
rekao megju ostalim: Ako se Grčka sad ne bori

na strani četvornog spozazuma, tome su krivi .|

samo državnici i diplomati vlasti četvornog spo-
razuma. Saveznici su od Grčke zahtjevali samo
žrtve, mjesto da njoj obećaju nagrade. Četvorni
je sporazum zatražio, da mu Grčka pomaže u
akciji kod Dardanela, ali je izričito naglasio, da
grčke čete neće smjeti s ostalima unići u Cari-
grad. Grčka ima engleškoj i irancuskoj kulturi
mnogo više zahvaliti nego li njemačkoj, pa je
htjela iskreno pomagati četvornomu sporazumu,
ali je njezina pomoć bila otklonjena. Prije nego
li je ententa započela dardanelsku ekspediciju
upozorila je grčka vlada na poteškoće toga pod-
hvata, kako je bio zasnovan po četvornom spo-
razumu. U posljednje se je vrijeme s nama pos-

pučanstvu Beograda, da bi osvojene zemlje imale
trajno ostati u sklopu Monarkije.

Imao sam prilike kroz više dana razgova-
rati s ljudima iz raznih slojeva pučanstva i svi
to. potvrgjuju i tako misle. I to ne treba ljude
tek pitati niti ih na to nukati; oni to otvoreno
govore sami od sebe na ulici, u trgovinama, u
kafani i gostionici.

Zanimivo je, da se danas u Beogradu na-
laze: Lapčević, socijalistički poslanik na bivšoj
srpskoj Skupštini, koji je uvijek oponirao, zatim
bivši ministar unutarnjih posala Obrenovićeve
ere Stefanović i presjednik državne banke Mi-
hajlo Popović, s kojima sam imao takogjer pri-
like razgovarati.

Mora se iskreno priznati, da Beograd nije
moći gotovo prepoznati, kako pod ces. kr. upra-
vom dobiva svoje staro lice, kako se sve po-
pravlja i uspostavlja. Svaki sat polazi iz Beo-
grada parobrod u Zemun i obratno.  Pontonski
je most u redu, a željeznički će biti po svoj pri-

lici za četrnaest dana uspostavljen, a tako i veza,

orient-ekspresnim vlakom od Berlina do Cari-
grada. Taj će se put prevaliti za 60 sati.

Kroz dva mjeseca nije Beograd imao uopće
nikakvih novina, jer su uslijed bombardovanja
grada pobjegli i svi novinari i izdavači, a tiskare
ostale prazne. U to je dne 15. ov. mj. izašao

Ia