Pero lijepi, soldat

Naš Pero lijepi došo je čak iz
Beograda da otsluži svoj vojni
rok. Služio je u Boki i da ne bi
izgubio od svoga, moro se je po-
služiti svojom vazda zgodnom fa-
com i trikovima. Tako ih je uči-
nio nekoliko, od kojih su ovi naj-
značajniji.

Jednog dana upo je u kasarmu
komandant, a svi vojnici stali su
aptak. Pero je bio zadnji i videći
svijeh aptak, a prvi put u solda-
čiji, nije zno kako on ima stat.
U zadnji čas dećido se da po-
pozdravi komandanta. | kad je
skoro došo do njega, upro se na
jednu nogu, a drugom nogom po-
šo je da štukne o prvu, iso ruku
i prostro se na tle koliko je dug
i širok. Komandanat videći Pera
đe njori, previjo se od smijeha.

Jedne večeri Pero lijepi pošo
se igrat komandanta. Nunić u ka-
mari zaviče: Mirno, komandant
dolazi! i uđe, ko, nitko drugi ne-
go imponjani Pero. Ali, pravi ko-
mandant to čuo i doletio, sta-
nuvši iza Pera. Lijepi Pero dade
voljno, ali vojaci ostadoše i dalje
ko ukopani. Pero se tad obrnu
i izlempa se od straha, ugledavši
komandanta.

Iza ovijeh neuspjeha Pero se
do u lentravanje. Sve poze do-
brog vojaka Svejka je uhitio, ta-
ko da mu ih je komandanat sve
ređistro.

Kako vidite naš Pero lijepi us-
pješno je završio službu u vojsci.

Meštar Pićo
goji kokoši
Da bi se bar s nečijem bavio
u slobodno brijeme, meštar Pićo-

Germek uzgaja kokoši u Potom-
lju. Najljepši par poslati će na

izložbu Zagrebačkog Zbora, odio.

za peradarstvo. K tome, ako že-
lite imati dobre kokoši i uzgojiti
dobru racu, onda se obratite na-
šem meštru Piću, koji će vam uz
veoma niske cijene iste poslati,
ili njegovom zastupniku za grad
i okolicu. meštru Biagettu.

MIHOI1BEBA

Poslije podne u tri sata
Svijet kartelama maha
To je bilo na dan sv. Vlaha.
Face od policije i Komune
Sve doli kraj tombule.
Ali fali jedna faca prava
Na prozoru od. Komune

vidi mu se glava!
Ja uzdahnem ,Oj Bože mili,
Što nam naša Komuna doživi !“
I meni se dade pogledati tiho
Nitko drugi, do impjegat Miho !
Kad eto ti Đina s peću nosa
Pa mi reče: što se čudiš
II ne vidiš da je sa njim
Plava kosa!
I to ti je ona prava Beba
Što je došla iz Zagreba!

 

Ipak skupština!

Kako doznajemo, ovijeh dana
održat će se godišnja skupština
Gradske Štedionice, koja se već
tri godišta nije održala. Čujemo,
i ako prije nijesu bili ljudi na u-
pravi seljačke ideje, da su se

oni držali njezine dotrine : Bog

pomaže treći put, pa su je dva
puta odgađali, da ju treći put o-
drže, ali to nijesu dočekali, nego
samo diretur Triva!

 

 

Kupujte srećke Državne Klasne Lutrije
za novo kolo u najsretnijoj prodavnici /ovo
Turnić, Dubrovnik 1 ulica Kraljice Marije. -
Premija Dinara 300.000— I.e klase koju i Vi
možete dobiti ako kupite srećku u ovoj rad-
nji čije je vučenje le klase 12 aprila 1940.
Od siromaha preko noći postati bogat, mo-
guće je samo igranjem srećaka Državne
klasne lutrije. Upamtite adresu ove radnje,
pa kupite srećku koja Vas može usrećit zu
Vaš cijeli život.

Marin Marinović

' podrum vina
DUBROVNIK
Ulica Sv. Barbare

Leo Klein

narodni magazin
Dubrovnik

Diskoras u kafi

Jeste li viđeli čuda od ove sa-
da nove lupeštine starog gožđa.

Kapetan Ivo, što, neznam.

Eto ti što. Cujem da kradu pe-
ći, raščela, vrata, kotle od saksija
itd. — Nato će ti kap. Nikša:
vidi vraga, moraću zaposliti na
svaku kolonu po jednog čovjeka,
jer će mo jedno jutro osvanut bez
kolona. Dobra ti je, nadoda kap.
Ivo. — A slušaj Nikša: ne bi bi-
lo boje sve eletričitat, pa neka hi
zatrese pošteno. Kako si lud. Vi-
diš sa ovom zimom, bez eletriči-
tati se tresu, pa im isto pada na
pamet krastit. — Tako je đusto.
Nato će gospar Federiko: a ma
što činu s time? Kap. Ivo: pro-
davaju. Kome? Bogme zna se
kome. Onemu Fricu iz Lapada.
Gospar Federiko ga pogleda i
serijo reče: haraho, dobro li smo
prodali onu grdosiju od Jakljana,
perche bi i on jedan dan osvanuo
u magazinu Frica u Lapadu.

Diskoras na Ploćam

Dobro jutro Mato.

Bog da dobro, Pero.

Kako si mi stari prijatelju?

Dobro, ati?

E, baš mi je drago, da će va-
še selo dobit drugo ime, da se
više neće zvat Mrcine. I pravo je.

Ma znaš, što ću ti rijet. Grubo
mu je ime, a vjeruj da su ljudi
dobri, a ima i po koja mrcina, ali
Svetoga mi Vlaha u vaske u gra-
du i Gružu ima i te kakvijeh
mrcina. Vjeruj, vrijeme sve liječi
pa će i to.

Do viđenja Pero.

Bog, Mato.

 

 

Da mi je barem još jednu u-
takmicu suditi, pa makar me stala
i dvije prdejuske. Vlaho.

Da mi je znati, koliko će mi
ovaj nesretni strah u kostima tra-
jat, da me više Stane ne prekara
da me mora na 6 ura čekati 1
ulici.

 

;
a
3
i