Pero lijepi, soldat Naš Pero lijepi došo je čak iz Beograda da otsluži svoj vojni rok. Služio je u Boki i da ne bi izgubio od svoga, moro se je po- služiti svojom vazda zgodnom fa- com i trikovima. Tako ih je uči- nio nekoliko, od kojih su ovi naj- značajniji. Jednog dana upo je u kasarmu komandant, a svi vojnici stali su aptak. Pero je bio zadnji i videći svijeh aptak, a prvi put u solda- čiji, nije zno kako on ima stat. U zadnji čas dećido se da po- pozdravi komandanta. | kad je skoro došo do njega, upro se na jednu nogu, a drugom nogom po- šo je da štukne o prvu, iso ruku i prostro se na tle koliko je dug i širok. Komandanat videći Pera đe njori, previjo se od smijeha. Jedne večeri Pero lijepi pošo se igrat komandanta. Nunić u ka- mari zaviče: Mirno, komandant dolazi! i uđe, ko, nitko drugi ne- go imponjani Pero. Ali, pravi ko- mandant to čuo i doletio, sta- nuvši iza Pera. Lijepi Pero dade voljno, ali vojaci ostadoše i dalje ko ukopani. Pero se tad obrnu i izlempa se od straha, ugledavši komandanta. Iza ovijeh neuspjeha Pero se do u lentravanje. Sve poze do- brog vojaka Svejka je uhitio, ta- ko da mu ih je komandanat sve ređistro. Kako vidite naš Pero lijepi us- pješno je završio službu u vojsci. Meštar Pićo goji kokoši Da bi se bar s nečijem bavio u slobodno brijeme, meštar Pićo- Germek uzgaja kokoši u Potom- lju. Najljepši par poslati će na izložbu Zagrebačkog Zbora, odio. za peradarstvo. K tome, ako že- lite imati dobre kokoši i uzgojiti dobru racu, onda se obratite na- šem meštru Piću, koji će vam uz veoma niske cijene iste poslati, ili njegovom zastupniku za grad i okolicu. meštru Biagettu. MIHOI1BEBA Poslije podne u tri sata Svijet kartelama maha To je bilo na dan sv. Vlaha. Face od policije i Komune Sve doli kraj tombule. Ali fali jedna faca prava Na prozoru od. Komune vidi mu se glava! Ja uzdahnem ,Oj Bože mili, Što nam naša Komuna doživi !“ I meni se dade pogledati tiho Nitko drugi, do impjegat Miho ! Kad eto ti Đina s peću nosa Pa mi reče: što se čudiš II ne vidiš da je sa njim Plava kosa! I to ti je ona prava Beba Što je došla iz Zagreba! Ipak skupština! Kako doznajemo, ovijeh dana održat će se godišnja skupština Gradske Štedionice, koja se već tri godišta nije održala. Čujemo, i ako prije nijesu bili ljudi na u- pravi seljačke ideje, da su se oni držali njezine dotrine : Bog pomaže treći put, pa su je dva puta odgađali, da ju treći put o- drže, ali to nijesu dočekali, nego samo diretur Triva! Kupujte srećke Državne Klasne Lutrije za novo kolo u najsretnijoj prodavnici /ovo Turnić, Dubrovnik 1 ulica Kraljice Marije. - Premija Dinara 300.000— I.e klase koju i Vi možete dobiti ako kupite srećku u ovoj rad- nji čije je vučenje le klase 12 aprila 1940. Od siromaha preko noći postati bogat, mo- guće je samo igranjem srećaka Državne klasne lutrije. Upamtite adresu ove radnje, pa kupite srećku koja Vas može usrećit zu Vaš cijeli život. Marin Marinović ' podrum vina DUBROVNIK Ulica Sv. Barbare Leo Klein narodni magazin Dubrovnik Diskoras u kafi Jeste li viđeli čuda od ove sa- da nove lupeštine starog gožđa. Kapetan Ivo, što, neznam. Eto ti što. Cujem da kradu pe- ći, raščela, vrata, kotle od saksija itd. — Nato će ti kap. Nikša: vidi vraga, moraću zaposliti na svaku kolonu po jednog čovjeka, jer će mo jedno jutro osvanut bez kolona. Dobra ti je, nadoda kap. Ivo. — A slušaj Nikša: ne bi bi- lo boje sve eletričitat, pa neka hi zatrese pošteno. Kako si lud. Vi- diš sa ovom zimom, bez eletriči- tati se tresu, pa im isto pada na pamet krastit. — Tako je đusto. Nato će gospar Federiko: a ma što činu s time? Kap. Ivo: pro- davaju. Kome? Bogme zna se kome. Onemu Fricu iz Lapada. Gospar Federiko ga pogleda i serijo reče: haraho, dobro li smo prodali onu grdosiju od Jakljana, perche bi i on jedan dan osvanuo u magazinu Frica u Lapadu. Diskoras na Ploćam Dobro jutro Mato. Bog da dobro, Pero. Kako si mi stari prijatelju? Dobro, ati? E, baš mi je drago, da će va- še selo dobit drugo ime, da se više neće zvat Mrcine. I pravo je. Ma znaš, što ću ti rijet. Grubo mu je ime, a vjeruj da su ljudi dobri, a ima i po koja mrcina, ali Svetoga mi Vlaha u vaske u gra- du i Gružu ima i te kakvijeh mrcina. Vjeruj, vrijeme sve liječi pa će i to. Do viđenja Pero. Bog, Mato. Da mi je barem još jednu u- takmicu suditi, pa makar me stala i dvije prdejuske. Vlaho. Da mi je znati, koliko će mi ovaj nesretni strah u kostima tra- jat, da me više Stane ne prekara da me mora na 6 ura čekati 1 ulici. ; a 3 i