Lumer tondi. /- o.

 

 

 

 

(W- Izlazi kad mu prituži.

REĐDACIJON | AMINISTRACIJON
po svijem kantunima grackim.

= Kosta 1 dinar ili 20 šestica u tvrdu. =

Godište križanja.

 

 

 

    

 

 

  
 

 

 

 

Dragi moji leturi!

Eto me vidite, izišo sam na bijeli dan
baš u ovu stagjon od grožeja i od smoka-
.va, kontenat i prikontenat što sam ih se
ovega godišta mogo najesti do mile volje ;
erbo, kako ćete bit legali u vašemu libru
od zologjije, u komu se i moj litrat nalazi,
— ježa smokve puno gustaju . . .

Nego sve je. dobro, dragi moji leturi,
dokle ima grožeja i smokava, ma kad ih
ponestane, ondarica će bit muka i nevolja
za me, a i za vas, kako mi se para, ako

* vam ove zime primanjka kruha i patata, što
vam se de resto može lasno dogodit, erbo
su vaši folji s prva pisali da se ovega go-
dišta spravlja strepitoza entrata, a sad pišu
da je tako veće, a do koji dan će pisat da

je ispod normale, a u toliko patate su vam
već sadarica po 6 i po 8. kruna, a muka
se prodava u gladnoj Austriji po 5 kruna,

a u nas po i6; ali io su vaši posli, inaj-

zad kad ste kontenti vi, kontenat ie svak,

a najviše vaši ministri u Biogradu.

I tako, kako sam reko, kad smokve
ponestanu valjat će mi se ridukat na same
žabe i spuže, ali kako nema: dažda! tako
mi je i od njih slaba speranca. Nego sreća
da je meni Bog do što nije vama, hoću
rijet, da ja kad zaspim, više se lako ne pro-
bugjivam, i tako sam kapač pasat svu zimu
bez da išta okusim; a vi to ne možete, va-
ma se hoće jesti i kako vidim, vi sve što
manje dinara imate, sve to više u trbuh
slagate. U mene vam je tutto al contrario:

 

'Bubrovnik 3. setembra 1920.

ja za ne ćućet potrebu jesti našo sam da
je najbolje spat, baš onako kako su za vri-
jeme od gvere učinile bile one neke dvije
sene u Beći

Nego ja znam da će ih bit koji će se
na me jedit što sam izišo po danu, kad za
mene ježa nije dan nego noć; ali im je
bolje mučat, nego me provokavat riječima,
da im spiferam pupliko i u brke sve što
oni činu po noći, i kako su obrnuli dan u
noć, a noć u dan, i kako se gaće vidu ob-
noć zajedno s kotulama po svijem graski-

jem kantunima, tako da izmegju njihovijeh .

amora i mojijeh nema više deboto nikakve

diference . . . . Ma basta! recite vi njima da

me ne potežu za jezik, erbo će čut što još
nijesu čuli! Ja de resto malo abadam što
će ko rijet, nego činim pačifiko svoj poso,
pripijevajući onu staru kanconetu, kako me
je moj otac jež naučio:

Unjuli, dunjuli, ire kangjeli,

Skakuli, bakuli, formanjeli,

Zukve, bukve, specie, kvas,

Jež, bež, skarambež....

A hoćete li vjerovat Marica. se jedan
put od mene iskrivila od straha, kad joj je
neko zaviko: Bjež! evo ti ježa! i pljunula
je na mene govoreći: Pi, pi! gada!! .Ma
sam joj ja to dobro zapamtio. Ona ti je
sad našla vjerenika i spravlja ti se poć s
njime put Amerike; a s onijem što ga je
imala dosad, ima ovijeh dana učinit divor-
cio. Ma za poć u Ameriku nije sad lasno.
Samo za bul od pasaporta stavili su tasu
od tisuću kruna, pa se valja prokarocat do

 

Biograda i spengjat za to drugijeh per lo
meno pet tisuća!! — Ma ne boj se, Ma-
rica će ih nać, a kako, to je druga kve-
stion! Hoće li se pak, prije nego pogje,
vjenčat za tega što ga je našla, vragovi je
znali. Cuo sam:da je rekla da je sad zato
najlakše, erbo.... da nijesmo više pod
Austrijom! a

U toliko, dragi moji leturi, ja vam že-
lim da vas Bog oslobodi svake krize u mi-
nisteru, oli ti bolje u misteru vašega sklad-
noga matrimonija, i da dočekate lijepu sta-
ros i živete sto milijuna godišta! :

JEŽ.
Himna Orlova. kO
Orlovi crni, vladari zraka,
Grabljivci slabik — propali nismo

»Vrata nas pakla neće nadvladat“
Jamac nam zato: sveto je pismo.

Ako je pao Car Apoštolski :
Vjerni podanik Kristovom slugi,
Slušajte Krista: , Tjerani jeste l'

Iz jednog grada — hajte u drugi“.

Sveti vam Otac u ,vječnom gradu“
Kaže Kvirinal sa svoga trona
Gledajte, djeco, novoga Beča:
,Shjim se pomirih i srca bona“.

Antemurales nekada vjerni

Sad Bizant ljube nijesu već s nama
Ne vjerujte im da Krista ljube:

» Tko nije sa nama, on je prot nama“.

iS INE PE EERNNRNSN E ASNEENENEREENENENNRJEERAESEENNEANEEKPEESNENEZNNNNNNEO SuDNENmaEamEzmzuNRAZaaEEaEEmEmmmmmmmm=mmmmmm===mmm“-m=m===—=—-—-nnmmmmmmmmmmE=

 

Feljtos.
Portret dvaju česnika.

(Priča o infinitovanju i harašovanju koju
priča Ježev reporter svom gospodinu Ježu, od-
nosno njegovim čitateljima, koji ne govore in-
finitive i ne harašuju).

Dragi gosp. Ježu!

Sreća je pala u dio meni Vašemu reporteru
da Vam u ovom dopisu pošaljem neke intere-
santne podatke o najnovijem ženskom pokretu,
jer sam čuo, da Vas on u svim njegovim deta-
jima zanima. Vi ste gosp. Ježe, prerano na svijet
izmilili a da biste mogli stvoriti jedan tačan
i potpun sud o čudu, pokori i rusvaju, kojeg su
lijepi baćuške počinili među nježnim dušama
vaših obožavateljica, prerano da biste mogli svo-
jim maljušnim očicama prozreti sve tajne i vas

   

I

čar kojeg u sebi nosi sjedenje na klupama u
veče kad mjesec kao dama puna hira koketuje
s zvezdama i onako imati uza se jednu srodnu
slavensku dušu pa čavrljati, čavrljati domile vo-
lje. Taj neobični pjesnički zanos, koji je obu-
zeo naše bolje polovice, dotično tridesetine, dva-
desetine, pa sve dalje do četrnaestina, ne mogu
Vam ni ja da u detaljima iznesem pa ću se za
sada ograničiti da vam kao blijedu sliku iznesem
dva portreta jedne petnaestine i jedne dvadese-
tijednine. *

Portret petnaestine 1iosi ime neke Bube s
pridjevkom lnfinitivnaja. Ime zvuči ,po ruski“
ali to za onoga koji nije čuo kako se može reći
s infintivima svaka stvar ne mislite sa ruskim
infinitivima, već čisto s našim. Strpljivi neki pri-
jatelj koji je iz prikrajka imao snage da mirno
sluša to glasovito infinitovanje, a da mu se nije
zbunila njegova gramatička svijest, zabilježio mi

 

je između ostalih jednu interesantm izreku, koja
će mi dobro služiti, da što bolje oslikano ovaj
portret Vašem ,ježevskom“ gospostvu. E

Razgovor se vodi naravno između nje i
bačuške oficira, naravno o vječnom predmetu —
ljubavi. U razgovoru ona je izbacila ovu zname-
nitu frazu u infinitivima. :

,Meni svi govoriti, da me ktjeti ljubiti a ja
nikoga ne htjeti“.

Ponajprije nju htjeli infinitivi i ona htjeti
njih, zatim ona htjeti nekoga Iva sa zlatnom
narukvicom, ali on nju ne htjeti, jer da ima do-
sta biljardnih štapova (šteka) u opć. kafani.

Zatim nju htjeti neki liričar, ona ga ne
htjeti, već samo htjeti pjesme, pa je to hijeti
dobilo opseg sve naše lirike od Gundulića dalje
do danas, jer svi nju htjeti, ona njih ne htjeti.
Dapače nju htjeti i nepoznati lola-pjesnik koji
je napisao ove savršeno bećarske stihove.

e-30