Lumer tondi. /- o. (W- Izlazi kad mu prituži. REĐDACIJON | AMINISTRACIJON po svijem kantunima grackim. = Kosta 1 dinar ili 20 šestica u tvrdu. = Godište križanja. Dragi moji leturi! Eto me vidite, izišo sam na bijeli dan baš u ovu stagjon od grožeja i od smoka- .va, kontenat i prikontenat što sam ih se ovega godišta mogo najesti do mile volje ; erbo, kako ćete bit legali u vašemu libru od zologjije, u komu se i moj litrat nalazi, — ježa smokve puno gustaju . . . Nego sve je. dobro, dragi moji leturi, dokle ima grožeja i smokava, ma kad ih ponestane, ondarica će bit muka i nevolja za me, a i za vas, kako mi se para, ako * vam ove zime primanjka kruha i patata, što vam se de resto može lasno dogodit, erbo su vaši folji s prva pisali da se ovega go- dišta spravlja strepitoza entrata, a sad pišu da je tako veće, a do koji dan će pisat da je ispod normale, a u toliko patate su vam već sadarica po 6 i po 8. kruna, a muka se prodava u gladnoj Austriji po 5 kruna, a u nas po i6; ali io su vaši posli, inaj- zad kad ste kontenti vi, kontenat ie svak, a najviše vaši ministri u Biogradu. I tako, kako sam reko, kad smokve ponestanu valjat će mi se ridukat na same žabe i spuže, ali kako nema: dažda! tako mi je i od njih slaba speranca. Nego sreća da je meni Bog do što nije vama, hoću rijet, da ja kad zaspim, više se lako ne pro- bugjivam, i tako sam kapač pasat svu zimu bez da išta okusim; a vi to ne možete, va- ma se hoće jesti i kako vidim, vi sve što manje dinara imate, sve to više u trbuh slagate. U mene vam je tutto al contrario: 'Bubrovnik 3. setembra 1920. ja za ne ćućet potrebu jesti našo sam da je najbolje spat, baš onako kako su za vri- jeme od gvere učinile bile one neke dvije sene u Beći Nego ja znam da će ih bit koji će se na me jedit što sam izišo po danu, kad za mene ježa nije dan nego noć; ali im je bolje mučat, nego me provokavat riječima, da im spiferam pupliko i u brke sve što oni činu po noći, i kako su obrnuli dan u noć, a noć u dan, i kako se gaće vidu ob- noć zajedno s kotulama po svijem graski- jem kantunima, tako da izmegju njihovijeh . amora i mojijeh nema više deboto nikakve diference . . . . Ma basta! recite vi njima da me ne potežu za jezik, erbo će čut što još nijesu čuli! Ja de resto malo abadam što će ko rijet, nego činim pačifiko svoj poso, pripijevajući onu staru kanconetu, kako me je moj otac jež naučio: Unjuli, dunjuli, ire kangjeli, Skakuli, bakuli, formanjeli, Zukve, bukve, specie, kvas, Jež, bež, skarambež.... A hoćete li vjerovat Marica. se jedan put od mene iskrivila od straha, kad joj je neko zaviko: Bjež! evo ti ježa! i pljunula je na mene govoreći: Pi, pi! gada!! .Ma sam joj ja to dobro zapamtio. Ona ti je sad našla vjerenika i spravlja ti se poć s njime put Amerike; a s onijem što ga je imala dosad, ima ovijeh dana učinit divor- cio. Ma za poć u Ameriku nije sad lasno. Samo za bul od pasaporta stavili su tasu od tisuću kruna, pa se valja prokarocat do Biograda i spengjat za to drugijeh per lo meno pet tisuća!! — Ma ne boj se, Ma- rica će ih nać, a kako, to je druga kve- stion! Hoće li se pak, prije nego pogje, vjenčat za tega što ga je našla, vragovi je znali. Cuo sam:da je rekla da je sad zato najlakše, erbo.... da nijesmo više pod Austrijom! a U toliko, dragi moji leturi, ja vam že- lim da vas Bog oslobodi svake krize u mi- nisteru, oli ti bolje u misteru vašega sklad- noga matrimonija, i da dočekate lijepu sta- ros i živete sto milijuna godišta! : JEŽ. Himna Orlova. kO Orlovi crni, vladari zraka, Grabljivci slabik — propali nismo »Vrata nas pakla neće nadvladat“ Jamac nam zato: sveto je pismo. Ako je pao Car Apoštolski : Vjerni podanik Kristovom slugi, Slušajte Krista: , Tjerani jeste l' Iz jednog grada — hajte u drugi“. Sveti vam Otac u ,vječnom gradu“ Kaže Kvirinal sa svoga trona Gledajte, djeco, novoga Beča: ,Shjim se pomirih i srca bona“. Antemurales nekada vjerni Sad Bizant ljube nijesu već s nama Ne vjerujte im da Krista ljube: » Tko nije sa nama, on je prot nama“. iS INE PE EERNNRNSN E ASNEENENEREENENENNRJEERAESEENNEANEEKPEESNENEZNNNNNNEO SuDNENmaEamEzmzuNRAZaaEEaEEmEmmmmmmmm=mmmmmm===mmm“-m=m===—=—-—-nnmmmmmmmmmmE= Feljtos. Portret dvaju česnika. (Priča o infinitovanju i harašovanju koju priča Ježev reporter svom gospodinu Ježu, od- nosno njegovim čitateljima, koji ne govore in- finitive i ne harašuju). Dragi gosp. Ježu! Sreća je pala u dio meni Vašemu reporteru da Vam u ovom dopisu pošaljem neke intere- santne podatke o najnovijem ženskom pokretu, jer sam čuo, da Vas on u svim njegovim deta- jima zanima. Vi ste gosp. Ježe, prerano na svijet izmilili a da biste mogli stvoriti jedan tačan i potpun sud o čudu, pokori i rusvaju, kojeg su lijepi baćuške počinili među nježnim dušama vaših obožavateljica, prerano da biste mogli svo- jim maljušnim očicama prozreti sve tajne i vas I čar kojeg u sebi nosi sjedenje na klupama u veče kad mjesec kao dama puna hira koketuje s zvezdama i onako imati uza se jednu srodnu slavensku dušu pa čavrljati, čavrljati domile vo- lje. Taj neobični pjesnički zanos, koji je obu- zeo naše bolje polovice, dotično tridesetine, dva- desetine, pa sve dalje do četrnaestina, ne mogu Vam ni ja da u detaljima iznesem pa ću se za sada ograničiti da vam kao blijedu sliku iznesem dva portreta jedne petnaestine i jedne dvadese- tijednine. * Portret petnaestine 1iosi ime neke Bube s pridjevkom lnfinitivnaja. Ime zvuči ,po ruski“ ali to za onoga koji nije čuo kako se može reći s infintivima svaka stvar ne mislite sa ruskim infinitivima, već čisto s našim. Strpljivi neki pri- jatelj koji je iz prikrajka imao snage da mirno sluša to glasovito infinitovanje, a da mu se nije zbunila njegova gramatička svijest, zabilježio mi je između ostalih jednu interesantm izreku, koja će mi dobro služiti, da što bolje oslikano ovaj portret Vašem ,ježevskom“ gospostvu. E Razgovor se vodi naravno između nje i bačuške oficira, naravno o vječnom predmetu — ljubavi. U razgovoru ona je izbacila ovu zname- nitu frazu u infinitivima. : ,Meni svi govoriti, da me ktjeti ljubiti a ja nikoga ne htjeti“. Ponajprije nju htjeli infinitivi i ona htjeti njih, zatim ona htjeti nekoga Iva sa zlatnom narukvicom, ali on nju ne htjeti, jer da ima do- sta biljardnih štapova (šteka) u opć. kafani. Zatim nju htjeti neki liričar, ona ga ne htjeti, već samo htjeti pjesme, pa je to hijeti dobilo opseg sve naše lirike od Gundulića dalje do danas, jer svi nju htjeti, ona njih ne htjeti. Dapače nju htjeti i nepoznati lola-pjesnik koji je napisao ove savršeno bećarske stihove. e-30