“ Strana 2.

A ti Pljesnavče apatična kljusino, što sebi iz
bukla vadiš kolorit razvikane »skladnosti“, — ti
plivaš u vodenom spiritu kokotskih piskarala i ,mo-
ralist4“ . . . Trpiš nove Bodule i Lovriće, novu ,Špi-
junsku rondu“ radikalskih gjetića i klerikalnih idiota

. I ko da je debeli materijal na tvojoj tondoj faci
dekado na par šmigla i ruskih kadetića, tvoji gizde-
lini piša ,Kokote“, da skargaju antipatiju i gjeloziju.
Ko još ne pozna misterije tvog ,jandranskog biserstva“
i ,hrvatskog atinstva“, zove te našim drugim Piemon-
tom . . . A ti si tako mali Pljesnavče pljesnavi

Ne, ne ćeš ni ti skapulat . . . .

Užećemo sve stare dubrovačke lukijernare na
četiri nosea da iluminaju tvoje — četiri face . . . Ilu-
minat ćemo stare mire staroga Dubrovnika na kojima
Tvoja kopilad — o Pljesnavče! — mrču republikanske
tradicije Mrtvoga Grada paleći svjećice sad ovomu
sad onomu . . ..

Spravi se, da vas iluminan ugledaš svoju pravu
sliku i priliku.

Godićemo ko Neron u plamenu Rima, gledajući
te svega u febri, kako se koprcaš i previjaš radi naših
— pazara . ..

To je naš lokali program.
> x

To Vam je sve i od svega ništa, čim Vam ide
u stisret Veliki Meštar, sj g. -ić.

8

Čerot. ..

Epilog jedne tragedije.

..I kad su me štampali do kraja, provali
su da mi dadu nogu u mekote jer nijesam umio
mučat po radikalsku i gjetićku .. . Provali su da

Badnjak kod Venere.*

Visokosni naš r-r-rokoko! Još smo u ma-
lenkoniji i mamurluku od jučerašnjega dana. —
Sada hoćemo da nam duh sveti razbistri pamet
eda uzmognemo opisati našu festu, koja je uči-
nila puno furora. — Badnjaci su

uvučeni u špaher
te premda su se dugo vremena sušili u
kominati, čim su bili uvučeni (u špaher!):

: — Radi našega
gomnarluka,
tima ložnice Bahu, koji nas neočinskim načinom
zavede sa prave staze kreposti i uvede uz svirku
svih fauna i satira iz Jajca u
vinske podrume.

Arivali smo baš na iluminacion
gje lampe najvišega kalibra rasvjetlivahu
položenoga Balda Ticu. — Po posjetu
morade započeti Bahova vinska osveta.

ti

a E £. : <

Venera potuži se na vra-

a 1.

'aprofitaju od moje prudence, da me obrnu na gu.

i začepu usta .. . Naboli su se... a ja sam im ibi
vio čerot persvaz, da će im  etoduići Vas kalor
bezočitati i prepotence. . ;

»Si, kako ne“ — uovoriši su oni. — ,Nijesu
nam arivali istegnut miljune kad su nas vodili u
Karmen i mi smo con dirito superbi, da za naše
face nema čerota što bi mogo trapanat kroz našu
kožu. .. Ima i viših gospara — patriota, naših pri-
jatelja u Beogradu što su im se priijepili miljuni
franaka a kamoli naših ,,bezvrijednih kruna“ Jedva
smo pokrpili stare konte žura i čajanka... Mrš
otole crna bestijo.. .! Sram te bilo pred mučeni-
cima i narodnim vijećnicima. . .“

Zamantralo mi se... Izgubio sam la presenza
di spirito i otišo senza una parola ... Mislio sam,
bi li premučo. .. polizo... pa ih zagrlio, kao ono

Ee , PeP Risto, Matica, Biliško i drugi dobri
Srbi. .

ZA su me zvenana donijeli u spičariju Pini,
skupio sam. sve force, nakostriješio sve igle i do-
koturo se do ove indimpendente štamparije. . .

Konsenjavajući mojim leturima sve krpine sa
kojim sam zvaližo iz srpske štamparije, skongjuram
vamih, da svi dogju na protestnu skupštinu na ,,Brsa-
ljama“ i dignu svoj glas proti ,namjeravanom
atentatu na na naša žurnalistička prava“.

Dnevni red kome solito, a parlaturi isti. Prvo
govori soliti govornik ,,J. A. K.“, a za njim po redu
stranke i strančice, vanstranke i — kongregacije. . .
Biće komesar i gjandari i sve što služi...

Kupujte me na svu prešu, perke ću altrimenti
kapitulat i priključit se onim okolo ,,Naroda“.

Jež“
(numer tondi

Obmamljujući Bahov nektar i ostali svakovrsni
likeri obmamiše nam glave i uda, te s“ stro-
valismo pod bogate mramorne stolov' a
lavu, koja je zaudarala koncem bijeli = Te
bijaše apotćoza smrti. — Za naše nesvjestice
plesaše naga žena zaogrnuta svilenim velom po
našim razbačenim stolovima, a to bijaše furija
gospogje Vere...

Plesala je k iči dugo i “dugo proizva-
gjajući na harfi milozvučne melodije. U naj-
ljepšem času kad je Baldo Tice iza kvinte po-
skočio go kao prst i kad je imao da započne
»lango“ sa gospogjom Verom, grozni bog
»Vihar“ iznio nas je iz vinskih po-
druma, pograbivši nas za

te nas razbacao po putevima. Tuda pro-
lazaše naš najsimpatičniji Bog Morfej, uzevši
nas u svoj naručaj.

ER

 

* Iz memoara Malve kitničarke.

s