“ Strana 2. A ti Pljesnavče apatična kljusino, što sebi iz bukla vadiš kolorit razvikane »skladnosti“, — ti plivaš u vodenom spiritu kokotskih piskarala i ,mo- ralist4“ . . . Trpiš nove Bodule i Lovriće, novu ,Špi- junsku rondu“ radikalskih gjetića i klerikalnih idiota . I ko da je debeli materijal na tvojoj tondoj faci dekado na par šmigla i ruskih kadetića, tvoji gizde- lini piša ,Kokote“, da skargaju antipatiju i gjeloziju. Ko još ne pozna misterije tvog ,jandranskog biserstva“ i ,hrvatskog atinstva“, zove te našim drugim Piemon- tom . . . A ti si tako mali Pljesnavče pljesnavi Ne, ne ćeš ni ti skapulat . . . . Užećemo sve stare dubrovačke lukijernare na četiri nosea da iluminaju tvoje — četiri face . . . Ilu- minat ćemo stare mire staroga Dubrovnika na kojima Tvoja kopilad — o Pljesnavče! — mrču republikanske tradicije Mrtvoga Grada paleći svjećice sad ovomu sad onomu . . .. Spravi se, da vas iluminan ugledaš svoju pravu sliku i priliku. Godićemo ko Neron u plamenu Rima, gledajući te svega u febri, kako se koprcaš i previjaš radi naših — pazara . .. To je naš lokali program. > x To Vam je sve i od svega ništa, čim Vam ide u stisret Veliki Meštar, sj g. -ić. 8 Čerot. .. Epilog jedne tragedije. ..I kad su me štampali do kraja, provali su da mi dadu nogu u mekote jer nijesam umio mučat po radikalsku i gjetićku .. . Provali su da Badnjak kod Venere.* Visokosni naš r-r-rokoko! Još smo u ma- lenkoniji i mamurluku od jučerašnjega dana. — Sada hoćemo da nam duh sveti razbistri pamet eda uzmognemo opisati našu festu, koja je uči- nila puno furora. — Badnjaci su uvučeni u špaher te premda su se dugo vremena sušili u kominati, čim su bili uvučeni (u špaher!): : — Radi našega gomnarluka, tima ložnice Bahu, koji nas neočinskim načinom zavede sa prave staze kreposti i uvede uz svirku svih fauna i satira iz Jajca u vinske podrume. Arivali smo baš na iluminacion gje lampe najvišega kalibra rasvjetlivahu položenoga Balda Ticu. — Po posjetu morade započeti Bahova vinska osveta. ti a E £. : < Venera potuži se na vra- a 1. 'aprofitaju od moje prudence, da me obrnu na gu. i začepu usta .. . Naboli su se... a ja sam im ibi vio čerot persvaz, da će im etoduići Vas kalor bezočitati i prepotence. . ; »Si, kako ne“ — uovoriši su oni. — ,Nijesu nam arivali istegnut miljune kad su nas vodili u Karmen i mi smo con dirito superbi, da za naše face nema čerota što bi mogo trapanat kroz našu kožu. .. Ima i viših gospara — patriota, naših pri- jatelja u Beogradu što su im se priijepili miljuni franaka a kamoli naših ,,bezvrijednih kruna“ Jedva smo pokrpili stare konte žura i čajanka... Mrš otole crna bestijo.. .! Sram te bilo pred mučeni- cima i narodnim vijećnicima. . .“ Zamantralo mi se... Izgubio sam la presenza di spirito i otišo senza una parola ... Mislio sam, bi li premučo. .. polizo... pa ih zagrlio, kao ono Ee , PeP Risto, Matica, Biliško i drugi dobri Srbi. . ZA su me zvenana donijeli u spičariju Pini, skupio sam. sve force, nakostriješio sve igle i do- koturo se do ove indimpendente štamparije. . . Konsenjavajući mojim leturima sve krpine sa kojim sam zvaližo iz srpske štamparije, skongjuram vamih, da svi dogju na protestnu skupštinu na ,,Brsa- ljama“ i dignu svoj glas proti ,namjeravanom atentatu na na naša žurnalistička prava“. Dnevni red kome solito, a parlaturi isti. Prvo govori soliti govornik ,,J. A. K.“, a za njim po redu stranke i strančice, vanstranke i — kongregacije. . . Biće komesar i gjandari i sve što služi... Kupujte me na svu prešu, perke ću altrimenti kapitulat i priključit se onim okolo ,,Naroda“. Jež“ (numer tondi Obmamljujući Bahov nektar i ostali svakovrsni likeri obmamiše nam glave i uda, te s“ stro- valismo pod bogate mramorne stolov' a lavu, koja je zaudarala koncem bijeli = Te bijaše apotćoza smrti. — Za naše nesvjestice plesaše naga žena zaogrnuta svilenim velom po našim razbačenim stolovima, a to bijaše furija gospogje Vere... Plesala je k iči dugo i “dugo proizva- gjajući na harfi milozvučne melodije. U naj- ljepšem času kad je Baldo Tice iza kvinte po- skočio go kao prst i kad je imao da započne »lango“ sa gospogjom Verom, grozni bog »Vihar“ iznio nas je iz vinskih po- druma, pograbivši nas za te nas razbacao po putevima. Tuda pro- lazaše naš najsimpatičniji Bog Morfej, uzevši nas u svoj naručaj. ER * Iz memoara Malve kitničarke. s