Artikuo šjentifiki.
Nova vrsta od ribara — ma ne na ponti!

Za hitat ukjate i cipole priporuča
se uzet srđela, sira i kruha, pak se
sve to lijepo izghavi, da diventa pastela;
pak eto ti puna koša ribe. —

Ovo je ričeta za ribat na ponti.

Ma sad provajmo jednu drugu spe-
čalitat: Ako imaš ribat na Tovare mor-
ske(?!) (bijela su mesa i jako sapuriti),
ovako se vladaj (za učinit pastelu): Kad
prođeš mimo vetrinu di confezioni e
mode (a ,on“ ide za tobom), učini da
ga nijesi viđela pak dobro zaviči: ,Aj-
meh, luda svijeta, u što baca dinar!“
Ako pak gredom vidiš esponano guloza-
rija opet se razderi: ,Ajmeh, bilo bi
bole, da gledaju djecu i muževe nego
da u ovo bacaju!“* Kad se govori od
apetita, reci da ga nemaš ni malo i da
se kontentaš od svega, a kad se pak
govori od vestiti, reci da sve što je na
tebi, da si svojom rukom skrojila i sa-
šila. Ove i simile stvarce najbola su pa-
stela za: Tovare. Kad ti pasa maca
Tovara, baci udicu s ovom pastelom i
sikuro ćeš koga uhitit; pak neka ti se
poslije komprca u kofici koliko mu je
duši drago, a ti pucaj od smijeha.

Kad se pak udaš:

Konfiškano

od aministracioni ,,delle mamme“.

Odluka o zapleni!

Vidjevši da se sadržajem i smjerom cielog
članka nastoji očitovati namjere još nezaku-
čanijem Tovarima o onom, što ih čeka po
vjenčanu, te vidjevši da se to protivi intere-
su našijeh kćerka odlučila je niže podpi-
sana Administracija da se zaplieni sastav
tiskopisa i razmetne stupac od rieči ,u-
daš“ do ,a poslije neka vam se vrati a-
petit za gulozarijam i lubav za modom i da
vam je priporučeno da ih držite dobro pod
pantofulom“ — uvršteno na trećoj strani, u
prvom stupcu, časopisa »Labara“, koji izlazi
u Plesnavcu.

Administracija.

Leteratura. Odgovaramo na neke arti-
kule šjentifike, koji su nas do gada skon-
ćertali. Daćemo jim zajsto po repu!

Onomadne je nekakva grdoba od fi-
lozofa rekla da žena nema dušu, perke
da je Bog čoeku nadahnuo dušu, a že-
nu samo učinio od fiegova rebra; ma
ne stavla da e jopet nadahnuo dušu to-
mu rebru. Sad ćemo jih mi konfutat ka-
ko ide i toka: Riječ i govor su djeca
misli (je li tako?!...), a miso je jopet
dijete duše: a pokli smo mi kapače go-

vorit (a zaisto i govorimo) deset puta više

nego ludi, to izlazi, da mi imamo imat
deset duša, ne jednu. A kad se namje-
rimo na muža blezgu, koji vala da prid
nama muči, činimo mu spariškat po isti-
jem razlozima i tu jednu, te tako od
čovjeka diventa stvar. Altroke nemamo
duše, znamo ih činit i spariškavat.

 

Mudre izreke.

Koja je diferenca između žene i čo-
vjeka? —

ena ima grivu kako lav, a čovjek
bradu kako jarac.

 

Konteplacioni storike.

Za čudo nam je, kako su stare A-
mazonke mogle da dobijaju gvere s ju-
naciman, kad su najviše svoje oružje
kidale i bacale mašcima. Nami pak dan
danas con tutta le rafinatezze dell' arte
moderna od korpetina — ako se ne na-
mjerimo na kakva ludova — slabo idu
impreze.

 

_Telegrafi.

PARIĐ. Pozdravlamo con entusiasmo
vašu enerđiju i auguravamo costanza e

buona pratica. Les vierges parisiennes,

 

Zagonetke.
1) Smrdi, trumbčta i na temu se sjedi.
Što je to? '[Iqourojny

2) Polovica jedna, a i druga vr'jedi,
Al' ni po boba ono po sr'jedi.
Što je to? 'undid uezoizegy

_Da zna za ništa,

3) Stvar je crna a ne gruba,

Ima usta a bez zuba,

Kad se ta u sebi ražeže
Bijele pjene pušta od preše;
Ako hoćeš da se ustavi
Dugo tvrdo u ru stavi.
Žene, stvar je ovo naša,

Ali ludim mnogo draža.

'(1IA pes ovuor)

Krudeltat i Imbečilitat muškijeh.

Rodilo se d'jete,
A bole da nije,

Jer počirie plakat
A ne da se smije.

 

Ali se nađe
Sveđ dobra duša,

Da za to d'jete
Sebe iskuša.

Da se zauzme
Za edukacion,

Da mu konsakra
Svoju afecion,

To vam je život,
Dolina od suza,

Pa da vas bludu
Sve što je muza.

Da majci da mčze
Za kupit mu gaće,
In una parola,
Da bude mu ćaće.

Otac ga jadna
Za sveđ abandunć,
Kolap mu došo!
Ne,.... anci fortuno!
..
Ko je ovi andio
Il benefattore,
Con manica larga,
Con questo buon cuore?

Ne bi do solda
Iz svoga špaga

Za obuću, hranu,
OY drugoga vraga.

Ne će pa ne će A ko oni prvi,
Ona furda i fele,

Quella bestiaccia,

Kako ni za Srbe
. Quel cor crudele?

Dum M..

 Ostavit d'jete!

Sva vlastitu krv,
Ko da 'e živina

Oliti crv?1....

Oba su oci,
Mi capite ed altro —
Prvi je pravi,
Legittimo | altro.

 

Šarade.

Samo mu digni
Aćenat s kraja,

Pa ko ga tad vidi
Dočepo se raja.

Prvijem Talijan
Konferma ti vješto,
Drugijem ti reče
Da treći zna nešto.

Još za konfermat
Da 'e to tako,

C'jel jem se služi
Bez razlike svatko.

Za. cjelijem muški
Bezobzirno lete

Da 'e intier ponos
Našega spola,

Priznaće svak ti
Jer je istina gola.

Prvoga mi golub
Kada guče, zbori.
Udaraniem drugi Netom se lepote,
U veselu s' ori. I igrania sjete.

( Odgonetke u prvom broju)

 

pogledasce na gnegove ruke
ljepo skladno skinusce klobuke

pripjeva se uspomena stara
bjesce Ljecnik gospar Dulkamara
svake fale ondi gnimma dava

i sa zjeno ljeke im prodava

fale dava i occima higlja
daje proscio sto tisucia miglia
faali ljeke daima pumne sude
seto govori od korase ciude

tad Nemorin kgnemu je pristupio
domuje zekin i ljek je kupio

pod granu je ondi u hlad sio
prighnuo sgmulom liek i slatko pio

i tu Nemorin sebbi tjehe dava
dasse mnadic vecma namurava
tad su pjesne pocele i kante /
Ljecnikovi glasi Ambulante

 

i te stvari pristadosce visce
tad kortinu oni satvorisce
mallo vrjeme nje velle stalo >
opet se je pogledatti dalo

spravilose da se poeme visce
tad kortinu opet otvorisce
vigelose vecerom se slusgiu
i nosgima popjatima strusgiu

ondi Ljecnik a i Adina sjedu
pantarulom primecju i jedu

i to vrieme velle i ne proge
knimma Notar socjalima doge

i ondi senimma sa trpesu sio
i kod gnih skalla i kominje bio
Dulkamara svjesnu glavu ima
ondi sjedi i veceriva senimma

koje gledo stoje imo gustaa
kakko sgvace a nestavja u ustaa

 

Adina je kako bjela vila
samovoglina Vogattaje bila

assadara.......

bilo je tadara

nekko tammo nekko onamo scmigli
doseli mnagi tarpesusu digli

svojim glasom Nemorinse slusgi

setosse sgodi prid pukom se tusgi

fale dali prid cegliadim mnogom

satvorisce otidosce s' Bogom
svarha

svakse smie i raduje onmdi
fale daju Plemenitu Bondi

Sr