Artikuo šjentifiki. Nova vrsta od ribara — ma ne na ponti! Za hitat ukjate i cipole priporuča se uzet srđela, sira i kruha, pak se sve to lijepo izghavi, da diventa pastela; pak eto ti puna koša ribe. — Ovo je ričeta za ribat na ponti. Ma sad provajmo jednu drugu spe- čalitat: Ako imaš ribat na Tovare mor- ske(?!) (bijela su mesa i jako sapuriti), ovako se vladaj (za učinit pastelu): Kad prođeš mimo vetrinu di confezioni e mode (a ,on“ ide za tobom), učini da ga nijesi viđela pak dobro zaviči: ,Aj- meh, luda svijeta, u što baca dinar!“ Ako pak gredom vidiš esponano guloza- rija opet se razderi: ,Ajmeh, bilo bi bole, da gledaju djecu i muževe nego da u ovo bacaju!“* Kad se govori od apetita, reci da ga nemaš ni malo i da se kontentaš od svega, a kad se pak govori od vestiti, reci da sve što je na tebi, da si svojom rukom skrojila i sa- šila. Ove i simile stvarce najbola su pa- stela za: Tovare. Kad ti pasa maca Tovara, baci udicu s ovom pastelom i sikuro ćeš koga uhitit; pak neka ti se poslije komprca u kofici koliko mu je duši drago, a ti pucaj od smijeha. Kad se pak udaš: Konfiškano od aministracioni ,,delle mamme“. Odluka o zapleni! Vidjevši da se sadržajem i smjerom cielog članka nastoji očitovati namjere još nezaku- čanijem Tovarima o onom, što ih čeka po vjenčanu, te vidjevši da se to protivi intere- su našijeh kćerka odlučila je niže podpi- sana Administracija da se zaplieni sastav tiskopisa i razmetne stupac od rieči ,u- daš“ do ,a poslije neka vam se vrati a- petit za gulozarijam i lubav za modom i da vam je priporučeno da ih držite dobro pod pantofulom“ — uvršteno na trećoj strani, u prvom stupcu, časopisa »Labara“, koji izlazi u Plesnavcu. Administracija. Leteratura. Odgovaramo na neke arti- kule šjentifike, koji su nas do gada skon- ćertali. Daćemo jim zajsto po repu! Onomadne je nekakva grdoba od fi- lozofa rekla da žena nema dušu, perke da je Bog čoeku nadahnuo dušu, a že- nu samo učinio od fiegova rebra; ma ne stavla da e jopet nadahnuo dušu to- mu rebru. Sad ćemo jih mi konfutat ka- ko ide i toka: Riječ i govor su djeca misli (je li tako?!...), a miso je jopet dijete duše: a pokli smo mi kapače go- vorit (a zaisto i govorimo) deset puta više nego ludi, to izlazi, da mi imamo imat deset duša, ne jednu. A kad se namje- rimo na muža blezgu, koji vala da prid nama muči, činimo mu spariškat po isti- jem razlozima i tu jednu, te tako od čovjeka diventa stvar. Altroke nemamo duše, znamo ih činit i spariškavat. Mudre izreke. Koja je diferenca između žene i čo- vjeka? — ena ima grivu kako lav, a čovjek bradu kako jarac. Konteplacioni storike. Za čudo nam je, kako su stare A- mazonke mogle da dobijaju gvere s ju- naciman, kad su najviše svoje oružje kidale i bacale mašcima. Nami pak dan danas con tutta le rafinatezze dell' arte moderna od korpetina — ako se ne na- mjerimo na kakva ludova — slabo idu impreze. _Telegrafi. PARIĐ. Pozdravlamo con entusiasmo vašu enerđiju i auguravamo costanza e buona pratica. Les vierges parisiennes, Zagonetke. 1) Smrdi, trumbčta i na temu se sjedi. Što je to? '[Iqourojny 2) Polovica jedna, a i druga vr'jedi, Al' ni po boba ono po sr'jedi. Što je to? 'undid uezoizegy _Da zna za ništa, 3) Stvar je crna a ne gruba, Ima usta a bez zuba, Kad se ta u sebi ražeže Bijele pjene pušta od preše; Ako hoćeš da se ustavi Dugo tvrdo u ru stavi. Žene, stvar je ovo naša, Ali ludim mnogo draža. '(1IA pes ovuor) Krudeltat i Imbečilitat muškijeh. Rodilo se d'jete, A bole da nije, Jer počirie plakat A ne da se smije. Ali se nađe Sveđ dobra duša, Da za to d'jete Sebe iskuša. Da se zauzme Za edukacion, Da mu konsakra Svoju afecion, To vam je život, Dolina od suza, Pa da vas bludu Sve što je muza. Da majci da mčze Za kupit mu gaće, In una parola, Da bude mu ćaće. Otac ga jadna Za sveđ abandunć, Kolap mu došo! Ne,.... anci fortuno! .. Ko je ovi andio Il benefattore, Con manica larga, Con questo buon cuore? Ne bi do solda Iz svoga špaga Za obuću, hranu, OY drugoga vraga. Ne će pa ne će A ko oni prvi, Ona furda i fele, Quella bestiaccia, Kako ni za Srbe . Quel cor crudele? Dum M.. Ostavit d'jete! Sva vlastitu krv, Ko da 'e živina Oliti crv?1.... Oba su oci, Mi capite ed altro — Prvi je pravi, Legittimo | altro. Šarade. Samo mu digni Aćenat s kraja, Pa ko ga tad vidi Dočepo se raja. Prvijem Talijan Konferma ti vješto, Drugijem ti reče Da treći zna nešto. Još za konfermat Da 'e to tako, C'jel jem se služi Bez razlike svatko. Za. cjelijem muški Bezobzirno lete Da 'e intier ponos Našega spola, Priznaće svak ti Jer je istina gola. Prvoga mi golub Kada guče, zbori. Udaraniem drugi Netom se lepote, U veselu s' ori. I igrania sjete. ( Odgonetke u prvom broju) pogledasce na gnegove ruke ljepo skladno skinusce klobuke pripjeva se uspomena stara bjesce Ljecnik gospar Dulkamara svake fale ondi gnimma dava i sa zjeno ljeke im prodava fale dava i occima higlja daje proscio sto tisucia miglia faali ljeke daima pumne sude seto govori od korase ciude tad Nemorin kgnemu je pristupio domuje zekin i ljek je kupio pod granu je ondi u hlad sio prighnuo sgmulom liek i slatko pio i tu Nemorin sebbi tjehe dava dasse mnadic vecma namurava tad su pjesne pocele i kante / Ljecnikovi glasi Ambulante i te stvari pristadosce visce tad kortinu oni satvorisce mallo vrjeme nje velle stalo > opet se je pogledatti dalo spravilose da se poeme visce tad kortinu opet otvorisce vigelose vecerom se slusgiu i nosgima popjatima strusgiu ondi Ljecnik a i Adina sjedu pantarulom primecju i jedu i to vrieme velle i ne proge knimma Notar socjalima doge i ondi senimma sa trpesu sio i kod gnih skalla i kominje bio Dulkamara svjesnu glavu ima ondi sjedi i veceriva senimma koje gledo stoje imo gustaa kakko sgvace a nestavja u ustaa Adina je kako bjela vila samovoglina Vogattaje bila assadara....... bilo je tadara nekko tammo nekko onamo scmigli doseli mnagi tarpesusu digli svojim glasom Nemorinse slusgi setosse sgodi prid pukom se tusgi fale dali prid cegliadim mnogom satvorisce otidosce s' Bogom svarha svakse smie i raduje onmdi fale daju Plemenitu Bondi Sr