Vie i MMMEeE tezi oD živi i spiritosi, za da mogu porgjit piačer uhu, a naturalo rakomandava mu se da ne bude doperat ordenariji - prah, da se nos nebi mogo potužit; avertiškava se i to, da se soprimaju svi abusi, koji bi se mogli komplikat 8 ovom našom končesioni, te će bit severamente zabranjeno, da lubarda- nje ne bude dekorano, pa da ni iz pistola ni iz kanjulića nema izlazit nikakvijeh menecala, 'kako na priliku zečara, dramarlija ili nešto similo, nego tiri valja da budu čisti i bistri, da se niko nema dirita lamentat, da mu se rovinala fudra od sopra abita ili erevlje. Datano od ove publike i private naše vjetrenje presidence, koje je in- tencionano učinit oficijo ispod kakve lijepe i fise masline. dana 7 mjeseca Mangja Veliki Silesio kapurijun od Trebisonde Loffino Kustod Pettino Čerimonier Trebisonda 1374. Vrijedi za Gospara..... Dvije Vile OQžednjele dvije Vile Po gorici hodile Rad nutrnje neke sile Razgovor izvodile Obe dvije oplakane Najprvo se umile: Praveć vlase razčešljane Za zdravlje se kumile Obe dvije naški zbore Hoće da se razgovore Na običaj vilinski Prva: Da okle si kumo moja? Naša si po jeziku Mila su mi lišća tvoja Naše smo po obliku. - Gi Druga: Jesmo naše ko da nijesmo Moj je Srbin, Hrvat tvoj Oh kukavna naša pjesmo! Kad no mrzi svoga svoj! De Ta ti li si? Hodi k' meni Sestro da te poljubim ! = Druga: Ni ti k? meni ni ja k' tebi Jer ti nemam ni su čim. 'Prva:: A da što je moja sele? Što ti k? meni ne da doć? Druga: ,Ne znam uprav sjetna vele Kad će mržnja naša proć“ B'jelim rukam pokri lice Te g' obori suzami: »Mi smo vile kukavice Megju našim drugami“! Zbližiše se, zagrliše Miline u zlamen; Kad se tako poćutiše, - Zasjedoše na kamen. Prva: »Kako bi smo, I'jepa drugo, Da ih kako smirimo; Kako ćemo? Zborimo “! U popove ne tičimo, Ne će tvoj, ne će moj; Da neslogom se dičimo Sve je ovo njihov loj Trgovci bi odma s' nami Taj razdor izmirili. Novinari oni sami Ništa ne učinili. Novina je danas, sčko, Što je nekad bio mač, Novinam se naši biju Neka se ne krvave AY će žnjeti što posiju Kad zavrate rukave. Sveštenike, novinare Sve u jedan skupu svez Šaljimo mi pjesnike Da osnuju mira vez. Taj zaglave naše Vile Dogovor za svoju čaš Te opet se zagrlile, Zapojale u jedan glas: »Oj pjesnici mira sveštenici Pomirite dva rogjena brata Propjevajte na toj raskrsnici Otvorte se pregragjena vrata“. Nakon malo do u mene Naša Vila slećela, Kad me vidi, mal se prene I bila bi odlećela Poplaši se od sveštenika Ter udari u nazad. AY kad spozna i pjesnika: . Takijem sam, reče, rad, U vaše se spuštam ruke Pomirljivi pjesnici, . Uz ugodne vaše zvuke Slabi sila prepirci. Ja se Vili preporučim Ona nešto zamrsi; Ciglu jednu nje dokučim: »Stavi ruku na prsi“! Posljedni sud. Bićeš hodio u tribunale Gdje se birbe časte, hvale, I najmanju za bešicu Zaprdu te u tamnicu Bićeš vidio kako ludi Puno putš sude ljudi Kako nevin često uzdahne krivnik samo gdje se žakre I kad lukav reče: neću! Svegj im prida rog za sv'jeću. Bićeš vidio da gospari Srećniji budu neg govnari; Da Likurgi svake skule Pred kotulom svi se tule. A da razlog i po danu * Svegj izgubi tramuntanu Paragrafi svih kodića Strašila su lud' jeh tića, I današnji da hajduci S puškom drže pero u. rue Bićeš vidio.... Al je bolje Sakrit ljudske te nevolje I svjetine sva čudesa Pa kad pogješ na nebesa Sva ta šena cambia faccia Cvjeta ruža gdje bi drača, Nema više avokata Što t' izjedu do nokata, Nema bula, peticijoni Nema Zadra, revizijoni Nego vječni sam bel bello: Sudi svaku senza appello, Evo kako to nam kaže % Sveto pismo što ne laže; Napokonjeg kadar dana Sjekne zora i dijana Angjeoska stane budit Živo i mrtvo za osudit Uzavreće :silna sila; Tad će David cum Sibilla Ter će zan'jet ljudska jata Put valice Jozafata. Potamnjeće per San Marco Naše l'jepo sunce žarko Propasti će sve do kraja Alpe, Ande, Himalaja, . Vidjećemo su tri prsta D'jeve ragjat antikrsta, Lećet zmaja, planut travu Padat zvjjezde — oćo glavu!