A

Znat lijepo kuhat,

. To bravura nije!

Cinit brodet juhat ;
To brav...!

Pastić makarula,
To brav...!

Tortu od mjendula,
To brav...!

Kopsu nagjedenu ;
To brav...!

Menestru zelenu,
To brav...!
U galatinu glavu
To bravi...
Ma — persvadat ih (doma) da spravu?
Eh? Grazie tante
Moj itd.
v
Sva se išprljat,
To. bravura nije!
Očima vrljat,
To brav...!
Strugati placu,
To brav...!
Inčiprijat facu,
To brav...!
Balat po svu noć,
Tko Ovi. 1
I u kafu poć,
To brav...!
Mladiće kučat,
To brav...!
Ma — jednoga zakučat ?

Eh?! Grazie tante
Moj itd.

FELJETON.
Kate Luda.

Smokava, bratko! dvadeset i pet
po šoldu!

I skupilo se oko košića više od
dvades soldata, ko će prije, bome
Kate daje tako cijeno.

»1 evo sam ti, moja Marija, ezitala
dragim soldatićima košić, što bi reko
iš, a ti ne znaš; mene ćute moji dragi
goldatići !“

— »A pošto si jih kupila u Ovi-
jete?“

— »Po dvanes, a po koliko mi-
sliš? Sve su bdružete i smokve kuve-
lice, najbolje iz Mokošice“.

— »Ma kako, jadna susjedo, ku-
pila si jih po dvanes, a prodala po
dvades i pet?“

— »Tu nijesam pošla za kontom,
s toga mi nemože da iziđe ćenas na

nijedan način“.

7 Eto ti u to Polda u džamberti,
s tašketom na glavi.

KATE LUDA

VI.
Ić na bale i žure.
To bravura nije!
Gledat karikature,
To brav...!
Forniškat tapecariju,
To brav...!
Usmrgjet ariju,
o ei e.
Igrat na prstena,
To brav...!
Naždr'jet se krafena,
To brav...!
Imat slabosti,
To brav...!
Ma — slušat (ove) ludosti ?
Eh?! Grazie tante,
Moj itd.

Naši dopisi.

Pišu nam s Graca. Neko veče po-

, šla sam na užancu zvonom od zdra-

vemarije zatvorit vrata od Danača.
S lijevom sam se rukom prikrstila,
kad sam viđela gori skupljeno buli-
kan čeljadi. Pitam što se dogodilo i
govoru mi, da gledaju zvjezdu repa-
ticu. Vratila sam se na se i s tarace
gledala i ja tu novu zvijezdu. Ma
zaisto nije ni to čudo od veličine: u
koliko se meni para, nije jom glava
viša od kokulice u Dum Bepa, a rep
neznam zaisto je li dva prsta dulji

Broj: repati.

od jezika Kate mlječke. — Svakakq
ova se zvijezda najbolje vidi s Da
nača, pa ćemo molit prisvjetloga, di
nam dopušti stavit jednu malu tassu
a od onega što se uhiti, mogli b
učinit dosta dobra siromasima — fra
trima. sestra Anica.

Spljet. Bal ,Duje Balavca“ ispo jd
stupendo. Prvi premijo (pitura Ka.
tunarića) odnio je ,Mali“ maškaran
od crnogorca. Radujemo se.

Zadar. Pravaši u Zadru formali su
mužiku. Prvi konćerat u saboru bio
je prećizno izveden. Mislimo da je
nova mužika gja superala frankova-
čku u Dubrovniku.

Župa. Na dan Sv. Vlaha aprofitali
smo prodat sve mlijeko, jer nam ga
gospar Melko nije vizito. Kad smo
čuli, da ga je komuna nominala fe-
stanjulom zavladalo je obićno veselje
i sve smo mlijeko donijeli u grad na
prodaju. (Sreća da nije nikome nau-
dilo). Molimo komunu, da ga opet
u drugoj okazijoni nomina. Živio fe-
stanjuo! Župljani.

Naši telegrami.
Beograd, na Sv. Savu po podne:

U izgledu sigurna demisija ejeloku-

pnog ministarstva. Uzrok ovome naj-

 

— »Heeraus, plac!“

— »Muč, Poldo pijani, ne sekaji
moje dobre soldatiće |“

»Kate Luda! Nijesu falili, što su
rekli! Ha, ha, ha!“

— »Tešto, pjančino, to govoriš od
invidije i delozije, neka živu moji
dobri soldatići!“

I da se Kate oslobodi Polda, ukane
mu patakun, da kupi šusterkabanus.

Otetura ti Poldo s poljane put lože,
u gospara Luja po kabanus, a ostane
Kate da se sama raholi soldatićima.

Soldati su u vilama, uskim gaćama,
pa fale Katu i pjevaju po Poljani:

Tete Kato, materino zlato!

Kate je onako na modernu: u ha-
ljini od trlane na rusu, u dnu joj na
frbali spetakolozi obruč od žetka, drži
manicu od kunjelja, a na glavi klo-
buk od sita, to jes čitavo sito, okolo
naokolo i po vrhu puna grasta evi-
jeća i kukurijekavca, sljeza, rusica,
garofala, matrikala, cvijeta od rute
— čitava botanika. Sad bi to bio naj-

moderniji klobuk. Kate je još onda
imala gusta.

— ,Ovo da se na me namuravaju
moji soldatići, a nije mi stalo za Polda
"pjanoga !* I

I difati Kate je atiravala, kako bi
rekli naši; znala ih je primamiti, da
se na nju johnu. Samo nije mogla
nikako sjesti na tovjelicu, jer bi joj |
se izvrnuo oni obruč na dno haljine. |

— »Ne smeta ništa, moderno ie [i

nositi obruč, pa mi je podvlačak ci-
šćahan, neka! Ovo mi sve govore od
invidije, al zna Bog za moju prave- |
dnos !“

I Kate se u istinu vjerila za jedno-

ga baća od modrijeh. Ona je stala
negdje blizu dinazija, pod Svetom /
Marijom, i kad bi imo baćo urlap,

onda bi drage volje došo na posjed
u Kate. :
»Kako ne ćeš? U mene mu je sve

lijepo i čišćahno; a pripravim mu
kvarat bijeloga, biftežić joli bržolicu, |
pa onda virđiniju od dva karantana.
može bit kontenat!“