Str. 2.

Sudac (lupežu): Vi dakle tvrdite,
da ne poznajete onoga čovjeka sa
kojim ste učinili kragju ?

Lupež: Ne, gospodine, jer u veli-
/ koj preši nijesmo imali kad da se
predstavimo.

#

_ Sudac (optuženiku) Dakle zadnji
put bili ste kažnjeni jer ste zviždali
ideji. A koliko ste za to dobili?
Optuženik: Nijesam dobio ništa,
nego sam morao platit 20 kruna.
: ;

Sudac (optuženome):  Priznajete
dakle, da ste tužitelju javno na Placi
svega izgovorili, da je magarac, ku-
kavica,; pjančina, škembavac. Imate
li još što da nadodate ?

Optuženi: Nemam, gospodine. Ja
mislim, da mu je to bilo dovoljno.

*

Radost i žalost. Zena (radosno) :
Ah, baš je to prava sreća!

Muž : Što to?

Zena : Ta, znaš jutros padnuo onaj
veliki sat, i da se je to dogodilo sa-
mo jedan minut prije, bio bi ubio
moju slatku mamu.

Muž (žalosno): Pa govorio sam ja
uvijek da taj prokleti sat — kasni.

: *

— Jeste li sasvim ozdravili od in-
fluence ?

— Nijesam još sasvim.

— A što vam fali?

— Konat liječnika.

x*

 

SKANDALET

Hvalio se prijatelj prijatelju :

— Što jest, jest, — moja je kuća
pravi raj.

— Kako to?

— Eto tako. Sluga se zove Adam,
sluškinja Eva, moja je žena — zmija.
*

Iz muzikalnog svijeta.

Kad je umro čuveni francuski
komponista Meybeer, jedan njegov
neput, loš muzičar, komponirao mu je
u počast jednu ,elegiju“. Prije nego
je ovu dao na javnost, poslao je je-
dnom kritičaru, da mu je ocijeni.
Kritičar odgovorio mu je: Ne kažem,
vam dragi prijatelju, da vaša kom-
pozicija baš ne valja, ali vam iskreno
govorim, volio bi da ste vi umrli pa
za počastit vašu uspomenu, da je
vaš dundo učinio , elegiju“.

*

U jednoj lokandi u Marsiliji sje-
dali su za istim stolom jedan soldat
i nekoliko mladića. Razgovarali o
svačemu, pa će jedan soldatu: ,Ka-
žite nam pravo, kad bi u Marsiliji
pukla revolucija, bili ste vi pucali u
puk.“ Soldat odlučno odvrati: , Ne“.
Odgovor, među prisutne pobudio je
neopisivo veselje. Počelo se pit....
čaša za čašom.... kad je soldat bio
prilično napit rekao im je: ,Sve i
kad bi htio pucat nebi umio“. Pri-
sutni zinuše od čuda, ali im soldat
brzo spjega: .Kako bi puco, kad sam
ja u mužici, udaram klarinet 65.“
Možete se imagjinat, kakvi su pri-

sutni ostali.

Lumer: siti.

Iz gjornala. ,Duje Balavac“ izlazi
regolaro. Tuži se da mu abonati ni-
jesu puntuali. Grehota! ,Duje“ pri-
jeti, ako mu se ne pošlje i to subito /
abonamenat, da će počet izlazit»kad
mu šune, pa magari svako šest mje-
seca. Dunkve atento!

»Štipavac*. Izišo je prvi lumex u
Triešću, drugi će u Spljet a fiauće
u Šibenik. Folj i ako je bez spirita
obećava puno pazara. Dečido je sva-
koga štipat... razumije se, ako mu
rebuška ....! Karikaturista merita
Istrije. Karta adata.......

*

»Kate Luda“ izlazi kako solito
sotto la protezione. Abonamenat je
mukte, ko se rakomanda popovima.
Štampava što kapita, samo neka je
kentra Srbima.

O ženama.

Ženi imponjava najviše onaj mu-
škarac, koji š njome zna da vlada.
(Malo ih je!)

*

Ima djevojčica, kojima fale samo
krila, da budu komplete — guske!
x

Utrni svijeću i vigjećeš, da je
svaka žena ista.

*

Lijepa je žena raj očima, pakao
duši, a čistilište špaga.
pe
Na žene se viče, ali se bez njih

ne može. Mrze ih samo oni, koji kod
njih ne uspijevaju.

 

 

FELJETON.

Tony i Brum-Brum.
Cin se dogodio na staru srsku godinu.

Noć je..... Naš krnjasti zvonik
kaže ponoća. Na stradunu nema žive
duše, jedini Brum-Brum, cerljen kć
rak, fuma šuster-kubu a jedva ga
noge nosu od baluna. Uhitio se Or-
landa i pogjo.

Nije ni odahnuo, a kad prid njime
druga fantazma — problematični tip
glasovitoga Tony ..... proglasi ga
arestanim.

Brum-Brum, misli da se š njime
skerca i izvadi mu bursu da zaigra
jedan lumer.

Ali nije šale.... dere se Tony,

_ zove policiju. Evo i policije . ..+ Stari:

dobričina ušijer sasluša Tony, napali
cigaretu, pa svojim putem. Vidi
Tony da ne kuri, sali uhiti koragja
perke ugleda rinforac u monturi....
misli on, oni će ga barem odvestit,
ali gdje? Pruca se Brum-Brum i
cigar mu ispo.. Vadi nekakve stare
karte i pasaporte, ali ne: pomaže.
Minforac sasluša i ode svojim putem.
Tony opet na muke. Sjetio se....
pa s njime u Miha u dvor. Ali vigji
vraga, Miho zatvorio vrata. — Na-
jedi se pa šnjime u Karmen. Jedva
je arivo a vas oznojan, perke je

_ valjalo Brum-Brum-a remučati. —

Kuca na vrata...... evo sekon-
la —o
— Molim vas zatvorite ga.

— A zašto odvrati sekondin.

i

 

— Na moju odgovornost.

— A ko će garantiškat za njegovu
robu, sardine, bonbone ece., kad vi
nevaljate ni petnes solada. i

Riječ po riječ — sekondin s? na-
jedi i zatvori mu vrata u facu. —
A-sad ? nezna što će sa Brum-Brum.
Opet se šnffme vrati na se pred
Orlanda..... kontinuaju  kvestioni
š njime i sa rinforcom ..... viče, pro-
testava .... sve uzalud. :

Ala fine, nema druge, izgubi Tony
paciencu i pošalje ga.... doma.

Brum-Brum veseo kako da je lot
dobio, napali šuster-kubu, pozdravi
»sluga pokoran“ i uputi se doma

kantajući sotto voce jednu kranjsku
kanconetu — a Tony ostane kako o

ko...!