TIT.

Poznate me svi iz grada
Ime mi je Sup
Figura je moja draga
Jer Raguze Ja sam štuf.

Sve moguće Ja sam bio
Sad sam Pofovac
Boriću se za to ime
Kao mali balavac

Fureste me jako vole
Ko nikog u gradu
Pa i ušjeri naši
Dobro me poznadu.

Valja biti vrlo lijep
Elegantan, visok crni i fin
A po našem nek vam rečem
Dubrovački arlekin!

Ako ste kapači pogodite
komu sam ovo spjevala?

Kundurica

Da liznate?

Da je stanovništvo Hollywoda
(Lazareta) dobilo otkaz za dalj-
nje stanovanje.

Da su Jovo, Luko, Lazo, Sve-
to et compani pukli od jeda kad
su viđeli onu čudnu kinešku ban-
djeru na kući čestitog gospara
Vita pl. Goze,

Da su naši mladići do 40 go-
dišta otali disperani jer nijesu
mogli zakučat nijednu za brijeme
kongresa žena, perke su bile pre-
lijepe za njih. Jedan je perfin
kliknuo: ,,Ma che bella raza! —
ali mi nijesmo za ovu razu. Kon-
solajmo se i čekajmo drugi kon-
gres do 20 godišta.

Da je poznati Karikaturista do-
bio dvije vruće prdejuske u Pe-
ters Baru od jedne mađarice.

Da je visoke sinjore uhitila po-
litička snaga laganja i klevetanja,

Da ćemo skorih dama viđet
jednu nazovimo ,,prinčipesu“ na
optuženičkoj klupi.

Da će se otvorit , avionska pru-

ga“ Tivat - Dubrovnik za one

koji bi morali doć u naš grad, a
ne mogu radi gruba vremena.

Da se je Ivo što je došo iz
Primorja u širokijem gaćama, pre-
zento jednoj bečanki kao sekre-
tar crnogorskog Kralja na Ceti-
nju !!!

Da vječiti student medicine,
ne misli nastavit studije.

Da je zbarkani đenero Pero
prodo kaput s zlatnijem galuni-
ma, jer da već vidi da se mora
vratit u carstvo, vinča i crnijeh

kofa.

Da u gradu postoji ,,Klub za
rezerviranje stolova“ u gradskoj
Ani, za koji poso kaparan je
mladić velike prezence ,,s vječi-
tim vestitom““. Plaća mu je što
popije ,,imer 3 deci weis Wein“
plaćaju članovi kluba, koji docni-
je kapitavaju.

Da je ,,Klub za rezerviranje
stolova“ već senjo pozicijon gdje
će kaparat stol na movoj taraci
hotela u Lazaretu.

Da je Niko Barbjer reko onoj
gospođi da će joj kupit i obuć
opanke i vratit je doma otkle je
i došla.

Da su dvojica trijeznih četnika
na 1 decembra išli preko Prije-
koga i vikali ,,živjela Austrija“ i
pživjelo austrijsko Prijeko““ jer
da je cijelo prijeko austrijsko,
izim one lokande iz koje su oni
izišli trijezni.

Duet na placi

Vlaho: Dobro jutro, Toni!

Toni: Dobro jutro, Vlaho!

Vlaho: Imali kakvijeh novi-
tati, moj Toni?

Toni: Ima Vlaho, ako hoćeš
pun košić.

Vlaho; Hajde moj Toni, bu-
di dobar, da, pa mi pripoviđi što-
gođ: jeli se đe koja mala zaku-
čala, kakav utopio, jeli arivo va-
por s dvora, ofičo naše Kate, je-
li donio rego ečetera?

Toni: E: moj Vlaho! Ti si
antikijeh pitanja. Ma đe živiš
spjegaj mi. Nema ti toga više.
Ma sikuro nijesi imbečiliško. Sad
su ti novitati one što dolaze pre-
ko Srđa radiom, tajnijem kuriri-
ma i što ti ja znam s čijem još.

Vlaho: Ala da, netreba da se
subito upališ. Spiegaj mi te pra-
ve novitati.

Toni: Neću ti sve rijet nego
samo glavne. Evo ti što se ćaku-
la po gradu: hoće li naša djeca
po nogama hodit u skulu do gra-

ca ili u Trebinje? — Hoće li diz-
barkat Orlanda? — Hoće li se
armat gradska mužika? — Hoće

li se votavat za potestata? —
Tko će biti Jozo, Jovo, Vaso,
Zvonko, Luko oli ti Risto? —
ili ti jedan od onijeh što su šlje-
gli ili imaju još da šljegnu? —
Hoće li naše djevojčice hodit u
piđami?

Vlaho: A ma za ime sv. Vla-
ha, Toni moj što to govoriš! To
mi je prvo na tašte što čujem:
Trebinje, muzika, potestat, šljego,
piđame, a ma to su prave movi-
tati.

Toni: I jesu moj Vlaho!

Vlaho: E kad je tako idem.

ti večeras u sv. Vlaha na Roza-
rije i blagoslov pa ću kad se bu-
de kantat: ,, Od kuge glada i ra-
ta . . . — ja kantat ovako: »oOd
kuge glada i rata. skule u Trebi-
nju, disbarkavnja Orlanda piđama,
potestata, Vasa, Jova,Rista, i onijeh
što su šljegli i što imaju šljegnut,
(u sebi nedaj moj sv. Vlaho)
oslobodime gospodine.“

Toni: Zbogom Vlaho, Bog i
sv. Vlaho čuli te i subito uslišali.

Vlaho: Zbogom Toni, budi
sikur, već me je mezo usliše, a
a resto će kad se riješi ono hrvat-
sko pitanje !!!

BRAĆA ZLOŠILO
DUBROVNIK

 

 

 

 

S