Lumer: gladni. ko DUBROVNIK 17. februara 1912. Godina: skupa. - Abonamenat za estero: u perperima i dinarima (bez rićevute). - Za Dubrovnik: še- sticu. i: LUKJERNAR Avize ne pri- mamo za ne činit konkoren- cu tabelama. Manoskrite pri- je nas sekve- strala posta. $ Ta Responsabili redatur: na skupštini. Izlazi ispod skala. | Mojijem leturima. Nikad nijesan ni u snu snijevo, a sigurno nijeste ni vi, moji dragi leturi, da ću jopet kapitat na svijet. Lani su vragovi iskopali ultimi Skan- dalet, koji je u naša stara vremena grijo skute, a sada je tokalo da se negje ispod skale namjere i na mene. Ja san mislio, da će mi kosti sasvijen izagnjet i da više neću arivat vigjet svjetlos božiju, ma kako ova Srska Mužika, prije nego učini njezin veljun premetne svaki kantun, tako se in- - trala i na mene, te me iznijela ispod skale, digla s mene ono zelene mufe, lustrala me, tisla mi u svaki nosak po jedan stijenj, kanula nekoliko kapi uja, i tako san kostret, da van dva- desti i četiri ure svijetlin. Ali prije nego van finen svijetlit, pripovigjeću van jednu moju antiku aventuru: .Jedanput je po noći kapito kortegjatur gospogje Luce, jer jon je gospar te noći imo servicio. Bila je neka ura pa kako su se sramili is- pred mene kokolat, on ti oslini prst . i stisne mi stijenj, mislio sam da će mi duša izlećet. Ali mu ni ja nijesan osto dužan, jer san mu oparijo prs da mu je osto priš za setemanu dana. Kako su se karecali, ne umijen van rijet, a nije ni skladno, ma se vi možete gja imagjinat. Znan, da in se ili dodijalo, ili, jer je gja bila neka ura, tokalo ih da se rastanu. Opet mi užežu stijenj, da im posvijetlin niz skale. Što još nijesi legla?“ vikne im- provizo gospar iz korte. Gospogji Luci oslabi ruka, i ja van se počnen tombulat niza skale. Koje su se kvestijoni iza tega dogodile, ne znan van, ali samo znan to da san iza toga kapito ispod skale, i tu bi siguro kosti ostavio, da me ovega puta nije izvukla okazion veljuna od mužike. I sad san van aprofito od momenta, da vidin, je li štogoć ostalo od naše starine. Che differenza! Mogo bi me Diogen uzet i sa mnon iskat neke stvari, ne bi hi više mogo nać. Ni konkorenca kontra meni nije u: Dubrovniku učinila progresa. Vidin da letrika na nekin mjestima svijetli tako, da još iman intencijon učinit supliku, da pušte mene da malo po- svijetlin. Ali su mi gja rekli da se ne mučin, perke da valja supliku con mano propria učinit tudeški, a ja van to ne umijen. Zato kad mi je taki destin, prije nego umren, doću van svijetlit vrhu gvantijere na veljunu, pa ako vidin da ko nije do ili poslo za mužiku, iznijeću mu kroz folje ime, kako što je redatur ,Crljene“ učinio za one što su pošli ua bal od lege. Dunkve da van se to ne dogodi dogjite svi sutra na veljun i bacite na gvantijeru vrhu koje ću ja ovega puta svijetlit. Z Bogon i do vigjenja, vaš Lukjernar. Junak dana! Ja Vam se prestavljam Sa biografijom, "Pa ako treba _1 sa fotografijom. Covuljak sam ozbiljan Ho anche presenza, Ovako je htjela Divina providenza. Na daskama Thalije Pravi sam artista U parti bufona Velik spećalista. Rođen iza gospe Pod Priekijem stojim, Sa svakim se poslom bavim I teško se znojim. Za izvojštit kruna Roncam kako muha Svukud se otucam Za donijet doma kruha. Ako montam skalu Od opere pije NARODNA REKUBLIKA HRVAT 6. 74 a RVATSKA MUČNA BIBLIOTSKA— oROVNIK Ć- 38 tw Štamparija na rotu. Ili koju drugu To sramota nije. Ako sam hodio Kadgoć u dum Mata U gospara Pera, U kojeg Hrvata. Ili molio konsilj IP Aministracion Za sigurat sebi Jednu pozicion. To ništa ne smeta _I drugi se muču Svaki na svoj način Samo da što skuču. Pa ako sam negda Bio tako ardit, Za agvantat mjesto Promjenuo partit. Ako sam dečido Da bradu obričim, To je kapačitat Sa kojom se dičim. Jer kad sam se jednom Partitom trasformo Za kompletat poso I facu sam sformo. Ako sam dečido Pitat i pension, Diventat kafitjer Za bolju provigjijon. Ako mi je u tom Huda sreća bila Pa xi sul piu bello Juha se prolila. Baldo mi je manjko Alla parola data Tad sam bio kostret Poslat sve od akta. Pa sam opet tento Trčati po gradu . Mizeriju plakat Da mi mjesto dadu. Sad ti pobro živem Ko bubreg u loju I vazda arivam Da izide na moju. Ako Admirinda Ako imprezama Ako karnevalom Ako tabelama. Vazda nešto bušnem Skucam koju krunu I tako natrpam Moju kesu punu. A sad kad si ovo Finuo pročitat Mislim da ćeš rijet To je.... kapačitat!