EOMAR

1919.

 

va, kandiljeri, pjati, ožice, pan- -

taruli, kačuli, kotli. Kad arivaju
na Placu iz arije, neka stoji pu-
plika atento; da zgrabi svak svo-
je, samo nemojte da ko fali, pa
uzme onu rekamanu romjenču
što je bila u dvoru ona je tuđa
proprietat. — Toliko za regulu
publici o festi i regalu na sv.
Vlaha...

*

“
Culi smo da su neki arivali iz

Zvicere. Kako pripovjedaju, para '

da naši posli idu na konferenci
in ordine. (Op. Ur. Čuli smo da
su oni puno fatigali oko naše
stvari. Evala im.)

*

Spiro se tuži, da nema više
profita od onezijeh užina i ve-
čera nekih činovnika s nekim
komardarima, a tomu da je naj-

više kriva Jugoslavija.
*

Čujemo da će sad i na križ,
što ga je Austrija regalavala,
biti nešto paušala, svoj kapaćoj
čeljadi što su primili, a special-
mente ribarima što su in ordine
tukli s barbunima, dobrim smu-
dutima, olignjima i zubacima,
tako možemo augurati i našemu
Vicku. KO

* a

Dum Jozo se tuži, da mu o-
vega puta Božić nije pošo .ala-
vija, perke nije mogo da dobavi
njanke jednu

što mu oko nosa smrdi.

*

Videli smo Maru malu u gra-
du. Govori da ne bi, njanke per
la: penitenca, arivala, ma da je
sanio zato arivala, da vidi ko će
ardiškati njezinoga zeta, nepri-
miti u službu: ,Ma kako da ne!
Još bi se i to ćelo? Što vam se
para ? On je, per bačco, kapetan
od dandarmarije, sempre fedelo
alla bandiera. Pa molim vas đe

su one puste zdonfade u hotelu /

s našom dragom čeljadi. Gos-

par Rerikin, mađor Lorenco, gos-
par Volta, a ko bi ih svijeh na-

-ljezu, da;

,Regalitas“ da _
profuma oni grubi voni od tuca

broji A mii vas: bilen oni“

dan, s a do uha, e anco-
ra questo
ja sve akorodati !“

 

Iz dubrovačkijeh elegija.

ki I podigoše se Du-

brovačka vlastela, diusto kad je

mužika frenčeza udarala Marsi-

Ši e u njima još

živi antika krv za barufe
mor per la verita ?

i a-

 

Diskoras na Poljani.
Vlaho: Dobro jutro Ivo! Odkad
te nijesam vidio čoe'če blaže-
ne oči, ma đe si živio ?
Ivo: A znaš, u Vjeni!
Vlaho: Ma reci .mi, što se do-
godilo tamo ? Je si li bio na
funeralu pokojnice ?

Ivo: Ne govori mi o temu, vi-

dio sam što neću nikad.
Vlaho: Bi ćeš vidio funero, je li?
Ivo: Da. Nikad takog funerala

nijesam vidio. Kapsa je bila

pokrivena paučinom, uz nju

četiri metle i četiri pale a za:

njome magazinjeri, počimljuč
od onih s galunima sve do
onijeh malijeh s jednom zvjez-
dom (frajtera) špijona financa

ece. E Bog joj se duši smi-

lovao bila je dobra žena.
Vlaho: E, što ćeš moj Ivo, kako

ko živi tako i svrši. A što je

od Karleta 2
Ivo: Karleto, čuo. sam, da se ra-

komatido | našemu Torti, da on

zna onu njegovu. Da progo-
vori za kralja Jugoslavije. Jer
Torta govori, da se po njemu
pod vladom pokojnice: najlak-
še do galuna dolazilo i senza
merito, € per queste cose vaja
se za njega zauzeti. :
Vlaho : E_moj dragi Ivo, da si
ti bio u gradu pa da si vidio
kakva je bila festa na prvi
novembra sve su kuće bile

inbandjerane. Samo jedna nije'

imala bandjere. A znaš zašto?

Pokojnik, dok je bio živ, vazda |

je inbandjeravo bandjerama

vorebbe ? Ma to ću.

a polenoš a iza dnjšgova šntirii

: udovica, sve do prvog novem-
bra, a poslije više nije.

Ivo: Ma reci mi, dragi Vlaho,
da se razumijemo, koji je to
pokojnik? >.

Vlaho : Ma znaš, čo'eče, to ti je
oni di forte podumienta e di
buona statula..

Ivo: Aha, aha! Razumijem te,
moj dragi Vlaho, zašto nema
više bandjera, perke ima. je-
dan gospar u nje na alođu,
pa ti ona ide kako on reče.
A što ćeš, vaja da: preživi i
ona. Ma recimi Vlaho što je
od našega Dum Mata ? Je li
živ ? Nevidim ga!“

Vlaho: A jes'! Doček'o je i on
što mu je najmilije bilo. Nego
što ćeš, prvi dan se je malo
preio pa mu je naudilo izio
je ručku jednog Sr... leša,
objedu pečena, a večeri in u-
mido pa mu je došlo malo
febre i sad čini kuru od Kar-
sbada. iš

1vo:-E Vlaho, Vlaho ti si veliki
vrag i porad tyog šporkog
jezika, bićeš pečen na gradi-
kulama, ko sv. Lovrjenac. Ne-
go ti si provi Korr. biirro, pa
mi pripovidi malo a što je od
goba, pjevali još? ..

Vlaho; I kako! Tako stupendo,
da ga je perfin komandanat
pohvalio.

Ivo: Viđi vraže! Danu. mi pri-
poviđi kako je to bilo ?

Vlaho: Pripoviđećuti, ma znaš,
subito ti govorim, da su mi
tako pripoviđeli, ilo ćeš vje-
rovat možeš. — Pošo mu je
pročitati, njegovu novu poeziju
o kralju Petru; da bi mu on
reko njegov .parer. Pa znaš
što mu je rek'o ? Da ga gusta
puno više, nego one poezije
što ih je skomponjavo Hab-
sburgu.

Ivo: Bravo! Lijepo mu je skico.
Vlaho E, moj Ivo, neznaš ti ni,
"po mise, što ti se sve doga-
- đalo ovđe, perke si živio u Vje-
ni, ma  resta tempo za rakon-'
tat. Đe ti i aprovizačijon ? To.