EOMAR 1919. va, kandiljeri, pjati, ožice, pan- - taruli, kačuli, kotli. Kad arivaju na Placu iz arije, neka stoji pu- plika atento; da zgrabi svak svo- je, samo nemojte da ko fali, pa uzme onu rekamanu romjenču što je bila u dvoru ona je tuđa proprietat. — Toliko za regulu publici o festi i regalu na sv. Vlaha... * “ Culi smo da su neki arivali iz Zvicere. Kako pripovjedaju, para ' da naši posli idu na konferenci in ordine. (Op. Ur. Čuli smo da su oni puno fatigali oko naše stvari. Evala im.) * Spiro se tuži, da nema više profita od onezijeh užina i ve- čera nekih činovnika s nekim komardarima, a tomu da je naj- više kriva Jugoslavija. * Čujemo da će sad i na križ, što ga je Austrija regalavala, biti nešto paušala, svoj kapaćoj čeljadi što su primili, a special- mente ribarima što su in ordine tukli s barbunima, dobrim smu- dutima, olignjima i zubacima, tako možemo augurati i našemu Vicku. KO * a Dum Jozo se tuži, da mu o- vega puta Božić nije pošo .ala- vija, perke nije mogo da dobavi njanke jednu što mu oko nosa smrdi. * Videli smo Maru malu u gra- du. Govori da ne bi, njanke per la: penitenca, arivala, ma da je sanio zato arivala, da vidi ko će ardiškati njezinoga zeta, nepri- miti u službu: ,Ma kako da ne! Još bi se i to ćelo? Što vam se para ? On je, per bačco, kapetan od dandarmarije, sempre fedelo alla bandiera. Pa molim vas đe su one puste zdonfade u hotelu / s našom dragom čeljadi. Gos- par Rerikin, mađor Lorenco, gos- par Volta, a ko bi ih svijeh na- -ljezu, da; ,Regalitas“ da _ profuma oni grubi voni od tuca broji A mii vas: bilen oni“ dan, s a do uha, e anco- ra questo ja sve akorodati !“ Iz dubrovačkijeh elegija. ki I podigoše se Du- brovačka vlastela, diusto kad je mužika frenčeza udarala Marsi- Ši e u njima još živi antika krv za barufe mor per la verita ? i a- Diskoras na Poljani. Vlaho: Dobro jutro Ivo! Odkad te nijesam vidio čoe'če blaže- ne oči, ma đe si živio ? Ivo: A znaš, u Vjeni! Vlaho: Ma reci .mi, što se do- godilo tamo ? Je si li bio na funeralu pokojnice ? Ivo: Ne govori mi o temu, vi- dio sam što neću nikad. Vlaho: Bi ćeš vidio funero, je li? Ivo: Da. Nikad takog funerala nijesam vidio. Kapsa je bila pokrivena paučinom, uz nju četiri metle i četiri pale a za: njome magazinjeri, počimljuč od onih s galunima sve do onijeh malijeh s jednom zvjez- dom (frajtera) špijona financa ece. E Bog joj se duši smi- lovao bila je dobra žena. Vlaho: E, što ćeš moj Ivo, kako ko živi tako i svrši. A što je od Karleta 2 Ivo: Karleto, čuo. sam, da se ra- komatido | našemu Torti, da on zna onu njegovu. Da progo- vori za kralja Jugoslavije. Jer Torta govori, da se po njemu pod vladom pokojnice: najlak- še do galuna dolazilo i senza merito, € per queste cose vaja se za njega zauzeti. : Vlaho : E_moj dragi Ivo, da si ti bio u gradu pa da si vidio kakva je bila festa na prvi novembra sve su kuće bile inbandjerane. Samo jedna nije' imala bandjere. A znaš zašto? Pokojnik, dok je bio živ, vazda | je inbandjeravo bandjerama vorebbe ? Ma to ću. a polenoš a iza dnjšgova šntirii : udovica, sve do prvog novem- bra, a poslije više nije. Ivo: Ma reci mi, dragi Vlaho, da se razumijemo, koji je to pokojnik? >. Vlaho : Ma znaš, čo'eče, to ti je oni di forte podumienta e di buona statula.. Ivo: Aha, aha! Razumijem te, moj dragi Vlaho, zašto nema više bandjera, perke ima. je- dan gospar u nje na alođu, pa ti ona ide kako on reče. A što ćeš, vaja da: preživi i ona. Ma recimi Vlaho što je od našega Dum Mata ? Je li živ ? Nevidim ga!“ Vlaho: A jes'! Doček'o je i on što mu je najmilije bilo. Nego što ćeš, prvi dan se je malo preio pa mu je naudilo izio je ručku jednog Sr... leša, objedu pečena, a večeri in u- mido pa mu je došlo malo febre i sad čini kuru od Kar- sbada. iš 1vo:-E Vlaho, Vlaho ti si veliki vrag i porad tyog šporkog jezika, bićeš pečen na gradi- kulama, ko sv. Lovrjenac. Ne- go ti si provi Korr. biirro, pa mi pripovidi malo a što je od goba, pjevali još? .. Vlaho; I kako! Tako stupendo, da ga je perfin komandanat pohvalio. Ivo: Viđi vraže! Danu. mi pri- poviđi kako je to bilo ? Vlaho: Pripoviđećuti, ma znaš, subito ti govorim, da su mi tako pripoviđeli, ilo ćeš vje- rovat možeš. — Pošo mu je pročitati, njegovu novu poeziju o kralju Petru; da bi mu on reko njegov .parer. Pa znaš što mu je rek'o ? Da ga gusta puno više, nego one poezije što ih je skomponjavo Hab- sburgu. Ivo: Bravo! Lijepo mu je skico. Vlaho E, moj Ivo, neznaš ti ni, "po mise, što ti se sve doga- - đalo ovđe, perke si živio u Vje- ni, ma resta tempo za rakon-' tat. Đe ti i aprovizačijon ? To.