ko: GE 27. febrara. SKRPIUN 3. pađina. Na znanje. Govori se da će fran- ćezi odnijet Penatur, perke da je i on bio rajnice Austrije. (Oser. red.: Žalimo da Bočina nije živ, perke bi on "protesto da je Penatur bio vazda naš). e Diskoras na Poljani. Vlaho : Dobro jutro Ivo! Svadićemo se ja i ti. Bio si obećo da ćeš se češće javit, ma te nema ni na tir od puške. Nego sam te ja isto ulo- vio. Onomadne sam te vidio prik- veče, kako trčiš pun soklina i so- klinčića pu doma, oli se još stra- šiš da ćeš od glada umrijet? Ivo: Jadan Vlaho, znaš koga upekne zmija boji se i od gušterice. Vlaho : Blago se tebi moj Ivo! Ja ti '\ memislim za ništo. Come la vien- vien. Nego ti imaš bit našo kakvu kavu da te forniškava? Ivo : A što ćeš! Učinio sam ti kono- šencu s onijem gosparom, od one soćetati na stradunu, pa mi on pro- kura znaš . . . ma buona persona. Oservo sam, odkad je on na dire- cioni imamo svakoga blaga božjega. Pa, de resto, on se misli za. grad a i za drugu čeljad. Per esempio govoru, da je bilo dećidano za grad, dva vaguna kože za crevlje, ma jerbo je on vidio da u gradu ima svak dobre crevlje, tako je poslo Kad izvedu novu racu Da će s našijem, mesti placu, ' Godišta su prikazala, Da je bila sve to šala, Jer su s' vjetrom rad poznale _ Da su bolje naše hale, Da preakuli, puno polje Pjeva i trpi sve nevolje, Da s popitom, kad je al' muro Kinez krepa, a naš duro I kad se dobro izhraše Trepti žešće pjeva jače, Dakle i danas, pušti stati, Dobar kokot valja zlati Da je vrijeme kad su junci Pribivali gdje sad kunci Kokota vrh, viva Dio : Sred otara uzvisio A pod njime popa u stoli Sov'jem svjetina da ga moli. ,Oče naš, pred tvoje lice Evo t' jedne sirotice, K'ate vapi danom noći, Da po suhu i po moru Uspjevaš joj vazda zoru S običajem kukurjeke Tako budi po sve vjeke. neđe drugo de nemaju. Pa na pri- mjer i to sam čuo, da su bila de- ćidana i četiri vaguna patata i dru- gijeh stvari, ma giacchč u nas ima svega cijeno, tako je spediško sve u Bosnu i drugovđe, đe nema ništa, . e in somma, in una parola, buon diavolo. Ma što je najviše senza in- teresse. A našijem negociantima stoji dobro, tanto per cento..! A đe je pusta roba što jedistribuiškava nji- ma, puna negocija: garbuna, luča, metala, patine, kartefine. Moj Vlaho, da bi Bog do da imamo desetak onakijeh ljudi, oni bi osiromašili od velike pravednosti, a mi bi smo obogatili. Ma de resto svi su oni di buon cuore. Đe ti je molim te Đuro, Pero, Mato ma to su ti ezem- - . plari. Vlaho: Ha, ha, ha! Ma bogati Ivo što prdiš danas? Vidi se da si živio u Vjeni đe ima dosta Zuđela. Ma ko ti je to priljepio ? Nemoj mi do- lazit s takijem spropozitima, per- ke ti znaš mene..! Tako ti duše, koga mi on raprezentava za benefa- tore! On je ovđe arivo con pochi, znaš — eon po-chi i nagrnuo se, razumiješ li, na-gr-nu-o0. Oni s im- poste imo je nešto što je redito, a od prve plate, nakupio se kuća i pun bankanota. A Pero što plače mrtvoga za impapanat živoga. A Mato pun sinćeritati — i još mi ti tu čeljad adoravaš 2?! A-a da si re- ko kad je bila ono prva, kad su bila naša čeljad, patrijoti. Perezem- pio, stari je bio spećialista u tijem stvarima, molto pratico, on nije nijednoga od naše klase išćero. A- kad bi se tužio koji od gospara reko bi: ,To nenji pravda ja vam dam vreću, a ne pul kilu razomiš!“ A đe ti je oni iz Gruža? On je dva puta više spendo nego je donio iz Amerike, da nije bilo staroga, bio bi osto na sre puta. To su ti moj Ivo čeljad. A đeti je oni što je bio u Pera za škrivana ?! Che cara a- nima! Ma perfino nije tio poć u soldate za da može pomoć pupli ki. Pripovjedali su mi da je bar- bune peko u karti i dijelio ih si- romasima. Moj. dragi Ivo to su ti čeljad di Kartelo. A njesam ti spo- menuo onega s poste, on je osto bez gaća, a oni što je bio respicje- nat od finance? Bogati, Bogati, kad bi sve čijo pripoviđet, to bi se ćelo tri dana, nego ću ti drugi put pro- segviškat': Ivo : Prosti Vlaho, ja sam mislio da su oni benefatori — a znaš, ne- moj se iritavati, perke ja nijesam živio u gradu, zato bi mi bilo dra- go, da mi što pripovidiš. Nego, reci mi, može li sekomu rijet onako što je istina. Vlaho : Ne vraže, zašto ćeš se uvesti u napas, znaš neki naši I........ imadu još u glavi oni partit. Iuo: Moj Vlaho, ja nijesam zno zato, perke sve govoru od libertati pa sam mislio da se može rijeti komu, ono što mirita. V/.: Molimte Ivo ostavi i negovori o temu za sad, resta tempo, nego recimi je li te gustala festa na sv. Vlaha ? Ivo: A-a imenso! Što će se bit ko- god jedio. V7.: E, vidiš, ma kad su mene spe- diškali u soldate rekli su mi: ,Ne jedi se Vlaho. Fala Bogu!“ Dun- kve neka se sad oni jedu. Ivo: Poj s vragom, oli si i ti bio u soldatima? Ma nijesi mi tio pri- poviđet. V/.: Kako ću ti pripoviđeti kad te malo vidim. Pa i ti obljetaš tamo amo, vrag bi zno za vaše sekre- teće. I/vo: Moj Vlaho danas nijesi dobre volje. Sve govoriš nešto metafoliko. Nego reci mi kako si prošo festu. VI.: Nončemale ! Ivo: Vazdan te nijesam vidio, imaš 'bit sikuro vrtio ražanj; samo u večer sam te vidio kad si se došo grličat. : V/.: Aha, dđusto si indovino, prošla su vremena ražnja za nas. Prik ve- čer sam se pošo grličat, pa mi je prisjelo. Dum Antun grličavo pri sv. Lucijom. Vidim čeljad đe se ti- skaju, pa pošo i ja. Bio je kala mene jedan prijatelj. Vidimo Boža de maha rukama. mislili smo da je komu pridošlo, te polako, polako, dokle smo došli. Kad što!? Dum Antun da neće grličavat, nego da se ide okolo. A sad, hoću te ja, izić. E počekaj malo dokle je odu- šilo i približi se. Kad što ćeš vi- soldaški