ko:

GE

27. febrara.

SKRPIUN

3. pađina.

 

Na znanje. Govori se da će fran-
ćezi odnijet Penatur, perke da je i
on bio rajnice Austrije. (Oser. red.:
Žalimo da Bočina nije živ, perke bi on

"protesto da je Penatur bio vazda naš).

 

e
Diskoras na Poljani.

Vlaho : Dobro jutro Ivo! Svadićemo
se ja i ti. Bio si obećo da ćeš se
češće javit, ma te nema ni na tir
od puške. Nego sam te ja isto ulo-
vio. Onomadne sam te vidio prik-
veče, kako trčiš pun soklina i so-
klinčića pu doma, oli se još stra-
šiš da ćeš od glada umrijet?

Ivo: Jadan Vlaho, znaš koga upekne
zmija boji se i od gušterice.

Vlaho : Blago se tebi moj Ivo! Ja ti

'\ memislim za ništo. Come la vien-
vien. Nego ti imaš bit našo kakvu
kavu da te forniškava?

Ivo : A što ćeš! Učinio sam ti kono-
šencu s onijem gosparom, od one
soćetati na stradunu, pa mi on pro-
kura znaš . . . ma buona persona.
Oservo sam, odkad je on na dire-
cioni imamo svakoga blaga božjega.
Pa, de resto, on se misli za. grad
a i za drugu čeljad. Per esempio
govoru, da je bilo dećidano za grad,
dva vaguna kože za crevlje, ma
jerbo je on vidio da u gradu ima
svak dobre crevlje, tako je poslo

 

 

 

Kad izvedu novu racu
Da će s našijem, mesti placu, '
Godišta su prikazala,
Da je bila sve to šala,
Jer su s' vjetrom rad poznale
_ Da su bolje naše hale,
Da preakuli, puno polje
Pjeva i trpi sve nevolje,
Da s popitom, kad je al' muro
Kinez krepa, a naš duro
I kad se dobro izhraše
Trepti žešće pjeva jače,
Dakle i danas, pušti stati,
Dobar kokot valja zlati
Da je vrijeme kad su junci
Pribivali gdje sad kunci
Kokota vrh, viva Dio :
Sred otara uzvisio
A pod njime popa u stoli
Sov'jem svjetina da ga moli.
,Oče naš, pred tvoje lice
Evo t' jedne sirotice,
K'ate vapi danom noći,
Da po suhu i po moru
Uspjevaš joj vazda zoru
S običajem kukurjeke
Tako budi po sve vjeke.

neđe drugo de nemaju. Pa na pri-
mjer i to sam čuo, da su bila de-
ćidana i četiri vaguna patata i dru-
gijeh stvari, ma giacchč u nas ima
svega cijeno, tako je spediško sve
u Bosnu i drugovđe, đe nema ništa,

.

e in somma, in una parola, buon

diavolo. Ma što je najviše senza in-
teresse. A našijem negociantima stoji
dobro, tanto per cento..! A đe je
pusta roba što jedistribuiškava nji-
ma, puna negocija: garbuna, luča,
metala, patine, kartefine. Moj Vlaho,
da bi Bog do da imamo desetak
onakijeh ljudi, oni bi osiromašili
od velike pravednosti, a mi bi smo
obogatili. Ma de resto svi su oni
di buon cuore. Đe ti je molim te

Đuro, Pero, Mato ma to su ti ezem- -

. plari.

Vlaho: Ha, ha, ha! Ma bogati Ivo što
prdiš danas? Vidi se da si živio u
Vjeni đe ima dosta Zuđela. Ma ko
ti je to priljepio ? Nemoj mi do-
lazit s takijem spropozitima, per-
ke ti znaš mene..! Tako ti duše,
koga mi on raprezentava za benefa-
tore! On je ovđe arivo con pochi,
znaš — eon po-chi i nagrnuo se,
razumiješ li, na-gr-nu-o0. Oni s im-
poste imo je nešto što je redito, a
od prve plate, nakupio se kuća i
pun bankanota. A Pero što plače
mrtvoga za impapanat živoga. A
Mato pun sinćeritati — i još mi ti
tu čeljad adoravaš 2?! A-a da si re-
ko kad je bila ono prva, kad su
bila naša čeljad, patrijoti. Perezem-
pio, stari je bio spećialista u tijem
stvarima, molto  pratico, on nije

nijednoga od naše klase išćero. A-

kad bi se tužio koji od gospara
reko bi: ,To nenji pravda ja vam
dam vreću, a ne pul kilu razomiš!“
A đe ti je oni iz Gruža? On je dva
puta više spendo nego je donio iz
Amerike, da nije bilo staroga, bio
bi osto na sre puta. To su ti moj
Ivo čeljad. A đeti je oni što je bio
u Pera za škrivana ?! Che cara a-
nima! Ma perfino nije tio poć u
soldate za da može pomoć pupli
ki. Pripovjedali su mi da je bar-
bune peko u karti i dijelio ih si-
romasima. Moj. dragi Ivo to su ti
čeljad di Kartelo. A njesam ti spo-
menuo onega s poste, on je osto
bez gaća, a oni što je bio respicje-

nat od finance? Bogati, Bogati, kad
bi sve čijo pripoviđet, to bi se ćelo
tri dana, nego ću ti drugi put pro-
segviškat':

Ivo : Prosti Vlaho, ja sam mislio
da su oni benefatori — a znaš, ne-
moj se iritavati, perke ja nijesam
živio u gradu, zato bi mi bilo dra-
go, da mi što pripovidiš. Nego, reci
mi, može li sekomu rijet onako što
je istina.

Vlaho : Ne vraže, zašto ćeš se uvesti
u napas, znaš neki naši I........
imadu još u glavi oni
partit.

Iuo: Moj Vlaho, ja nijesam zno zato,
perke sve govoru od libertati pa
sam mislio da se može rijeti komu,
ono što mirita.

V/.: Molimte Ivo ostavi i negovori o
temu za sad, resta tempo, nego
recimi je li te gustala festa na sv.
Vlaha ?

Ivo: A-a imenso! Što će se bit ko-
god jedio.

V7.: E, vidiš, ma kad su mene spe-
diškali u soldate rekli su mi: ,Ne
jedi se Vlaho. Fala Bogu!“ Dun-
kve neka se sad oni jedu.

Ivo: Poj s vragom, oli si i ti bio u
soldatima? Ma nijesi mi tio pri-
poviđet.

V/.: Kako ću ti pripoviđeti kad te
malo vidim. Pa i ti obljetaš tamo
amo, vrag bi zno za vaše sekre-
teće.

I/vo: Moj Vlaho danas nijesi dobre
volje. Sve govoriš nešto metafoliko.
Nego reci mi kako si prošo festu.

VI.: Nončemale !

Ivo: Vazdan te nijesam vidio, imaš
'bit sikuro vrtio ražanj; samo u
večer sam te vidio kad si se došo
grličat. :

V/.: Aha, dđusto si indovino, prošla
su vremena ražnja za nas. Prik ve-
čer sam se pošo grličat, pa mi je
prisjelo. Dum Antun grličavo pri
sv. Lucijom. Vidim čeljad đe se ti-

skaju, pa pošo i ja. Bio je kala

mene jedan prijatelj. Vidimo Boža
de maha rukama. mislili smo da je
komu pridošlo, te polako, polako,
dokle smo došli. Kad što!? Dum
Antun da neće grličavat, nego da
se ide okolo. A sad, hoću te ja,
izić. E počekaj malo dokle je odu-
šilo i približi se. Kad što ćeš vi-

soldaški