Lumer Uskrsni. Toliko sam ćela rijet da znadu oni što me probokavaju: ,Mare svršila je gvera!“ Na Brgatu u aprilu 1919. Mare Gigičuša trgovkinja velika posjednica IL a ita Maši dopisi. Novi (Boka). Ovgje ti moj dragi Golube odkad je arivala srska vojska počeli su da i katolici slave krsnu slavu. Izabrali su po jednoga sveca, koji im se najviše dopada i udri da se fraja, perke je — krsno ime! Gospar Trklje je baš nazad neko- liko dana slavio slavu, i ako nije is- pala onako kako treba. Druge godine biće sve u redu kako u pravog sr- bina-pravoslavnog. Govore, — perke ja sam vam bio zatvoren, — da je baš on mnogo zadužio Novi, perke da nije bilo njegova golokuda, polo- vica Novoga bila bi krepala od gla- di, nego srećom on negje kupio go- lokud po 4 šestice, a prodo ga po 1 fjorin i 20 solada, pa tako salvo mno- ge od katastrofe. U ostalom nije to čovjek trgovac, on 'se za brijeme gvere najviše bavio politikom, nego je uvidio kako narod crkava, pa go- vori, hajde da mu pomognem. Op- ćina, kako čujem, misli ga dikjarat počasnijem gragjaninom i štogod mu regalat. Ovo dana, anke, bila je skupština provizacije za podijelit dobit, pa vaja da se dogodi veliki skando i da se gospoda članovi Košeta i Repica na skupštini potuku, pa tako je presi- denat skupštinu odgodio za drugi put kad se stvari smire.: o D. Radikal. Našijem abonatima! Avertiškavamo sve one koji ušće- budu prolegat ,Goluba“ i budu ku- riozni vigjet je li im ,,Golub“ česti- to Uskrsenje, vaja prvi lumer da platu subito u gotovo. Ovi lumer ne spediškavamo nikomu ala maka, nego svak vaja da izbursa 25 sola- da. Ovi lumer nase ne primamo, nego kad ga se kupi i prolega — neka ga se spremi u buro i čuva, jer će ,Golub“ izać (ako ovi lumer dobro prospera!) više puta, pa onda na koncu godišta - ima. ćete lijepu kolecion za regalat ,onomu, koga najviše ćutite a nesmijete mu rijet. Redacion. GOL UB. Lokala kronika. Preko šetnje na Placi. Gospar De- lija ofićo s jednom steloim na ramenu, šetajući se jedne nedjelje preko Place zajedno sa sinjorinom Ijubicom, vas u nju upit, prišapne jon na uho: Oh draga sinjorina Ljube, da ste tako li- jepi sprijeda, kao stragza, ovi čas bi vas pojubijo ! — Sinjorina Ljubica ti ni pet ni šes, nego: A ja vam dragi moj, puštavam, da me onda pojubite ondje gje govorite da sam lijepa. — Šjoperi. Nazad malo bremena uči- nili su bili u nas skulari šjoper. Ni- jesu dva dana išli na skulu — nego demostrativno šetali placom. Sreća da je to malo duralo, perke altrimen- ti koji bi hi vrag mogo trpjet? Još su bili i povere preparande uvukli u šjoper. Sva sreća gje nemamo vele Mora u gradu, jer da su, per kazo učinili ovo dok su bili mori — jako lijepo bi se bili divertiškali. Poslali su i nekakvu rezolucijon na upravi- teljstva, ma kako je jako radikala i dugačka k6 konavoska kobasica ne možemo je puplikat u našemu ma- lomu golubu. Jedno pismo. Naša redacijon pri- mila je od jedne jako simpatike si- njorine ovo pismo: Dragi Golube, vi- še nam je dognjavio gospar Prodanić što šeta po placi ko ofićo štapićom u ruci, cujajući se desno-lijevo ko kakva bačva, misleći da smo sve in-. fisane u njega. Molimo njegove pri- jatelje da ga stavu malo u formu, oli da ga spediškaju u kakav sanatorij barem za neko brijeme, erbo i tako mu naša arija ne čini dobro — nešto je profilo. — (I mi, difati s naše stra- ne, bi mu preporučili promjenu arije. — Oserv. Redacioni). Demokracija. Ultimi ,Osinjak“ pla- če, perke neka čeljad dolazu u kafu . komunalu, koja prije nijesu imala ko- ragja poć ni u Šunje. — Žo mu je poveretu! Možda je mislio da u ka- fu komunalu može samo doć oni alla Dr. ili conti, eććet., oli oni čombo što je proponjo. — to je dragi moj nekad DIOSA SD Pi eo Sa jedne iraje. Jedna gospogja iz velikijeh krugova (aristokracion) uči- nila je jedne večeri u sebe doma fra_ ju, na koju je invitala franćeze i ame- III. pagjina. rikane ofićale. Jedan ofićo, što se je! s njome najviše do u ćakule zapita je: Jelte gospogja, zašto megju nama ne vidim ni jednoga srskoga ofićala ? Možda ih nijeste pozvali? — Gospo- gja mu s tonom od ,visokoučtive“ odgovori: Monsieur, ima megju njima lijepijeh i sinpatikijeh, ali u ponaša- nju su svi jednaki, pušti im prst a oni ti šćepaju cijelu ruku i iđu br€ daleko dalje i - Igro se na soldata. Jedan mali sku- lar je mislio da svak može diventat ofićo, komugod može mama učinit vestit, pa počme mamu sekavat da mu učini vestit od ofićala, a on jon obeća da će jako lijepo učit. Majka nemogavši ga više trpjet gje se vrti okolo kotule, kontenta ga. Jed- noga dana mali vas arajdan šeto je preko place, kad odjedanput mu se prezenta jedan semplići soldat i bez pardona odpara mu zlatne galune s ramena. Mali jadan pobjegne doma plačući da se potuži mami, a mama ga dočeka: Moj sinko, ono nije bilo za tebe! Ti si, konavjanin, i za tebe su, dokle ne svršiš skulu samo širo- ke gaće, džamardan i crjena bareta. Kad lijepo svršiš skulu onda ću te obuć u civilo. Mali je ovo dana sva- komu u gradu činio mrtvu kompasijun. Na komuni. U nas na komuni u kanćelariji imadu tri impjegata, i sva trojica imaju ime Ivo. — Jedan g0s- par ulazeć u kancelariju reče im; O evo me megju tri Iva, sad bi mogli krstit magarca! —/A jedan ćeti od njih onako hladnokrvno: — Dobro ste nam došli! Od direcioni teatra. Kako je došlo proljeće, ma al solito, svak ti sad trči k nama u Dubrovniku, pa je ćela doć i Osječka opera, nego sreća naša di- recion od teatra im je odma telegra- fično odgovorila da im u Dubrovniku - nema mjesta, erbo je u teatru čine- matograf. I tako lijepa Jelena i Bo- sonoga plesačica namjesto u Dubrov- nik, vajaće da uhitu rotu put druge strane. Nema do nadaleko naše di- recioni .od teatra, da nije njih, mož- da bi nam dodjali sa svakijem dife- rentijem operama i operetama, a ona- ko mi imamo ćinematograf svaki dan i vazda diferente ćinematografije za cigle tri krunice; 3