Lumer Uskrsni.

Toliko sam ćela rijet da znadu oni
što me probokavaju: ,Mare svršila
je gvera!“

Na Brgatu u aprilu 1919.

Mare Gigičuša
trgovkinja velika posjednica
IL a ita

 

Maši dopisi.

Novi (Boka). Ovgje ti moj dragi
Golube odkad je arivala srska vojska
počeli su da i katolici slave krsnu
slavu. Izabrali su po jednoga sveca,
koji im se najviše dopada i udri da
se fraja, perke je — krsno ime!

Gospar Trklje je baš nazad neko-
liko dana slavio slavu, i ako nije is-
pala onako kako treba. Druge godine
biće sve u redu kako u pravog sr-
bina-pravoslavnog. Govore, — perke
ja sam vam bio zatvoren, — da je
baš on mnogo zadužio Novi, perke
da nije bilo njegova golokuda, polo-
vica Novoga bila bi krepala od gla-
di, nego srećom on negje kupio go-
lokud po 4 šestice, a prodo ga po 1
fjorin i 20 solada, pa tako salvo mno-
ge od katastrofe. U ostalom nije to
čovjek trgovac, on 'se za brijeme
gvere najviše bavio politikom, nego
je uvidio kako narod crkava, pa go-
vori, hajde da mu pomognem. Op-
ćina, kako čujem, misli ga dikjarat
počasnijem gragjaninom i štogod mu
regalat.

Ovo dana, anke, bila je skupština
provizacije za podijelit dobit, pa vaja
da se dogodi veliki skando i da se
gospoda članovi Košeta i Repica na
skupštini potuku, pa tako je presi-
denat skupštinu odgodio za drugi put

kad se stvari smire.:
o D. Radikal.

 

Našijem abonatima!

Avertiškavamo sve one koji ušće-
budu prolegat ,Goluba“ i budu ku-
riozni vigjet je li im ,,Golub“ česti-
to Uskrsenje, vaja prvi lumer da

platu subito u gotovo. Ovi lumer
ne spediškavamo nikomu ala maka,
nego svak vaja da izbursa 25 sola-
da. Ovi lumer nase ne primamo,
nego kad ga se kupi i prolega —
neka ga se spremi u buro i čuva,
jer će ,Golub“ izać (ako ovi lumer
dobro prospera!) više puta, pa onda
na koncu godišta - ima. ćete lijepu
kolecion za regalat ,onomu, koga
najviše ćutite a nesmijete mu rijet.
Redacion.

 

GOL UB.

Lokala kronika.

Preko šetnje na Placi. Gospar De-
lija ofićo s jednom steloim na ramenu,
šetajući se jedne nedjelje preko Place
zajedno sa sinjorinom Ijubicom, vas
u nju upit, prišapne jon na uho: Oh
draga sinjorina Ljube, da ste tako li-
jepi sprijeda, kao stragza, ovi čas bi
vas pojubijo ! — Sinjorina Ljubica ti
ni pet ni šes, nego: A ja vam dragi
moj, puštavam, da me onda pojubite
ondje gje govorite da sam lijepa. —

Šjoperi. Nazad malo bremena uči-
nili su bili u nas skulari šjoper. Ni-
jesu dva dana išli na skulu — nego
demostrativno šetali placom. Sreća
da je to malo duralo, perke altrimen-
ti koji bi hi vrag mogo trpjet? Još
su bili i povere preparande uvukli u
šjoper. Sva sreća gje nemamo vele
Mora u gradu, jer da su, per kazo
učinili ovo dok su bili mori — jako
lijepo bi se bili divertiškali. Poslali
su i nekakvu rezolucijon na upravi-
teljstva, ma kako je jako radikala i
dugačka k6 konavoska kobasica ne
možemo je puplikat u našemu ma-
lomu golubu.

Jedno pismo. Naša redacijon pri-
mila je od jedne jako simpatike si-
njorine ovo pismo: Dragi Golube, vi-
še nam je dognjavio gospar Prodanić
što šeta po placi ko ofićo štapićom
u ruci, cujajući se desno-lijevo ko

kakva bačva, misleći da smo sve in-.

fisane u njega. Molimo njegove pri-
jatelje da ga stavu malo u formu, oli
da ga spediškaju u kakav sanatorij
barem za neko brijeme, erbo i tako
mu naša arija ne čini dobro — nešto
je profilo. — (I mi, difati s naše stra-
ne, bi mu preporučili promjenu arije.
— Oserv. Redacioni).

Demokracija. Ultimi ,Osinjak“ pla-
če, perke neka čeljad dolazu u kafu

. komunalu, koja prije nijesu imala ko-

ragja poć ni u Šunje. — Žo mu je
poveretu! Možda je mislio da u ka-
fu komunalu može samo doć oni alla
Dr. ili conti, eććet., oli oni čombo što
je proponjo. — to je dragi moj nekad
DIOSA SD Pi eo

Sa jedne iraje. Jedna gospogja iz
velikijeh krugova (aristokracion) uči-
nila je jedne večeri u sebe doma fra_
ju, na koju je invitala franćeze i ame-

III. pagjina.

rikane ofićale. Jedan ofićo, što se je!
s njome najviše do u ćakule zapita
je: Jelte gospogja, zašto megju nama
ne vidim ni jednoga srskoga ofićala ?
Možda ih nijeste pozvali? — Gospo-
gja mu s tonom od ,visokoučtive“
odgovori: Monsieur, ima megju njima
lijepijeh i sinpatikijeh, ali u ponaša-
nju su svi jednaki, pušti im prst a
oni ti šćepaju cijelu ruku i iđu br€
daleko dalje i -

Igro se na soldata. Jedan mali sku-
lar je mislio da svak može diventat
ofićo, komugod može mama učinit
vestit, pa počme mamu sekavat da
mu učini vestit od ofićala, a on jon
obeća da će jako lijepo učit. Majka
nemogavši ga više trpjet gje se vrti
okolo kotule,  kontenta ga. Jed-
noga dana mali vas arajdan šeto je
preko place, kad odjedanput mu se
prezenta jedan semplići soldat i bez
pardona odpara mu zlatne galune
s ramena. Mali jadan pobjegne doma
plačući da se potuži mami, a mama
ga dočeka: Moj sinko, ono nije bilo
za tebe! Ti si, konavjanin, i za tebe
su, dokle ne svršiš skulu samo širo-
ke gaće, džamardan i crjena bareta.
Kad lijepo svršiš skulu onda ću te
obuć u civilo. Mali je ovo dana sva-
komu u gradu činio mrtvu kompasijun.

Na komuni. U nas na komuni u
kanćelariji imadu tri impjegata, i sva
trojica imaju ime Ivo. — Jedan g0s-
par ulazeć u kancelariju reče im; O
evo me megju tri Iva, sad bi mogli
krstit magarca! —/A jedan ćeti od
njih onako hladnokrvno: — Dobro
ste nam došli!

Od direcioni teatra. Kako je došlo
proljeće, ma al solito, svak ti sad trči
k nama u Dubrovniku, pa je ćela doć
i Osječka opera, nego sreća naša di-
recion od teatra im je odma telegra-
fično odgovorila da im u Dubrovniku -
nema mjesta, erbo je u teatru čine-
matograf. I tako lijepa Jelena i Bo-
sonoga plesačica namjesto u Dubrov-
nik, vajaće da uhitu rotu put druge
strane. Nema do nadaleko naše di-
recioni .od teatra, da nije njih, mož-
da bi nam dodjali sa svakijem dife-
rentijem operama i operetama, a ona-
ko mi imamo ćinematograf svaki dan
i vazda diferente ćinematografije za
cigle tri krunice;

3