orirtapevatsni

 

 

TRS JRAONAE IVAN EE JANA

 

kotao

 

 

 

 

>
KROM

+ io la u A s u
5.404 + (Dibirovnik,

 

IU la MM Pee
i v Y s % '%
Setembra 1920.

10.

pi : o vi RE
# e g s ee
Pa

e se t% s

 
 
  

+ "Godina; Ruša. X.

 

 

Abonamenat za grad i estero
prima Šuit. — Svaki lumer
kosta samo 4 neisparane kru-
ne ili 16 rubalja. — Admi-
nistracijon na banji militarskoj.

 

 

 

KOKOT

 

Manoskriti se ostavljaju u
kapunari.
Denuucije primamo uz foto-
— grafiju denuncijanta. —
Avize primamo kako kou.

 

 

 

 

 

*...*
a

 

Dragi moji leturi!

Sikur sam, da će te se svi stu-
piškat kad me vidite da sam izi-
šo. Ma dušemi i ja se malo ču-
dim otkle mi toliki korad, ma kako
sam čuo da na kantafigu moja ro-
dica ruskinja tete Mande godi li-
bertat, promislio sam, kad može
ona mogu i ja. Ma brodati, što
je ona bolja od mene, in fin dei
conti ja: sam glava, i stariji, ma
kako je ženska viši vrag nego muš-
ki, tako je i ona izišla prva, ma
in tanto evome. Jesam se napatio
stat u kapunari a samo quando i
quando povirit, ma con tutto cio,
isto mi nije bilo baš grubo. Vi

= svi mislite da sam ja

ZAPLIJENJENO.

Sve ja to znam, sva ta desi-

— deria, sva ta kokolanja, ma skiav

je skiav pa mu je vazda teško i
zato, apena sam ugledo -vrata od
kapunare otvorena, bjež' da se ma-
lo nagodim libertati, i ako sam
persvaz da će me uhitit ušjer i da
će mi gospar platit .multu, ma što
ću mu ja, danas je era libertati,
pa se mogu i ja prošetat. | nešto
sam skopriško u ton pasegjati, da
se i po danu sad čini ono što sam
se ja nazad malo bremena sramio
i p noći. Kako sam malo prije
reko, da je moja rodica ruskinja
izišla se prošetat, a perke sam ja
nevjerni Toma, tako sam se pro-
šeto do kantafiga i bogami san je
našo gje se kupa, u kostumu Eve.

Svi znate da san i ja as, ma ono

je un poco troppo, tako da sam
se i ja zacrvenio i pobjego. | vi-
dio sam iz skala magazina od do-
gane, da Petka parčiva pa san po-
šo da malo i ja vidim partencu,
kad evo ti tranvaja a iz njega sve
izlazu boketi cvjeća, što je ovo,

bd. s

IZLAZI IZ KAPUNARE

3 . 9“. s
ja zinem ! Ima bit sikuro kakav,
viaggio di noce i isam se na prste

da vidim mladu, i vidio san bu-

likan sinjorina, ma mladoga niđe,
koji je ovo vrag?! I one dritto na
vapor, ma filanca ne da. I onda do-
gju na vrh mula i čujem jednu
gje govori onemu profesuru, bra-
donji, što je davo repeticion rus-
koga jezika: ,Ne propustjaju! —

Aha, subito se imađinam, da
je to intjera skula učenica ruskoga
kursa, što su došle otpratit njiho-
va profesura. Tu ti je bilo i mali-

jeh i velikijeh i mladijeh i starijeh.

In ultima ih puštu na kuvjertu,
perke se zauzo za njih jedan stari
kokot i tu su čakulali i čakulali.
Ma in“fine Petka zafišća. Sad se
stanu javivati, klanjati, uvijati,  in-
klinavati i činiti sve manovre da
ih ja

Ma stari
nije bio kontenat nego ti je svaku

redom i malu i veliku i staru i.

mladu, emoknuo u usta, a sinjo-
rina Dobrila, najvrijednija učenica,
ostane ultima u čakulanju s nje-
govom gospođom, a on je čeko
s klobukom u ruci. Sve su mu
brci ko u zeca poskakivali, a brada
mu je balala ko žice na kitari od
velike emocijoni. In ultima zagrli
i sinjorinu Dobrilu pa je poljubi,
ma ne jedan put oli dva ko drugu,
nego — pet puta. A ona je me-
ritala, perke bila najbolja učenica
i vazda bi ga slušala, kad bi jon
reko da ne ide s mladićima a per lo
piu s onijem profesurom.

Nego vas za sad neću više
sekavat, a nema ni mjesta ovđe,
perke kad bi vam ja pripovijedo
sve moje aventure nebi nikad finuo,
nego ću moliti gospara da napiše
sve moje aventure, pa da izda
malo više libro đe ću vam više
pripoviđet, o mojijem paseđatama
po Lokrumu, Sv. Jakobu, Gospi
od Milosrđa, po llijinom  glavici,
Gracu, špiljama  ecetera, ecetera.
Nego idem u kapunaru perke sam
se puno azardo, pa me strah da
me _ušjer ne uhiti, ma intanto želim
vam svaku sreću i da vam
suma. aErvsua
tii £ #1 # Wo KA oj 3$

ZAPLIJENJENO.

Vaš Kokot.

 

HRVATSERA
4. nase

Za inad . . . Kokotu*)

Napiso' si sijaset rima
Premda znadeš vrlo dobro
Da na svijetu jošte ima

Neko koji — sudeć pravo —
Zaslužuje, i te kako,

* Da se u divnoj pjesmi pjeva

I o njem reče dobro svako.

Biće tako, ja pristajem,
Al da pitaš dragog boga,

ZAPLIJENJENO.

Ja bi mojoj miljenici,

I na suhu i na moru
Gradio stane prem velebne,
Pa da u njim ko u raju
Angjeli joj poje pjesme,

A umrli da gledaju,

ZAPLIJENJENO.

Ko je, što je, neću reći,
Zagonetka to je čudna,
Ali kad se dobro smisliš
Odgonetat nije trudna.

Domislit se i najposle
Odgonetat kako tako ;

Ali da je megju nama
Šaradista, pusti Nandi,
On bi vama odmah reko'

Gjivo Zvrčoka.
+) Vigji ,Škrpiun“ 27 sapura 1919 god.

e-ve