orirtapevatsni TRS JRAONAE IVAN EE JANA kotao > KROM + io la u A s u 5.404 + (Dibirovnik, IU la MM Pee i v Y s % '% Setembra 1920. 10. pi : o vi RE # e g s ee Pa e se t% s + "Godina; Ruša. X. Abonamenat za grad i estero prima Šuit. — Svaki lumer kosta samo 4 neisparane kru- ne ili 16 rubalja. — Admi- nistracijon na banji militarskoj. KOKOT Manoskriti se ostavljaju u kapunari. Denuucije primamo uz foto- — grafiju denuncijanta. — Avize primamo kako kou. *...* a Dragi moji leturi! Sikur sam, da će te se svi stu- piškat kad me vidite da sam izi- šo. Ma dušemi i ja se malo ču- dim otkle mi toliki korad, ma kako sam čuo da na kantafigu moja ro- dica ruskinja tete Mande godi li- bertat, promislio sam, kad može ona mogu i ja. Ma brodati, što je ona bolja od mene, in fin dei conti ja: sam glava, i stariji, ma kako je ženska viši vrag nego muš- ki, tako je i ona izišla prva, ma in tanto evome. Jesam se napatio stat u kapunari a samo quando i quando povirit, ma con tutto cio, isto mi nije bilo baš grubo. Vi = svi mislite da sam ja ZAPLIJENJENO. Sve ja to znam, sva ta desi- — deria, sva ta kokolanja, ma skiav je skiav pa mu je vazda teško i zato, apena sam ugledo -vrata od kapunare otvorena, bjež' da se ma- lo nagodim libertati, i ako sam persvaz da će me uhitit ušjer i da će mi gospar platit .multu, ma što ću mu ja, danas je era libertati, pa se mogu i ja prošetat. | nešto sam skopriško u ton pasegjati, da se i po danu sad čini ono što sam se ja nazad malo bremena sramio i p noći. Kako sam malo prije reko, da je moja rodica ruskinja izišla se prošetat, a perke sam ja nevjerni Toma, tako sam se pro- šeto do kantafiga i bogami san je našo gje se kupa, u kostumu Eve. Svi znate da san i ja as, ma ono je un poco troppo, tako da sam se i ja zacrvenio i pobjego. | vi- dio sam iz skala magazina od do- gane, da Petka parčiva pa san po- šo da malo i ja vidim partencu, kad evo ti tranvaja a iz njega sve izlazu boketi cvjeća, što je ovo, bd. s IZLAZI IZ KAPUNARE 3 . 9“. s ja zinem ! Ima bit sikuro kakav, viaggio di noce i isam se na prste da vidim mladu, i vidio san bu- likan sinjorina, ma mladoga niđe, koji je ovo vrag?! I one dritto na vapor, ma filanca ne da. I onda do- gju na vrh mula i čujem jednu gje govori onemu profesuru, bra- donji, što je davo repeticion rus- koga jezika: ,Ne propustjaju! — Aha, subito se imađinam, da je to intjera skula učenica ruskoga kursa, što su došle otpratit njiho- va profesura. Tu ti je bilo i mali- jeh i velikijeh i mladijeh i starijeh. In ultima ih puštu na kuvjertu, perke se zauzo za njih jedan stari kokot i tu su čakulali i čakulali. Ma in“fine Petka zafišća. Sad se stanu javivati, klanjati, uvijati, in- klinavati i činiti sve manovre da ih ja Ma stari nije bio kontenat nego ti je svaku redom i malu i veliku i staru i. mladu, emoknuo u usta, a sinjo- rina Dobrila, najvrijednija učenica, ostane ultima u čakulanju s nje- govom gospođom, a on je čeko s klobukom u ruci. Sve su mu brci ko u zeca poskakivali, a brada mu je balala ko žice na kitari od velike emocijoni. In ultima zagrli i sinjorinu Dobrilu pa je poljubi, ma ne jedan put oli dva ko drugu, nego — pet puta. A ona je me- ritala, perke bila najbolja učenica i vazda bi ga slušala, kad bi jon reko da ne ide s mladićima a per lo piu s onijem profesurom. Nego vas za sad neću više sekavat, a nema ni mjesta ovđe, perke kad bi vam ja pripovijedo sve moje aventure nebi nikad finuo, nego ću moliti gospara da napiše sve moje aventure, pa da izda malo više libro đe ću vam više pripoviđet, o mojijem paseđatama po Lokrumu, Sv. Jakobu, Gospi od Milosrđa, po llijinom glavici, Gracu, špiljama ecetera, ecetera. Nego idem u kapunaru perke sam se puno azardo, pa me strah da me _ušjer ne uhiti, ma intanto želim vam svaku sreću i da vam suma. aErvsua tii £ #1 # Wo KA oj 3$ ZAPLIJENJENO. Vaš Kokot. HRVATSERA 4. nase Za inad . . . Kokotu*) Napiso' si sijaset rima Premda znadeš vrlo dobro Da na svijetu jošte ima Neko koji — sudeć pravo — Zaslužuje, i te kako, * Da se u divnoj pjesmi pjeva I o njem reče dobro svako. Biće tako, ja pristajem, Al da pitaš dragog boga, ZAPLIJENJENO. Ja bi mojoj miljenici, I na suhu i na moru Gradio stane prem velebne, Pa da u njim ko u raju Angjeli joj poje pjesme, A umrli da gledaju, ZAPLIJENJENO. Ko je, što je, neću reći, Zagonetka to je čudna, Ali kad se dobro smisliš Odgonetat nije trudna. Domislit se i najposle Odgonetat kako tako ; Ali da je megju nama Šaradista, pusti Nandi, On bi vama odmah reko' Gjivo Zvrčoka. +) Vigji ,Škrpiun“ 27 sapura 1919 god. e-ve