Godina disperana_ Dubrovnik: 31 Đenara 1925. Mojijem leturima! Evo i mene, da dopotante i ja učinim s Vama konošencu. Divero ori- gine sam Inglez. St0 sam u Londri u jednoj finoj vetrini kad je paso pok. kap. Ugjo i kupio me. Puno sam Š njime vijađo, ma kolibi Vam sve te vijagje deskrivo, in ultimo, kad je kap. Ugjo pošo u pensijon ja sam finuo u busti bio kolokan na etažer i tu sam učinio lijepi par godišta, dok kap. Ugjo nije umro, a njegovi me eredi prodali, come antichita, Todoru. U Todora u magazinu vidio sam sva- šta i doživio svašta, tako umalo da nijesam jedanput izgorio. A sikuro bi u onemu magazinu bio zlo svršio da _ nije tuda prošo Vlaho i izvuko me madvor. Najprvo mi iščistio oba dva oka, perke nijesam :na njih ništa vidio, tako su se imi bila zalardala. Prve što sam susrio, kad sam izišo priko vrata, bili. su dotur Baldo i gospar Ile. Duše mi interesalo me je viđeti, kud će. Čuo sam gospara Illu đe govori: ,... dicono che io sono matto?! no non sono io matto, quell maledetto Nesti, con quelle carogne mi vo- gliono fare. Ma io ho i certificati, moj doture, certificati da Zagabria..“ Grubo sam počeo gledati, promi- slim i niza skaline od biskupa. Kad na vratima komunale ambu- lance ugledam dotura Luka, vas ara- kan puha i nešto gestikula s inđenje- rom od piceja i kaživa mu na oni kantun po'dno skala, pogledo sam i ja, i subito sam se imađino, kad sam vidio nešto u kantunu, da sikuro pro- detavaju disenj za na ti 'kantun mon- tat (moderni) inglezi clozet. Pošo sam put dvora i gledam de put Peskarije proćesjuni trču, tu An- geli, Kraja, Rejić, Noe, Fle, Božo što je, kad mi govoru da je ari- vala riba. A je! Na vratima one bu- tige na kantunu, kala Gospe vidim onega siromaha puljiza, naslonjen na pilastar od vrata te pjeva onu solitu : ,Maro skviči...!“ Viđi vraže i nova banka? Ma ne može biti, perke vidimo na vratima gospara Toni, to ti je sikuro Jadran- ska pa se konfuzijonala s onom što ima poviše vrata peču tabele. Jope banka, bože mi prosti, a evo ti na, moga Iva, sjedi ko solito za ta- volinom, vazda iste face. ,Adio moj kanočalu! javi mi se Ivo od štamparije. , Adio, adio oli si ti diloz, Ivo?“ pa naprijed. Isprid kafe komunale ne- kakva švabica glođe kostanje, jedan sarajevac, poznam ga po nosu, čita joj a isprid funještre. kala fontane sjedi ih puno, vidim, one solite face što igraju šah, prođem malo iznutra, kad seduta jednog ,novog športskog društva šahiste“ neka poživi ove naše športske soćetati, vidi se pro- gres. Isprid vaha vidim đe sjedi puno čeljadi i ženske i muške, promislim da su to sikuro arestanti, pa su ih puštili malo na ariju, ma ne vidim nijednog ušjera. Kad sam arivo bliže, na vratima nekakvi foji, dopisnice, sapluni, duše ti papirnica, a ono okolo na pižulima sunčaju se Rusi, tutti beati. Poviše njih miga od veselja brcima stari Marmont, gledam i ja kud i on kad ugledam našega konservatura, kako nekakvije spjegava, da ta pa- pirnica je samo još više abeliškala tu antikitat, grehota da gubi riječi za ljude što ne razumiju, kad Marmontu, nije krivo što se drugi prtu. Obrnem se i pogledam niza Stradun, kad prid vratima Nika barbijera remitur čeljadi, pođem bliže da vidim što je. Svi fu- maju i ko da nešto čekaju. Provirim između glava i vidim Nika đe sjedi na p-ltroni, okolo glave nekakva fjo- ka i finiva u dva ćerka na oba uha. Odjedanput sn digne i krivi se: Bože mi prosti svakijeh bumba ... Ma, što, ma ko, ljudi božji drš'te ga oli ne vi- dite da je poludio!“ raskrivim se, a Božo će mi: ,A prd'otole“ oli ne vidiš da je to štacijon odifona u butizi!“ tad sam apena vidio da žice vodu u butigu s orlandova standala. A ja niz doli. Na nekakvijem vra- tima vidim nekakvoga debeloga go- spara u crnom kalotini; rotonde face ko u njoka u flajidi sikuro je kakav pop, ma kakav pop to ti je pan Antun što umije načiniti svaku makinu kad NARODNA MREPUBLIKA HRVATSKA Svaki oci ota 3 Dinara Responsabili raduina: skrio se ozada. _Lumer risa se gvasta. Na dno ulice od Katičića vidim burdio čeljadi, sve muški s eša- lama u ruci. Sikuro leva, ma ima bit in massa, perke ih ima svakijeh go- dišta. Proturam se između njih i ari- van do — ađencije Ungaro-Croata, na finestrinu stoji gospar Pero i asisti onu sinjorinu, tutta in bianco s kapi- com, što im u ešalu sipa nekakvu juhu, a mali Frano senjava u notes i kako koji prode dava mu po jedan — kanočo iz Namačke što se vidi s njime na tri pasa. Poj vraže s vra- gom, ovo ti je vijađ za Ameriku, a ja mislio leva. Ma zašto im dava ka- nočo? Prođem kala Pušice, isprid vrata stoji oni puljiz, što ga hita pa- davica, Mićo, Vlahova kamarjera, Vla- ho i meštar Mato i slušaju kako im“ Vlaho pripovjeda nešto što je vidio u Americi. Kad sam izišo iz ulice ugle- dam bulikan furestijeh fermano isprid butige nove zlatarije gospara Toni đe slušaju Miča kako im spjegava o antikim vratima našijeh butiga i kako se gospar Toni inđenjo za salvat an- tikitat Dubrovnika kako mi se paralo i to da je bumba dećido sam više ni- šta ne gledat nego pobjegnem put Pila đe sam ispred kafe Dubravke sio za tavolin jedne kundurice koja mi je pripoviđela što se po gradu kunduruje. Nemoj te mi zamjerit, a ako vam bude što smetalo, vi se ape- lajte onoj kundurici. Kanočo. Naši telegrafi. TRIJEŠĆE:: Javite mojon banki da san sretno arivo. Selta imensa; radi tega valuta stabila: nije istina da su mislili da mi je ćer. Tomo. — Avizajte Mariju i Anku da ovđe či- nim furora, si sta meljo ke a Ragusa. Neka prokuraju kvanto prima doć. Jole. SARAJEVO: Avizajte gospođu Picu i Jolgu da je Vito comportament propito da gjovine pulito. Pepo, sudija. LOKRUM: Avertiškajte moga Vita da sam dećido ako mi prođe azma doć na Veljun. Racomandavam da ne bude palak na propuhu. Toni. KUPARI: Tremendo se anojavan persvadajte koju sinjorinu da se uda i dođe proć vođe, luna di mijele ala spjada. Biću im pri ruci. Tonći liječnik. NOVI: Kaparajte nam u teatru za Veljuna oni lijepi palak br. 1. terzo piano. Dolazimo. Arivederci. Karle i Serofina. (9-64. NAUČKA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK 6-5 #