Godina disperana_

Dubrovnik: 31 Đenara 1925.

 

Mojijem leturima!

Evo i mene, da dopotante i ja
učinim s Vama konošencu. Divero ori-
gine sam Inglez. St0 sam u Londri
u jednoj finoj vetrini kad je paso pok.
kap. Ugjo i kupio me. Puno sam Š
njime vijađo, ma kolibi Vam sve te
vijagje deskrivo, in ultimo, kad je
kap. Ugjo pošo u pensijon ja sam

 finuo u busti bio kolokan na etažer i

tu sam učinio lijepi par godišta, dok
kap. Ugjo nije umro, a njegovi me
eredi prodali, come antichita, Todoru.
U Todora u magazinu vidio sam sva-
šta i doživio svašta, tako umalo da
nijesam jedanput izgorio. A sikuro bi
u onemu magazinu bio zlo svršio da

_ nije tuda prošo Vlaho i izvuko me
madvor.

Najprvo mi iščistio oba dva oka,
perke nijesam :na njih ništa vidio, tako
su se imi bila zalardala. Prve što sam

susrio, kad sam izišo priko vrata, bili.

su dotur Baldo i gospar Ile. Duše mi
interesalo me je viđeti, kud će. Čuo
sam gospara Illu đe govori:
,... dicono che io sono matto?! no
non sono io matto, quell maledetto
Nesti, con quelle carogne mi vo-

gliono fare. Ma io ho i certificati,
moj doture, certificati da Zagabria..“

Grubo sam počeo gledati, promi-
slim i niza skaline od biskupa.

Kad na vratima komunale ambu-
lance ugledam dotura Luka, vas ara-
kan puha i nešto gestikula s inđenje-
rom od piceja i kaživa mu na oni
kantun po'dno skala, pogledo sam i
ja, i subito sam se imađino, kad sam
vidio nešto u kantunu, da sikuro pro-
detavaju disenj za na ti 'kantun mon-
tat (moderni) inglezi clozet.

Pošo sam put dvora i gledam de
put Peskarije proćesjuni trču, tu An-
geli, Kraja, Rejić, Noe, Fle, Božo
što je, kad mi govoru da je ari-
vala riba. A je! Na vratima one bu-
tige na kantunu, kala Gospe vidim
onega siromaha puljiza, naslonjen na
pilastar od vrata te pjeva onu solitu :
,Maro skviči...!“

Viđi vraže i nova banka? Ma ne
može biti, perke vidimo na vratima
gospara Toni, to ti je sikuro Jadran-

ska pa se konfuzijonala s onom što
ima poviše vrata peču tabele.

Jope banka, bože mi prosti, a evo
ti na, moga Iva, sjedi ko solito za ta-
volinom, vazda iste face.

,Adio moj kanočalu! javi mi se Ivo
od štamparije.

, Adio, adio oli si ti diloz, Ivo?“
pa naprijed. Isprid kafe komunale ne-
kakva švabica glođe kostanje, jedan
sarajevac, poznam ga po nosu, čita
joj a isprid funještre. kala fontane
sjedi ih puno, vidim, one solite face
što igraju šah, prođem malo iznutra,
kad seduta jednog ,novog športskog
društva šahiste“ neka poživi ove
naše športske soćetati, vidi se pro-
gres. Isprid vaha vidim đe sjedi puno
čeljadi i ženske i muške, promislim
da su to sikuro arestanti, pa su ih
puštili malo na ariju, ma ne vidim
nijednog ušjera. Kad sam arivo bliže,
na vratima nekakvi foji, dopisnice,
sapluni, duše ti papirnica, a ono okolo
na pižulima sunčaju se Rusi, tutti beati.
Poviše njih miga od veselja brcima
stari Marmont, gledam i ja kud i on
kad ugledam našega konservatura,
kako nekakvije spjegava, da ta pa-
pirnica je samo još više abeliškala
tu antikitat, grehota da gubi riječi za
ljude što ne razumiju, kad Marmontu,
nije krivo što se drugi prtu. Obrnem
se i pogledam niza Stradun, kad prid
vratima Nika barbijera remitur čeljadi,
pođem bliže da vidim što je. Svi fu-
maju i ko da nešto čekaju. Provirim
između glava i vidim Nika đe sjedi
na p-ltroni, okolo glave nekakva fjo-
ka i finiva u dva ćerka na oba uha.
Odjedanput sn digne i krivi se: Bože
mi prosti svakijeh bumba ... Ma, što,
ma ko, ljudi božji drš'te ga oli ne vi-
dite da je poludio!“ raskrivim se, a
Božo će mi: ,A prd'otole“ oli ne vidiš
da je to štacijon  odifona u butizi!“
tad sam apena vidio da žice vodu u
butigu s orlandova standala.

A ja niz doli. Na nekakvijem vra-
tima vidim nekakvoga debeloga go-
spara u crnom kalotini; rotonde face
ko u njoka u flajidi sikuro je kakav
pop, ma kakav pop to ti je pan Antun
što umije načiniti svaku makinu kad

NARODNA MREPUBLIKA HRVATSKA

Svaki oci ota
3 Dinara

 

Responsabili raduina:
skrio se ozada.

 

 

 

_Lumer risa

se gvasta. Na dno ulice od Katičića
vidim burdio čeljadi, sve muški s eša-
lama u ruci. Sikuro leva, ma ima bit
in massa, perke ih ima svakijeh go-
dišta. Proturam se između njih i ari-
van do — ađencije Ungaro-Croata,
na finestrinu stoji gospar Pero i asisti
onu sinjorinu, tutta in bianco s kapi-
com, što im u ešalu sipa nekakvu
juhu, a mali Frano senjava u notes
i kako koji prode dava mu po jedan
— kanočo iz Namačke što se vidi
s njime na tri pasa. Poj vraže s vra-
gom, ovo ti je vijađ za Ameriku, a
ja mislio leva. Ma zašto im dava ka-
nočo? Prođem kala Pušice, isprid
vrata stoji oni puljiz, što ga hita pa-
davica, Mićo, Vlahova kamarjera, Vla-
ho i meštar Mato i slušaju kako im“
Vlaho pripovjeda nešto što je vidio
u Americi. Kad sam izišo iz ulice ugle-
dam bulikan furestijeh fermano isprid
butige nove zlatarije gospara Toni
đe slušaju Miča kako im spjegava o
antikim vratima našijeh butiga i kako
se gospar Toni inđenjo za salvat an-
tikitat Dubrovnika kako mi se paralo
i to da je bumba dećido sam više ni-
šta ne gledat nego pobjegnem put
Pila đe sam ispred kafe Dubravke
sio za tavolin jedne kundurice koja
mi je pripoviđela što se po gradu
kunduruje. Nemoj te mi zamjerit, a
ako vam bude što smetalo, vi se ape-
lajte onoj kundurici. Kanočo.

Naši telegrafi.
TRIJEŠĆE:: Javite mojon banki da

san sretno arivo. Selta imensa; radi
tega valuta stabila: nije istina da su
mislili da mi je ćer. Tomo.

— Avizajte Mariju i Anku da ovđe či-
nim furora, si sta meljo ke a Ragusa.
Neka prokuraju kvanto prima doć. Jole.

SARAJEVO: Avizajte gospođu Picu
i Jolgu da je Vito comportament propito
da gjovine pulito. Pepo, sudija.

LOKRUM: Avertiškajte moga Vita
da sam dećido ako mi prođe azma
doć na Veljun. Racomandavam da ne
bude palak na propuhu. Toni.

KUPARI: Tremendo se anojavan
persvadajte koju sinjorinu da se uda
i dođe proć vođe, luna di mijele ala
spjada. Biću im pri ruci. Tonći liječnik.

NOVI: Kaparajte nam u teatru za
Veljuna oni lijepi palak br. 1. terzo
piano. Dolazimo. Arivederci.

Karle i Serofina.

(9-64.  NAUČKA BIBLIOTEKA, DUBROVNIK 6-5

 

#