ii Mjesec: wi AČJI. Lumer $. Godište: ELCIONI Manuskriti se ne primaju, sa-_ mo na makinu pisano. 9 SKUPAC“ = Telegral: puknuo taster. Telefon : istro- šila se baterija. Redatur: Pp. P, dođi me nađi, 24. NEI 1925; 8 | Redacion: U kamari. Poskupac. Skjariškavati Vam što hoće rijeti poskupac, sikur sam da to nije po- treba, ma kako možebiti, da ima ko, pa da nerazumije, to ću in poke pa- role rijeti, Poskupac je sve ono što ultimo iziđe, Persempio ultimo dijete zovu po- skupac, jer je pokupio . ultimo ono što je vajalo, da bi se mogo roditi, In molti kazi poskupac je ono naj- boje perke ako te toka ultimi pjat / štufatina, to je najšugoziji, i privariš, perke kakvog ne ću rijet da se "ako je na dnu malo prigorjelo, toti SE ultimi pjat smrdi zagorjetinom. 1 ja sam prikupac, a radi toga, što . sam ultimi foj ovoga karnevala, i što sam dečido pokupiti, sve impresioni, što sam ih doživio ovoga karnevala. Dugo, dugo su moji kreaturi mi- slili; puno i puno puta su išli na se- dute i čakulali o temu, kako bi mi nađeli ime. Bilo je svakakvijeh pro- đeta: i, foj za zaštitu »umanitati«, ma tu se odma našo meštar. Mato i reko da se to ne smije jer zato ima da foj meštara, Onda »Inteliđenca naroda« ma i tu je skočio dum Jer- ko i reko da ima i za to đa foj, »foj za zaštitu bestija«, a ma tu skoči dotur Štefi, »ne tu je naš foj«, a ma kako onda ljudi moji, zine naš reda- tur, E povuci, e potegni dok Pjero ne zine: »A kako bi bilo gospari, da ga krstimo Poskupac!« »A ka to će biti najbolje!« I tako sam ja divento poskupac, . Hoćuli arivati pokupiti sve -ono, što je bilo kroz ovi karnevo, nije- sam sikur, ma in: onji bon kaso, aver- tiškavam svakoga, ko bi se _ našo ofenđan što u e foju ne iziđe, da će to sikuro, senca falo, izići u drugomu, Vaš Poskupac. 0% 66 E == Tramuntana. s Kad je ono o . Vlahu popuhala ona luda iramuntana tokalo je bje- žati i sakrivati se, kad li zapuho re- fuo, de ti kapita. Naturalo da bi se našo čovjek i onđe đe bi altrimenti raro došo, Tako ću ti ja ovđe napi- sati đe sam ja sve kapitavo, i što sam, in kvei loki, doživio, Prvi me je reful s vrata od peskarije uhitio kala Dogane, a ja pod Doganu, ma oni što su bili podaje, tokalo je da stoju đesu, naturalo bilo je i ženski- jeh, Još za nas muske je lako, perke ferma i gotovo; ma .za ženske je gore. Tramuntana ko luda, zavrti se, za kopase i, za da iziđe iz kotu- la nadvor, digne ih uvisine. I su kuesto punto, vidiš AR fele konbi- neža i gačica, Oservo sam da još ima u vogi i gačica od raše, što se veživaju trakovima poviše škljana- ka, E vero, da su ti rari, (Kate Mar- čeli) sad su ne samo piceji, ažuri e tuto fato na kljun a nogavice ko- modne, da ih ne tišti okolo bedara. Kad je refuo finuo, uputim se put Peskarije, Apena sam spunto na vrata, ataka drugi refuo, i zavitja me u Sokolanu, uza skale, arivo sam do po skala i tu sam se fermo perke je sve bilo puno čeljadi, a iza mene pa- dali su, bačeni od tramuntane, ko skakavci, Infine upo sam tu i nije- sam mogo ni gori ni doli, e što ćeš sad. Isprid mene jedna debela a iza mene (jedna debela) ženska. Barem mi nije bilo zima kala štufa. Zafumam dok se uputu, ma da je prošlo i kvarat od ure ma se ne movivaju. Štufalo mi se više od vru- čine, a kome per despeto, ona spri- jeda sve jače tiska, a ona zada pritis- niva, E čekaj! promislim bacim či- kinu i ruke doli, Mislio sam da će se largati, ma da one obe dvije, perke imam dvije ruke, počele su se ulizi- vati, ko mačke kad ih karecaš. Tad mi, perke se nijesu čele largati nije. MARODNA REPUBLIKA HRVAT NAUČNA BIBLIOTEKA, DUSROVINIK spiti ostalo drugo, nego da se osikuram, jeli konbinež od batiste oli od kam- brika; za da mi prođe vrjeme, I kon kuesto pasa tempo, prošlo mi je vri- jeme dosta brzo, naturalo da sam ma- lo prošapčo jednom i drugom i fiso apuntamenat. I nakon uru robe znojenja arivo sam se izvuć, ma prije nego sam oti- šo, reko sam jednom i drugom, da ne ću doć na apuntamenat, perke da nije potreba, nego ako hoće sutra, obečale su mi i ja se proturam među skale, Đusto sam došo kala Orlanda, kad čujem đe gori, poviše Sv, Vlaha činu šušur one grilande i lomu se eletrike, i da me ne agvanta refuo ja - bjež pu Sv, Vlaha. Jedva se _ stalo sve duh na duhu i za pegulu, jope me tokalo među štufe, perke oni što su ulazili sve su nas više stisnivali. Tu me je tokala ista stvar ko u ska- lama od Sokolane, samo je dum Ma- to sto na vrata i s vodom krštenom čero iz crkve sve one što nije za crkvu. Bio sam presvaz da će i one župčice ispred mene poć ća, ma ona ti se još boje priljepi uza me, tako da jom je moj prst ušo u usta. Nebi niko živ mogo vjerovati, kako je u tiski grubo, sreče da je prst ušo u _bužu, a da je u oko? Liberajme Bože, bio bi jadnici iskopo, na pravdi Bo- ga, oko, Poj vraže svragom! promis- lim, još će me tokati nagraisati vođe i potiskam jedva jedvice nadvor, Ma pegula je čela, da je đusto taj mo- menat zapuho refuo i digne me u ariu i tresne me đusto kala maga- zina Vlahova. Kad sam se rikupero ugledam da je i nesretnoga Vlaha to- kala ista, perke sam vidio đe se vas .-ustrešen, tvrdo agvanto za nekakve kotule na onemu čelebromu banku. Te voljo io onaki stomak solevati. Ke forca u tramuntani, In fine sam bio perstaz da ću s glavom finuti u kakvom hbuži i dečidam poć doma, i