ii

Mjesec: wi AČJI.

 

Lumer $.

Godište: ELCIONI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Manuskriti se

ne primaju, sa-_

mo na makinu
pisano.

9

SKUPAC“ =

 

 

Telegral:
puknuo taster.
Telefon : istro-
šila se baterija.

 

 

Redatur: Pp.

 

 

 

P, dođi me nađi,

24. NEI 1925; 8

 

 

| Redacion: U kamari.

 

 

Poskupac.

Skjariškavati Vam što hoće rijeti
poskupac, sikur sam da to nije po-

treba, ma kako možebiti, da ima ko,

pa da nerazumije, to ću in poke pa-
role rijeti,

Poskupac je sve ono što ultimo
iziđe,

Persempio ultimo dijete zovu po-

skupac, jer je pokupio . ultimo ono

što je vajalo, da bi se mogo roditi,

In molti kazi poskupac je ono naj-

boje perke ako te toka ultimi pjat /

štufatina, to je najšugoziji,
i privariš, perke

kakvog

ne ću rijet da se

"ako je na dnu malo prigorjelo, toti

SE

ultimi pjat smrdi zagorjetinom.

1 ja sam prikupac, a radi toga, što

. sam ultimi foj ovoga karnevala, i što

sam dečido pokupiti, sve impresioni,
što sam ih doživio ovoga karnevala.

Dugo, dugo su moji kreaturi mi-
slili; puno i puno puta su išli na se-
dute i čakulali o temu, kako bi mi
nađeli ime. Bilo je svakakvijeh pro-
đeta: i, foj za zaštitu »umanitati«,
ma tu se odma našo meštar. Mato
i reko da se to ne smije jer zato ima
da foj meštara, Onda »Inteliđenca
naroda« ma i tu je skočio dum Jer-
ko i reko da ima i za to đa foj, »foj
za zaštitu bestija«, a ma tu skoči
dotur Štefi, »ne tu je naš foj«, a ma
kako onda ljudi moji, zine naš reda-
tur, E povuci, e potegni dok Pjero
ne zine: »A kako bi bilo gospari, da
ga krstimo Poskupac!«

»A ka to će biti najbolje!«

I tako sam ja divento poskupac, .

Hoćuli arivati pokupiti sve -ono,
što je bilo kroz ovi karnevo, nije-
sam sikur, ma in: onji bon kaso, aver-
tiškavam svakoga, ko bi se _ našo
ofenđan što u e foju ne iziđe,
da će to sikuro, senca falo, izići u
drugomu,

Vaš Poskupac.

0% 66

E ==

Tramuntana.

s

Kad je ono o . Vlahu popuhala
ona luda iramuntana tokalo je bje-
žati i sakrivati se, kad li zapuho re-
fuo, de ti kapita. Naturalo da bi se
našo čovjek i onđe đe bi altrimenti
raro došo, Tako ću ti ja ovđe napi-
sati đe sam ja sve kapitavo, i što
sam, in kvei loki, doživio, Prvi me
je reful s vrata od peskarije uhitio
kala Dogane, a ja pod Doganu, ma
oni što su bili podaje, tokalo je da
stoju đesu, naturalo bilo je i ženski-
jeh, Još za nas muske je lako, perke
ferma i gotovo; ma .za ženske je
gore. Tramuntana ko luda, zavrti
se, za kopase i, za da iziđe iz kotu-
la nadvor, digne ih uvisine. I su
kuesto punto, vidiš AR fele konbi-
neža i gačica, Oservo sam da još
ima u vogi i gačica od raše, što se
veživaju trakovima poviše škljana-
ka, E vero, da su ti rari, (Kate Mar-
čeli) sad su ne samo piceji, ažuri e
tuto fato na kljun a nogavice ko-
modne, da ih ne tišti okolo bedara.

Kad je refuo finuo, uputim se put
Peskarije, Apena sam spunto na
vrata, ataka drugi refuo, i zavitja me
u Sokolanu, uza skale, arivo sam do
po skala i tu sam se fermo perke je
sve bilo puno čeljadi, a iza mene pa-
dali su, bačeni od tramuntane, ko
skakavci, Infine upo sam tu i nije-
sam mogo ni gori ni doli, e što ćeš
sad. Isprid mene jedna debela a iza
mene (jedna debela) ženska. Barem
mi nije bilo zima kala štufa.

Zafumam dok se uputu, ma da
je prošlo i kvarat od ure ma se ne
movivaju. Štufalo mi se više od vru-
čine, a kome per despeto, ona spri-
jeda sve jače tiska, a ona zada pritis-
niva, E čekaj! promislim bacim či-
kinu i ruke doli, Mislio sam da će se
largati, ma da one obe dvije, perke
imam dvije ruke, počele su se ulizi-
vati, ko mačke kad ih karecaš. Tad
mi, perke se nijesu čele largati nije.

MARODNA REPUBLIKA HRVAT

NAUČNA BIBLIOTEKA, DUSROVINIK

spiti

ostalo drugo, nego da se osikuram,
jeli konbinež od batiste oli od kam-
brika; za da mi prođe vrjeme, I kon
kuesto pasa tempo, prošlo mi je vri-
jeme dosta brzo, naturalo da sam ma-
lo prošapčo jednom i drugom i fiso
apuntamenat.

I nakon uru robe znojenja arivo
sam se izvuć, ma prije nego sam oti-
šo, reko sam jednom i drugom, da
ne ću doć na apuntamenat, perke da
nije potreba, nego ako hoće sutra,
obečale su mi i ja se proturam među
skale, Đusto sam došo kala Orlanda,
kad čujem đe gori, poviše Sv, Vlaha
činu šušur one grilande i lomu se

eletrike, i da me ne agvanta refuo ja -

bjež pu Sv, Vlaha. Jedva se _ stalo
sve duh na duhu i za pegulu, jope
me tokalo među štufe, perke oni što
su ulazili sve su nas više stisnivali.
Tu me je tokala ista stvar ko u ska-
lama od Sokolane, samo je dum Ma-
to sto na vrata i s vodom krštenom
čero iz crkve sve one što nije za
crkvu. Bio sam presvaz da će i one
župčice ispred mene poć ća, ma ona
ti se još boje priljepi uza me, tako
da jom je moj prst ušo u usta. Nebi
niko živ mogo vjerovati, kako je u
tiski grubo, sreče da je prst ušo u

_bužu, a da je u oko? Liberajme Bože,

bio bi jadnici iskopo, na pravdi Bo-
ga, oko, Poj vraže svragom! promis-
lim, još će me tokati nagraisati vođe
i potiskam jedva jedvice nadvor, Ma
pegula je čela, da je đusto taj mo-
menat zapuho refuo i digne me u
ariu i tresne me đusto kala maga-
zina Vlahova. Kad sam se rikupero
ugledam da je i nesretnoga Vlaha to-
kala ista, perke sam vidio đe se vas
.-ustrešen, tvrdo agvanto za nekakve
kotule na onemu čelebromu banku.
Te voljo io onaki stomak solevati.
Ke forca u tramuntani, In fine sam
bio perstaz da ću s glavom finuti u
kakvom hbuži i dečidam poć doma,

i