će ,ŠMIGLA“. "Pismo Jelice ,privatistice“ Iz uspomena i peripetija jedne šmigle Draga Mery! Napokon eto me u vakancama prije vremena . Diretur je po bi- delu poručio mami, da dođe u Prepa- randio. i - potanko spjego razloge! radi kojih sam .,,odale- čena iz zavoda“. Našlo se ispod ban- ka jedno ,,ljubavno pismo“ -i nešto pri- mečenih ljubica što mi je mali poslo sa čestitkom za imen- dan, Drugim riječima: i herbarium je kriv, da sam uhitila kec iz Preparandija .., | radi trave nikla je pripovjest, da sam se — valjala po travi!? Promisli, moja Mery, invidije ...! ? Ma da zašto? Za ono puz- drina s kojim pasavam vrijeme? Zaludu je moja mama spjegavala, direturu: »što je moja mala kriva, ako je ljepušasta .. ?« Ništa nije pomoglo i ja sam ti danas u vakancama. Nije ni to najgore .., Skula nas je, bog i bogme, imbećiliškala. Cijelu godinu uči i uči, muči se i muči, u skulu iz sku- le, otvori libra i zatvori, strugaj i sikuirastaj. . Zal to nije odviše? Poslije ovakih strapaca dva mjeseca vakanaca i suviše je — malo... seca i privatistica, što bi imalo značiti: privatno prakticirati pedagogiku i moralku i sa malim privat- no prakticirati — recimo — montanistiku u Srđu, u Petki, u Lapadu ili Sv. Jakobu.., Znaš, Mery, moj je mali skaut — vučić, pa često ide za — vučicama. To je u ostalom i cilj skautizma, jerbo je današnja đeneracijon jako debola... Sve same slingure i gla- vočići I : Mogla bi ti pisat nešto u formi »osvrta na ovu školsku godinu«, ali to mi toliko vonja po školskoj zadaći, da me hita — mala snaga, I onako kad se po- slje vakanaca vratimo u skulu, biće prva zadaća: »Moje ferije«... A kad bi ja imala pisat o mojim fe- rijama, to bi bili intjeri romanci.... Ti me kapiraš!? Što ne, Mery moja zlatna... Kad govorimo o romanima, moj je parer da smo i mi više komplete sinjorine, pa možemo i mi doži- vjeti barem jedan mali romančić, Za to su i učinjene - vakance: za čitanje i doživljavanje romana. A uspomene? kad ja govorim o mojim uspomena- ma, meni se dundo Ivo smije, jer da sinjorine mojih i tvojih godina nemaju uspomena..! Ajme, Mery . , Nije s gorega bit' nekoliko mje-. STRANA 3. moja, što je istuhovjetrio ... Ili je danas uopće mo- guće biti bez uspomena? On se i tomu smije ali sam ga persvadala, kad sam mu spomenula, kako nam je meštrinja srpsko-hrv. jezika, koju mi zovemo »stara profesurica«, dala domaću zadaću pod naslovom »Moja najmilija uspomena«. Naravno, da ja u toj zadaći nijesam izradila mo- ju najmiliju uspomenu, jer to — je li Mery? — ne ula- zi u skulu; to su samo naši posli, moji, tvoji, njezini itd. itd, Ja sam opisala samo onu uspomenu — znaš Mery, — što sam ti jedanput pripovjedala, kad nam je dundo donio s vijađa onu lijepu malu angora —- mačkicu, koja se je zvala Cica, a nosila je okolo vra- ta elegantnu crvenu fjočicu, Tu je mačkicu, kako znaš, poslje dvije godine razderao Cvijetin. Herkules kad se je jednom s njim susrela na raskršću... . (Ma- čkica se je naime, susrela sa Herkulesom, a ne Cvi- jeta, jer sam naopako jo ii Jadna ars ka- ko je tragično svršila . i Ali ništa zato. Ja sam razmišljala o tim o RI nama. Što doživimo. danas, to su sutra i. prekosutra već uspomene, tako — do mi uopće preživljujemo samo uspomene. To bi se moglo nazvati samo — »ži- vot uspomena«. I na badnjak sam doživjela još jednu »uspome- nu«, Baš kad je bor bio zapaljen, zazvoni zvono na vratima. Djevojka iz susjedstva donijela mi je jedan imensi boket, sa biljetom od vizite, da je za mene od — nepoznatog štovatelja, inače dobro poznatog«, Ajme ludova! Ako je »dobro poznati«, onda nije »nepoznati«, a ako je »nepoznati«, onda nije »inače dobro poznati...« I radi ovakih ludova, — mjesto uspomena, — doživiš da te izčeraju iz skule — na pravdi Boga... u = Da mi se ovake »uspomene« ne ripetiškaju. majka me je počela vrćet: »Draga Jelice, mi nemamo dinara, mi nijesmo bogati, a đe nema ovega, tu se dan-danas teško udava. Zato valja trbuhom za kruhom, pa uči napri- jed. Jer ženama su danas svi putevi otvoreni«. Razumjela sam. Moja bi mama htjela da idem na — universitat, kad sam sa uspjehom maturirala na »Ilijinoj Glavici«, Ako se i to dogodi, tu neće falit — uspomena. Ostat ću na universitati barem 10 godi- na, kako je ono ost6 i tvoj brat studenat medicine i još nije svršio. Ja ću pokazati Evropi, kako se »te- meljeto« uči... Medicinu neću. Parat ljude priko pupka.., Pi gade!! Avokaturu ili sud, isto neću, , jer bi sve nezako- nite majke riješila od optužbe. Profesurica neću da budem. Preko nosa su mi a profesurice, pa kad pomislim, da bi i ja danas sutra imala biti takova... ? Brrrrr!