Bištan u moždanima

Miho. Merita da vam baš sada
 prolegam jednu pjesmicu što je jedan

pravi Dubrovčanin komponjo, kad je.

vidio kako je Austrija zapuštala 1 naš
grad i njegove slavne mire,

Pero. Zašto govoriš, baš. sad?

Miho, To ću ti rijet poslije.
čujte:

Grad Dudo od ušao pao,
Brštanom je svukud' obrastao:
Odasvud se prepliće i vije

 

I starinske zidine nam krije, /_
Brštan, drijenak i travina ina:
Žalosni su biljeg ruševina;
To je stigla još :sudbina ova
Um i srce “njegovih sinova,

Što vam se para?

Luko. Dobro upeko I eccelso go-
verno austriaco što je abandumo naj-

ljepši monumenat naše slave. Ma ko-.

ja fajda! Oli je onijem prepotentijem
lajtnantima, srzentima i žbirima bilo
stalo za nas! Tutt' altro! Goddili su
videt da nas vrag sasvijem odnese.

Pero, Tako je. To je bila njihova

politika. Ma ja mislim da st se i oni

_ stavili da im ta politika ne valja po
solda. Samo je to bilo suviše docna.

Mato. Oli su se stavili, oli nijesu
više mogli: od sramote prid svijetom.
Difatti bili su počeli s ristaurima i
palaca i kvadara. Pa da ih, Bogu
fala, vrag nije odnio, bili bi sikuro
očistili i naše mire.

Pero. Čerto, Jer nijesu bili injoran-:

ti. Kako su iščistili ne samo  brštan
nego i svaku travicu po kaštelima i
crkvama u Austriji, Tirolu, Stiriji i
Salisburgu, da se kjaro vidi |' arte,
bili bi arivali to učiniti i s našijem
mirima i fortifikacionima koji rapre:-
zentavaju jedan ' od:- najzlamenitijeh
monumenata arkiteture u Europi.

Vlaho. Bili bi sikuro, kako što su

učinili svi drugi narodi koji znadu
što je kultura i čiviltat. Bio sam u
Franči. nazad četresti godišta, u Kar-
kasoni. Svi su oni manjifiki miti i

torete bili-u brštamu i travurini, tako“

da od arkiteture nijesi “vidio > ništa.
Prosti mi Bože kako:da ono nije bila

građeno od ljudi i za ljude koji znadu;

da je arkitetura una delle belle arti,
nego 'za ovče, koze slava za Koje je
trava; brštan i kupus. - ALA

g

Pero. To ti je kako da si zamoto u
kupus najljepšu statuu — za moć bo-

“lje amiravat | arte...

Vlaho, Per appunto! Ma nijesam
finuo. Nazad pet godišta bio sam

opet u Frariči i vizito sve one stare
čelebre gradove: i Karkasonu, i Ai-

gue-Mortes, i mnoštvo starijeh kašte
ia i crkava. Niđe ni jedne travice na

- mirima, a kamo li brštana. Ma ne sa-

mo na tijem monumentima koji su
ostali kompleti, nego perfino di ruvi-

ne su očišćene, ako imaju un carat-

tere artistico.

sa Miho. To ti je isto i u Đermaniji.

Vlaho Mil neka finenil Botio sam

. rijet da mi je drago što to Austrija
'nije arivala učinit.
Zato što je prije pošla s vragom.

Rijećeš

Miho. Pa smo to učinili mi.

:Vlaho. Per appun to! Otkad je
grad po — kako govori ona pjesma
— obrastao je brštanom; a kad se,
Bogu fala, digo, očistio se i od bršta-
na i od svake porkarije.

Pero, Govoriš od svake! Ma ti si-
kuro nijesi prolego što piše u.  Na-
rodnom Svijesti »ljubitelj prirode«.

Vlaho, Prosti, molim te. Za me je
travurina na monumentima porkari-
ja. A za sentimentalizam nekijeh si-
đelica i njihovo prinemaganje kad se
spomenu lijepih k. u. k. montura.
što ćeš da vam rečem! Ne govorim
da im šajkača nekako ne vonja. Bo-
žesačuvaj! Ma sentimenti su senti-
menti, Hitaš li me, Pero?

Pero. I onda diventaju »ljubitelji
prirode«: hitaju se brštana i divljih
smokava, a sve to poradi velike lju-
bavi za naše mire. Razumiješ li ti
ovaku ljubav gdje se ne vidi |' ogget-
to amato?.

Vlaho. To ti je ljubav pod  fere-
džom.

_ Miho, "Alla turca. e

ii I branu foćodia u organu

del .nostro . .clero!
gava?

: Miho. Meni je karo:
occidentale, ma 'u

Kako se to spje-

naš kler je

 

zašto? MERO_ DORE SEM sa
_ ovi naš »ljubitelj prirode« misli

' isto doba i uni-:

versale. Quindi, ne može eskludat

sve što je orjentalo.

Luko. Podi, vraže, s vragom! Ne-
go reci mi kako ti končiljvaš ovu
adoracion od feredže col fatto da se
otvara Pinakoteka, više znaš de?

Miho. A ko ti je reko da je organ
našijeh popova primio blagoslov iz
Pinakoteke za one artikule od bršta-
na i drugijeh travica? Kad bi Pina-
koteka bila d' accordo s »ljubiteljem
prirode«, bili bi i njezini miri adata-
ni za fino estetiko oko  »ljubitelja
prirode« i — siđelica... Zato sam
persvaz da ovdi gospar od Pinakote-
ke non c entra, kako ni Pilato u
Credo.

čuo sam da
sve
mire u gradu i sve statue zamotat u
brštan za despet više znate komu...

Luko. Senza scherzi:

Miho, Anci, ako ima koji kvadar,
oli štogod artistiko, u kući, sikuro je
sve to kalumo u kupus, jer je oni
njegov veliki pitur vjenezi reko
»wunderschon« jedanput kad je vidio
na Kionalu jedan dolac pod kupusom
i prokulam.

Vlaho. Pošljite piuttosto u kupus i
njega con tutta la sua gram teoria.. A
ja ću finut s onijem istijem našijem
poetom s kojim sam počeo:

Grad Dubrovnik u vjekove stare
Bi oazom sred divlje pustare,
A kađa mu novo doba svan<

I on isti pustarom postane.

10 je novo doba bilo ono kad je ra-
sto brštan po mirima. Sad, u najno-
vije doba, kad pustara postaje  kra-
san perivoj u svjetlosti sunca Slobo-
de, Dubrovnik valja da bude najljep-
ši cvijet u temu perivoju. lnjoranca,
zloća i deđeneracion mogu učiniti da
od toga cvijeta ostane samo drača;
pa, ako hoćete, i brštan  »ljubitelja
prirode«,

Svi. Neka on ide i u smokve, ako
hoće. Gusti su gusti. Nije lako izgu-:
lit brštan iz ranketivijeh. moždani, a:
ipokrite neće izliječit ni hjeviee da
uskrsne,

«Džore oka: