Bištan u moždanima Miho. Merita da vam baš sada prolegam jednu pjesmicu što je jedan pravi Dubrovčanin komponjo, kad je. vidio kako je Austrija zapuštala 1 naš grad i njegove slavne mire, Pero. Zašto govoriš, baš. sad? Miho, To ću ti rijet poslije. čujte: Grad Dudo od ušao pao, Brštanom je svukud' obrastao: Odasvud se prepliće i vije I starinske zidine nam krije, /_ Brštan, drijenak i travina ina: Žalosni su biljeg ruševina; To je stigla još :sudbina ova Um i srce “njegovih sinova, Što vam se para? Luko. Dobro upeko I eccelso go- verno austriaco što je abandumo naj- ljepši monumenat naše slave. Ma ko-. ja fajda! Oli je onijem prepotentijem lajtnantima, srzentima i žbirima bilo stalo za nas! Tutt' altro! Goddili su videt da nas vrag sasvijem odnese. Pero, Tako je. To je bila njihova politika. Ma ja mislim da st se i oni _ stavili da im ta politika ne valja po solda. Samo je to bilo suviše docna. Mato. Oli su se stavili, oli nijesu više mogli: od sramote prid svijetom. Difatti bili su počeli s ristaurima i palaca i kvadara. Pa da ih, Bogu fala, vrag nije odnio, bili bi sikuro očistili i naše mire. Pero. Čerto, Jer nijesu bili injoran-: ti. Kako su iščistili ne samo brštan nego i svaku travicu po kaštelima i crkvama u Austriji, Tirolu, Stiriji i Salisburgu, da se kjaro vidi |' arte, bili bi arivali to učiniti i s našijem mirima i fortifikacionima koji rapre:- zentavaju jedan ' od:- najzlamenitijeh monumenata arkiteture u Europi. Vlaho. Bili bi sikuro, kako što su učinili svi drugi narodi koji znadu što je kultura i čiviltat. Bio sam u Franči. nazad četresti godišta, u Kar- kasoni. Svi su oni manjifiki miti i torete bili-u brštamu i travurini, tako“ da od arkiteture nijesi “vidio > ništa. Prosti mi Bože kako:da ono nije bila građeno od ljudi i za ljude koji znadu; da je arkitetura una delle belle arti, nego 'za ovče, koze slava za Koje je trava; brštan i kupus. - ALA g Pero. To ti je kako da si zamoto u kupus najljepšu statuu — za moć bo- “lje amiravat | arte... Vlaho, Per appunto! Ma nijesam finuo. Nazad pet godišta bio sam opet u Frariči i vizito sve one stare čelebre gradove: i Karkasonu, i Ai- gue-Mortes, i mnoštvo starijeh kašte ia i crkava. Niđe ni jedne travice na - mirima, a kamo li brštana. Ma ne sa- mo na tijem monumentima koji su ostali kompleti, nego perfino di ruvi- ne su očišćene, ako imaju un carat- tere artistico. sa Miho. To ti je isto i u Đermaniji. Vlaho Mil neka finenil Botio sam . rijet da mi je drago što to Austrija 'nije arivala učinit. Zato što je prije pošla s vragom. Rijećeš Miho. Pa smo to učinili mi. :Vlaho. Per appun to! Otkad je grad po — kako govori ona pjesma — obrastao je brštanom; a kad se, Bogu fala, digo, očistio se i od bršta- na i od svake porkarije. Pero, Govoriš od svake! Ma ti si- kuro nijesi prolego što piše u. Na- rodnom Svijesti »ljubitelj prirode«. Vlaho, Prosti, molim te. Za me je travurina na monumentima porkari- ja. A za sentimentalizam nekijeh si- đelica i njihovo prinemaganje kad se spomenu lijepih k. u. k. montura. što ćeš da vam rečem! Ne govorim da im šajkača nekako ne vonja. Bo- žesačuvaj! Ma sentimenti su senti- menti, Hitaš li me, Pero? Pero. I onda diventaju »ljubitelji prirode«: hitaju se brštana i divljih smokava, a sve to poradi velike lju- bavi za naše mire. Razumiješ li ti ovaku ljubav gdje se ne vidi |' ogget- to amato?. Vlaho. To ti je ljubav pod fere- džom. _ Miho, "Alla turca. e ii I branu foćodia u organu del .nostro . .clero! gava? : Miho. Meni je karo: occidentale, ma 'u Kako se to spje- naš kler je zašto? MERO_ DORE SEM sa _ ovi naš »ljubitelj prirode« misli ' isto doba i uni-: versale. Quindi, ne može eskludat sve što je orjentalo. Luko. Podi, vraže, s vragom! Ne- go reci mi kako ti končiljvaš ovu adoracion od feredže col fatto da se otvara Pinakoteka, više znaš de? Miho. A ko ti je reko da je organ našijeh popova primio blagoslov iz Pinakoteke za one artikule od bršta- na i drugijeh travica? Kad bi Pina- koteka bila d' accordo s »ljubiteljem prirode«, bili bi i njezini miri adata- ni za fino estetiko oko »ljubitelja prirode« i — siđelica... Zato sam persvaz da ovdi gospar od Pinakote- ke non c entra, kako ni Pilato u Credo. čuo sam da sve mire u gradu i sve statue zamotat u brštan za despet više znate komu... Luko. Senza scherzi: Miho, Anci, ako ima koji kvadar, oli štogod artistiko, u kući, sikuro je sve to kalumo u kupus, jer je oni njegov veliki pitur vjenezi reko »wunderschon« jedanput kad je vidio na Kionalu jedan dolac pod kupusom i prokulam. Vlaho. Pošljite piuttosto u kupus i njega con tutta la sua gram teoria.. A ja ću finut s onijem istijem našijem poetom s kojim sam počeo: Grad Dubrovnik u vjekove stare Bi oazom sred divlje pustare, A kađa mu novo doba svan< I on isti pustarom postane. 10 je novo doba bilo ono kad je ra- sto brštan po mirima. Sad, u najno- vije doba, kad pustara postaje kra- san perivoj u svjetlosti sunca Slobo- de, Dubrovnik valja da bude najljep- ši cvijet u temu perivoju. lnjoranca, zloća i deđeneracion mogu učiniti da od toga cvijeta ostane samo drača; pa, ako hoćete, i brštan »ljubitelja prirode«, Svi. Neka on ide i u smokve, ako hoće. Gusti su gusti. Nije lako izgu-: lit brštan iz ranketivijeh. moždani, a: ipokrite neće izliječit ni hjeviee da uskrsne, «Džore oka: