Končerat oriđinala Jozo Pupa — Mare vjerena +- Autun Lampo — Vlaho Žic — Ante sei“ — Prije nego vas odvedemna končerat vaja da vam ih prezen- tam: Jezo Pupa (ovo mu je bilo sopra uome) : bilo je nekadar crevljar, pa je posto bidelo u skuli normalnoj — i posto je gospar. U svome kamarinu je isto krpio crevije, ali samo za se, čistio je od praha banke i tavu- line, meo skulu, zvonio u zvono pratijo je djecu doma i t> onu od bojijeh familja, ali je za to ipak batio da bude gospar, jer, je išo obučen vaš: u crnu, crne gače i relada, crelje na pontu _išo je polako i na glavi je uvi- jek imao patentu, koja mu je vazda bila široka, jer bi mu drugi gospari regalavali dopera- ne patente, a u njih je bila ve- ća glava, jer je Jozo Pupa bio suh, tanak, mledan, male glave a obrijane brade i bez brka, onako atelan: prava pupa i zato mu nadjevak. Njega bi jedio i Lujo Guska, ali kad je obazno, da se Lujo boji od smrti, Jozo bi mu poka- zao s prstimia križ i Lujo bi su- bito umuknuo, er se bojo da ga time ne urekne, da ne zove smrt kontra njemu. : Pa je bila Mare vjerena. Bila je malašna, grbava, brkata. Iz- ventali su joj da je jedanput rodila sina i prodala ga _ Turci- ma, pa su joj.se rugali: ,,Mare vjerena rodila pumpulina i proda- la ga za kuto vina,“ na što bi se jedila ali kad bi se ko zakri- vio: ,,Ubij Maru,“ , jadna = bi se pripala i misleći da će je ubiti, uhitila bi se mira, ili kojega mu drago čeljadeta, pa bi se počela kriviti; ajme : meni! — u sav glas. Vlaho je bijo postariji, nervoz, sve bi u sebi sam govorio, vaz- da bi išo sam u fratara crmijeh je pro pjate i vrtio na ražnju kvarčeriće i tako se hranie —; ma bi tko samo zinuo: žice! — žicnuo bi se i trčao za njim i svašta mu govorio. Gospar Ante šei bio je tako- đer crevljar ma star; pa je živio što bi ispod ruke isprosio, ali se vazda držao da je nešto bolji. Išo bi polako a na crevljama pije imao taka. Njemu bi rekli: sior Ante sei volte sei koliko čini — i pošto bi u sve furije: treuta sei ti ga ocu oli majci“ — i ovako naprijed, a onda na glas, pa da je bio neznam ko: maskacune — gomnaru! Pak je Antun Gale, rečeni Lampo iz Župe širogača, dok je bio zdrav fakin, a poslije prosjak, Imo je neke vertigjine u noga- ma iu glavi, tako da bi mu zdrucala ili se zatresla, kao gla- va na pupici s makinetom, a no- sio je perčin i to je bio ultimi župnjanin s perčinom. Njemu su vragovi od djece izventali, da je jedan put ukro dva pršuta, što je bila laž, ali kad bi mu se reklo: ,,Antune, vrati pršute“ — on bi se apelavajući na Boga da je to infamija, digao ruke i oči put neba i govoreći batutom od ačenta na svaku silabu ,,Go- spo-di-ne, Go-spo-di-ne,. vi-di-ti-, za O-vi po-so! Jednoga dana ovo se dogodilo non pat veru, da je vero negou teatru, ma je zaista bilo ovako. Lujo Guska bio je u _ butizi i prošo Jozo Pupa, a Lujo iz butige Jozu; Pupa! — a Jozo doletio u butigu vas ustresen pa put Lujove glave pružio ruke i donio mu pod oči prekrižene prste, a Lujo bjež izbutige. A eto iz ulice Prijekoga Ma- re vjerene prema butizi, er je od nas imala opinion, što je bar nijesmo sekavali, a vazda bi joj dali koji solad i meštar Mišara. prezicu. - Do toga momenta nama mije došlo ništa na pamet, ali prola- zi preko place Antun Gale Lam- po a mi mu očenali da dodje u- nutra. i : Hoćete li vjerovati dolazi i Vla- ho žice, a Nikša iz butige: Žic. Čuo Vlaho, stresnu se i dolampa u butigu da vidi tko se to ar- diško. Na to skoči Kuzma Anti- čević (sada je na Lastovu posi- denat) koji se spravljo za ezam od maturitati u profešura Kon- bezla, pa zaviše: Ubij Maru! — i pobjegne, a Mare se počne kri- viti: Ajme meni, a kad je jedno počelo, pomislim pa neka i fine, pa skočim i Anturu ću: vrati pršute“. Autun upro glavu go- re i na vas glas ,,Gos-po-di-ne, gos-po-di-ne, po-gle-daj, ti za o- vi po-so. A onda ja: ,,Jozo Pu- pa“. A Jozo se inturija: baron dell effe, a četvrti; Žic! Pa o- zet svi: Ante sei, Pupa! Ubij Maru! Vrati pršute! Žic! Ubij! Pršute! Pupa! Ajme meni! Bu- ka, vika, treska, skričanje i pso- vanje..... bulikan. Jadan meštar Mišara kvazi posramljen od buli- kana u njegovoj butizi izletio na dvor i mi pobjegli, ali sul piu bello jedan uhiti za vrata, a u bravi je bio ključ, potegne ihza sobom, zatvori ih sve u butizi i ostavi u tmici. Da ste bili tu! Iz butide čuje se intjeri pako; viču, bjestimaju, a po više svije čuje se glas Ma- re vjerene, kao primadone u o- peri: ajme meni i Antuna Lam- pa kao tenora: Gos-po-di-ne-po- gle-daj-za-o-vi-po-so i Joza Pupa ,baroni = dell, effe. Skupilo se čeljadi da pukne od smijeha, skupilo se djece, pa sve s dvo- ra: ,Ubij Maru“ (a oma iznu- tra... dok ne dotrčali ušijeri i komesar, pa otvorili butigu i rekli im da izagju. Izlaze jedan po jedan: prvi