Končerat oriđinala

Jozo Pupa — Mare vjerena +- Autun Lampo — Vlaho Žic — Ante sei“

— Prije nego vas odvedemna
končerat vaja da vam ih prezen-
tam:

Jezo Pupa (ovo mu je bilo
sopra  uome) : bilo je  nekadar
crevljar, pa je posto bidelo u
skuli normalnoj — i posto je
gospar. U svome kamarinu je
isto krpio crevije, ali samo za se,
čistio je od praha banke i tavu-
line, meo skulu, zvonio u zvono
pratijo je djecu doma i t> onu
od bojijeh  familja, ali je za to
ipak batio da bude gospar, jer,
je išo obučen vaš: u crnu, crne
gače i relada, crelje na pontu
_išo je polako i na glavi je uvi-
jek imao patentu, koja mu je
vazda bila široka, jer bi mu
drugi gospari regalavali dopera-
ne patente, a u njih je bila ve-
ća glava, jer je Jozo Pupa bio
suh, tanak, mledan, male glave
a obrijane brade i bez brka,
onako atelan: prava pupa i zato
mu nadjevak.

Njega bi jedio i Lujo Guska,
ali kad je  obazno, da se Lujo
boji od smrti, Jozo bi mu poka-
zao s prstimia križ i Lujo bi su-
bito umuknuo, er se bojo da ga
time ne urekne, da ne zove smrt
kontra njemu. :

Pa je bila Mare vjerena. Bila
je  malašna, grbava, brkata. Iz-
ventali su joj da je jedanput
rodila sina i prodala ga _ Turci-
ma, pa su joj.se rugali: ,,Mare
vjerena rodila pumpulina i proda-
la ga za kuto vina,“ na što bi
se jedila ali kad bi se ko zakri-
vio: ,,Ubij Maru,“ , jadna = bi se
pripala i misleći da će je ubiti,
uhitila bi se mira, ili kojega mu
drago čeljadeta, pa bi se počela
kriviti; ajme : meni! — u sav
glas.

Vlaho je bijo postariji, nervoz,
sve bi u sebi sam govorio, vaz-
da bi išo sam u fratara crmijeh
je pro pjate i vrtio na ražnju

kvarčeriće i tako se hranie —;
ma bi tko samo zinuo: žice! —
žicnuo bi se i trčao za njim i
svašta mu govorio.

Gospar Ante šei bio je tako-
đer crevljar ma star; pa je živio
što bi ispod ruke isprosio, ali
se vazda držao da je nešto bolji.
Išo bi polako a na crevljama
pije imao taka. Njemu bi rekli:
sior Ante sei  volte sei koliko
čini — i pošto bi u sve furije:
treuta sei ti ga ocu oli majci“
— i ovako naprijed, a onda na
glas, pa da je bio neznam ko:
maskacune — gomnaru! Pak je
Antun Gale, rečeni Lampo iz
Župe širogača, dok je bio
zdrav fakin, a poslije prosjak,
Imo je neke vertigjine u noga-
ma iu glavi, tako da bi mu
zdrucala ili se zatresla, kao gla-
va na pupici s makinetom, a no-
sio je perčin i to je bio ultimi
župnjanin s perčinom. Njemu su
vragovi od djece izventali, da je
jedan put ukro dva pršuta, što
je bila laž, ali kad bi mu se
reklo: ,,Antune, vrati pršute“ —
on bi se apelavajući na Boga
da je to infamija, digao ruke i
oči put neba i govoreći batutom
od ačenta na svaku silabu ,,Go-
spo-di-ne, Go-spo-di-ne,. vi-di-ti-,
za O-vi po-so!

Jednoga dana ovo se dogodilo
non pat veru, da je vero negou
teatru, ma je zaista bilo ovako.

Lujo Guska bio je u _ butizi
i prošo Jozo Pupa, a Lujo iz
butige Jozu; Pupa! — a Jozo
doletio u butigu vas ustresen
pa put Lujove glave pružio ruke
i donio mu pod oči prekrižene
prste, a Lujo bjež izbutige.

A eto iz ulice Prijekoga Ma-
re  vjerene prema butizi, er je
od nas imala opinion, što je bar
nijesmo sekavali, a vazda bi joj

dali koji solad i meštar Mišara.

prezicu.

-

Do toga momenta nama mije

došlo ništa na pamet, ali prola-
zi preko place Antun Gale Lam-
po a mi mu očenali da dodje u-
nutra. i :
Hoćete li vjerovati dolazi i Vla-
ho žice, a Nikša iz butige: Žic.
Čuo Vlaho, stresnu se i dolampa
u butigu da vidi tko se to ar-
diško. Na to skoči Kuzma Anti-
čević (sada je na Lastovu posi-
denat) koji se spravljo za ezam
od maturitati u profešura  Kon-
bezla, pa zaviše: Ubij Maru! —
i pobjegne, a Mare se počne kri-
viti: Ajme meni, a kad je jedno
počelo, pomislim pa neka i fine,
pa skočim i Anturu ću: vrati
pršute“. Autun upro glavu go-
re i na vas glas ,,Gos-po-di-ne,
gos-po-di-ne, po-gle-daj, ti za o-
vi po-so. A onda ja: ,,Jozo Pu-
pa“. A Jozo se inturija: baron
dell effe, a četvrti; Žic! Pa o-
zet svi: Ante sei, Pupa! Ubij
Maru! Vrati pršute! Žic! Ubij!
Pršute! Pupa! Ajme meni! Bu-
ka, vika, treska, skričanje i pso-
vanje..... bulikan. Jadan meštar
Mišara kvazi posramljen od buli-
kana u njegovoj butizi izletio na
dvor i mi pobjegli, ali sul piu
bello jedan uhiti za vrata, a u
bravi je bio ključ, potegne ihza
sobom, zatvori ih sve u butizi i
ostavi u tmici.

Da ste bili tu! Iz butide čuje
se intjeri pako; viču, bjestimaju,
a po više svije čuje se glas Ma-
re vjerene, kao primadone u o-
peri: ajme meni i Antuna Lam-
pa kao tenora: Gos-po-di-ne-po-
gle-daj-za-o-vi-po-so i Joza Pupa
,baroni = dell, effe.  Skupilo se
čeljadi da pukne od smijeha,
skupilo se djece, pa sve s dvo-
ra:  ,Ubij Maru“ (a oma iznu-
tra... dok ne dotrčali ušijeri i
komesar, pa otvorili butigu i
rekli im da izagju.

Izlaze jedan po jedan: prvi