butigu. Ipak sam ušla. Nijesath
arivala ni rijet dobro jutfo0, a
unutra đa viču Kistijant Knedi-
ge Frau! — skaču okolo “mene
da mi se đa mantra. Od tijeh
 silnijeh komplimenata pođem su-
bito nase, te pogledamijeli mi

bursin otvoren ili zatvoren i vi«.

deći da sam skapulala upanem u
butigu nirne i svete braće, Vice
i Silva. A ma che diferenza.
Ušla sam. Tišina kako u grebu,
samo se čuje pozdrav i pitanje:
Su čijem vas možemo poslužiti?...
a u toliko španjulet se je sakrio
iza škine.— Skladnost. I kad ste

mu rekli 2 din. španjuleta —
obadva skupa ko uš po katranu,
jedan \rartu, drugi španjulete
đa uzimaju — Naravno, jedan

zavija, a drugi docnije kontrola-
vo jeli dobro. Otvara se škrabi-
ca, sve u ujoju redu, ko u kasi
stare dubrovačke komune.

Izlazim komplimentava se, a
oni nastavljaju fumati tad se pi-
taju; A Silvo, jesmo bi đusto
vratili solde gospođi Mari, od
desedinara?

Kad sam izišla obrnula sam se
i viđela da nijesam falila. Jest,
nakon 20 godišta piturali su bu-
tigu i sa svijem tijem moda im
nije ušla u butigu. I neće, ja se
nadam dok Silvo i Vice živu. I bo-
je. A kad sam sve ovo viđela
pošla sam u kafu komunalu, vi-
đet naše gospare đe igraju
karata, da im subito znam rijet
gospođama, toka li im spravit se
za poć u Teatar oli spravit me-

tlu. Kad me toko viđet: cr-
nog pikola u crjenom vestitu s
bjelijem pucama, Gledam da nije
to statua što ju je pokojni ka-
petan Mato donio gospođi Fili
iz Afrike. Kad me srio gospar
Ivo i reko mi: a ma mije ti to
statua, nego kako dobri jezici
govore, sin gospara Đusta i sad
ti on otvara vrata Kafe onega
amerikana iz Lapada.

Obrnem se i pogledam je li bar
štamparija našega Mandolfa još
u životu kad je on pokojni ili
se i ona primodernala. Uđem i
vidim da je ostala ista samo fali
 gospar Ivo. Tad pođem i u Kar-
men viđet onu drugu štampari-
ju i glasovitu kuću onega židova

debeljkovića. Ovdje jedino sam se
arajdala, kontentala. Niješam na-

šla ni jedno ni drugo. Vidim da

je dobri Bog i sv. Vlaho je-
dino ovdi bio milostiv i digo ono
što ne vaja i smeta.

Vratila sam se tad ma Placu,
viđet jesu li golubi još pitomi
perke mije čudo - da i oni s ovi-
jem novijem tacama ne podivljaju
kad im nema ujihove dobre go-
spođe Kate. I tu sam finula pa-
seđatu  videć danema više one
đentilece i skladnosti i ušesnosti
ni u mladića, nmi u djevojčica.
Eno jedna pasava crjena ko pa-
prika, crna ko garbun, a klobuk
joj para bokarić. Ovo ti je danas,
a što će sutra biti, kad onaj prin-
čip karnevala mali Ugo uputi
svoju  karocu sa  polugolijem
signorinama ?

Pošla sam doma, sva slomlje-
na i stala sam moliti:

»Uzdam se u te gospodine,
vjerujem u te gospodine, pa te
ponizno molim da nedaš da ne-
stana iz našega grada onijeh što
su nam ga zgradili, ala Nika,
Abramina. (koji vjeruje u sv.
Vlaha grliča se, samo se ne pri-
češćuje), Luja, Rafa, Pava, Mila
Boža, Luka i još par onijeh pra-
vijeh  dubrovčana, jer onda bi
nestalo i nas, a tad bolje zadr-
maj još jedanput mirima, panek
se sve profuuda, perke će bit bo-
lje, nego da se cijeli obrne i
postane »moderni kasino«. Jer
ako to dopustiš onda možemo da
zakantamo ne više adio Mare,
nego adio nostra bela Ragusa!

Gospođa Lukre: Nemam
ništa ovega puta jer sam u ve-
likom konfuzionu za  sutrašnju
maškaratu. Onaj mi traži žensku
vestu, ona mušku baretu, oni ga-
čice bez traka ma lastik, a ona
gače bez buže. Ako i pomahni-
tam neće biti čudo.

Gospođa. Dome:
da vam rečem. Nema onega što
smo prije imali. Nema pazara,
nema dječjeg igranja pa ni onog
pravog kundurovanja. Ako malo
više otvoriš gubicu, đa si finuo
na tribunalu. I zato toka me
mučat i čekat bolja. vremena.
Konsolava me sutrašnja maška-
rata.

Šta čete

 

"Gospođa Tere: Samo. avi-
zavam sve građane i djevojke. da
za rekuperat izgubljene .vrše ili
balune valja regalati uhićenu ri-
bu i još jednu  pretilu kokoš.
Oferte putem poste na adresu:
»Tango leti«,

a da za iskrcat karag drva iz
trabakule na rivu rakomandava
se baciti po karga u more pre a
muo.

Da je na ultimoj turneji izgu-
bio medalju Papinu i križ Gun-
dulića. — Pantelija Lirpe

Da će postavljanjem mosta na
Pilama, stupit prijašnji zakon na
snagu.

Gospođa Jele: U baluuu
sam od silne fatige. Jedan mi
je festanjuo i kapo maškarate, a
drugi solito,ko skladan i usešan.
Debeli festanjuo čini đinastiku i

_ probe s tvrdijem koletom i či-

lindrom, a mali se kupa i
piketa nokte od ružine vas ve-
seo da su ga pontali onemu tre-
ćemu.

Da će se kad se stavi most na
pilama stavit i ono zvono na
zvoniku, a prvi će zvonit 6 ura
na njemu Meštar Mato.

 Kundurica Ned.

Poznate me, nepoznate?
pomljivo me pogledajte
debela sam, nijesam vitka
pamet mi je jako plitka

na Stradunu ja se valjam

i svakoga tu pozdravljam
imam posla fala Bogu
odoljeti ja ne mogu.

»Jezik mi je oštar, gladak
brz, naoštren, jako sladak«.
Radio mi je u glavi,

uvjek novost koju spravi

sve vam znadem, sve ću rijeti
neka cjeli grad mi prijeti.
Poznate me eto sada:

, Kunduricu cjelog gradai?

U KarnevaluIg37 Orlando

 

Izvor jeftinoće“

Trg. galanterijskom krat-
kom,  staklarsko-porcu-

lanskom robom

 

 HANZA HADROVIĆ — DUBROVNKIK