partit među moje kundurice u Cavtat i bacit se đe na Obod, da vas ne gledan kako se mučite. Pozdravite mi moga Đu sta, Fora, Mladena i svu ostalu kumpa- niju. Vaš Berekin P. S. Ovu knjigu smo primili u ultimi momenat i surgali, da ne ostane per Forca prazno. Isto se nekako može pro- žvakat. Redacijon SORTI: 16: MMORNNAMARNONKKE VA ZVRNRNOVJ ALENA INDIJANCI Nomadne je bila maškarana jedna grupa mladića od Indijanca. Jedan dor- nalista, koji voli drugijem dijelit lecioni napiso je u svoj foj, da on nije vidio ni- kakve Indijance. Bene! Kad on piše o njegovijem Indijancima onda hi mi vidi- mo, ali šutimo. Eto, to je diferenca izme- du nas i Jaše Skleroze. Dubrovačka arija Svak zna da čejad u Dubrovniku vapu za živjet u duhu bremena. I danas ovo čejadi živi u superlativima, bilo u dobru oli zlu. Na svijem kantunima tirade.o svemu onemu, što gusta i ne gusta, in- teresa i ne interesa. Donosimo neke mi- sli u superlativima: Najzabavnija butiga u gradu za ženske je ona Hajdićeva. Najomiljeniji glumac je Tonko pia- nista. Najzabavniji amanat Vlaho Čučka. Najmlađi primoamoroso Emil Hruška. Najbolji fusbalisti Nagler, Barbir, Ba- burica i Krile. Najbolji parlatur Bazi Car. Najšutljiviji čovjek u gradu dr. Zvo- nimir. Najslavniji diplomata Petar Petković. Najagilniji novinar Frano Medo. Najbolji meštar od bala stari mazda- znača iz kafe. Najopasniji Kasanova Gijusti. Najprometnija butiga Butjera. Najbolji folj »Dubrovnik«. Najomiljeniji gosti žicari. Najagilnije društvo »Konavoska braća«. Najogorčenije pristaše komune Stije- po i Tomo mesar. Najrentabilnija škola Porporela. Najotmeniji mladić Mirko od orkestre. Najbolji balarin Albricio. Najbolji bićiklista Crnjak. kur- Najveći izbor 14 krt. naliv pera marke ,,Napoleon“ dobijete kod : | PAPIRNICE DOVRANIĆ | »PRIKLA« Kako je mali Goto osnovao banku a Mostaru Kad je mali Goto još bio student uni- verzitati (nije to bilo puno nase, još je mlad) tokalo je činit i ezame. A ko mo- že u gradu studijat, kad te svaki mome- nat sekavaju i kad imaš okazijoni izać vanka, šetat se, sjedat u kafetariji, eće- tera. I mali Goto se dećido poć u Mostar u svoga rođaka dotura Kolbe za finut materijo od suckoga. Malome Gotu je difati u Mostaru bilo lijepo. Imo je sve što je isko i on je godio među bulama i turćinima, samo nije imo solada. Svake subote bi mu rođak do đusto koliko ko- sta kafa «u kafetariji, a u neđelju kđliko kosta bijet u ćinematografu. "Dodijalo to malome Gotu kroz duge mjesece. Mi- slio on što će i dopo le tante smislio. Na- vonjo je da djeca dotura Kolbe imadu solada, što im pape dava onji tanto za ćokolatine i druge pikolece. I on jednoga lijepoga dana zazvo djecu na sedutu u kamaru i počeo im spjegavat: — Znate li vi to što je banka? Nezna- te! Dunkve, banka je jedan banak, oli jedna kaša, u koju se stavljaju soldi sva- ki dan po malo. Kad se skupi dosta so- lada onifa se soldi uzmu i zato se kupi per ezempio veliki lijepi konj, auto. oli manjifika pupica. Djeca gledaju maloga Gota i đa vidu te konje, automobile i pupice, a on govo- ri dalje: — Znate što? A oni odjedanput: Što, dundo Ivo? — Znate što. "Vi meni davajte svaki . dan vaše solde i ja ću hi spremat u ban- ku, pa kad se skupi onda ćemo poć i ku- pit igrice. I djeca aćetala. Svaki dan nosu djeca solde, a mali Goto fraja vanka po kafe- tarijama i ćinematografu. Pasalo jedno brijeme od kako djeca nosu solde, pa se oni i zaželjeli igrica. Pitaju ga kad će bit ti konj, auto i pupica, a on vazda govori: tali još puno! Kako i neće. Fali još 'sve! I jednoga dana dđusto za objedom sko- pijo bulikan. Djeca ko djeca nešto se infotala i u plaču sve dikjarala. — Daj ti nama naše solde, mi nećemo više davat u banku! — Kukaju djeca u glas. Dotur Kolbe i gospođa se čudu koji se vrag dogodio. Mali Goto sjedi paćifiko i gleda kako će se izleć skando. Ne fali drugo nego najavit stečaj banke oli zaiskat moratorijo po čl. 5. Sve je spjego gosparu i gospodi. Djeca u toliko ne fermaju nego kontinuaju: daj ti na- ma naše solde! Banku je saniro dotur Kolbe. Do je solde u banku i banka je kupila konja, auto i pupicu. Sa svim tim banka je izgubila svaki kredit! šTO IMAMO, A šTo NEMAMO Imamo Slovince, a nemamo Sloviniju. Imamo automobile, a nemamo puteve. Imamo nogometaše, a nemamo nogo- meta. Imamo kanale, a nemamo kanalizacije. Imamo općinu, a nemamo pametnih ljudi. Imamo književnost, a nemamo knjii- ževnika. Imamo puno kritičara, a nemamo va- ljane kritike. Imamo politiku, a nemamo političara. Imamo stomak, a nemamo što jesti. Imamo patriote, a nemamo patriotizma. Imamo :špage, a nemamo solada. Imamo »Dubrovački Festival«, a nema- mo u redu maškarata. Imamo more, a nemamo ribe. Imamo žena, koje nemaju muževe. Imamo muževa, koji nemaju žena. Imamo muževa i žena, koji nijesu muž i žena. Imamo bogataša, koji nemaju onoliko, koliko bi ćeli imat. Imamo puno za pisat a nemamo toliko mjesta. Točka. SRETNO MJESTO ZA UDAJU Svijem onezijem damama, koje žudu da nađu muža rakomandavamo da gle- daju dobit impeg od kašjerice u gospara Mirka Zeca u Antunijskoj ulici, jerbo su za njegovom kašom đa dvije našle sreću! STARA PRIČA — Kojega vraga piždrite u mene. Oli me stimate za tovara? — Ni anke per idea. Ja vas stimam sa- mo za čejade, koje dobro pogađa moje misli. BOGATSTVO I POŠTENJE — Čuo sam da si posto bogat? Kako si to divento? Je li pošteno? — Jesam, divento sam bogat. Naturalo da nijesam" pošteno.. Ma apena sam po- sto bogat, subito sam divento »poštena ličnost«. Hitaš li me! NATJEČAJ U ECELSIORU Hotel Ecelsior raspiso je natječaj za namještenje 20 Rusa. Prednost imaju oni, koji su po mogućnosti svršili korpus ili umiju praviti nacrte hotela. Obratiti se lično svaki dan. Kristo Marinović Ulaz između polača Trgov. mješ robe, konopa, špaga, ribarskog i tapetarskog pribora.