Arivalo je proljeće ...

Dolećele su diferente face iz tuđijeh
zemalja. Cijelog dana vidite hi pro-
laziti gori doli po Stradunu, amo i
tamo, a đe koji i u kojem kantunu.
Još nije doba i nijesu obučeni u pi-
đamama. Ma nije daleko ni do tega
doba. Bit će hi na pretek, a naši
ušjeri će hi u bijelijem gvantama pri-
čekat na ulazu u grad i lijepo im
spjegavat đe imaju poć da se ne iz-
gube... Dok oni budu ovako šetali
oni drugi će protestovat, a oni treći
će hi branit jer da je to sve za dobro
i korist našeg grada oli ti kako oni
: govore, u interesu širenja turizma...

Naše skladne sinjorine bacit će u-
dicu i na kojeg od one sorte. Govo-
re da hi domaći vele ne obadaju...
A oni raši ala Mirkica... ? Sprema-
ju se na fatigu... Spravljaju se...
Načinjaju se i dočeravaju. Sve će to
pasat u redu, po onoj našoj poznatoj
skladnosti, a da ušjeri neće nikom
naškoditi. Pa jednog dana kad kapi-
tate u Triešće oli ti u Zagreb pitat
će vas: jeli moguće da se je Du-
brovnik i u temu premoderno ? — Vi
naravno nećete mu znat odgovorit,
već će te se zacrvenit a on će vam
tad nadodati ,a što ćemo, sve je u
eri turizma i modernizma u našem
gradu pa valja da bude i tega...“

Kafa komunala bez bazena

Da nebi naša crna Mišura i ovega
godišta pošla se kupat u bazen na
taraci od kafe, direcion ih se je li-
berala i tako je kafa ostala bez njih.
Zli jezici govore da nijesu oni gle-
dali na Mišuru, već na to kako će
moć stat na taraci više  tavolina.
Pod-diretur Nikša u bijeloj bluzi što
vazda đirava okolo i  kontrolava
govori: ,soldi su soldi... a bazeni su
samo voda i slatke ribice...“

Senjali od auta promjenili su
svoje značenje u našem gradu

Čujemo da će šofersko udruženje
učinit peticion na nadležne, jer da
oni senj ispred kafe komunale za
svakoga ne vrijedi, perke da gospari
mogu ostavit auto ispred Dvora i sv.
Vlaha a oni da ne mogu. Reko nam
je jedan, da nijesu po vragu izdali
za gospare kakvi drugi kodeks po ko-

jima oni senjali znače za njih libertat
stajanja, a za šofere zabranu!

Dr. Živko u gradu

Spravio se s velikom temom dotur
Živko (rečeni radnik) da i u našem
gradu održi predavanje. Štampo je i
avize i uzeo radničke prostorije, ma
uza sve to nije arivo ni riječi progo-
vorit, perke su mu rekli da doturi ko
što je on ne spadaju u radničku klasu,
nego da ide onamo solit pamet okle
je i došo.

I Ljotić je ćeo doć u grad

Sve je bilo spravno, a samo je naš
Dimitrije falio. Imo je arivat pasanih
dana, ma ga je u Splitu fermo Sv.
Duje i ukazo mu put za Pančevo,
rekavši mu da je u Dubrovniku već
u punom jeku sezona pomadora, jaja
i patata...

Nova vrst športa

Avizava nas Slavko iz Lapada da
će osnovati novu vrst športa pod
nazivom: ,davanje noga u zadnjicu,
a iza tega previjanje od bolova u
stomku i ponovo igranje“.

Smršavit će naš debeli Andro

Navijači Goška mole Tehn. odbor
kluba da ne dozvoli i treći put poraz
svoje momčadi, perke da će Andro s
konsulata smršavit i izgubit svoju li-
jepu liniju. Pa pošto bi ga tokalo či-
nit nove vestite, a i đegod bi moro
poć se malo rekuperat, da tad nebi
mogo davat solde za kladit se. Lino
s butigom na Stradunu mu je reko:
jedno i drugo je troppo lusso.

Unapređenje

Prošlih dana unapređen je od im-
pjegata Quzora, za športske zasluge
vama poznati po ovom unapređenju:
,S pravom izlaza i ulaza u ured u
svako doba bez kontrole, kad se ide
nadvor za šporske poslove uz pravo
nošenja i potpisivanja titule: ,Zmaj
Okružnog ureda“.

Doznajemo da će Braća Hrv. Zmaja
za ovo protestovat, perke da samo
oni mogu ovu titulu davati.

 

IVO KORDIĆ

Papirnica — Fotomaterijal
Trafika — Dubrownik 2

Ispravci

Nije istina da nijesam bio na kon
certu Muzičke škole, radi tega da
docnije nebi mogo večerat, nego je
istina da sam pošo slušat Kiepuru i
Martu i to stega jer On ima lijep
alt a' Ona krasan bas

Vruticky.

Nije istina đa sam bio veseo viđet
drugi poraz Goška, nego je istina da
sam plako od radosti Zvonko.

Nije istina da sam publicista i kni-
ževnik već je istina da ću se gledat
impjegat, a docnije se upisat u libro
pensionata i postat veliki đornalista

Đino.

Nije istina da su me zbarkali iz
tehničkog odbora, već sam se destri-
go sam, perke sam .okupan načinja-
njem kopačaka za novi klub ,Zmaj“
u Lapadu u kojeg ću ući u tehnički
odbor Kopito.

Nije istina da sam zaboravio sjedit
na stočiću u kamari Luja XV. većje
istina da ću do brzo na njega opet
sjesti Miho Mali.

Nije istina da sam se zafalio jer
da me igrači nijesu čeli, već je isti-
na da sam se zafalio i opet retiro
zafalu radi telegrama Savezu Frano

Femina i naš lijepi Lino

Eto dobili smo lijepu butigu s još
ljepšim naslovom ,Femina“ koja me-
đu personalom ima i ženskijeh i muš-
kijeh. Tu se je imala namjestit i Mala
našeg lijepog Lina. Ma Lino je vele
điloz! Da se ne bi ko namuro na
njegovu Malu, a neki su imali inten-
cioni, morala je ona ostat doma, zna
se više po čijoj komandi.

Što si tako điloz, pito ga je Lino
iz Gruža?

— Ma nijesam, ja sam ti piutosto
od one: ,Digni mi ga s ..... “—pa
sam ti miran i fedel.

Telegram iz Orebića

mašo et comp Dubrovnik stop

znam da je sva tara pala na moju
škinu stop kad arivam u grad stop
gledat ću uredit tu stvar stop pozdrav
svima stop ermando

TRAŽI se knjiga ,Kako se dobijaju
utakmice“. Istu kupuje uz nagradu
u šterlinama Vinko Gruž.