Gospar debeli, koji najmanje sliči karne- valu: manje nego gospar Vlaho s bradom a la Sv. Nikola, vaskolik se užego (on se još užiže) i con grau callore spjego mi, da u Dubrovniku »nit' ima nit' može da bude“ onakijeh Karne- vala, kakvijem se on arajdavo u Bari za brije- mežod gvere — u kafi ,,Risorgimento“. ,Kod nas, završio je, jedva bi se mogao naći jedan jedini onakav...“ Koji? — zapito sam. ,No, koji, koji “ — uznervo se naš Jovica — ,,pa domislite se sami...“ Gospar Jovica skroman, neće da imponjava svojijem znanjem. Dotur Božo umiješo se i on i do mi je u dvije riječi, la sintesi od Karnevala: ,,Karnevo“. Spjego mi je: ,to vam je kako kad bi se neko obuko od popa (stavio mantiju, crevjice, fašu, data occasione, anteriju e tutti gli altri attrezzi) — a ne bi bio pop !** — Diiffatti, nazad desetak godišta viđo. se, neko brijeme, jedan taki i u nas u gradu... Nego da se vratim na ono, što sam bio započeo. Karnevo je svaki oni, koji čini stvari, što za njega nijesu, oli koji se imađinava da je nešto što nije, a takijeh je krcat Dubrovnik. počne mislit da je Pašić, oliti kad se žaba stane iludavat da je konj. PREDAVANJE Iz (Posvećeno Pododboru M. H. u Dubrovniku) 1. Glozel Nazad deset - dvanaes godišta sva se Franča smijala. Bio tamo u nekomu selu Glozel jedan mladić što je imo peć od kupa i matuna (ope- ka); pa se vragoljan dogovorio s nekoliko pri- jatelja i umjesili nekoliko ploča od gnjile, ure- zali lijepo u njih nekakve ,misterioze“ senje: pletenice, križiće i štapiće, anche jednu hobot- nicu s raširenijem trakovima ; onda sve to do- bro ispekli u fornu, zakopali, puštili da neko brijeme poleži u zemlji pa jednoga dana pro- našli ,predhistorijske ploče“ i javili u foje. Sle- ćeli se u Glozel šjencijati sa svijeh strana svi- jeta, te kopaj, prikopavaj, gonetaj: ,prama naj- modernijim znanstvenim kriterijama i metodama“. U hobotnici pronašli ,simbol sunca“, e cosi a- vanti, dokle na ultimatu nije pazar izišo na vi- đelo i Frančezi da popucaju od smijeha. Danas RBA: = Karnevo si ,,tra le altre“ kada prstom upi- reš u roščiće svoga brata, iako mu se može bit jedva razabiru ispod klobuka, a tvoje rožine paraju oblake. Ovakijeh sikuro nema u Dub- rovniku!!! Karnevo je čovjek koji misli da mu je ,rastava“ skinula roge s glave. Onu spećialu vrstu roga ni smrt ti ne može da skine. Naj- gori si Karnevo pak onda, kad ti vaskolik Du- brovnik vidi roge a ti ih ni u zrcalu ne vidiš... Imo bi vam još toliko toga nadrobit ko je sve Karnevo, a ko nije, ma neću da se na ul- timatu vrag ne dogodi. Samo ću vam rijet ovo: Karnevo se valja rodit. Ako ti je u krvi u ,,ra- si“ da budeš Karnevo ništa te od tega ne će liberat. Znate li onega nekoga gospara u Dubrov- niku: onega debeloga, malo pasanog u godišti- ma, što je bio Srb, pa Hrvat, pa Jugoslomjeni, pa na ultimatu sve troje zajedno, a bio je i ,zemljoradnik“ i ,radićevac“ ećetera... Svi ga poznate. Ko ga ne bi pozno! — E pa recite pravo: Štogod je izblutio i ispiso, štogod je započeo, je li mu ko kadgod uzeo sul serio ? Niko! Eto to je kad se rodiš karnevo. | što se više mučiš da ne izgledaš kako Karnevo to gori Karnevo izlaziš. To je prava slika Karnevali a ako nije, reći će vam, naša Vilma stara. ARKEOLOĐIJE u Franči, kad se pronese glas da je otkriven kakav novi i ,znameniti“ greb oliti koji drugi monumenat od storije, pitaju subito: Je li to monumenat a la Glozel ? 2. Hegćsippe Morreau Malo prije gvere, sastalo se u Pariđu neko- liko mladijeh đornalista a la Peko, Vukić, Bu- rina i Kolumbo pa razglasili priko štampe da se je — kako bi se to danas reklo — .obra- zovao odbor za podignuće spomenika zname-_ nitom kulturnom radniku Hegćsippe-u Morreau, koji, nota bene, nije nikad ezistijo. Iznijeli su semplićimente jedno ime i razglasili. Još su poslali invite najviđenijim ljudima u Franči, da bi ,uzeli učešća u akciji oko podizanja spome- nika narodnom velikanu“. I da vidite čuda ! Sa svijeh strana Franče primljeni su najlaskaviji odgovori. U tezijem odgovorima spominjalo se čak i ulomke iz libara i artikula tega H. Mor-