€ Momu narodu....

(artikuo Prinćipa Krnevala manupropia)

Ovo nekoliko sinćerijeh riga posveći-
van momu zlatnomu kumu, momu alter
egu, gosparu conte Luju, koji me je con
dignita negda raprezentava na Cetinju
(vojvoda P. Plamenac o temu je lijepo
pripovijedo nazad desetak godišta u
zagrebačkoj »Novoj Evropi«l; sad me
reprezentava u Biogradu i ako ga pako
prije vrog ne odnese raprezentava će
me 'senza dubbio i u Zagrebu. Umije
naš Conte, umije se maškaravat boje
nego Fregoli. Od knjaza Nikole do ba-
na Raucha, od Raucha do  Cavoura-
Stojadinovića, svakomu je zno ugodit!
što ćetel Taki smo van mi pravi Dubrov-
čani. Ovijeh dana jedan gospar dubro-
vački od onezijeh starinskijeh, ukazo mi
je jednu modernu, nama pravijem Du
brovčanima kako korisnu invencijon: la-
pis što može pisat u sedam kolura.

— što će Vam to, gosparu? — pito
san:

— E, caro mio, — odgovorio mi je —
svaka situacijon svoj kolur«!

Nego, dragi moji leturi, vi, pravi Du-
brovčani, jer ja se na vas i samo na
vas obraćam, a ne na ove nekakve do-

gone s konca i konopca, niti na »zave-
denu masu« — vi dunkve, molin vas, bu
dite mi na ruci kroz još ovo malo dana
kako što ste sua tempore bili na ruku
Živkoviću, Jeftiću i Stojadinoviću, pa po-
mozite da mi festa ne bude u duhu se-
paratizma i bratskog inada. Što se tiče
»proglasa« od moje feste za to ne služi
da se ja mučim. Ima vas u Dubrovniku
— još lani san to vidio — i to baš među
vama »pravijem«, koji znate i za serije
okazijoni komponjavat  »proglase« od
pazara i obratno, pa đe ne bi znali
sprtljat bokun »proglasa« za me. Una-
prijed van dunkve fala.

Da bi festa ispala što bolja bio san
priko telefona zazvo [i tridni san čeko
dokle san dobio »vezu«) gospara Pe
tra Živkovića s kojijem san se pobratio
još od »izbora« g. 1931, i zamolio ga
da mi dođe u vizitu, da »uveliča« festu.
Odgovorio mi je da je on svoju maška-
ratu u Dubrovniku đa učinio i to nazad
sedan godišta pa da je »bar za sada«
ne misli ripetiška. Gazda Stojadin za
koga san i ja voto, odgovorio mi je, da
mu je dosta bilo dubrovačke maškarate

 

Nikad čovjek nezna šta nosi dan, a šta noć...

 

Kako je zamišljao doček pri povratku
prije pada Stojadina.

e; . 10.

    
     

3 VR ve
/ ČeRom

Kakav je bio dolazak nakon pada Sto
jadina.

v
21:74 MIMEA T
mAuc LA DBiD&i?t

v “ e .

MMARODNA PETUPIIMA HrvapPSNA
DUZROVNIK

pasanoga ljeta. — Obraćat se drugov-
đe ne mogu, jerbo nijesan demokrat. Ja
san van za režim »jake ruke« — »reda,
rada i blagostanja«. — Nikad, što se
trata maškarate i karnevala, ne može
se demokracija stavit s fašizmom. Auto-
ritativni režimi, u njih van je svaki dan
krnevo. U njih su poklade vazda i svu-
da — osim u politici. U diktaturi se go-
vori veselo kako da je pretili četvrtak,
a davaju ti jesti, kako na veliki petak.

U svemu se posti osim na jeziku. Ali me-
ni kako jednomu »diktatoru« dobro je
pod diktaturom u špagu i u stonku. Pro-
stite mi ovu malu političku digresijon, a
ma što ću kad karijera jednoga krne-
vala sasvijem simila na karijeru kakvoga
našega politikantal U utornik te naoko-
lo vodu »u triumfu« svak ti se klanja,
lažu ti da si drugi Pašić, a u srijedu te
više nema. Danaske kako »gradonačel-
nik« primaš deputacijoni, počneš se i-
mađinavat da si zbilja nešto,.a kad ta-
mo u srijedu ti kapita »dekret« koji te
dekapita, odsiječe ti glavu, pa budeš
ništa, kako što i jesi ništa!

Eto i naš famozi Stojadinović još na
Kandeloru je bio »Vođa«, a na sv.
Vlaha iza podne, baš kad se igrala u
Dubrovniku tombula, stombulo se i on,
sasvijem isto kako i Jeftić. De resto i
merito je tako, jerbo su on i Jeftić isti.
Nego puštimo Stojadinovića, neka se
s njim divertiška »Ošišani Jež«, a mi gle-
dajmo interese našega grada, kojemu
je najprvi, upravo vitali, interes da festa
od Krnevala — dakle moja  personala
festa — bude imala materijalu i moralu
dobit. Pošo san u  Gracku kafetariju i
našo Stijepa Velikoga. Mislio je, kad me
ugledo, da sam došo radi asikuracijo-
ni i subito mi je činio razumjet da on
ne izdava police Krnevalima koji i ona-
ko izgoru u par dana, pa bi Kroacija
štetovala. Reko sam mu da se ne trata
od asikuracijoni nejgove Kroacije, ne-
go da bi ja rada asikurat financiali us-
pjeh moje feste pa se zato obraćam
njemu koji je rinomatissimo u stvarima
od asikuracijoni njegove Kroacije, ne-
uz ove kondicioni: primo da ga ne smi-
je ništa ulazit »Dubrovačka filharmoni-
ja«, i drugo da u odboru od Krnevala
imaju bit reprezentani »privredni krugo-
vi našeg grada«. — Prvu mi je propostu
bilo teško aćeta jer što će Krnevo brez
Filarmonije! Drugu propostu san primio

€- 002