€ Momu narodu.... (artikuo Prinćipa Krnevala manupropia) Ovo nekoliko sinćerijeh riga posveći- van momu zlatnomu kumu, momu alter egu, gosparu conte Luju, koji me je con dignita negda raprezentava na Cetinju (vojvoda P. Plamenac o temu je lijepo pripovijedo nazad desetak godišta u zagrebačkoj »Novoj Evropi«l; sad me reprezentava u Biogradu i ako ga pako prije vrog ne odnese raprezentava će me 'senza dubbio i u Zagrebu. Umije naš Conte, umije se maškaravat boje nego Fregoli. Od knjaza Nikole do ba- na Raucha, od Raucha do Cavoura- Stojadinovića, svakomu je zno ugodit! što ćetel Taki smo van mi pravi Dubrov- čani. Ovijeh dana jedan gospar dubro- vački od onezijeh starinskijeh, ukazo mi je jednu modernu, nama pravijem Du brovčanima kako korisnu invencijon: la- pis što može pisat u sedam kolura. — što će Vam to, gosparu? — pito san: — E, caro mio, — odgovorio mi je — svaka situacijon svoj kolur«! Nego, dragi moji leturi, vi, pravi Du- brovčani, jer ja se na vas i samo na vas obraćam, a ne na ove nekakve do- gone s konca i konopca, niti na »zave- denu masu« — vi dunkve, molin vas, bu dite mi na ruci kroz još ovo malo dana kako što ste sua tempore bili na ruku Živkoviću, Jeftiću i Stojadinoviću, pa po- mozite da mi festa ne bude u duhu se- paratizma i bratskog inada. Što se tiče »proglasa« od moje feste za to ne služi da se ja mučim. Ima vas u Dubrovniku — još lani san to vidio — i to baš među vama »pravijem«, koji znate i za serije okazijoni komponjavat »proglase« od pazara i obratno, pa đe ne bi znali sprtljat bokun »proglasa« za me. Una- prijed van dunkve fala. Da bi festa ispala što bolja bio san priko telefona zazvo [i tridni san čeko dokle san dobio »vezu«) gospara Pe tra Živkovića s kojijem san se pobratio još od »izbora« g. 1931, i zamolio ga da mi dođe u vizitu, da »uveliča« festu. Odgovorio mi je da je on svoju maška- ratu u Dubrovniku đa učinio i to nazad sedan godišta pa da je »bar za sada« ne misli ripetiška. Gazda Stojadin za koga san i ja voto, odgovorio mi je, da mu je dosta bilo dubrovačke maškarate Nikad čovjek nezna šta nosi dan, a šta noć... Kako je zamišljao doček pri povratku prije pada Stojadina. e; . 10. 3 VR ve / ČeRom Kakav je bio dolazak nakon pada Sto jadina. v 21:74 MIMEA T mAuc LA DBiD&i?t v “ e . MMARODNA PETUPIIMA HrvapPSNA DUZROVNIK pasanoga ljeta. — Obraćat se drugov- đe ne mogu, jerbo nijesan demokrat. Ja san van za režim »jake ruke« — »reda, rada i blagostanja«. — Nikad, što se trata maškarate i karnevala, ne može se demokracija stavit s fašizmom. Auto- ritativni režimi, u njih van je svaki dan krnevo. U njih su poklade vazda i svu- da — osim u politici. U diktaturi se go- vori veselo kako da je pretili četvrtak, a davaju ti jesti, kako na veliki petak. U svemu se posti osim na jeziku. Ali me- ni kako jednomu »diktatoru« dobro je pod diktaturom u špagu i u stonku. Pro- stite mi ovu malu političku digresijon, a ma što ću kad karijera jednoga krne- vala sasvijem simila na karijeru kakvoga našega politikantal U utornik te naoko- lo vodu »u triumfu« svak ti se klanja, lažu ti da si drugi Pašić, a u srijedu te više nema. Danaske kako »gradonačel- nik« primaš deputacijoni, počneš se i- mađinavat da si zbilja nešto,.a kad ta- mo u srijedu ti kapita »dekret« koji te dekapita, odsiječe ti glavu, pa budeš ništa, kako što i jesi ništa! Eto i naš famozi Stojadinović još na Kandeloru je bio »Vođa«, a na sv. Vlaha iza podne, baš kad se igrala u Dubrovniku tombula, stombulo se i on, sasvijem isto kako i Jeftić. De resto i merito je tako, jerbo su on i Jeftić isti. Nego puštimo Stojadinovića, neka se s njim divertiška »Ošišani Jež«, a mi gle- dajmo interese našega grada, kojemu je najprvi, upravo vitali, interes da festa od Krnevala — dakle moja personala festa — bude imala materijalu i moralu dobit. Pošo san u Gracku kafetariju i našo Stijepa Velikoga. Mislio je, kad me ugledo, da sam došo radi asikuracijo- ni i subito mi je činio razumjet da on ne izdava police Krnevalima koji i ona- ko izgoru u par dana, pa bi Kroacija štetovala. Reko sam mu da se ne trata od asikuracijoni nejgove Kroacije, ne- go da bi ja rada asikurat financiali us- pjeh moje feste pa se zato obraćam njemu koji je rinomatissimo u stvarima od asikuracijoni njegove Kroacije, ne- uz ove kondicioni: primo da ga ne smi- je ništa ulazit »Dubrovačka filharmoni- ja«, i drugo da u odboru od Krnevala imaju bit reprezentani »privredni krugo- vi našeg grada«. — Prvu mi je propostu bilo teško aćeta jer što će Krnevo brez Filarmonije! Drugu propostu san primio €- 002