< |PLITIGA _SKIEIEAINE NEOVANNI NI JR Me ZA PM A Prec: 2 Dinara Dragi moji političari! Jedanput su pitali ciganina »U što vjeruješ, cigo?%« — U pliticu i to kad je punal — odgovori ciganin. A naš reda tur zapito ovezijeh dana jednog pra vog starog Dubrovčanina: — Zašto ste, gosparu, kambijali reli-- đijon: sporadi ženice oliti sporadi pliti- ce? — Pa — odgovorio je — i sporadi prvoga i sporadi drugoga. Naiprije san otenjo puno pliticu, pa san na_ pliticu primamio ženicu. Je li dobro? Altrokel Nezna se što jače priteže. Osvem tega ove dvije stvari, ženica | plitica, nekako spadaju zajedno. Komu imponiava .ono prvo (plitica), imponja- va mu i ono drugo [ženica]. Eto per ezempio odika u naske u Dubrovniku koliko ih je — osim fratara | popova — ci da se mogu proć brez tezijeh stvari? Fratri i popovi?! Istina, nazud nekoliko godišta, su pravrata«, dogodilo se | U Dubrovniku nekoliko ećecijonalih cr- kovnijeh kaza: svuko se jedan predi- katur iz Rozarija, jedan fratar spićar iz Male Braće, dva+ri paroka iz okolice, pa na ultimatu i isti sekretar od bisku- pa. Svi su se svukli i svi se poženili. A iedan je divento i konsuo. Vidi se dun- kve što ih je. primamilo. Ma to su, re- petiškavamo, ećecionali kazali i to su sve bile »posljedice rata«. Kazali u njegovu »Čosu» iznio je — kako se pri- povijeda — nekoliko starijeh pikantijeh kaza: tra il reverendo clero raguseo (za- to manuskript od »Ćosa« eterno čami in cassa forte), ali od kada nam je go- spar K. St. pasanog ljeta u +Narodnom Svijesti« onako prećizo »dokazo«, da je Dum Paše uio lud, suvišno je da se i dalje okupavamo oko »Ćose« i njego- vih pikanterija. Neao puštimo sad žene a prihitimo se plitice i to političke plitice — »de la pinjata politika« kako bi se reklo po dubrovačku narodnu. Spominjete li se onega ezemplaroga slučaja iz biblije kad je Esav Jakovu prodo prvenstvo za pliticu crljene leće iz Eđipta. Od onda igra plitica veliku partu u politici, kvazi bi se moglo rijet da su plitica i politika sinonimi. Poslali smo juče našega reportera u vizite po gradu s komandom da: »intervjuiše« — : 6. 48% kako se to sad kaže — čejad što se po: dublje razumiju u relacioni između pu- litike i plitice, pa da nam referiška što čuje i vidi. Ma kako je naš reporter buz- do, najviši buzdo muđu svijem dubrova- čkim reporterima osim Jaše, koji ne hoće znat za partu plitice u politici, pa namiesto da pođe među one prve, on ti zapo baš među one naše gospare, kojijem politika nikad nije bila plitica, ni plitica politika. Promislite samo! Nai- prije se našo u oficiju bivšeg »Pretsjed- nika gradskog poglavarstva«. — Buon giorno, signor presidente del- la pretura urbanal — počeo je tovar- reporter. — Mogli ste rijet semplićemente »Po- desta« — njemu će bivši (a može biti i budući). — Dunkve, molin Vas, — proslijedio je reporter —- molin Vas, da bi ste ima- i dobrotu spjegat mi, koji je bio Vaš princip fondamentale kako presidenta gradskog poglavarstva oliti, kako se Vi volite zvat, gradonačelnika? — Plitica — osijeće bivši — plitica! E pa dal A ma ne trata se odika od mo- je personale plitice. Ona nije ni prije bila prazna. Difati, što je punija to bo- lje, ali meni je na srcu ležala — na- rodna plitica, plitica maloga čovjeka; ona da bude puna. Obliti privatorum publica curate! Risposta dunkve kjara ko zlato. Reporter je dinova nabando na kri- vi indiric. Pošo je u gospara »vršioca dužnosti«. — Koje Vas načelo rukovodi, gosn »vršioče«? — Plitical — Kako, molim? — Nu, pa da: plitica, sahan, činija, zdela, kako hoćete. Razni nazivi-stvar ista. Kad se nekomu kaže da je »liži- sahan«, »tavoliz«, »koritaš« oliti »lam- beccapiatini« to van je na ultimatu sve isto. Nego meni -—- nastavio je gosn »vršioc dužnosti« svoj nažalost kratak monolog — meni nije do moje »sop- stvene« plitice, nego do plitice mojijeh političkijeh istomišljenika, kojijeh, kako znate, ima u samome gradu oko dva- desti tisuća. | vidite kad sam kako Sto: jadinovićev kandidat obilazio pred iz- . > + . I KA, DUBROVNIK “ NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA i č NAUCNA BIBLIOTE bore po našijem selima (a nijesam da- leko izlazio) đegod sam došo prezento sam jerezovcima — pliticu pršuta. To je bio kako neki simbol moga progra- ma. Jerezovaca je bilu svukud dosta da se najedu, a malo da me izaberu i tako od plitice pršuta nikakve koristi za me. A ma što ćete, valja se sakrifi- kavat! Od visokijeh političara s kojijem, kako vidite, nije imo sreće, odriljo je naš reporter dalje, ali niđe nije našo koga, što bi mu spjego kiaro relacijon izmedju plitice i politike. Je- dan gospar Srb-katolik, rekao mu je, da ie on svoju pliticu tako dobro napu- nio, jedanput za vazda, da će iz nje moć od abudance jesti i njegovi unuci i praunuci. Zapitan kad je to bilo spie- go je a discrezione i sotto condizione da stvar nikako ne dohodi. u. štampu. De resto o temu: se đa pisalo u fojima. Drugi jedan gospar reko je da se on partitima ne bavi, a da plitica bude pu- na o temu da se: mislu. njegove dvije čerćice: obadvije škrivanice na mjesti- ma, đe kad je mala dobra i poslušna, a uz to zna šućet — plitica je do vrha puna. — Bože zdravlje mojijem ćerima — uzdaho je gospar pape vas kontent — pa meni neće nikad uzmanikat u plitici. Treći je odgovorio da je plitica žen- ski poso i stega da je on punjenje pli- tice povjerio svojoj lijepoj ženici, pa da je za to nikad ne prikara, ako se ona malo dulje ferma, recimo na peskariji oli đe drugovđe, samo neka se u pliii- ci nađe dobrijeh bokuna. Ako gospođa u veče doma ostavi punu pliticu a ona izađe na Gradac oli s autom do Trebi- nja i vrati se u svanuće, gospar umije večerat i sam a i leć sam. Što mu pre- ma. Plitica je plitica. a što. se tiče dru- gijeh stvari i mužu će in onji kazo što- goć ostat. Njegove mu dirite niko ne diže. Srio je naš reporter i jednoga što po intjeri dan leti po aradu ko saeta, koji nema posla da se kaže da je »poso«, perke niti piše, niti kopa, nego mu se cijela arta sastoji u temu da zna. sve, da vidi sve i da je potreban za sve. S njime je. diskoras bio još kjar. — Što.se mene trata. indiferento mi je ko će đe pobijedit. In onji kazo ja doho- dim u operu. Ako je komu došlo tije ne-pliticaša, t = /0$