a či EKE ee hsto polugodište. pi 5 i poštarski troškovi. ti mu Pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- U DUBROVNIKU na godinu K 5; na po i Crvena Prava 19. Marta 1905. prio Rukopisi se ne vraćaju. tplata; Jao, dopisi i oglasi He. 1 pćena plaća se ta u ki : SM . nie kan ra ju po pogodi ne primaju se. Godina I. Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. retku. Za oglase 20 para po ret- Plativo i utužljivo u O otzersika rvatska |Odgovorni urednik Vlaho Kolez. — Izlazi svake gibote. — Vlasnik i i zdavatelj Dubrovačka Hrvatska Tiskara. rava Crvena Hrvatska. Yaljemo avaj broj svim našim pri- šojim pretplatnicima, u nadi, da će- 6 ovim.udovoljiti njihovoj želji, ko- su nam više puta izrazili i tini kv“ "o hrvatskoj stvari u Dubrovniku. jena je listu samih 5 kruna na go- nu. Ko zadrži prva dva broja sma- t će se predbrojnikom. Prijatelje limo, da se zauzmu i šire naš list egju narod. Suradnike molima, da am šalju izvješća, ali kratka, jezgro- ta i istinita. — Pisma i novce i sve o se tiče uredništva ili uprave li- valja slati na, adresu Dubrovačke vatske Tiskare. Ovaj je broj izvim- b izašao u Nedjelju, ostali će redo- to svake Subote u podne. Do konca re godine listu cijena mu je samo 4 u \ —teilši— DUBROVNIK, 18 Maita 1905. Oni, koii nijesu sudjelovali osnivanju LUrvene Hrvatske“, oni koji su stali da- .3 od omraženih pravaša, danas su go- odari ,Crvene Hrvatske“. Bilo im! Kako su oni u ime slobede isvojili list, tako. i mi u isto ime<kad pisti“ slobodne" Pike? hočeno da "hiAvra- mo, tu perjanicu i diku našu od svog stanka, na stari program hrvatstva i ne- igodbenog sjedinjeaja. (Što je stara ,Crvena Hrvatska“ u svom vom broju kazala, to i mi ponavljamo: Evo ti, hrvatski narode, a naosob tebi, o slav- naš Dubrovniče, ,Crvene Hrvatske !“ Ime joj samo kaže šta je, Duhom, težnjom i ećajem ova je hrvatska, čisto brvatska. Pri- ka nužda nju je evo stvorila, posred tebe o vatska Ateno! Pod njezinim barjakom željet da se okupiš, ona ima bit glasilo tvojih mi- , čist odjek tvojih osjećaja, Ona će nastojat da pobudi iznova u tebi, o li grade, dragi spomen ,hrvatske starino“; da povrati naziv ,krune hrvatskih gradova“; da sve to više primakne krilu onih Hrvata, koji »d Bijele Hrvatske“, odavna slove imenom, injem i junaštvom; onih Hrvata koji se tobom nose, koji od tebe dosta očekuju, koji otkriše vu i učenost starih tvojih genija i pjesniku oj se časnoj sjeni svi Hrvati klanjaju. Nevolja samoobrane prisilila nas je ua aj korak, i jer želimo da ostanemo u anicama nužue samoobrane, s toga 1. Štedit ćemo po“ motgućnosti osobe i nosti, a pobijat ćemo prama silama na: asite i nerodoljubne smjerove i zablude, 2. I ako ne možemo priznati političko pstvo, držat ćemo se u reservi, da nam ne reče, da smo kamen smutnje, dok traži modus vivendi. Držeći se ne- istrano. što bude pohvaljivo i hvalit će- , & ono što bude škodno našem hrvat: kom napretku i osvjedočenju pobijat ćemo 3. Nećemo biti ni ,klerikalni“ ni .,li- ralni“, nego ćemo stupati prokušanom zom prijegora, ljubavi i sloge, koja nas i oživjela i učvrstila. 4. Polemiku ćemo stvarno voditi, te smo korevsi uvijek primiti i odgovore i pro- dokaze u pristojnom cbliku. 5. Iz puka nikosmo, puku ćemo služiti jegovu dobru i napretku osobitu brigu tvetiti Izazvaše nas nekolicina, kojim smo kri- jer smo živi i nećemo da nam niko pa- soli, te mi prisiljeni evo se otvore-' javno, časno odazivljemo. i ii Neka oni, koji imaju zdrav razum iko ji hoće da nepristrano sude, procijene o- vaj naš korak. Mi mirne duše očekujemo sud općinstva! ati a . . g š . . Uzroci i posljedice. Ono o čemu se je u posljednje doba nekoliko puta pisalo i naviještalo, danas je gotov čin. Megju dubrovačkim Hrvati- ma nastao je prelom. Jedan mali dio njih, vičan zapovijedanju i mamelučtvu, prisvo- jivši list, koji je imao biti glasilo svih dubrovačkih Hrvata, odijelio se od ogro- mne većine našega gragjanstva i navije- stio borbu do istrage svim onim, koji ne misle k*0 oni, svim onim. koji su siti nji- hova gospodovanja i nerada. Jaz je pukao izmegju nekolicine, što s visoka na puk gledaju i cijeloga ostaloga gragjanstva, ko- je hrvatski osjeća i radi. U Dubrovniku je svak na čistu, ko su krivci ovomu prelomu. Radi naših vanj- skih prijatelja danas ćemo kratko prika- zati glavne uzroke, koji su doveli dubro- vačke Hrvate do ovakova položaja. /Zua- mo unaprijed, da će nas naši protivnici obijediti klerikalstvom, frankovlukom, i kako se sve ono još zovu krilate riječi, ali mi ponosno od sebe odbijamo svaki pokušaj, da nas se prikaže svijetu kao bi- lo kakve strančare. Bit će zgode, pak_ć 0-i g. imo se a sve to I potanje osvrnuti. Uzroei su srijema a glavnom dvojaki: gospodska politika i naduta sila pet, še- storice. Značajka je našeg doba skroz demokrat- ska. Ko se neće da izvrgne javnom smi- jehu, ne može da dan danas govori kao negda gospodar s kmetovima. [ naši da- našnji protivnici, ako ih zapitaš, odgovo- rit će ti, da su demokrate. Ali od riječi do čina grdua je razlika. Cijelo njihovo držanje zadnjih godiua odaje ih, da pre- ziru puk, da neće da znaju za njegove tuge i nevolje, Drže se kao ničeanski nad- ljudi, Cilj savremene demokratske politike mo- ra da je taj, da puk sudjeluje u svagda- njem radu. A puk ne može sudjelovati, '|ako nije organizovan. To baš naša gospo- da nijesu htjela, jer su znala, da 1 orga- uizovanoj poštenoj stranci ne će biti mje- sta klikama i dinastijama. Radi našeg ne- haja i popustljivosti iz ljubasi za slogom, klika je jačala i ne nalazeći jakog otpora postajala je sve bezobzirnijom. Puk je i- mao služiti kao stafaža njihovim ciljevi- ma. Godina i godina rušila je klika pri- znate auktoritete, pa kad je misljela, da ih je u prah oborila, htjela je da ju puk stavi na pjedestal i pred njom od straha mre, Ko joj nije u svemu povlagjivao, taj je bio upisan u crnu knjigu njezinu, Na- zakon je prekipjelo, a čudo je, da nije i prije. * g + Trzavice megju dubrovačkim Hrvatima počele su se javljati malo vremena posli- je neg su došli u općinu. Da se je tada stranka organizovala, ,ne bi bili došli do današnjih posljedica. Istina je, nijesmo bili organizovani ni prije toga, ali do izbora držala nas je sve na okupu jedne misao, jedna težnja; do- biti općinu u hrvatske ruke. Puk je bio oduševljen a i gospoda su znala zalaziti u puk, živjeti njegovim životom, boriti ga ia ustrajnost. Mi, većim dijelom pra- vaškog mišljenja, zaboravivši uvrede rame uz rame borismo se i radismo. Općina do- gje u hrvatske ruke. Klika iz početka ne- vidovno. a poslije sve otvorenije počela dizati glavu. Umiješaše se pitanja osob- noj #uieresa, ali o tomu 'ham šo gadi go- voriti, samo napominjemo, kak su neka velika čeljad jako malena, kad se gleda- ju u sobnom odijelu. Činjenica je svaka- ko, da su osobni iuteresi zadali udarac jedinstvenoj stranci. I općinska uprava ima svoj dio kriv- nje. Ljudi na upravi su bez svake sumnje pošteno i štedljivo upravljali općinskim imetkom. Ali moderni i napredni duh za- htijeva od Općina nešto više. Općine ima- ju svoj osobiti socijalni zadatak da vrše u puku. Neshvaćanje te dužnosti i oblo- movština prouzrokovala je, da je ja: iz- megju puka i gospode sve dublji postajao. Zaredaše čarkanja po novinama, dok se ne izrodiše u osobne napadaje. Još je bi- lo na vrijeme da se doskoči zlu i umire razbuktale strasti, Ali to klici nije išlo u račun. O svetom Vlaha ove godine bio je u Dubrovniku narodni poslanik Dr. Aute Trumbić. Nekoliko dubrovačkih pravaša u razgovoru s njim, prikaza mu stanje i zamole ga, da poradi kod prvaka, da se dogje do približenja. Neka se stranka or- gatanje i i neku prestane premoć klike, to aL sa IareIvJE st bili m zahtjevi. Dr. Trumbić pečaa opravdanost zahtjeva i obeća, da će se zuuzeti za stvar. Što je bilo poslije, ne znamo. Mjesto željenog približenja, klika je bezobzirnije nego li ikada do tada nasta- vila svoje razorno djelo, a konac konca je taj, da je došlo do javnog preloma. Što sad? Prikupimo se, saberimo sna- ge i uredimo se. Iz puka za puk. Speetator, —RA sr Ni furtim, ni furtimaški atentat. To je živa istina, koju ćemo trijezuo i umjereno, ali i nepobitno dokazati, u želji da pravica sama po dokazima, koje ćemo ilo prigode iznijeti, sebi prokrči put i do onijeh, koji nijesu dobro upućeni u naše nešolje, ili su saslušali samo jedno zvono, Tobožnii su fartimaši dva puta imali ,C. H.* u svojim rukama: kad ju je uregji- vao g. Gjuro Rašica, i poslije kad ju je imao u svojim rukama, koji piše ove retke, Neka gospoda iznesu jedan sami dokaz, da je ta umišljena crna reakcija pokomo- lila glavu. ,Furtimaši“ su pristali da g. Supilo prodade ,C.H * većini narodnjaka, pristali su da bez njihovog znanja i doz- vole stanovita gospoda oduzmu list g. Rasici, da bez njihovog znanja i dozvole predadu ga g. Radovani, da mu ga nakon malo dignu; pristali su da bez pretečnog dogovora prošire broj vlasnika lista do dvostrukog broja, pristali su da se preda uredništvo g. Stražičiću, a kad im se probtjelo i g. Marjanoviću (uz vanredne mjesečne novčane doprinose), Zove li se ovo potkopavati list, o glavi mu raditi? Nastalo je nesuglasje, kad su u ,C. H.“ počeli izlaziti članci, koji su vrijegjali naše najsvetije osvjedočenje, najviše dobro što imamo, vjeru svetu, pak bilo i neizravno. Isprva dakako prikrito i pri- lično farizejski, u člancima umišljenog 1 dt uB sveštenika. Ja koji sam bio po gg. vlasnicima imenovan nazornikom vrhu pisanije u listu, upozorio sam na to nekoliko puta g. Marjanovića, i molio ga da, ako zbilja 'o piše sveštenik, nek se potpiše, jer drukčije da bivamo ozlo- glašeni us kašo šititelji : poguhnih misli;: Ipak smo trpjeli u nadi da će prevladati želja sloge i narodnog probitka. Ode g. Marjanović i napadaji postadoše to goro- padniji i to očitiji. Ja sam podnio odreku na mjesto nazornika, eda bi gospoda uvi- djela, da tijem potkopavaju onu uzornu slogu, koja je kroz godine izmegju nas trajala. Primiše odreku, a svoj put nasta- više novim napadajima. Obratismo se onda čednim listom da se sakupe vlasnici i da se stvar poravna na dobru. U sjednici, koja je slijedila, gospoda su na sva usta kazali, da će po što po to provestiti ultra- liberalni program. Razigjosmo se u gotovoj svogji. Ipak dobričine i miroljubivi, oso- bitim pismom zamolismo svi svećenici g. D ra Pera Čingriju da doskoči očitom razdoru, koji bi mogao biti udesan za stranku i za hrvatstvo. On _se izvine, a gospoda ostadoše pri svojoj. Listu koji nam u svetinju dira, pak bilo i neizravno, nijesmo mogli poklanjati naše novce, našu potporu. i kako veli dotični članak (aC- H.“ br. 9.-10.), svi popovi kao je- dan čovjek, pod oštrom stegom svoje kaste odbaciše početkom godine list. Jeli ih to osvijestilo? Ne, dapače su počeli kupiti dionice za »Pokret“, koji je uzeo racijonalističko i bezbožno otvoreno stanovište proti vjeri našoj, amanetu otaca našijeh. Nijesmo popovskim novcem kupili dio- nice (jer blagajna popovska, kako niti kurija niti sjemenište nema nijedne dio- nice), nego smo se potkesali, i vlasti- tim smo novcem odmah s prva imali 3/4 dionica za Tiskaru, te smo se po tome ne dočepali Uprave, nego ju re- dovito i zakonito izabrali većinom gla- sova, koju smo imali, a eklatanti do- koz da nijesmo partajski postupali je taj, da od pet upravitelja četiri su bili svje- tovnjači, a izmegju njih sam D-r Melko Čingrija. Ako su za tri četvrtine Hrvati svećenici iz Dubrovnika doprinijeli na u- temeljenje tiskare, upravo za ,Crv. Hrv.“, nijesu zaista da ta svira u ultra- liberalne diple! Kako ni petina svijeh predbrojnika na list nije mogla odobriti takovu namjeru. Sasma je neistinito, da tiskara duguje 7000 kruna Štedionici, kojoj je predsjed- nik g Kovačević, Tiskara joj ue duguje ni pare. Što je g. Gjuro Kovačević govorio, ne znamo, niti je bio vlastan da govori u ime uprave tiskare, jer netom smo se u upravu sastali, primili smo kako glavno načelo poslovanja, da bez pretečnog do- govora svih članova, ništa se ne uradi, a g. D-r Melko Čingrija sam. je prisu- stvovao sjednici, kad smo to zaglavili. Najsvečanije mogu izjaviti da ni ja ni moj drug preč. Crnica o tome nijesmo ništa znali, niti smo o tome s g. Kovače- vićem riječi proslovili. A tako isto ni sa kako ga oni zovu. Stanovita gospoda nijesu hajala priupi- tati se kod Uprave, nego su na prečac i ex abrupto prekinuli odnošaje. A uprav u tome ne stoji spor niti atentat, kako kažu, uprav je stao u ovomu. G.je Kolin g. Vlahom Kelezom, tim presta nome," 41 prošire. hzroi plasi. zaš da flrostrst«