Br. 2.

U DUBROVNIKU 25. Marta 1905.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s
ine ee _ 19 inozemstvo
Pojedi

šasto p

 

Bi noštarsci troškovi.
ni broj soji
Ko ne vrati list kad mu o orotjleta mine, smatra se da je predbrojen i za do-
odište.

godinu K 5; vid]

 

 

 

Prava:

rvena Mrvatska

Godina 1.

 

[e Za zahvale i priopćena plaća

kopisi se ne vraćaju

Bu i utužljivo u Dubrovnik

retplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se D
se 30

ubrova rvatskoj Tiskari
sosa o retku. Za Fi 20 para po ret-

u a koji se više puta Gokaju 1 po
LA M

mekirani ne primaju se.

 

_ Odgovorni urednik Vlaho Kelez.

Ko ne vrati ovaj broj, smatrat ćemo ga
predbrojenim. Cijena je listu do korca
godine samo 4 Krune. Pisma, novce i u
opće sve pošiljke valja slati na adresu:
Dubrovačka. Hrvatska Tiskara u Dubrov-
niku. Molimo ugledna uredz.ištva, da nam
šalju svoje listove u zamjenu.

Revizija dualizma.

Hrvatski poslanici na carevinskom vijeću
D-r Ferri i Vjekoslav Spinčić bili su pred
malo dana u Zagrebu i dogovorali se sa
prvacima opozicije i vladine stranke. 0
-čeinu se je govorilo, ne zna se stalno.
Nagagja se — a sva je prilika, da je baš
tako — da su se dogovarali, kakovo sta-
novište, da zauzmu Hrvati u današnjem
općem metežu u monarkiji. Čas je sud-
bonosan, pa i ako nijesmo pripravni, ipak
bi se dalo još prikupiti narodnu snagu, da
ne ostanemo kao po običaju kratkih rukava.

U bečkom je parlamentu D-r Derschatta
vogja ajeimačke pučke stranke, predložio,
da se izabere odbor četrdesetosmorice,
kojemu bi bio zadatak, da pregleda dr-
žavopravni odnošaj izmegju Austrije i U-
garske. Pri raspravi o tomu predlogu pala
je riječ sa njemačke strane, da se Dal-
macija, »ridruži Hrvatskoj, pa da Austrija
s njom s Bosnom i Hercegovinom uredi
carinar: > područje. Nije to prvi pot da
se čuju s njihove strane ovakvi predlozi,
ali ovaj put, u ovakovim časovima, imaju
osobito značenje. Sve više se sužuju gra-
nice, u kojim bi se imala provagjati nje-
mačka hegemonija.

Pred nepunih trideset godina Nijemci
su pristupili gradnji dualističke zgrade u
ime prosvjeda i kao otpor proti Slaven-
stvu. Nijemci su tad držali kao u ruci,
da će politička trodicija, njihov politički
i socijalni razvoj i njihova gospodarska
premoć dugo vremena obezbjediti im upliv
u Ugarskoj. Od tako zvanih kraljevina i
zemalja zastupanih na carevinskom vijeću
računali su da će slomivši otpor slaven -
skih narodnosnih težnja i državnopravnog
radikalizma stvoriti jedinstvenu državu
sa njemačkom hegemonijom.

Te su veliko njemačke planove omeli
najprije Poljaci. Napustivši program sje-
dinjene Poljske i protidinastičku politiku,
pošli su s Austrijom, da iz novog stanja
stvari iscrpe svu korist za sebe i svoju
političku moć. S jedne strane ostadoše u
dobrim odnosima s Magjarima, a s druge
su strane tražili i našli sveza s krugo vi-
ma, koji su htjeli da dualizmom  uzdrže
('elemoćni položaj habzburške države. Pri
tomu Poljaci nijesu propustili, da učvrste
isključivi i povlasteni položaj Galicije i
svog naroda, Kritikalo se i s potpunim
pravom njihovo držanje, ali ne valja za-
boraviti ni to, da su ovim obratom Po-
ljaka Nijemci bili stavljeni u nuždu, da

& njima podijele vladu. Posljedica je tomu
bila, da su austrijski Nijemci u svim svo-
jim programima počeli lučiti Galiciju iz
sfere svojih interesa, iz sfere njemačke
hegemonije, te su joj priznali ovlašteni
položaj, da im budu slobodnije ruke u
ostalim a.

Usljed pritiska aktivne poljske politike
i rastuće snage češkog naroda danas je| aaa!

učvršćenju njemačke hegemonije u
ustriji neostvariva, jer je danas politička
njemačka kud i kamo manja nego li

 

   
 
 
 
   
    

 

 

— (Izlazi svake subote. —

u početku dualizma. Otpor Nijemaca proti
ravnopravnosti slavenskih naroda u Austriji.
doveo je do toga, da u državi, koja bi
imala prama Ugarskoj tvoriti jedinstvenu
ejelinu, nema jedinstvene misli vodilje.

Predlo;, Dersehatta ide za tim da pri
eventualnoj reviziji odcosa sa Ugarskom.
Nijemci budu imali glavnu riječ. Ali to
se ne smije dopustiti, jer je politički upliv
slavenstva u Austriji takav, da se proti
njemu Nijemci mogu podržavati jedino
burokratskim vladama i nepravednim iz-
bornim redom. Narodno i političko osvi-
ještenje megju austrijskim Slavenima da-
nomice raste, te bi dužnost bila države,
koja hoće da podržaje svoj velemoćni po-
ložaj, da poradi na njihovu učvršćenju.
Napeti odnosi s Rusijom doveli su do
ojačanja poljskoga elementa u Austriji,
tako sada, da i ne govorimo o načelu
jednakopravuosti, već — osobito obzirom
na talijanske težnje na Balkan — korist
državna svjetuje sasma drugačiji pravac
od dosadašnjega. Ali zdrav razum i prava
korist nemaju što činiti s našom diplo-
macijom.

Što će u ovom času austrijski Slaveni
ačiniti, hoće li predlogu ža reviziju odnosa
s Ugarskom suprotstaviti zahtjev, da se
prije pravedno urede državopravni i na-
rodnosni odnosi unutrašnjosti, ne znamo.
Bilo bi two zeijeti. Nasim pako zastupni-
cima nameće se po sebi dužnost, da pregnu
svim silama, da se jednom riješimo ovog
provizornog stanja.

atgirw—

Smeli su se!

Nikad bolje potvrde našem pisanju, da
je klika živjela daleko od puka, da je
od njega bila ogragjena kineškim zidom,
ne mogosmo zaželjeti od one, što nam je
pruža zadnji broj njihova glasila. Otvorena
pojava našeg lista i oduševljenje, kojim
ga je naše gragjanstvo pozdravilo+i kao
na jagmu razgrabilo, smeio je naše ma-
lobrojne protivnike. i oni su u duši uvje-
reni, da nijesu samo ,popovi“ proti njima,
nego čitavo gragjanstvo, da ovo nije crna
reakcija, već zdrav pokret svih nezavisnih
pučkih slojeva proti klikama. Uvjereni su
i oni, ali ne smiju do kraja da kažu
istinu, svakomu kod nas poznatu, već se
kojekako koprcaju.

Još pred osam dana bojevni, rekao bi
survat će nebo na zemlju, a sad tihi janj-
ci. Nerazumiju ništa. Prije smo im bili
furtimaši, crni reakcijonarci, sad smo im
od jedan put klerikalni i liberalni! Ova
profesorska mudrost izdaje lijepu svjedoč-
hu pismenosti urednika lista, koji hoće da
bude liberalan. Čudom se pitaju, kako na-
ši katolički svećenici mogu biti demokra-
ti, kao da ne znadu, kakvu su vidljivu u-
logu igrali naši svećenici u narodnom pre-
porodu, koji je po njihovim vlastitim rije-
čima imao na sebi sve biljege demokratske-

Utvarajući se, da imaju ne samomono-
nopol patriotizma i požrtvovnosti, nego i
monopol znanja, naše dokaze u članku
,Uzroci i posljedice“ nazivlju frazama po-
branim po leksikonima, romanima, trakta-
tima o tima o političkoj ekonomiji, *) a da nijesu

 

pošušali ni riječcćom pobiti, što je u onom
členku iznešeno.

Najljepši su svašako pri kraju. Tu već
strope za dobre i rodoljubne svećenike,
ki. e su neki energumeni (popovi) tero-
ri. mom povukli za sobom uortačivši se s
iju tima, koji, kad bi imali snage i vlasti,
najprije bi popove svezali uz topove. Kud
se gjede razvikano liberalstvo! I da nije
odviše prozirno bilo bi i onako djetinsko.
Mi smo zbilja imali bolje mišljenje 0
ok'etnosti i znanju naših protivnika, ali
eto oni sami to utjeruju u laž. Za Boga
ljuli ne bručite se zaludu.

—tLiSt—

Naša nada.

Orijaška Rusija iznenada nagje se u
stri.šnoj kušnji, pri gotovoj pogibiji. Ne
prioravna pane u rat, sagje na polje meg-
dana, a vješti i dukavi neprijatelj, koji je
znao kroz godine oružati se do zubi i
po suha i po moru, još prije nego je rat
naviješćen, ošteti ratne ruske lagje u
Porč-Arturu, tu luku zatvori, zagospodari
morem. i sebi osjegura mirni prevoz četa,
topova i strijeliva najprije u Koreu, koju
u iiialo dana podjarmi. te tim stvori stalni
uperacioni temelj, da prodre u Mandžu-
riju. Osim Koree, koju su i jedan. i drugi,
fen Eirvjii; 4u Rusiju JU bira uevpusdnO
potrebito da otvori put svome prometu i
bojnom brodovlju u široku pučinu, jer ta
velika država i ako paše Crno i Baltičko
more, ipak nenavidne su države znale joj
zakrčiti put, i ona bez sporazumka ili
bez rata nije vlasna da te brodove kud
makne. Tom opredijeljenom cilju ona je
svu svoju snagu uložila, dogradila je
ogromnu željezničku prugu preko Urala
i preko Sibirije, utvrdila je Vladivostok i
Port-Artur, još koja godina, i ona bi bila
pripravna dočekala i snažniju navalu nego
li Japane; ali ovaj je znao kriomice sve
pripraviti, razbojnički napanuti, i svom
bojnom pripremom zateći Rusiju, koja je
još gojila nadu, da će spor na dobre
izgladiti.

Ono malo četa, koje su stražarile oko
Jalu rijeke, moradoše na vrat na nos po-
tegnut se nase. Velika sila Japanaca zas-
koči Kuropatkina oko Ljaojanga, i oni
ako se vještački izbavi iz zamke, bi pri:
siljen prevestit vojsku u Mukden  Njego-
vim otstupom Japancima ostadoše slobodni
putevi, da presieću i opkole Port Artur i
sa kopna, kako su ga bili zatvorili i s mora.
Svaki prijatelj Rusije, žalio je da su stvari
tako zlo okrenule za Rusiju, ali gojili su
velike nade, da će ljuta zima smesti Ja
pance, čiči ne navičnim; da će se Port-
Artur održati i odbiti sve navale; da će
nova vojska, koja je iz Rusije hrlila na
bojište preokrenuti položajem. Te su se
nade još više utvrdile, kad su u tri na-
vratka bojne lagje spješile da barem s
mora oslobode Port-Artur. Svo su se nade
izjalovile. Japanci se junački održaše
proboraviše u umjetnim kućerkama, Port-
Artur nevoljno s nedostatka svake muni-
cije pade, a Ojama vješto zaokruživši
rusku vojsku, potuče je, zauzme Mukden,
i hrli dalje u potjeru. Izvanjskoj nevolji
pridruži se ljuta unutrnja buna, koja ne-

htjede da se okoristi ljutim
nevoljama, a da nametne Rusiji strastvene
parlamentarne borbe da je sveosve ispre-

 

Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

razglagolja, po
ne preostaje

kovrate. Sva se štampa
njome Rusiji je odzvonilo,

joj nego sklopiti sramotni mir i izgobiti
o jednom mučne stečevine 01 godua i
godina. Ta pakljena radost, taj delirij
svijeh neprijatelja Rusije ipak nju smeo

nije, ona pripravlja samoprijegoruo nove
vojske. nove bojne lagje. nove topove;
Japanci će dok li tad li spoznati u koju
su trpku jabuku zagrizli. Naše su nade
još stalne, da će velika Rusija slavodo-
bitno zgaziti ljutu zmiju koja se nadigla
da ju ujede, i da ćemo mi svi Slavjani
i još bolji oslon i potporu uaći u velikom
brackom Ruskom uarodu.

eat ine—

Neka publika sudi.

Trsit ću se u najkraće odgovoriti na
ono, što je meni namijenjeno u , Crv.
Hrv.“ br. 12.

Da i čoravi vide, donašam, što
ja pisao, a što mi gospoda podmeću.

Ja sam pisao: ,Furtimaši su pristali da
bez njihovog znanja i dozvole sta-
novita gospoda oduzmu list g. Rašici, da
bez znanja i dozvole predadu ga g.
Radovani, da mu ga nakon malo dignu;
pristali su da bez pretečnog dogovor:,
prošire. hroi vlasnika lista do dvostrvk* R
broja; pristali su da se preda ured-
ništvo g. Stražičiću“ i t. d.

Oni pišu: ,Tako on govori, da se bez
predtečnog dogovora pristalo da
se pozove g. Stražičić na uredništvo ,C.
H.“.... On kaže da su stanovita gospoda
oduzela list Rašici..... On tvrdi da se
bez predtečnog dogovora proširio broj
vlasnika lista, a sam je bio na sjednici
gdje se to zaključilo“.

Što proizlazi? Da doskočice ne mogu
pobiti istine,

O g. Rašici ne znam, je li otpustio u-
redništvo spinte ili sponte, jer me niko
nije obavijestio, a neka on kaže, je li tako
kako vele gospoda Svakako se to do-
godilo bez našeg znanja i doz-
vole.

Istina je, da sam bio na sjednici, kad
se podvostručio broj vlasnika, ali sama
riječ pretečni dogovor glasi, da se
je to učinilo bez pitati prvotne vlasnike,
hoće li broj proširiu ili ne, na gotov čin.

O g. Stražičića na prosto se kaže ,pri-
stali smo“, a zašto su gospoda umetnula
ono ,bez pretečnog dogovora“?

Istinu sam izjavio, kad sam rekao, da
su oduzeli uredništvo Vlahu Kelezu bez
znanja nekoliko nas suvlasni-
ka, jer premda sam i ja i g. Autun Mi-
letić prisustvovali sjednici, kad smo čuli
neke riječi nami upravljene, odosmo, a da
se još ništa nije bilo odlučilo.

Istina je, da sam se nudio, ako mi &
Kolin ustupi njegov izvještaj, otpremiti
ga ,Hrvatskoj Kruni“ ili ,Narodnom Li-
stu“, te u koliko znam, u tome sam smislu
govorio.

Rado ispravljam, jer me upozorio g,
Kolin, da on nije otpustio radnike bez zna-
nja uprave, jer juje o tomu obavijestio pi-
smom, i pripravan sam i što drugo po istini
ispraviti, jer humanum est errare.

Neslanim i bombastičnim izražajima ne
odgovaram. A. Llopopili.

sam

atv