Br. 2. U DUBROVNIKU 25. Marta 1905. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s ine ee _ 19 inozemstvo Pojedi šasto p Bi noštarsci troškovi. ni broj soji Ko ne vrati list kad mu o orotjleta mine, smatra se da je predbrojen i za do- odište. godinu K 5; vid] Prava: rvena Mrvatska Godina 1. [e Za zahvale i priopćena plaća kopisi se ne vraćaju Bu i utužljivo u Dubrovnik retplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se D se 30 ubrova rvatskoj Tiskari sosa o retku. Za Fi 20 para po ret- u a koji se više puta Gokaju 1 po LA M mekirani ne primaju se. _ Odgovorni urednik Vlaho Kelez. Ko ne vrati ovaj broj, smatrat ćemo ga predbrojenim. Cijena je listu do korca godine samo 4 Krune. Pisma, novce i u opće sve pošiljke valja slati na adresu: Dubrovačka. Hrvatska Tiskara u Dubrov- niku. Molimo ugledna uredz.ištva, da nam šalju svoje listove u zamjenu. Revizija dualizma. Hrvatski poslanici na carevinskom vijeću D-r Ferri i Vjekoslav Spinčić bili su pred malo dana u Zagrebu i dogovorali se sa prvacima opozicije i vladine stranke. 0 -čeinu se je govorilo, ne zna se stalno. Nagagja se — a sva je prilika, da je baš tako — da su se dogovarali, kakovo sta- novište, da zauzmu Hrvati u današnjem općem metežu u monarkiji. Čas je sud- bonosan, pa i ako nijesmo pripravni, ipak bi se dalo još prikupiti narodnu snagu, da ne ostanemo kao po običaju kratkih rukava. U bečkom je parlamentu D-r Derschatta vogja ajeimačke pučke stranke, predložio, da se izabere odbor četrdesetosmorice, kojemu bi bio zadatak, da pregleda dr- žavopravni odnošaj izmegju Austrije i U- garske. Pri raspravi o tomu predlogu pala je riječ sa njemačke strane, da se Dal- macija, »ridruži Hrvatskoj, pa da Austrija s njom s Bosnom i Hercegovinom uredi carinar: > područje. Nije to prvi pot da se čuju s njihove strane ovakvi predlozi, ali ovaj put, u ovakovim časovima, imaju osobito značenje. Sve više se sužuju gra- nice, u kojim bi se imala provagjati nje- mačka hegemonija. Pred nepunih trideset godina Nijemci su pristupili gradnji dualističke zgrade u ime prosvjeda i kao otpor proti Slaven- stvu. Nijemci su tad držali kao u ruci, da će politička trodicija, njihov politički i socijalni razvoj i njihova gospodarska premoć dugo vremena obezbjediti im upliv u Ugarskoj. Od tako zvanih kraljevina i zemalja zastupanih na carevinskom vijeću računali su da će slomivši otpor slaven - skih narodnosnih težnja i državnopravnog radikalizma stvoriti jedinstvenu državu sa njemačkom hegemonijom. Te su veliko njemačke planove omeli najprije Poljaci. Napustivši program sje- dinjene Poljske i protidinastičku politiku, pošli su s Austrijom, da iz novog stanja stvari iscrpe svu korist za sebe i svoju političku moć. S jedne strane ostadoše u dobrim odnosima s Magjarima, a s druge su strane tražili i našli sveza s krugo vi- ma, koji su htjeli da dualizmom uzdrže ('elemoćni položaj habzburške države. Pri tomu Poljaci nijesu propustili, da učvrste isključivi i povlasteni položaj Galicije i svog naroda, Kritikalo se i s potpunim pravom njihovo držanje, ali ne valja za- boraviti ni to, da su ovim obratom Po- ljaka Nijemci bili stavljeni u nuždu, da & njima podijele vladu. Posljedica je tomu bila, da su austrijski Nijemci u svim svo- jim programima počeli lučiti Galiciju iz sfere svojih interesa, iz sfere njemačke hegemonije, te su joj priznali ovlašteni položaj, da im budu slobodnije ruke u ostalim a. Usljed pritiska aktivne poljske politike i rastuće snage češkog naroda danas je| aaa! učvršćenju njemačke hegemonije u ustriji neostvariva, jer je danas politička njemačka kud i kamo manja nego li — (Izlazi svake subote. — u početku dualizma. Otpor Nijemaca proti ravnopravnosti slavenskih naroda u Austriji. doveo je do toga, da u državi, koja bi imala prama Ugarskoj tvoriti jedinstvenu ejelinu, nema jedinstvene misli vodilje. Predlo;, Dersehatta ide za tim da pri eventualnoj reviziji odcosa sa Ugarskom. Nijemci budu imali glavnu riječ. Ali to se ne smije dopustiti, jer je politički upliv slavenstva u Austriji takav, da se proti njemu Nijemci mogu podržavati jedino burokratskim vladama i nepravednim iz- bornim redom. Narodno i političko osvi- ještenje megju austrijskim Slavenima da- nomice raste, te bi dužnost bila države, koja hoće da podržaje svoj velemoćni po- ložaj, da poradi na njihovu učvršćenju. Napeti odnosi s Rusijom doveli su do ojačanja poljskoga elementa u Austriji, tako sada, da i ne govorimo o načelu jednakopravuosti, već — osobito obzirom na talijanske težnje na Balkan — korist državna svjetuje sasma drugačiji pravac od dosadašnjega. Ali zdrav razum i prava korist nemaju što činiti s našom diplo- macijom. Što će u ovom času austrijski Slaveni ačiniti, hoće li predlogu ža reviziju odnosa s Ugarskom suprotstaviti zahtjev, da se prije pravedno urede državopravni i na- rodnosni odnosi unutrašnjosti, ne znamo. Bilo bi two zeijeti. Nasim pako zastupni- cima nameće se po sebi dužnost, da pregnu svim silama, da se jednom riješimo ovog provizornog stanja. atgirw— Smeli su se! Nikad bolje potvrde našem pisanju, da je klika živjela daleko od puka, da je od njega bila ogragjena kineškim zidom, ne mogosmo zaželjeti od one, što nam je pruža zadnji broj njihova glasila. Otvorena pojava našeg lista i oduševljenje, kojim ga je naše gragjanstvo pozdravilo+i kao na jagmu razgrabilo, smeio je naše ma- lobrojne protivnike. i oni su u duši uvje- reni, da nijesu samo ,popovi“ proti njima, nego čitavo gragjanstvo, da ovo nije crna reakcija, već zdrav pokret svih nezavisnih pučkih slojeva proti klikama. Uvjereni su i oni, ali ne smiju do kraja da kažu istinu, svakomu kod nas poznatu, već se kojekako koprcaju. Još pred osam dana bojevni, rekao bi survat će nebo na zemlju, a sad tihi janj- ci. Nerazumiju ništa. Prije smo im bili furtimaši, crni reakcijonarci, sad smo im od jedan put klerikalni i liberalni! Ova profesorska mudrost izdaje lijepu svjedoč- hu pismenosti urednika lista, koji hoće da bude liberalan. Čudom se pitaju, kako na- ši katolički svećenici mogu biti demokra- ti, kao da ne znadu, kakvu su vidljivu u- logu igrali naši svećenici u narodnom pre- porodu, koji je po njihovim vlastitim rije- čima imao na sebi sve biljege demokratske- Utvarajući se, da imaju ne samomono- nopol patriotizma i požrtvovnosti, nego i monopol znanja, naše dokaze u članku ,Uzroci i posljedice“ nazivlju frazama po- branim po leksikonima, romanima, trakta- tima o tima o političkoj ekonomiji, *) a da nijesu pošušali ni riječcćom pobiti, što je u onom členku iznešeno. Najljepši su svašako pri kraju. Tu već strope za dobre i rodoljubne svećenike, ki. e su neki energumeni (popovi) tero- ri. mom povukli za sobom uortačivši se s iju tima, koji, kad bi imali snage i vlasti, najprije bi popove svezali uz topove. Kud se gjede razvikano liberalstvo! I da nije odviše prozirno bilo bi i onako djetinsko. Mi smo zbilja imali bolje mišljenje 0 ok'etnosti i znanju naših protivnika, ali eto oni sami to utjeruju u laž. Za Boga ljuli ne bručite se zaludu. —tLiSt— Naša nada. Orijaška Rusija iznenada nagje se u stri.šnoj kušnji, pri gotovoj pogibiji. Ne prioravna pane u rat, sagje na polje meg- dana, a vješti i dukavi neprijatelj, koji je znao kroz godine oružati se do zubi i po suha i po moru, još prije nego je rat naviješćen, ošteti ratne ruske lagje u Porč-Arturu, tu luku zatvori, zagospodari morem. i sebi osjegura mirni prevoz četa, topova i strijeliva najprije u Koreu, koju u iiialo dana podjarmi. te tim stvori stalni uperacioni temelj, da prodre u Mandžu- riju. Osim Koree, koju su i jedan. i drugi, fen Eirvjii; 4u Rusiju JU bira uevpusdnO potrebito da otvori put svome prometu i bojnom brodovlju u široku pučinu, jer ta velika država i ako paše Crno i Baltičko more, ipak nenavidne su države znale joj zakrčiti put, i ona bez sporazumka ili bez rata nije vlasna da te brodove kud makne. Tom opredijeljenom cilju ona je svu svoju snagu uložila, dogradila je ogromnu željezničku prugu preko Urala i preko Sibirije, utvrdila je Vladivostok i Port-Artur, još koja godina, i ona bi bila pripravna dočekala i snažniju navalu nego li Japane; ali ovaj je znao kriomice sve pripraviti, razbojnički napanuti, i svom bojnom pripremom zateći Rusiju, koja je još gojila nadu, da će spor na dobre izgladiti. Ono malo četa, koje su stražarile oko Jalu rijeke, moradoše na vrat na nos po- tegnut se nase. Velika sila Japanaca zas- koči Kuropatkina oko Ljaojanga, i oni ako se vještački izbavi iz zamke, bi pri: siljen prevestit vojsku u Mukden Njego- vim otstupom Japancima ostadoše slobodni putevi, da presieću i opkole Port Artur i sa kopna, kako su ga bili zatvorili i s mora. Svaki prijatelj Rusije, žalio je da su stvari tako zlo okrenule za Rusiju, ali gojili su velike nade, da će ljuta zima smesti Ja pance, čiči ne navičnim; da će se Port- Artur održati i odbiti sve navale; da će nova vojska, koja je iz Rusije hrlila na bojište preokrenuti položajem. Te su se nade još više utvrdile, kad su u tri na- vratka bojne lagje spješile da barem s mora oslobode Port-Artur. Svo su se nade izjalovile. Japanci se junački održaše proboraviše u umjetnim kućerkama, Port- Artur nevoljno s nedostatka svake muni- cije pade, a Ojama vješto zaokruživši rusku vojsku, potuče je, zauzme Mukden, i hrli dalje u potjeru. Izvanjskoj nevolji pridruži se ljuta unutrnja buna, koja ne- htjede da se okoristi ljutim nevoljama, a da nametne Rusiji strastvene parlamentarne borbe da je sveosve ispre- Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka Hrvatska Tiskara. razglagolja, po ne preostaje kovrate. Sva se štampa njome Rusiji je odzvonilo, joj nego sklopiti sramotni mir i izgobiti o jednom mučne stečevine 01 godua i godina. Ta pakljena radost, taj delirij svijeh neprijatelja Rusije ipak nju smeo nije, ona pripravlja samoprijegoruo nove vojske. nove bojne lagje. nove topove; Japanci će dok li tad li spoznati u koju su trpku jabuku zagrizli. Naše su nade još stalne, da će velika Rusija slavodo- bitno zgaziti ljutu zmiju koja se nadigla da ju ujede, i da ćemo mi svi Slavjani i još bolji oslon i potporu uaći u velikom brackom Ruskom uarodu. eat ine— Neka publika sudi. Trsit ću se u najkraće odgovoriti na ono, što je meni namijenjeno u , Crv. Hrv.“ br. 12. Da i čoravi vide, donašam, što ja pisao, a što mi gospoda podmeću. Ja sam pisao: ,Furtimaši su pristali da bez njihovog znanja i dozvole sta- novita gospoda oduzmu list g. Rašici, da bez znanja i dozvole predadu ga g. Radovani, da mu ga nakon malo dignu; pristali su da bez pretečnog dogovor:, prošire. hroi vlasnika lista do dvostrvk* R broja; pristali su da se preda ured- ništvo g. Stražičiću“ i t. d. Oni pišu: ,Tako on govori, da se bez predtečnog dogovora pristalo da se pozove g. Stražičić na uredništvo ,C. H.“.... On kaže da su stanovita gospoda oduzela list Rašici..... On tvrdi da se bez predtečnog dogovora proširio broj vlasnika lista, a sam je bio na sjednici gdje se to zaključilo“. Što proizlazi? Da doskočice ne mogu pobiti istine, O g. Rašici ne znam, je li otpustio u- redništvo spinte ili sponte, jer me niko nije obavijestio, a neka on kaže, je li tako kako vele gospoda Svakako se to do- godilo bez našeg znanja i doz- vole. Istina je, da sam bio na sjednici, kad se podvostručio broj vlasnika, ali sama riječ pretečni dogovor glasi, da se je to učinilo bez pitati prvotne vlasnike, hoće li broj proširiu ili ne, na gotov čin. O g. Stražičića na prosto se kaže ,pri- stali smo“, a zašto su gospoda umetnula ono ,bez pretečnog dogovora“? Istinu sam izjavio, kad sam rekao, da su oduzeli uredništvo Vlahu Kelezu bez znanja nekoliko nas suvlasni- ka, jer premda sam i ja i g. Autun Mi- letić prisustvovali sjednici, kad smo čuli neke riječi nami upravljene, odosmo, a da se još ništa nije bilo odlučilo. Istina je, da sam se nudio, ako mi & Kolin ustupi njegov izvještaj, otpremiti ga ,Hrvatskoj Kruni“ ili ,Narodnom Li- stu“, te u koliko znam, u tome sam smislu govorio. Rado ispravljam, jer me upozorio g, Kolin, da on nije otpustio radnike bez zna- nja uprave, jer juje o tomu obavijestio pi- smom, i pripravan sam i što drugo po istini ispraviti, jer humanum est errare. Neslanim i bombastičnim izražajima ne odgovaram. A. Llopopili. sam atv