Br. 3.

U DUBROVNIKU, 1. Aprila 1905.

 

Cae je lista sa donošanjem u kuću il

ne s
Pejediši broj sto
Ko ne vrati I
šasto polugod

i s poštom na g
FDEoNe: za inozemstvo K&i poštareci troškovi.

ki mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

dinu K 5; na poi

 

 

 

Prava

Crvena MKrvatska

Godina I.

 

Pretplata
Za sahvale i priopćena

ku a koji se više puta Bi

 

pisma, dopisi k li šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj
se 30 = po retku.

a oglase 20 e po nih

odbi
kopisi se ne vraćaju. Listovi ili ne primaju se.
Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Odgovorni urednik Vlaho Kolez.

- - Izlazi svake subote. e

Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka irvatska Tiskara.

 

 

Klerikalci ili liberalci.

Jer ne ćemo, da nam se pojedine klike
kamosilno nameću; jer ne ćemo da bude
mo slijepo orugje u njihovim rukama; jer
he ćemo da od jedanput zaboravimo da
kmo Hrvati; je: ne ćemo da ne poštuje-
mo vjeru, u kojoj smo se odgojili; jer
he ćemo da nas vode ko marvn užetom
pko vrata; u jednu riječ, jer ljubimo do-
hmovinu i jer hoćemo da radimo, nazvaše
has: klerikalci.

I misle, kad su nas tim imenom okr-
Btili, da su nas pred svijetom pokazali,
dje svakoga želimo vidjet obučena u
anbenitu i svakomu da hoćemo progla-
enje autodafe-a.

A oni kriču i vrište na sve strane, mi
8mo modernisti, mi smo secesijonisti, mi
emo naprednjaci. mi smo realisti, mi smo
liberalci !

I kad su to rekli, već misle e su se
postavili na neki pjedestal, te će svak
pred njima, da skine kapu i da klekae,
pa da reče, ,zdravo da ste novovjeki po-
lubogovi,
rečeno — premodernat vas svijet“.

Što smo dakle mi — tobožnji klerikal-
ci, i što hoćemo ?

Hoćemo najprvo, da budemo Hrvati, jer
smo se takovi rodili, i to nam je ime
sveto: ne ćemo pi vjeru, da zabacimo,
jer dok se svi pripadnici drugih vjera po-
nose svojom vjerom, zaista ne će pame-
tan čovjek ni nama zamjerit, ako želimo,
da i mi našu vjeru poštujemo. Nikoga
drugoga ne bijede s klerikalizma, nego
jedino nas, a pogledajmo samo najbliže
nam pleme srpsko, kako se drži čvrsto
crkve i svojih sveštenika, da ne govorimo
o drugijem.

S nama ima sveštenika i bore se za naša
prava bok uz bok uz nas, pa zašto, da
im ne pripoznamo zasluge, zašto da ih ne
smatramo vrijednim i dobrim Hrvatima,
ko što zbilja jesu?

Svi, koje sad obijegjuju tom strašnom
riječi ,klerikalizmom“, u prvim su se re-
dovima borili i teških i crnih dana vi-
djeli, kad se baš Dalmacija preporagjala,
i njihova je zasluga, da se već skoro sa-
svim otugjena Dalmacija povratila u kri-
lo majke Hrvatske. Tu su Pavlinović,
Pulić, Vodopić, Franasović, Kazali, a ko
bi ih svijeh nabrojio!

A sad neka šaka momčića golobrčića
hoće da svijem ovijem njihove zasluge
zakopa, i da se postavi na javnu govor-
nicu, okle će svijetu da dijeli lekcije li
ljevo i desno, a sami ne znaju ni što ho-
će ni što žele.

Liberalci! To je njihovo geslo. A baš
liberalci nijesu, jer ako su liberalci, oad3
ne smiju nikoga da napadaju. Pravi libe-

 

Nu oni su liberalci u toliko, u koliko
da grde vjeru i njezine službenike
ono, što je nama Hrvatima sveto.
Što pak razumiju, kad su rekli ,kleri-
*,ne znamo, ali po njihovu pisa-
jasno proizlazi, da su za njih kleri-
kalel oni, koji časte svoju vjeru i ljube
[Bomovinu.
E pa kad je vt mi se osobito tim
[Donosimo i vedra čela pred cijeli svijet
tupamo veleći, jesmo takvi klerikalci.

 

vi koji ćete — na dubrovački.

Onamo prek, Velebita razmahuje se li
beralizmom. ,velika nadobudna omladina“,
koja se kupi oko ,Pokreta“; amo u nas,
naoseb u Dubrovniku, poznata klika.
Ništa bolje i zgodnije jednijem i drugi-
jem ne možemo da namijenimo, nego ri-
ječi starog Dubrovčanina, pok. Dr. Nika
Lepeša: ,Liberalac, to je svaki onaj čo-
vjek, koji ne može nipošto da pretrpi. da
drugi vlada na njegovo mjesto“.

Evo prave fotografije današnjih zagre-
bačkih i dubrovačkih liberalaca.

Nesvećenik.
ati

DUBROVNIK, 31. Marta 1905.
U predzadnjoj klikinoj ,C. H.“, što se
štampava u srpskoj štampariji, objelodanio
je gosp. D-r Pero Čingrija pismo, što su
mu ga dubrovački svećenici poslali, o pi-
saniji u onom listu, i svoj odgovor na
isto pismo. Umoljeni, danas priopćujemo
ovaj odgovor :
Veleučenom Gospodinu
Gosp. Peru D.ru Čingriji
poglavici hrvatske stranke

Dubrovniku.

Veoma smo Vam zahvalni, veleuč. go -
spodine, gdje ste nas svojim priopćenim u
nCrvenoj Hrvatskoj“ pretekli, te štedeć
nam vrijeme i prostor prikazali svijetu
predigru, koja se je nedaleke
vremena nazad kod nas odigra:
la. Zahvalni smo Vam dvostruko, najpr-
vo, što ste tobožnjom predigrom uči-
nili, da svak - bude u stapju da
zna, na koju će stranu okrenu-
ti, pa opet što ste svijetu pokazali, dokle
je dopirala naša ustrpljivost i susretlji vost,
a da se prelom ubjegne.

I ako Vama zahvalni, vooma žalimo, da
se primjedba uredništva nije znala održati
u svježoj vedrini kako Vaš ugledni od-
govor i popratno pismo, jer se na njoj
ispunjaju doslovce one Horacijeve riječi:
nut turpiter atrum desinat in piscem mu-
lier formosa superne ...... ?

Vi pišete: ,Nakon žalostnih hr-
vatskih dogogjaja ,Crvena Hr-
vatska“ promijenula je svoje
stanovište prama Srbima, zago-
varajuć narodnu slogu. To mi-
slim da sačinja onaj preokret u
političkom smislu o kojem je
govor u Vašem cijenjenom pis.
mu.“ Gdje smo mi, pitamo, Veleuč. gos:
podine, kazali u svojem pismu, da ne
odobravamo promjenu stanovišta prama
Srbima, ili da me ćemo narodnu slogu?
Poznata je stvar, da su već blizu dvije
godine, da se u našoj stranci o slozi ras-

pravlja, a da to nije dalo ni najmanjeg

povoda, da se u dva tabora raskrstimo,
nego su ga uprav dali, kako smo istakli,
napadaji na vjeru, I Vi ćete, veleuč. gosp.
priznati, da vjerski interesi svakomu, a

navlastito dubrovčanima, koji su svaku
dobrobit na katoličkoj vjeri temeljili,
moraju biti sveti, I u tomu smo bili očito
izazvani, jer se u članku ,Crvene Hrvat.
br. 42 kaže: Mi nad narodnim
interesima no priznavamo dru-
gih interesa, pa bili to interesi
Beča, Pošto ili Rima, Ko hoće
slogu na ovom temelju evo nas
uvijek spravnijeh,, ko je neće,

 

neka nam o njoj ne govori.

Vi ćete nam takogjer priznati. da kad
se ,Hrvatstvu“ i klerikalnoj tobož stran-
ci predbacuje, da se hrvatski narod
mora dati pod okrilje i vodstvo
rimskoga pape, da popove i bis.
kupe mora slušati ne samo u
vjeri, već i životu i politici, da
im se predbacuje očita neistina, jer kao
što ste u jednoj prigodi ustvrdili da za
to ne znate, jer da nemate prigode da
taj list čitate, ne znamo ni mi, koji ima-
mo prigode da ga čitamo, a gospoda oko
,Crvene“ pravu bi nam uslugu učinila,
kad bi označila broj ,Hrvatstva“, . koji je
to pisao ili piše.

Vi kažete: Za to je iz Beča pre-
ko Zagreba podignuta akcija,
valovi koje doprli su i do nas,
koja teži za tim da osujeti sva-
ki sporazum, podajući hrvat-
stvu neki vjersko-politički zna-
čaj, te tražeć da kao stranka sa-
mostalno postupa. Na to odgovara-
mo: Zramo da požrtvovno hrvatsko sve-
ćenstvo uije nikad primalo instrukcije ni
iz Beča ni iz Rima za svoje političko dje-
lovanje, nego se je uvijek u prvim redo-
vima borilo za narodne probitke — kako
historia magistra vitae dokazuje. — Ako
se je pak u zadnje vrijeme stvorio list
»Hrvatstvo“ i ostali, razlog je tome oso-
bito, taj da se stane na put raznim napa-
dajima na vjeru, koji su se u zadnja vre-
mena pojavili, Mi ne tražimo, veleuč. go-
spodine, nikakav povlasni položaj ni zu
nas ni za pojedine struje, tražimo samo,
da se sa osobama i strujama ne miješa
vjera, čemu na pretek imamo dokaza, koji
nijesu prestali ni onda, kad smo mi uči-
nili sve, što se je učiniti dalo, da presta-
nu, već je svakim časom , Crvena“ znala
na nesretni način parodirati program ži-
vućeg pape izrazom: Instaurare om:
nia in servitute.

Nijesmo, veleuč. gospodine, mi od Vas
tražili nešto, što nadilazi moć obič-
nog čovjeka, kako Vi kažete. Mi smo
na prosto tražili, da Vi kao glava Hrvati
u Dubrovniku, svojim  auktoritetom i
dobrom voljom, prišapnete poletarcima oko

Crvene“, da ostave neke zadjevice, koje!

im ne koriste, a za naš mali grad mogu
biti pogubne i štetne, kako su baš sad u
realnosti.

Nije li dakle preč. Liepopili dobro i
pravo rekao, da ste se Vi izvinuli? Sva
komu je poznato, da pijesmo od Vas tra-
žili, da uredite preokret u Beču, Pešti,
Zagrebu, Sarajevu, Rimu, nego kako smo
prije istaknuli, da  uplivate kao glava
stranke, da ,Crvena“ bar donekle bude
imala nešto obzira, dok smo ga mi i
preveć imali, koji smo toliko puta molili,
da se barem ostave neke neumjesne i za
salje eo teze čuvstvo uvrijedljive opaske,

i osv

i 29. Marča 1905.

S počitanjem
Don Mato Pišta, ME SJ
Don Antun Liepopili. — Don Jozo Crnica.

Don Ivo ipšić, — Don Pero Bielić, — Don
Pero Sardelić. Don Ivo Ferranti, — Don
Ivan Fabris, — Don Antun Matffioli, — Don _J.
Vukičević, — Don Miho prof. Fabris. — Don
Niko Qjivanović — Don Mato Vlahušić, —
Don Vlaho Barbić, — Don V. Taljeran, — Don
Niko Zlovečera. — Don ivo Marinović,
Don Federik Burić, — Don Marini Oavranić.

 

attjtovo—

 

Žalosno.

Ne fali još nego da ih pokopaju, jer ka-
ko mrtvi ne mogu bit mrtviji. Grka je i-
stina i gotovo nevjerojatna, a nama srce
krvari pri toj pomisli, ali je ipak na ža-
lost tako. Sat ne može biti sudbonosniji,
nego li je; prilike ne mogu biti bolje;
zgoda je da se prisilnog tutorstva izba-
vimo, pri utakmici magjarskih šovena i
njemačke pretežitosti slobodne su nam ru-
ke, a tamo srce naše domovine, glavni
faktor u zemlji, Zagreb, pribrani prestav-
nici puka muče grobnim mukom. Teški ti
li nas udes tišti. A ipak sve ih nuka da
se iz mrtvoga sna probude, da nešto ura-
de, a da ih teške kletve ne budu zateći
u budućnosti, e ih proklestvo ne bude
pratilo i u drugi vijek. Nuka ih teška ku-
šnja, koja je mnogo nevinih žrtava pozo-
bala otrag ne vele; nuka ih vapaj koji
se u zemlji sve to više diže kako talasi,
koji se nagomilavaju, i koji hoće financi-
jalnu neodvisnost; nuka ih siromaštvo ko-
je goni cvijet naše mladeži u daleki svi-
jet, jer nemadu dobiti ni načina da pri-
živa pokli Magjari znadoše posve vješto
navrnuti svu vodu u svoj mlin ; nuka ih
opća želja, da se iz neizvjesnosti jednoč
izagje, nukaju ih velevažai glasovi naši-
jeh zastupnika, koji u Beču i izvan Beča
muževno ustaju i zagovaraju stvar toli im
mile postojbine.

Njihovim zagovorom uprav možemo biti
zadovoljni, jer Ivčević i Vuković, Ferri i
Biankini muževno predstaviše u parlamen-
tu i što mi želimo, i što zagovara sveto
naše pravo, te njihova očitovanja pritego-
še pozornost i Nijemaca i Čeha, te Nijem-
ci i Česi priznadoše da pravu stvar zah-
tijevamo, a Šušteršić kako pravi brat i pri-
vrženik prava našega, i on se istaknuo.
Progovoriše i Milić i Trumbić, ovaj zad-
nji nadasve trijezno i stvarno. Pa ipak ta-
mo preko Velebita nije čuti glasa da nam
nadu u bolje dane ožive

Oni šute i pristaju da ban proti očito-
mu propisu zakona, širi magjarske škole,
i daje im povlasticu odnarogjivati -i iste
sinove, koji su se u Hrvatskoj kako fir-
vati rodili. Oni se pravdaju i nadmeću,
oni se dijele u stranke i strančice, oni u
Pešti ne znadoše istaknuti svoje sveto pra-
vo, tražiti da se pravica u odnošajim kro-
ji; oni ne znadu sad zakopati nesretnu
nagodbu, koja nas je izručila  Magjarom,
oni neće da se obrate narodu i kruni e bi ona,
kako zna pogodovati i Nijemcima i Magja-
rima, došla u susret tužnom, požrtvovnom
i hrabrom hrvatskom narodu. Jedan smo
glas samo čuli, koji je bio pravedan i ra-
zložit, koji je zaklinjao zastupnike svih
stranaka, da za sada zakopaju svoje hi-
rove, i da se barem dogovore svi kako
će braniti prava svoga naroda, kad je Čas
eto pridošao, da se ili ovaj oslobodi ili
da potpane u još ljuću robiju !

Predlog je umjesan, ali su stragti po-
sve zamaglile oči našijem prvacima preko
Velebita, te od toga neće biti ništa. Oni
pripoklonito čekaju, da se bez '\ajih izgla-
di očito nesuglasje izmegju krune i ma-
gjarske koalicije s jedne strar-%. izmegju
& on-