Br. 3. U DUBROVNIKU, 1. Aprila 1905. Cae je lista sa donošanjem u kuću il ne s Pejediši broj sto Ko ne vrati I šasto polugod i s poštom na g FDEoNe: za inozemstvo K&i poštareci troškovi. ki mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- dinu K 5; na poi Prava Crvena MKrvatska Godina I. Pretplata Za sahvale i priopćena ku a koji se više puta Bi pisma, dopisi k li šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj se 30 = po retku. a oglase 20 e po nih odbi kopisi se ne vraćaju. Listovi ili ne primaju se. Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Odgovorni urednik Vlaho Kolez. - - Izlazi svake subote. e Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka irvatska Tiskara. Klerikalci ili liberalci. Jer ne ćemo, da nam se pojedine klike kamosilno nameću; jer ne ćemo da bude mo slijepo orugje u njihovim rukama; jer he ćemo da od jedanput zaboravimo da kmo Hrvati; je: ne ćemo da ne poštuje- mo vjeru, u kojoj smo se odgojili; jer he ćemo da nas vode ko marvn užetom pko vrata; u jednu riječ, jer ljubimo do- hmovinu i jer hoćemo da radimo, nazvaše has: klerikalci. I misle, kad su nas tim imenom okr- Btili, da su nas pred svijetom pokazali, dje svakoga želimo vidjet obučena u anbenitu i svakomu da hoćemo progla- enje autodafe-a. A oni kriču i vrište na sve strane, mi 8mo modernisti, mi smo secesijonisti, mi emo naprednjaci. mi smo realisti, mi smo liberalci ! I kad su to rekli, već misle e su se postavili na neki pjedestal, te će svak pred njima, da skine kapu i da klekae, pa da reče, ,zdravo da ste novovjeki po- lubogovi, rečeno — premodernat vas svijet“. Što smo dakle mi — tobožnji klerikal- ci, i što hoćemo ? Hoćemo najprvo, da budemo Hrvati, jer smo se takovi rodili, i to nam je ime sveto: ne ćemo pi vjeru, da zabacimo, jer dok se svi pripadnici drugih vjera po- nose svojom vjerom, zaista ne će pame- tan čovjek ni nama zamjerit, ako želimo, da i mi našu vjeru poštujemo. Nikoga drugoga ne bijede s klerikalizma, nego jedino nas, a pogledajmo samo najbliže nam pleme srpsko, kako se drži čvrsto crkve i svojih sveštenika, da ne govorimo o drugijem. S nama ima sveštenika i bore se za naša prava bok uz bok uz nas, pa zašto, da im ne pripoznamo zasluge, zašto da ih ne smatramo vrijednim i dobrim Hrvatima, ko što zbilja jesu? Svi, koje sad obijegjuju tom strašnom riječi ,klerikalizmom“, u prvim su se re- dovima borili i teških i crnih dana vi- djeli, kad se baš Dalmacija preporagjala, i njihova je zasluga, da se već skoro sa- svim otugjena Dalmacija povratila u kri- lo majke Hrvatske. Tu su Pavlinović, Pulić, Vodopić, Franasović, Kazali, a ko bi ih svijeh nabrojio! A sad neka šaka momčića golobrčića hoće da svijem ovijem njihove zasluge zakopa, i da se postavi na javnu govor- nicu, okle će svijetu da dijeli lekcije li ljevo i desno, a sami ne znaju ni što ho- će ni što žele. Liberalci! To je njihovo geslo. A baš liberalci nijesu, jer ako su liberalci, oad3 ne smiju nikoga da napadaju. Pravi libe- Nu oni su liberalci u toliko, u koliko da grde vjeru i njezine službenike ono, što je nama Hrvatima sveto. Što pak razumiju, kad su rekli ,kleri- *,ne znamo, ali po njihovu pisa- jasno proizlazi, da su za njih kleri- kalel oni, koji časte svoju vjeru i ljube [Bomovinu. E pa kad je vt mi se osobito tim [Donosimo i vedra čela pred cijeli svijet tupamo veleći, jesmo takvi klerikalci. vi koji ćete — na dubrovački. Onamo prek, Velebita razmahuje se li beralizmom. ,velika nadobudna omladina“, koja se kupi oko ,Pokreta“; amo u nas, naoseb u Dubrovniku, poznata klika. Ništa bolje i zgodnije jednijem i drugi- jem ne možemo da namijenimo, nego ri- ječi starog Dubrovčanina, pok. Dr. Nika Lepeša: ,Liberalac, to je svaki onaj čo- vjek, koji ne može nipošto da pretrpi. da drugi vlada na njegovo mjesto“. Evo prave fotografije današnjih zagre- bačkih i dubrovačkih liberalaca. Nesvećenik. ati DUBROVNIK, 31. Marta 1905. U predzadnjoj klikinoj ,C. H.“, što se štampava u srpskoj štampariji, objelodanio je gosp. D-r Pero Čingrija pismo, što su mu ga dubrovački svećenici poslali, o pi- saniji u onom listu, i svoj odgovor na isto pismo. Umoljeni, danas priopćujemo ovaj odgovor : Veleučenom Gospodinu Gosp. Peru D.ru Čingriji poglavici hrvatske stranke Dubrovniku. Veoma smo Vam zahvalni, veleuč. go - spodine, gdje ste nas svojim priopćenim u nCrvenoj Hrvatskoj“ pretekli, te štedeć nam vrijeme i prostor prikazali svijetu predigru, koja se je nedaleke vremena nazad kod nas odigra: la. Zahvalni smo Vam dvostruko, najpr- vo, što ste tobožnjom predigrom uči- nili, da svak - bude u stapju da zna, na koju će stranu okrenu- ti, pa opet što ste svijetu pokazali, dokle je dopirala naša ustrpljivost i susretlji vost, a da se prelom ubjegne. I ako Vama zahvalni, vooma žalimo, da se primjedba uredništva nije znala održati u svježoj vedrini kako Vaš ugledni od- govor i popratno pismo, jer se na njoj ispunjaju doslovce one Horacijeve riječi: nut turpiter atrum desinat in piscem mu- lier formosa superne ...... ? Vi pišete: ,Nakon žalostnih hr- vatskih dogogjaja ,Crvena Hr- vatska“ promijenula je svoje stanovište prama Srbima, zago- varajuć narodnu slogu. To mi- slim da sačinja onaj preokret u političkom smislu o kojem je govor u Vašem cijenjenom pis. mu.“ Gdje smo mi, pitamo, Veleuč. gos: podine, kazali u svojem pismu, da ne odobravamo promjenu stanovišta prama Srbima, ili da me ćemo narodnu slogu? Poznata je stvar, da su već blizu dvije godine, da se u našoj stranci o slozi ras- pravlja, a da to nije dalo ni najmanjeg povoda, da se u dva tabora raskrstimo, nego su ga uprav dali, kako smo istakli, napadaji na vjeru, I Vi ćete, veleuč. gosp. priznati, da vjerski interesi svakomu, a navlastito dubrovčanima, koji su svaku dobrobit na katoličkoj vjeri temeljili, moraju biti sveti, I u tomu smo bili očito izazvani, jer se u članku ,Crvene Hrvat. br. 42 kaže: Mi nad narodnim interesima no priznavamo dru- gih interesa, pa bili to interesi Beča, Pošto ili Rima, Ko hoće slogu na ovom temelju evo nas uvijek spravnijeh,, ko je neće, neka nam o njoj ne govori. Vi ćete nam takogjer priznati. da kad se ,Hrvatstvu“ i klerikalnoj tobož stran- ci predbacuje, da se hrvatski narod mora dati pod okrilje i vodstvo rimskoga pape, da popove i bis. kupe mora slušati ne samo u vjeri, već i životu i politici, da im se predbacuje očita neistina, jer kao što ste u jednoj prigodi ustvrdili da za to ne znate, jer da nemate prigode da taj list čitate, ne znamo ni mi, koji ima- mo prigode da ga čitamo, a gospoda oko ,Crvene“ pravu bi nam uslugu učinila, kad bi označila broj ,Hrvatstva“, . koji je to pisao ili piše. Vi kažete: Za to je iz Beča pre- ko Zagreba podignuta akcija, valovi koje doprli su i do nas, koja teži za tim da osujeti sva- ki sporazum, podajući hrvat- stvu neki vjersko-politički zna- čaj, te tražeć da kao stranka sa- mostalno postupa. Na to odgovara- mo: Zramo da požrtvovno hrvatsko sve- ćenstvo uije nikad primalo instrukcije ni iz Beča ni iz Rima za svoje političko dje- lovanje, nego se je uvijek u prvim redo- vima borilo za narodne probitke — kako historia magistra vitae dokazuje. — Ako se je pak u zadnje vrijeme stvorio list »Hrvatstvo“ i ostali, razlog je tome oso- bito, taj da se stane na put raznim napa- dajima na vjeru, koji su se u zadnja vre- mena pojavili, Mi ne tražimo, veleuč. go- spodine, nikakav povlasni položaj ni zu nas ni za pojedine struje, tražimo samo, da se sa osobama i strujama ne miješa vjera, čemu na pretek imamo dokaza, koji nijesu prestali ni onda, kad smo mi uči- nili sve, što se je učiniti dalo, da presta- nu, već je svakim časom , Crvena“ znala na nesretni način parodirati program ži- vućeg pape izrazom: Instaurare om: nia in servitute. Nijesmo, veleuč. gospodine, mi od Vas tražili nešto, što nadilazi moć obič- nog čovjeka, kako Vi kažete. Mi smo na prosto tražili, da Vi kao glava Hrvati u Dubrovniku, svojim auktoritetom i dobrom voljom, prišapnete poletarcima oko Crvene“, da ostave neke zadjevice, koje! im ne koriste, a za naš mali grad mogu biti pogubne i štetne, kako su baš sad u realnosti. Nije li dakle preč. Liepopili dobro i pravo rekao, da ste se Vi izvinuli? Sva komu je poznato, da pijesmo od Vas tra- žili, da uredite preokret u Beču, Pešti, Zagrebu, Sarajevu, Rimu, nego kako smo prije istaknuli, da uplivate kao glava stranke, da ,Crvena“ bar donekle bude imala nešto obzira, dok smo ga mi i preveć imali, koji smo toliko puta molili, da se barem ostave neke neumjesne i za salje eo teze čuvstvo uvrijedljive opaske, i osv i 29. Marča 1905. S počitanjem Don Mato Pišta, ME SJ Don Antun Liepopili. — Don Jozo Crnica. Don Ivo ipšić, — Don Pero Bielić, — Don Pero Sardelić. Don Ivo Ferranti, — Don Ivan Fabris, — Don Antun Matffioli, — Don _J. Vukičević, — Don Miho prof. Fabris. — Don Niko Qjivanović — Don Mato Vlahušić, — Don Vlaho Barbić, — Don V. Taljeran, — Don Niko Zlovečera. — Don ivo Marinović, Don Federik Burić, — Don Marini Oavranić. attjtovo— Žalosno. Ne fali još nego da ih pokopaju, jer ka- ko mrtvi ne mogu bit mrtviji. Grka je i- stina i gotovo nevjerojatna, a nama srce krvari pri toj pomisli, ali je ipak na ža- lost tako. Sat ne može biti sudbonosniji, nego li je; prilike ne mogu biti bolje; zgoda je da se prisilnog tutorstva izba- vimo, pri utakmici magjarskih šovena i njemačke pretežitosti slobodne su nam ru- ke, a tamo srce naše domovine, glavni faktor u zemlji, Zagreb, pribrani prestav- nici puka muče grobnim mukom. Teški ti li nas udes tišti. A ipak sve ih nuka da se iz mrtvoga sna probude, da nešto ura- de, a da ih teške kletve ne budu zateći u budućnosti, e ih proklestvo ne bude pratilo i u drugi vijek. Nuka ih teška ku- šnja, koja je mnogo nevinih žrtava pozo- bala otrag ne vele; nuka ih vapaj koji se u zemlji sve to više diže kako talasi, koji se nagomilavaju, i koji hoće financi- jalnu neodvisnost; nuka ih siromaštvo ko- je goni cvijet naše mladeži u daleki svi- jet, jer nemadu dobiti ni načina da pri- živa pokli Magjari znadoše posve vješto navrnuti svu vodu u svoj mlin ; nuka ih opća želja, da se iz neizvjesnosti jednoč izagje, nukaju ih velevažai glasovi naši- jeh zastupnika, koji u Beču i izvan Beča muževno ustaju i zagovaraju stvar toli im mile postojbine. Njihovim zagovorom uprav možemo biti zadovoljni, jer Ivčević i Vuković, Ferri i Biankini muževno predstaviše u parlamen- tu i što mi želimo, i što zagovara sveto naše pravo, te njihova očitovanja pritego- še pozornost i Nijemaca i Čeha, te Nijem- ci i Česi priznadoše da pravu stvar zah- tijevamo, a Šušteršić kako pravi brat i pri- vrženik prava našega, i on se istaknuo. Progovoriše i Milić i Trumbić, ovaj zad- nji nadasve trijezno i stvarno. Pa ipak ta- mo preko Velebita nije čuti glasa da nam nadu u bolje dane ožive Oni šute i pristaju da ban proti očito- mu propisu zakona, širi magjarske škole, i daje im povlasticu odnarogjivati -i iste sinove, koji su se u Hrvatskoj kako fir- vati rodili. Oni se pravdaju i nadmeću, oni se dijele u stranke i strančice, oni u Pešti ne znadoše istaknuti svoje sveto pra- vo, tražiti da se pravica u odnošajim kro- ji; oni ne znadu sad zakopati nesretnu nagodbu, koja nas je izručila Magjarom, oni neće da se obrate narodu i kruni e bi ona, kako zna pogodovati i Nijemcima i Magja- rima, došla u susret tužnom, požrtvovnom i hrabrom hrvatskom narodu. Jedan smo glas samo čuli, koji je bio pravedan i ra- zložit, koji je zaklinjao zastupnike svih stranaka, da za sada zakopaju svoje hi- rove, i da se barem dogovore svi kako će braniti prava svoga naroda, kad je Čas eto pridošao, da se ili ovaj oslobodi ili da potpane u još ljuću robiju ! Predlog je umjesan, ali su stragti po- sve zamaglile oči našijem prvacima preko Velebita, te od toga neće biti ništa. Oni pripoklonito čekaju, da se bez '\ajih izgla- di očito nesuglasje izmegju krune i ma- gjarske koalicije s jedne strar-%. izmegju & on-