Br. 4. U DUBROVNIKU, 8. Aprila 1905. dir je pao sa pe #0. kuću > e na g Bi pelikana troškov' surazm Pojedi broj s Ko ne am liče kada mu pielia mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodi my ošitu na poi Prava Crvena Krvatska Godina I. si pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrv Za zahvale i priopćena plaća se ku a koji se više puta tiskaju po po god Rukopisi se ne vraćaju Listovi nefrankirani ne primaju se. Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Tiskari. 30 pe retku. Za oglase 20 para po ret- Odgovorni urednik Vlaho Kolez. Naši brzojavi. Dne 7. Aprila. Osjek. Strossinajer pogibeljno obolio. Podijeljeni mu sv. sakramenti. Nastala agonija, blizu katastrofa. Budimpešta. Zastupnička kuća pri- hvatila većinom od sto glasova predlo- ge Košuta za ukinuće lex Danijela i za odaslanje adrese vladaru. Beograd. Kraljev privatni tajnik Ba- ludgšić, koji je bio osugjen na 6 mje- seca tamnice, pobjegao je u Zemun. Pariz. Otkrivena je zavjera vojske pio- i repuplici na korist Napoleona. U za- vjeru umješan general Regier. Tokio. Javljaju s ratišta da okršaji bivaju sve io manji. Ruska se glavna vojska povlači k sjeveru. ĐUBROVNIK, 8. Aprila 1905. U prošlom smo broju odlučno opo- vrgli i nazvali fantastičkim .glasine, da su dubrovački Hrvati oko našeg lista nudili kompromis talijanašima za nistajne općinske izbore, Poštenu čo- vjeku to je dosta. Ali poštenje nema što da čini s klikom. Ona se u svom listu povraće na te glasine 1 piše: »Povjerovat ćemo pak dementiju naše PPrave“ samo kad nam gosp. Ivo Avoscani izjavi, da je on iz svoje ini- cijative pisao ono pismo vogjama u Zadra“. Sinoć smo zamolili gosp. Iva Avosca- ni, da vam reče, što zna o toj stvari. On nam je ovo odgovorio; , Znam, znam, i ja sam čuo za te glasine, ali ne znam, kako ga ja tu alazim. Sa muom o tomu nije niko ništa govorio. Ja Vas ovlašćujem, da slobodno u moje ime "izjavite, da niko od vaše stranke nije sa mnom o tomu uišla govorio“. Ovo su tekstualne riječi gosp. Avo- seani. Sto će sad nepoštena klika, Mi bi smo jo! poručili, da se srami, ali uvjereni, da se ona ne može jer je davno bacila obraz smo posramit, pod noge. — e GAS lu redove! Poučeni iskustvom, koje nas je skupo Btojalo, mi smo dubrovački Hrvati imali hve uvjete, da radimo i napredujemo. Još io pred malo godina hrvatstvo je u Du- brovniku bilo isključeno iz javnog života, lunogobrojni su mu protivnici već bili ptpjevali mrtvačko opijelo. Naši su se Btariji ljudi, koji su se još gubili izmegju arodnjaštva i slovinstva, bili sasvim pre- llali sudbini. U to, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, poče megju naše lagje i još rijetke redove elementarnom ilom krčiti put misao državopravnog ra- likalizma. Ta se je politika jedina mogla puprostaviti protivnicima, koji su nas ni- ekali i nijesu za živu glavu htjeli do- justiti, da u našim krajevima živi hrvat- ki narod. Od tada počinje pravo bugjenje Ai ME "make, prir Agena judi, i ako ne muke, gp pra: jašku misao, Skupljala lruštva, iz prva još malobrojna dok : alo godina ne narastoše do takove vi- e su i sami protivnici morali u NENA ee se je život i u 10 i os qr SREO MI SO ea osvojismo općinu, u u kojoj je do tad — Izlazi svako subote. — vladala srpsko-autonomaška koalicija. Ali su hrvatski protivnici bili sasvim tim Jjoš dosta jaki, te nam je imala biti dužnost, da se i dalje okupljamo i r«+dimo. Trebalo je da narodnu energiju istrošenu u dugoj političkoj borbi oživimo ustanovama na socijalnom polju. Mjesto svega toga we- giu nama zavlada najprije mrtvilo a kas: uije nesregjenost. Prelazimo preko toga, ko je tomu najviše kriv. Valja svakako da priznamo, da svi mi manje ili više imamo dio krivnje u tomu, što dok su jedni stali u mrtvila ili pravili zaprijeke svakom radu, črugi niješu življe uprli i istupili proti svim preprijekama. Nego što se nije do sad učinilo, bilo bi još na vri- jeme, da podvostručenim radom i marom nadoknadimo. Pred vratima su nam općinski izbori. Koliku važnost polaže. u njih naš puk, vidimo iz toga, što nas ovih dana sa svih strana salijeću pitanjima, što mishmo, ho- će li se štogod raditi, zašto se ne kreće- mo, To je dokaz razvijene političke svi- jesti našeg puka. Općine ustanovljene ni načelu self government, kako Eugle: zi to zovu, imaju veliko: značenje na na- rodnom i političko socijalnom polju Da ne zalazimo u tigjinu, dosta nam je uči- niti prispodobu izmegju općina kod nas u Dalmaciji i onih u Hrvatskoj. Kod nas su općine autonomne vlasti i mnoga poglav- ija u povjesti našeg preporoda ispisana su baš borbama za općine. U Hrvatskoj su općine podregjene u svemu vladi, osim nekoliko gradova, što imaju posebne sta- tute. Načelnike stavlja i skida vlada. Ne- što slična centralističkom sustavu u Fran euskoj, s razlikom da Franenzi imajn op- će pravo glasovanja, kojim se brane od nasrtljivosti vlade. I baš-jedno od najak- tuelnijih pitanja u Banovini bilo bi, da uz promjenu izbornog reda na demokratskom temelju izvojšte autonomiju općina. U političko-socijalnim dužnostima opći- na, bit će govora u ovom listu unaprijed i po tanje. Svak će moći o tom važnom pitanju, da iznese svoje mišljenje, jer više oči bolje vide i jer ne priznajenro niko- mu pravo, da nameće svoju volju cijeloj stranci Spomenusmo, da su nam općinski izbori pred vratima. Vrijeme brzo odmiče, treba da se odlučimo, što ćemo i kako ćemo, Da se odlučimo na kakav rad, treba da se okupimo svi, koji imamo volje, da ra- dimo. Pred jedan mjesec dana sastalo nas je nekolicina, da se porazgovorimg o na- šim prilikama i neprilikama. Složismo se u mišljenju da bez organizacije nema trajnog uspjeha i sporazumjesmo se da pogledom na nastajne izbore učinimo sve, što je potrebno, da se dubrovački Hrvati bez razlike mišljenja nagju složni i do: govorno rade, Danas nam je, u istinu, veoma otešćan položaj, ali ne smijemo za to odbaciti misao organizacije, ni nadu da će se svi Hrvati dobre volje naći za- jedno. Zapamtimo da bez dogovora i ure- gjenja ne ćemo nikada biti jaki, Pravaši smo, istupismo pred javnost kao uregjena stranka, spremna da se dogovara i brat- ski radi s ostalim Hrvatima. Dakle u re- dove! Što prije to bolje. —tittit—- Razvikani kleri- kalizam i liberalci. Prijatelji vrijedan hrvatski pisac poslao nam je ovaj članak kao odgo- vor na izvrtanja ,C. H.“4 i zamolio nas, da ga pod njegovu odgovornost uvrstimo, Odazivljemo se rado a ujed- no Gpažamo, da smo mi yeć u prvom broju istakli naše stanovište i prama liberalizmu i prama klerikalizmu. To su dvije biljke unosene iz tagjine. Izmoždeni liberalizam, pod svoju sta- rost i kad mu je, svukud po: "Evropi počelo izmicati zemljište ispod noga, uvukao se je u naša kuću. Da oprav- da svoj raison d'ćtre našao je protivnika u kle8sikalizma, za koji kod pas_nije niko do tad ni znao, Govori se i piše mnćgo o anim nitima, što vežu klerikalee, zanimljivo hi bilo isto tako da znamo 0 zlatnim niti- ma liberalizma. Donosimo članak, da se vidi kako o tim pitanjima misle oni, koje protivnici okrstiše klerikal- cime. Primjedba Uredništva. L Neće biti možda do zlobe, ali je sva- kako do iguorancije, ovaj smo sud izrekli, kada smo razmišljali nad pisanijom nekih naših listova o eto toliku razvikanom i provorbijalnom ,klerikalizmu“, Ovaj naš sud onako formuliran čini nam se najblaži, da blažega — uz svu naša dobru nijesmo mogli izreći, a ne bi ga niti naj flegmatičniji čevjek, koji gleda stvari, kako jesu, mogao blažega izreći. Kad bi pokupili sve fraze po našim listovima o ,klerikalizmu“ i nekim stvarima, što pobliže na nj spada, mogle bi se možila svesti na ove: ,Nama je voditi rat protiv klerikalizma“, Mi laćimo vjeru od klerikaliz:- ma“, ,U vjeru niko ne dira“, »Biška vjera, baška politika“, Aka suzbija klerikalizam, tim se još ne suzbija vjera“, »Klerikalizam hoće da uživa ne- ki imunitet, a to ne smije biti“, »U zadnja vremena klerikali- zam bio je suzbit u zakutak, ho- će sada opet da osvoji prevlast, koju je nekada uživao“ it.d. Ove sve fraze i ovim slične dakako bile su izrećene u raznim prilikama pod jačim i blažim dojmovima, koji su dolazili sad odovud, sad odonud. Nije čuda, da se može šta izreći pa i napisati — naročito ako se to pisarje mora zgotoviti kroz par sati — što se ne bi niti reklo niti napisalo, kada bi se sve one fraze stavile na rešeto da se otrijebi pšenica od pljeve. Ali na žalost pisanje pod dojmom poli- tičkih polemika neima toga sita ni rešeta, ili bolje rešeto je poderano pa sve kroza nj propada. Ali da se i mi ne izgubimo izmegju fraza, govorimo odmah, da sve ono pisa- nje odaje, ako ne zlobu, za cijelo krat- kovidnost i neznanje. Liberalei govore; vodimo rat protiv kle- rikališma... ali se u vjeru ne dira“ Pitamo naj prvo, što oni razumijevaju pod imerom ,klerikalizam“. Koliko se ra- zabire iz ujihova pisanja, to je ona neka kasta — kako je zovu — koja imade ne- ki regolator, koji je orijeutuje i daje ioj pravac u društvu. Ovo je meno male. Ali ua dalje pitamo, koji je to regolator koji stvara jedinstvenost te kaste? Od i- jelo i uniforma? Ne. Narodnost? Ne, jer i kod francuza i italijanaca itd. govore, da postoji taj klerikalizam. Jezik? Iz istih razloga ne. Kakav politički smjer? Ne, jer bivaju ubrojeni izmegju klerikalizma i takovi, koje ih razne političke šare i smje- rovi dijele, i jer bar do sada kod nas ne postoji nikakov projektirani politički program, kojega bi se morao držati svak, koji je ,klerikalizmom“ kršten. Dakle koja je ta nit, koja uda klerikalizma u- volji se Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka IHrvaiska Tiskara. družuje i stvara mu njegovu cjelinu? Nije druga niti može da bude druga, nego vjera i moral, koju klerikalizam na pr- vom mjestu spreman je da štiti, Mi dru- goga veza ne nalazimo osim ovoga, ako pak naši protivnici znadu tu za kakvu taj- nu framasonsku legu, mi bi je rado saslu- šali pa, kada bise imala osuditi, i osudili, Sada kada mirno stanemo da razma- tramo, što naši protivnici poručuju: ,vo- dimo rat protiv klerikalizma, ali u vjeru i moral ne diramo“ ne možemo da dogjemo do u kraj ovakovim poruka- ma, ma koliko mi la mbikali svoje mož- dani. Ako toga klerikalizma nije deviza ni uniforma ni narodnost ni jezik ni po- litički kakav smjer, nije nijedan od tih razloga, da se na nj izbaca ubojito zrnje, nego valja reći da se protiv njega rat vodi za to, što vjeran vjeri i moralu spre- man je oprijeti se svakoj ma bilo kakvoj ideji, bilo političkoj bilo kojoj drugoj, koja bi se kosila s njegovim vjerskim uvjerenjem. Osim ovih razloga drugih ne nalazimo, jedino ako mu se ne bi htjelo kakve niske i sebične svrhe pripisati, o kojim ćemo niže progovoriti. Ova naša konkluzija, koja, kako nam se čini, čisto je logična, tako nam se čini nedosljedna tvrdnja naših protivnika, koji govore: ,Mi ne diramo u vjeru“, a -navještuju rat onim, koji su spravni da vjeru i moral Naši protivnici imali će uajbolje ne naime dirati u vjeru, jer će po prilici ovako razložiti: , Jedno je klerikalizam, a drugo je vjera —; mi se bavimo politikom, a politika se sveosve luči od vjere; mi imademo pravo na kri- tično sito postavljati politički rad svači- gov, pa bio erkovnjak ili svjetovnjak, bio visoki crkveni i svjetovni dostojanstvenik, jer kao što nijesu svjetovqjaci nepogrešivi u politici, tako nijesu niti crkovnjaci“ Ovo je sve — govorimo mi -— istina, ali samo do nekle. Pak silaze do zaglavka: obrane, možda namjere, »Mi vodimo rat ,klerikalizmu“ ali se u vjeru ni naj manje ne pačamo“, Ove de- dukcije na prvi pogled čine ti se tako lijepe i dosljedne da im se ne bi moglo ništa prigovoriti, Ali ko ne trpi miopijom na očima, takov «dalje vidi i vidi da to tako nije, Istina je, da je jedno politika a drugo vjera, jer i vjera i politika ima- du svoju glavnu kolotečinu ; kao što je čovjek istodobno i gragjanin i vjernik nije moguće a da se neka pitanja vjere i politike ne ukrštaju, do riješenja kojih ne može se doći, ako se jedna na drugu ne bude obazirala ili sklapajući megju- sobno neki kompromis ili jedno drugoj popuštajući, U ovakovim slučajevima, kada bi politika gonila svojom ne obazirala se KI na vjeru ni moral, sebi je potpostavila, značilo bi ne samo dirati u vjeru, nego Joj praktično o glavi raditi. |, Ovo su razlozi tako jasni, da lako svak može uvidjeti koliko i dokle su istinite rečenice; jedno je politika, a dru- go je vjera“, jedno je ,klerikali- zam“ a drugo je ,vjera“. Onako o- blo izrečene .nijesu istinite u širem smi- slu i za svaki slučaj, za to ne mogu na- šim protivnicima u svakomu slučaju slu- žiti zaklonom, kojim sebe hoće da o- grade protiv prigovora: ,Vi dirate u vjeru i moral“, * Pometnja pojmova nije nikada nikomu koristila, uvijek dapače bila na štetu na- ali