Br. 5. Godina I.
Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari.
Za tabvole i pokigdeo« plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po ret-
ku a koji se više puta tiskaju po pogodbi Pai
Rakopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se.
Plativo i utužljivo_u Dubrovniku.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i
rt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi.
U DUBROVNIKU, 15. Aprila 1905.
n
Pojedini broj o para. 3
Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-
DDo Prava
Crvena Xrvatska
Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka IIrvaiska Tiskara.
Odgovorni urednik Vlaho Kelez.
— Izlazi svako subote.
Josip Juraj Strossmayer .
* 4 Februara 1815. — + 8 Aprila 1905.
smayer ga sjeća na slovinske apostole sv, Ćirila i
Metodija, koji su vjerom i slobodu naroda slovin-
skih učvrstili.
Cijeli se je svoj dugi život držao veliki pokoj-
nik devize velikoga bana hrvatskoga Tome Bakača:
pin Deo vici“ na prosvjetnom polju, a na politič-
kom one besjede istoza bana, «koju je doviknuo
Madžarima: ,regnum regni non praescribit leges“.
Uz devizu ,Sve za vjeru i domovinu“ rijetko je
kojemu smrtniku uspijevao rad i zanosno pregnuće
za javno dobro naroda bilo okrunjeno uspjehom,
kao što je bilo biskupa 8trossmayera.
Bio je svjetski velikan, priznat od svojih vrsnika.
Baš s toga nam je i mio i drag. te će njegova us-
pomena trajati, dok je hrvatskog naroda. Mio je on
nami, jer je bio hrvatski velikan. Nije služio tugjoj
veličini, kako su na žalost mnogi i muogi naši
velikani. Za našim će velikim pokojnikom žaliti
i Srbi i Slovenci i Bugari i Česi i Poljaci i Rusi,
jer je on sve svojim žarkim hrvatskim srcem lju:
bio. Nije se badava rodio, jer je veličajaa djela
izveo, korisna ne samo Hrvatima, nego i čitavom
Slavenstvu. Neka mu je slava dok je vijeka i svijeta.
x
brovnika, fra Grgu Martića i druge fratre iz Bo
Gdjegod imade Hrvata na svijetu, ovih se dana sne, da ne govorimo o Pavlinoviću i drugovima iz
tužno susreću i jedan drugomu ucviljena srca pro- | Dalmacije. Je li se gdjegod pojavio darovitiji tale-
govara: Umro nam je Strossmayer! | nat, u Strossmayeru je našao mecenu. Ko bi pre-
Samo Hrvat može Hrvata razumjeti, kad jedan | brojio sve umnike hrvatske, kojim je on pripomo-
drugomu dojavljuje: umro nam je Strossmayer ! gao ! Mi nemamo rodoljubne, bogate i umne aristo-
Jedva je ikada ikoji narod imao velikana u onom f kracije, koja bi pripomagala hrvatsku prosvjetu, za
značenju i opsegu, kakav je bio hrvatskom narodu | to još većma otskače i pokazuje, što je nama Hr-
veliki biskup. Teško je li zamisliti, što je sve bio | vatima vrijedio veleumni, darežljivi a ujedno i bo-
hrvatskom narodu, a kamo li to izreći i napisati. | gati vladika djakovački. On je svojim uplivom naj-
Ko bi se duhom prenio u naše odnošuje u prošlom | više omogućio i pripravio jugoslavensku 'akademi-
stoljeću, u jadne naše prilike, taj bi istom mogao || ju i hrvatsko sveučilište. To mu hrvatski narod ne
pojmiti veličinu uloge, koju je naš velikan preko | će nigda zaboraviti. To su djela tako velika, da će
po stoljeća vršio kod nas. Upravo u najosadniji čas | uprav osigurati narodni opstanak Hrvata.
novovjeke povjesti hrvatske pojavio se je naš wve- U svečanim se je časovima on osobito znao is-
liki mecena. taknuti. Dosta je bilo vidjeti velikog pokojnika pri
Godinom-1848. kao da se je dovršila čudesna vje- | otvoru akademije ili pri onomu još svečanijemu hr-
kovna borba mačem u ruci hrvatskoga naroda. Još | vatskog sveučilišta. Tom se je prigodom bilo na- |
jednom ustao je na noge junačke i učinio rodu glas | grnulo u Zagreb gostova iz cijele Evrope, naročito |
Hrvat, da obrani ne samo prijestolje kralja svoga, | iz Berlina, gdje je onda bijesnio tako zvani kultur- |
nego ujedno i slobodu svoju, za koju nije htio zna- | ni boj. Strossmayer je kolo vodio, oko njega ne-
ti bahati Madžar, koji je htio zagospodovati Hrvat- pregledan broj njegovih štovatelja, njegova garda,
skom. Kad je iza buntovne oluje nastao tako re- | u kojoj se je isticao mrki Mihovio Pavlinović. Stros-
kuć grobni mir, nama je tu gorostasna borba pod | mayer je primao i razgovarao prve umove raznih
banom Jelačićem iznijela kao bojni trofej biskupa | naroda. On je bio u svom krugu. A bilo je malo
Strossmayera i kad je trebalo da se obistini bojna | čudnovato, kako u drugoj polovici XIX. vijeka, —
davorija: pušku na klin, mač u tok, sad je brućo | — kad se je u mnogim krajetima vodio tako zva-
Umro uam je Strossmayer!
===
* *
Josip Juraj Strossmayer rodio se je u Osijeku
dne 4. Februara 1815. Njegov šukundjed Pavao
došao je početkom 18. vijeka kao vojnik iz Linci
u osječku tvrgju i tu se kašnje oženio s hrvatskom
drugi skok: oštro pero, bistar um, novi nek nam |
ni kulturni boj proti katoličkoj crkvi — u hrvat. |
djevojkom i postao glavom velike porodice. Unuk
narod hrvatski, koji je do tada vojevao pod zasta-
da taj narod pod devizom biskupa Strossmayera :
Sve za vjeru i zx domovinu“ zagje u nove borbe,
tare drum“, pojavi se On. Providnost je htjela, da
vom Majke Božje za krst časni i slobodu zlatnu, |
| većim umovima prosvijetljene Evrope. Nas Hrvate,
skoj prijestonici prigodom otvora najvišeg kultur-
nog zavoda, upravo prvu riječ vodi katolički biskup,
koji je znanjem svojim pokazao, da je vrsnik naj-
Pavlov Ivan Strossmayer vjenčao se je oko god:
1810. u Osijeku s Anom Erdeljac, pa je iz toga
braka poteklo pet sinova, megju kojima i naš bis-
kup. Kad je Josip svršio sa odličnim uspjehom g.
1831. šesti razred gimnazije u Osijeku, povede ga
koji smo za krst časni i slobodu zlatnu prosvijet-
u borbe za kršćansku prosvjetu.
U tim je borbama slavni pokojnik tamo od go-
dine 1860 do svoje smrti bio našim pročelnikom.
Istom je granulo sunce ustavne slobode, stupio. je
na prosvjetno bojno mezevo, Svojim dubokim po- |
gledom uvidio je On, da Hrvatu nema slobode ni
narodnog opstanka bez prosvjete i to kršćanske pro-
.Svjete. Već za banske konferencije godine 1860. u.
Zagrebu skuplja on oko sebe umnike hrvatske ai,
umaike ostalih južnih Slavena. U Beču se dogova- li
ra s Česima i Poljacima, ne samo radi politike ne-
go unogo više radi prosvjete. A kad se je godine
1861. otvorio sabor u Zagrebu, /te se od jednom
velik broj spremnih ljudi pojavio, taku spremnih da
bi bili od časti i drugira evropejskim parlamentima,
Strossmayer. je prihvatio tu zgoduu priliku i zano+
snim govorom navijestio podignuće sveučilišta iju. |
goslavenske akademije u Zagrebu. Narod je taj ve-
leumni predlog oduševljeno pozdravio, te je čita-
vom dušom uzanj prionuo. Posred političkih borba,
u kojim se je Hrvatima bilo teško smaći, taj je
prosvjetni _bojni poklić došao u najzgodniji čas. Ko
pozna one hrvatske javne prilike, kad je njemačka
kultura bila tako rekuć sapela inteligentnije sloje-
ve hrvatske i gragjanstvo, taj će znati ocijeniti va-
ličinu zamisli Strossmayerove : hrvatsko sveučilište
i akademija, u času, kad smo jedva odahli od na-
jezde germanske prosvjete. Ko to zna, on će pra-
vo shvatiti, što je nama Hrvatima bio veliki pokoj-
nik ne samo u prosvjetnom nego i u narodnom po-
gledu. On je bio duša i stožer te prosvjetne stru-
je. Oko njega su se okapljali umovi hrvatski, k nje-
mu,su zalazili sa svih strana Hrvatske, s njim se
dogovarali, njega za savjet pitali. Spomenut ćemo
samo kneza Meda Pucića i Marinicu Gjorgji iz Du-
ljene Evrope prolili najviše krvi, veseli, da nas je
u prosvjetno kolo svjetsko uveo veliki biskup. Vi- |
di se, da je promisao Božja baš njega izabrala da
utre staza novom životu hrvatskog naroda. noštrog
pera i bistrog uma“, kojim će morati poći naša
| prosvjeta.
To je baš neobična znamenitost našeg velikog
pokojnika za hrvatski narod. On ga je na balkan-
skom pragu postavio kao svjetionik kršćanske pros-
vjete za sva buduća vremena. Narod je Strossma- |
yera dobro razumio. Častio ga je kao svog neo-
krunjenog kralja. Što su drugim narodima bili nji-
hovi vladari, to je hrvatskom narodu u naše doba
bio Veliki Strossmayer. Njega su štovali i cijenili
kao duševnoga vogju, a on je poticao hrvatski na-
rod na zamjerna djela Njegovim poticajem
se: sveučilište, akademija, galerija slika i velebni
| djakovački hram. Svemu je tomu on kumovao, |
, svemu je tomu upravo on život dao. On je pro-
govarao, on je radio u tim zamašnim djelima kao |
| pošalje u Beč, da steče doktorat
duševni vogja cijeloga naroda hrvatskoga.
U ovaj čas narodne žalosti nije mogoće nzdig- |
nuti se u ove bajne visine, u kojim je lebdio i ži-
vio veleumni Strossmayer, jer kad tuga radi ne- |
naknadivoga narodnoga gubitka pečali srce, tad ni
pero ne može da opiše sve ono, što je nama svi- |
jem bio Sirossmayer,
Sjećamo se uvijek besjede velikog »Diina* češkog
naroda — Riegera — prigodom yosvete djako vač-
kog hrama, gdje će naš velikan počivati i čekati
uskrsnuće, Rieger jo tom zgodom rekao, da ga ve-
seli što je prisustvovao toj slavi, jer da ss je po+
novno osvjedočio, da smo i mi Slaveni dorasli
velikim djelima. Hram je djakovački remek djelo,
upravo veličanstvana crkvena gragjevina, a Stros«
dižu |
| Marta 1838. u Osijeku, a #a tim pogje za kapelana
otac u Djakovo k biskupu Pavlu Sučiću, a ovaj ga
| primi u sjemenište, Dne 15 Janvara 1832. primio
je Strossmayer niže redove. Iza svršene filozotije
biskup ga posla koncem g. 1832. u centralno sje-
menište u Peštu, gdje je već 24. Oktobra 1834.,
dakle još prije navršene dvadesete godine, bio pro-
| maoviran na čast doktora filozofije.
Kao bogoslovse izašao je na toliki glas, da je na
ispitu iz dogmatike presjednik povjerenstva za is-
pite uskliknuo: Strossmayer će biti ili prvi ras-
kolnik 19. vijeka ili prvi stup katoličke crkve“,
U Pešti je Strossmayer najviše dragovao sa Stje-
panom Ilijaševićem, Matom Topalovićem, Mirosla-
vom Dražićem i Franom Kurelcem, te je s njima
češće posjećivao Jana Kollara. koji je toliko i na
Gaja uplivao. Mjeseca Jula 1836. svršio je Stros-
smayer i teološke nauke. Djakovački ga biskup Jo
sip Kuković 12, Februara 1838. zaredi za pod-dja
kona, 13. Februara za djakona, a 16. NWebruara
za svećenika. Mladu misu otpjeva Strossmayer 19,
u Petrovaradin, gdje je ostao do Oktobra 1840.
Uslijed nesuglasice sa svojim župnikom dogje
|| Strossmayer 7. Oktobra 1840. u Djakovo da osob-
no zamoli biskupa za premještenje, odnosno da ga
iz bogoslovlja.
Biskup je primio mladog svećenika noemilostivo i
odredio, da se vrati m Petrovaradin. Strossmayer
je sproveo cijelu slijedeću noć kod župnika djako-
vačkoga Mihaljevića u molitvi, a drugog je jutra
(8. Oktobra) iza misa u svojoj bilježnici latinskim
jezikom napisao riječi: ,Ja sam se vazda rado Bogu
molio, a osobito ove noći; pa ako mi je dopušteno
u budućnost gledati, onda me je Bog na velike
stvari odredio“, (Ova se ceduljica sada nalazi u
knjižnici akademije u Zagrebu na pergameni prili-
| jepljena i od biskupa, rastumačena). Jedva što se
Je Strossmayer iza mise odmorio, pozva ga biskop
k sebi. Ušavši u dvoranu, ojlazi pozvanik, da mu
biskup ide veselo u susret ida prevrće neko pismo..
To je bio dopis dvorskog župnika Feigerla iz Beča,
koji je donijela biskupu zadnja pošta, Feigerlo
javlja, da je car Ferdinaod 80. Septembra primio