Godiva I. Br. 7. U DUBROVNIKU, 29. Aprila 1905. listu sa donašanjem u kuću ili & poštom na godinu K 5; 0 Pretplata, pisma, dopisi i i ša! Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. e : pa ja Zašonit. & bi poštaraci troškovi. a. Za rali pok na e e retku. Za oo 20 para po ret- Pojedini broj stoi 10 para. rava ku a koji se više puta tiskaju po Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Rukopisi se ne vraćaju. Listovi ne rankirani ne primaju se. šasto ište. Plativo i utužljivo u Dubrovniku. polugodi Crvena #rvatska _ Odgovorni urednik Vlaho Kelez. Naši brzojavi. Dne 29. Aprila. Prvi Maja u Rusiji. Pariz. »Matinu« javljaju iz Petrogra- da, radi nemira, što se očekuju, koji će prvi maja možebiti buknuti, u Petro- građu je koncentrirano stotinu hiljada vojske. Guverner Trepov nije mogao naći nijednog kočijaša, koji će ga vo- ziti na majskom korsu. Svi su izjavili, da ih je strah, da koji dinamitard ne baci bombu. Szell proti liberalcima. Budimpešta. Opću je pažnju pobu- dila izjava Szellova, da radi škandala počinjegih osamnaestog novembra, kad je u parlamentu protuzakonito i nasil- no bio proveden novi kućni red, on vi- še ne pripađa liberalnoj stranci. Rusija i- Japan. Tokio. Japanci drže planove flote stro- go tajnim i ne propuštaju nikakvu vi- jest o njoj. Nije poznato, gdje se uprav nalazi. Momčadi i časnicima zabranje- no je pod prijetnjom smrtne kazne sva- ko dopisivanje. Honkong. Sumnja se da je Togo ra- stučen (?) šezdeset milja od Honkonga. Iz Saigona javljaju da je druga ruska flota otplovila iz Kamraha nepoznatim pravcem, opskrbljena šestmjesečnom zai- rom. Misli se, da joj je preko tihog o- ceana cilj Vladivostok. U indokineskim vođama sjedinit će se s flotom Rožđen- sivenskog. (Ovaj nam je brzojav prispio strašno nerazumljiv. Priopćujemo ga o- nako, kako ga primismo, da posluži za ilustraciju, kako se na brzojavnim ure- dima na laku ruku uzimlje služba). Nezavisnost Krete. Atina. Dva engleska krstaša i neko- liko torpiljarka stražare pred otokom Kretom i paze, da se ne bi uvezlo o- ružja. Ubojica Klein. Beč. Sveopću pažnju pobugjuje ras- ema proti ubojici Kleinu, što je pre- ojučer započela. ===E . . e . Za sjedinjenje. + Sjedinjenje je Dalmacije s Hrvatskom četrdeset već godina temeljna misao svih hrvatskih stranaka s ovu i s onu stranu Velebita. To je, može se reći, kao neka istovjetna crta u svim političkim progra- mima. i ako se razne stranke u shvaćanju državopravnih odnosa i u načinu provede- nja te misli izmegju sebe sasma razilaze. Opozicijonalne stranke — kao što je stran- ka prava — držale su, da će se sjedinje- nje, kao narodni i državopravni zahtjev, postići, kad dobiju većinu u saborima. Uz to su računale i na eventualuosti vanjskih zapletaja, kad bi hapsburška monarkija uslijed kakve nove Sadove bila prisiljena. da najmanje izmijeni dualistički sustav no- vim u federalističkom smislu. Magjaronskoj većini u Hrvatskoj oličen je program u pozitivnom zakonu, u nagodbi s Ugarskom. 'To je puka besmislica, kao što bi i čita- va ta stranka bila puka besmislica, da ui- je živ primjer, što se korupcijom dade postići. Ta stranka nema svoje volje. Nju joj nameće ban, & ovaj valja da pleše, ka- | padanja, ko mu Madžari svire. I po nagodbi ima-| gla lo bi se provesti sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, ali to ne će Madžari i s to- ga o tomu ne čusmo nikad glasa od na- ših magjarona. Narodna je stranka u Dal- — Izlazi svake subote. mi maciji isprva u adresama na kralja izno- sila želju, da se Dalmacija prisajedini Hr- vatskoj, ali kad je to postalo nepoćudno bečkoj vladi, odrekla se je sjedinjenja do zgodnog časa. Zgodan je čas eto nastupio, a pospije- šile su ga nuatrnje raspre, ono čemu se je do nazad malo vremena najmanje na- dalo. Spor izmegju krune i Madžara sva- kim se, danom sve više zaoštruje. Nepo- maže više ni stari običaj krpljenja. Mad- žori su zaigrali posljednju kartu. Hrvat- ska je danas jezičac ma vagi. Htio bi ju za sebe pridobiti Beč, a htjeli bi je Ma- džari. Čas je odlučan. Valja da se riješi- mo, što ćemo i kako ćemo, a naša će od- luka za naš narod do u nedogledno vrije- me imati posljedica. Naši se političari još ne znaju odlučiti. Beč je našao svoju sta- ru čeljad, koja mu je uvijek u sličnim zgodama bila na usluzi. Svjedoci su to- mu Tomašić i Mazzura. I Madžari nalaze razumijevanja i to baš u najradikalnijemu krilu. Da sami što poduzmemo, na to ma- lo ko pomišlja, jer se kaže, da smo pre- slabi, a u tome ima na žalost mnogo istine. Iznešen je predlog, da se hrvatski za- stupnici sakupe u Zagrebu i doguvore, što će raditi. Predlog je pametan, ali mu imamo nešto nadostaviti. Zastupnici va- lja da crpe svoju snagu iz naroda. a ovaj treba da je svijestau onog što -hoće. Ne može se tajiti, da je u širokim slojevima. našeg naroda pitanje sjedinjenja danas manje budno, nego što je bilo pred neko- liko godina. Tad su protivnici stranke prava upisivali pravašima u velik grijeh, da oni pitanje sjedinjenja izrabljuju u agitatorne svrhe. Koliko bi bilo bolje, da se je takova agitacija nastavila, ali sva- kako danas već ne pomažu rekriminacije. Glavno je, da se jednom odluči, što ćemo u ovom metežu raditi. A tad valja. poći u narod, okupljati ga. tumačiti mu što se hoće, stvoriti pravi pučki plebišit. Koliko je naših zastupnika vršilo do danas tu svoju dužnost! Kod nas je u Dalmaciji jedini Biankini, koji je shvatio svoj po- slanički mandat i u tom smislu. Ima dru- gih, koji u trideset godina ne nagjoše ča- sa, da pogju u svoj izborni kotar i da se porazgovaraju barem sa svojim izbornici- ma, da i ne govorimo o tomu, da im po- laže račun o svom djelovanju, kako su dužni. I takvom gospodskom politikom valja jedan put za uvijek obračunati. Svak ima da vrši svoje dužnosti, od toga ga ne može ništa osloboditi. U narod s toga zagjimo, u narod, kog su uvijek puna usta, kad se nema truditi. Tu je naša snaga, tu je budućnost. G —vei 3 Čega nam treba. I Često puta u našem javnom i politič- kom životu u našoj žurnalistici pane ri- ječ o nečemu što nemamo, što nam fali. Novinari plaćeni i neplaćeni, nazovi-veli- ki političari počmu da raspredaju 0 ovom i onom, traže u svemu uzroke našeg pro- općega mrtvila, političkog bez- vlja. I eto danas kad počimlju udarati u politiku bučnih i zvonkih fraza, u furtimaš- tvu, u crnoj mantiji, traže naše propadanje. Tada zaredaju Zvonimiri i Grguri, histo- rija oživi ispod pera onih, koji ni pojma ne imadu o historiji. I poslije nego se ra- strube, poslije svesilnoga kreševa fraza i otucanih novinarskih činjenica, dolazi obi- čno silogizam velike dedukcije njihovih Salamonskih glava ,popovi su svemu kri- vi“. To me sjeća pisanja, onih vremena, za obzoraško-pravaške raspre, kad je bla- gopokojna ,Hrvatska Domovina“ krivila obzoraše zato, što je snijex pao u Zagre- bu. A kako i da bude drugčije, kod lju- di, koji ne vjeruju, nego u anatomsko re- zanje materije, koji o svemu imadu po- sebne svoje ideje velikih dogmatskih re- forama. Jer pogledajmo malko bolje u naš društveni podmladak realista, naićemo tu — osobito u Zagrebu — na ljude indife- rentiste vjerske, materijaliste, ateiste, a njeke sinove strašnoga Zoraustre. Takvi su i naši dalmatinski im kolege. Ne! ne- vjeruju u ništa, i kad kažu, da vjeruju u onom momentu lažu i to grubo lažu! A toga boga nevjere zovu oni liberalizam bez kojega ne mogu da živu. One u dru- gom taboru, ljude razuma, koji u instiktu gorila ne nailaze na eneržiju svoga uma i duše, zovu nazadojacima. A koje čudo, da ovakovi ljudi počmu gubiti nadu u ideale, okrepu žića, pak se hvataju onoga skraj- noga omrzloga realizma, koji za sobom nosi prodavanja, aule sabornica, burni pljesak, a na posljetku razočaranje, na- rodnu osudu. Da ovakovi ljudi iz hladnog realizma uzvisuju ideju socijalno- demo- kratičku i za nju i u ime nje govore za žigice ,Merkurove“, a ustaju proti žigi- cama sv. Ćirila i Metoda, proti otkup- ljenju uda tjela nam majke Hrvatske. Doceat Zagreb. I ti misioneri novog duha dekadence, u smislu rakijom opijenih francuskih dekadeuta, navješćuju nam bolju zoru. A zaboravili su, bijedni, da je njihov Hinković rekao, udrobljeno je najbolje, I na taj način oni mladi ljudi, dok #e po universama gube u mraku žadimljenih soba, u žutilu pive i križevačkih statuta, pripovijedaju svoje ideje, hoće da budu veliki političari malenoga naroda, sa do- brim i jakim srestvima. U duhu ;im vi- soka aristokracija. I samo oni, koji se salonski znadu ponašati, a mogu biti i renegati, takovi su vigjeni, takovi uvaženi. Priznati valja obično su oboružani fraza- ma. Na taj način počeli su u Zagrebu sa »Potpornim društvom“. Da, ja sam čuo govoriti: ,Miškulina ne bi ja izabrao, jer ne zna nositi frak ...“. Oni bijednici, koji glasuju za nje, koji ih nose, gladni i žedni, moraju biti njihovi, jer su oni gospodari potpora i kojega kriigla piva. Na taj način se je zapogjela borba, osni- vala stranka. A jeli ta stranka sa visokim svojim idejama za nas? Je li ona zdrava? Na. To je škola Pariza, a unesena po Stj. Radiću, za Fraucuze a ne za Hrvate. Ta je stranka pošla za tragom starih stra- naka, pak je došla do onoga, da je ne- zdrava, kao i ustale. Može li se, pitam ja, tako naprijed? Ne može! Nama treba zdrave, moralne, nezavisne inteligencije, ako mislimo nješto učiniti. A to ću do- kazati. Ovaj nam je članak poslao odličan Hrvat. Imamo da primjetimo, da po em ue : 0 lizam puka a Masarykovo ido (puć+ ke) Mea Čak su realiste imali svoje Vlasnik i izdavatelj Dubrovačka Hrvatska Tiskara. bučno doba. kao sad naši naprednjaci. ali je ono brzo prošlo i danas su u javnom životu istisnuti od drugih elemenata i za njih bi se malo znalo, da nije njemačke reklame Koliko je držao do realizma Stjepan Radić, vidi se iz toga, što ih je on prvi ostavio sa nekoliko drugova. Radić je naprotiv iz Pariza donio nekoliko zdra- vih ideja, koje je izložio u svom djelu o Slavenima i modernoj kolonizaciji, što ga je objelodanila ,Matica Hrvatska“. — Uredaištvo. Bokeljske stvari. Na 25. ovog mjeseca osnovana je u Kotoru ,Hrvatska bokeljska štedionica“. Ovaj početak ekonomske organizacije bo- keljskih Hrvata zaslužuje svaku pohvalu. Žao nam je jedino, da su strasti megju bokeljskim Hrvatima tako usplamtjele, da su i u ovu krasnu pojavu unijele diso- nančiju. U Kotoru su Hrvati, kako već naglasismo u prošlom broju, razdvojeni radi pitanja o kompromisu sa Srbima. Svi su katolički popovi i s njima zastnp- nik Radimiri za kompromis. Pokretači su štedionice proti kompromisu, te na sjed- nicu, kad se je zadruga osnovala, nijesu pozvali ni popove ni g. Radimira. O tomu smo primili dopis, koji dolje objelodanju- jemo, Ne donosimo ga radi kakve ani- moznosnosti proti gospodi pokretačima zadruge, koje mi ne mežeino nego pohva liti radi njihova pregnuća oko ekonom- ske organizacije našeg puka, radi čega treba da im svaki Hrvat bude haran. Do- nosimo ga samo, da se ono, što se je iz poli- tičkih motiva propustilo učiniti, sad iz raz- loga ekonomskih učini, t$ se pozovu za članove i ostali Hrvati, Štedionica bi mogla biti vez. koji će spajati sve Hrvate. Po- kušajte braćo, i ne dajte da nam se pro- tivnici smiju. Evo dopisa od uglednog prijatelja: Kotor, 25. Aprila. Jučer je bila ustro- jena u Kotoru ,hrvatska bokeljska štedio nica“, koje se je ćutila potreba. U ovu svrhu bio se je sastavio promicateljni odbor, koji je sazvao posebnim pozivima pojedine pozvanike na skupštinu u ,Hr- vatskom Domu“, koja se je skupština jučer i držala. Samo ime ove štedionice kaže, da bi ona imala biti za sve bokeške Hrvate bez razlike, ali rek bi nije tako. Postupanje promicateljnog odbora već u odašiljanju poziva za jučerašnju skupštinu dokazuje, da su lične mržnje i osobnosti i u ovom važnom pitanju igrale giavnu ulogu. Pa s toga pozivi nijesu bili upravljeni uglednim nekim ličnostima i osobama, kojima su morali biti uprav- ljeni, pošto se dotične ličnosti nijesu mo- gle po nikakvi način mimoići, Tako n. pr. promicateljni odbor nije pozvao na skup- štinu jučerašnju ni zastupnika ovog grada na dalmatinskom saboru, gospodina Mata Radimiria, već ga je baš po prethodnom zaključku mimoišao i izričito je bilo jav- ljeno, da zastupnik grada Kotora g. Mato Radimiri neće bit pozvan na skupštinu. Za to ovo netaktično postupanje gospode od promicateljnog odbora mi ovim javno osugjujemo, tim više, pošto je toj gospodi vrlo dobro poznuto, koliko se je nazad vremena zauzimao i trudio spomenuti gosp. zastupnik Mato Radimiri, da se u Kotoru ustroji jedna hrvatska štedionica ili filijalka koje banke naše. Gospoda u-