| Br. 9.

1%, ie, 2, | 19, Ra, NU. e

U DUBROVNIKU, 13. Maja 1905.

Godina 1.

- PIRAMA CRVENA MAVATSKA

 

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i
četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

 

kiti

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. *

 

  
 
 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari.
— Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju:
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

, . . . .
Hoće li izmirenje?
Na spljetskoj se je skupštini, kad

su se združili saborski klubovi posla-
nika stranke prava i narodne stranke,
govorilo i o potrebi, da se izmire Hr-
vati po raznim mjestima pokrajine, Ni-
je samo u Dubrovniku prelom megju
Hrvatima, već i u Kotoru, Šibeniku,
Staromgradu i drugovdje. Poslanik je
Biankini, kako nas izvješćuju, živo na-
stojao, da se dogje do pomirenja, a o-
sobito u Dubrovniku. On je potpuno
uvjeren, da su naše žaobe sasma o-
pravdane, te je htio. da se ostrame u-
zroci nezadovoljstva i dogje do slož-
nog rada. I spljetska je skupština uvi-
gjajući, da u času, kad se narodu pre-
poruča. združenje stranaka, nužna po-
sljedica i prva dužnost, da se Hrvati
nagju složni na općinskim izborima,
prihvatila u tom smisla zaključak.
Već prije spljetske skupštine i pri-
je javnog preloma dubrovački su  Hr-
vati pristaše stranke prava preko po-
slanika Dr. Ante Trumbića poručili i
zamolili našu gospodu, da u interesu
same hrvatske stvari pozovu cijelo gra-
gianstvo na dogovor, da se stranka u-
redi i otstrane nesuglasice. Dr. Trum-
bić se je tom prigodom osvjedočio da
dubrovački pravaši nijesu imali pred
očima nikakve partajične svrhe već je-
dino hrvatsku misao i pučke interese.

" Oni su samo tražili, da se dogovorno

radi, da prestane u našem javnom ži-
votu augurstvo i klika. Koliko su da-
leko išli u svojoj susretljivosti, govo-
ri činjenica, da u novo općinsko za-
stupstvo oni nijesu za sebe tražili ni
jedno mjesto, neka se izaberu svih 36
pristaša narodne stranke, ali neka se
u svim javnim pitanjima, općinskim i
političkim, složuo i dogovorno postu-
pa. Zaludu čekasmo odgovora, jer ga
ne dočekasmo. Naši su protivnici ži-
vjeli još tada u obmani, da će na nji-
hov glas svak zatajati svoje osvjedo-
šenje i bez prigovora uz njih pristati,

ivjeli su u obmani, i nijesu vidjeli
da ih je ostavio puk i da su osamljeni.

Nastao je i javan prelom, Istom se
tada naši protivnici uvjeriše, da je
proti njima vas puk, da su ostali o-
samljeni vogje bez vojske, [Pod priti-
skom naše otvorene kritike, koja je u
pravom svjetlu prikazala njihov protu-
demokratski pravac, 'e da barem vani
u pokrajini kod onih, koji nijesu bili
dobro upućeni u naše odnose, sačuva-
ju kakav takav prestiž, nabaciše se na
nas krilatom riječi : furtimaštvom. Dr-
žali su da će tim omraziti i gmesti
ovaj pučki pokret. Prevariše se ;u ra-
čunu, te i oni isti danas u to ne vje-
roju. U nepovrat je prošlo vrijeme,
kad se je moralo nusljeti, kako su ne-
ki prvaci htjeli. Danas je naš puk to-
liko razvijen da počinje misliti svo-
jom glavom, a od svojih prvaka, od
svoje inteligencije traži ne samo lije-
pih riječi nego rada na svim poljima
za hrvatsku misao i pučku korist. Tra-
ži od svojih vogja, da se njega ne sje-
ćaju samo, kad su izbori, već da se
njim dogovorno i bratski rade u svim
pitanjima općeg interesa.

I kad naš pokret ue bi ništa drugo
postigao nego to, što je probio gnjili
čir, koji je dušio naš javni život i po-
kazao pravac, kojim valja da udari
pučka politika, i to samo bilo bi velik
uspjeh, A da nama nije bilo ni do i-
nada ni do prkosa, pokazasmo, kad
poćesmo, da se orgenizujemo, , nagla-
sivši da smo spravni , brateki se do-
govarati i raditi sa svim Hrvatima u
Dubrovniku. Čekasmo hoće li se sa po-
zvane strane u tom pravcu što odgo-
voriti, ali ne dočekasmo ništa. Došao
Je u to i zaključak spljetske skupšti-

 

 

 

ne, i mi se iskreno obradovasmo, jer
sme se padali, da će ipak svijest, hr-
vatsko osvjedočenje i demokratska mi-
sao prevladati, te da ćemo se opet svi
mi dubrovački Hrvati naći u uregje-
nim, nepredobitnim redovima.

Na žalost prevarismo se opet je-
dan put u očekivanju. Dr. Pero Čin-
gria pozvao je sve one birače, koji pri-
staju uz program hrvatske stranke na
sastanak da izaberu odbor, koji će
provesti izbore dogovorno sa Srbima
i predložiti vijećnike za novo općin-
sko zastopstvo. I ništa drugo. Ni spo-
mena o izmirenju i uregjenju, ni spo-
mena o garanciji, da naš javni život
ne pane opet u ruke klikama, 'ni spo-
mena o pravcu rada u budućoj opći-
ni. I pored svega poštovanja prama si-
jedom borcu, koji je onaj poziv obije-
lodanio, onaj poziv daje nam pravo
da promislimo, da se ne će podnipo-
što, da dogje do izmirenja i sregjenja
dubrovačkih Hrvata.

Pozivlju se na sastanak birači, koji
pristaju uz program hrvatske stranke,
što smo ga i mi u prošlom broju do-
nijeli, ali ta stranka još ne postoji,
dok je opća skupština, u kojoj će re-
dovito biti zastupani svi pristaše stran-
ke prava i narodne stranke, ne ute-
melje. Spljetski program sve dotle vri-
jedi samo kao ugovor izmegju s.bor-
skih poslanika. Puk ga ima konačno
prihvatiti, a tako je i na istoj spljei-
skoj skupštini bilo zaključeno. Dok to
ne bude ne može se govoriti o jedin-
stvenoj strauci. Za stranku prava, ako
i ne za narodau stranku, mi možemo
ustvrditi, da ona još postoji i nije bi-
la raspuštena. Za to je Dr. Čingriai-
wao pozvati sve dubrovačke Hrvate
i pravaše i narodnjake na 'skupštinu,
koja se je u prvom redu imala baviti
uregjenjem naših odnosa. Odbor, koji
će predložiti vijećnike ne bi se imao
naprosto ni birati, jer to pravo pri-
pada biračima pojedinih izbornih tije-
a. Neka oni sami odlučuju koga će
odabrati. Inače to je povratak na staro.

Dubrovački pravaši znati će i ovom
prigodom izvršiti svoju dužnost, a ta
je da zapitaju, koće li se ili ne će iz-
mirenja. Mi čekamo odgovor.

cao

Čega nam treba.
IlI.

Zašto i na koji se je načio Dalma-
cija odijelila od Hrvatske u pokvari
svoje inteligencije, to je pitanje, koje
danas interesuje svakoga misaonoga
političara, gledajući političke okolnosti
s jedne i s druge strane Velebita, u-
prav, rekoh sade, kad se stranke ko-
mešaju i traže megjusobni modus
viveodi. _ :

U političkim baš prilikama leži sna-
ga dalmatinskog uzdržavanja od pokva-
re, leži protivni razvitsk političkog
njihova emblema.

Dok je politika s onu stranu Vele-
bita, osobito u doba Mažu.anića, bila
donjekle solidna i na narodnoj podlozi,
ne imaše ona, da se pokaže jaka prema
nikome. Duhovi su bili mirni, nekakova
sloboda, izuzevši štampu u rukama
Židova, krilila se je nad obzorjem
Hrvatske, i

Sve uvigjavnije ličnosti Banovine
bijahu u jednom  taodoru. Dok se je
zbivao i odigravao taj proces donjekle
naravne politike, dotle se poragja pra-
vaška stranka sa svojim programom,
puna slatkosti i veličine političkih
ideala. i

Kad se je pak politika Banovine
počela na temelju nagodbe, da izragja
u sve to veće prijateljstvo i zajednicu

 

 

GORE i

sa Magjarima, pravaštvo bijaše tu, da
joj se: suprostavi 24 samostaluošću
svoga programa. Pravaštvo je zauzi-
malo sve to većeg maha okupljajući
oko sebe silu narodnu, i nasta borba
nejednakih političkih elemenata.

Ali u toj njihovoj borbi većinu je
pritiskom dobivala magjaronska stran-
ka, kojoj u rukama bijaše sva državna
uprava i aparat državni, a na čelu
dobar vogja. Pravaši, 'osim jednoga
dijela, morali su tražiti slogu, da se
opru tome, i to slogu onih elemenata
proti kojima se je vodila žestoka
borba. Dok se je miješala ovakova
politika bezglavlja, dotle je vladajuća
stranka imala prigodu, da lovi u mutnu
i metežu. |

Sinteza je svega, da borbi političkoj
u Banovini ne bijaše nikada jak ose-
bujan karakter narodni, jer proti nioj
ne bijaše nenarodne misli i stranke.
Pokvarene proste egoistične bijaše, ali
i ove stranke znale su i da se pokriju
za čas, u najvećoj pogibelji, plaštem
bučne izjave, frazom narodne ljubavi,
njegova spasa, a u takvom momentu
stranke su se ljubile i najnačelnije,
aplaudirale i postajale u narodnoj borbi
apatične. U Dalmaciji bijaše drugčije.
Prvi znak političke borbe u Dalmaciji
bijaše znak narodni. Borile su se stran-
ke čisto hrvatska i stranka neprirodna,
artificijelno stvorena, potpomagana od
vlade, a bijaše io uwšiijauska slranka.
Ta je stranka u početku svoje borbe,
kao što i danas u eri svoje slabosti,
udarala naj jači svoj temelj na glu-
posti spljetskoga težaka, gdje je našla
najviše pristaša i gdje se je odigrala
naj jača borba. Spomenimo se samo
Bajamoota. Hrvatska misao okupila
se je tada u duhu i stranci narodnoj.
A bijaše zastupana sva najbiranija
elita Dalmacije i inteligencije. Vodila
se je borba narodnog opstanka histo-
rijom zajamčena, proti omraženoj kliki
dopuza a zato se održa naša inteli-
gencija zdrava, nepokvarena. Nije mogla
ni da pomisli na potkupljivanja, na
prodaju, jer to značijaše sacrilegium,
borba bo bijaše sacrosantna.. Uz inte-
ligenciju svjetovnu stajaše naše nepo-
kvareno svećenstvo sa svojim biskupi-
ma, boreć se u prvim redovima i oču-
vavši narod, temelj veličine, od natruha
pokvarenosti.

I na taj način održa se inteligencija
i narod, Priznajem, da je narodna
stranka znala kadikada, da popusti
vladi, ali bijaše to samo fina politika.
I tome postavi granice i opre se stranka
prava, nošena u poštenim srcima sviju
mladih. Ne bijaše ona potrebna kao a
Banovini, da ruši, da se stavi proti
opstojećim strankama, potrebovaše ona
jedino da našu politiku ostvari, osvježi,
da ju makne sa prvobitnoga temelja
same borbe i privede u kolotečinu rada
i većih političkih ciljeva. Najbolji je
dokaz tomu proces, koji svrši fuzijom.
Dalmacija na dalje po poiožaju svome
etnografskom, po mjestu prvomu knjige
svoje navješćivala eru slobode, junaš-
tva, proti ropstvu i kukacičluku. Na
nju svak svraća oči kao na kolijevku
slobode i borbe čiste, a: ona to shva-
tila, vidjela ona to, pak se pokaza
dostojna tolike pešnje: i povjerenja,
jer ne proigra ni za čas karte svoje
imena Klaića, Pavlinoviće. i drugih
velikana mrtvih i živih, Očuva ona
sebe svu zajednicu inteligencije i na-
roda, zdravu i nepokvarenu, jaku »
dostojnu vostva, kao što sa hridi Mo-
sora i bučni vali njene Adrije, Zato se
u nas ne pojavi najprvo realizam, on
tek dogje, bez potrebe, a uvigjaju to
i mladi, jer ostaju u stranci dosadaš-
njoj radeći s njime.

Bokeljske stvari.

Donosimo najavljeno izvješće o uzroci-
ma preloma Hrvata u Kotoru. Ispuštamo
iz njega ono, štu odviše zaudara po o-
sobnostima i prepuštamo odgovornost do-
pisniku,

Izvješće glasi :

Ovdje u Kotoru postoji nesuglasje me -
gju Hrvatima odavna. Izgleda da su oso-
bnosti a osobnosti nijesu, jer su im  po-
vod uvijek bili javni čini pojedinih lično-
sti. Ti javni čini urodiše i osobnostima,
jer smo svi ljudi sangvinična temperamen-
ta. To se nesuglasje može označiti borba
izmegju Dobrote i Kotora. Ta je borba
više ekonomske nego političke naravi. U
vijeću i u upravi općine kotorske sjedi
dosta ijudi, koji su istodobno i vijećnici
općine dobrotske. Sam načelnik kotorski
ne stanuje u Kotoru. Ti ljudi iz Dobrote
svojim uplivom i oskudicom ljudi požr-
tvovnih i radišnih u samome Kotoru uze-
še monopol patriotizma u Kotoru i cije-
loj Boci. Ustanovio se je na neku ruku
dopisnički ured, te se piše u pokrajinske
listove prama prigodi -i .sadržaju i prama
pravcu dotičnih listova. Kad je trebalo
štogod krupnijega napisati proti ostalim
Hrvatima u Kotoru, tada su općinski taj-
nik Ostojić i zastupnik Radimiri, slali u
»Jedinstvo“ ili u ,Novi List“.

Nesuglasje se je najviše radi tajnika u-
vukio a općiusku upravu, ie Lazar Milia,
Ermenegild Petrović i Antun Meneghdllo
podadoše ostavku na časti općinskih pri-
sjednika. Za njima se povede uekoliko u-
glednijih vijećnika kao Dr. Simović i prof.
Petrović. Kanonik Matković i ako nijc dao
ostavku, napustio je sve, a tako isto i u-
pravitelj gimnazije Dobrilović. Disidenti
sa još nekim uglednim gragjanima dadoše
se u pasivni otpor.

Lanjske su se godine zastupnici Dr. A-
dam Verona, Juraj Carić i Mato Radimi-
ri, profesori Šegvić i Peračić, Dr. Simo-
vić, Lazar Milin i Ermenegildo Petrović
bili dogovorili, da se sazove skupština svih
Hrvata u Baci, e da se izabere odbor u
svrhu da organizuje hrvatsku stranku. U
taj odbor od 7 lica imala su po dogovo-
ru biti izabrana dva disidenta Hrvata i to
Milin i Petrović. Istodobno se bila sasta-
la većina općinskih vijećnika, sastavila za-
pisnik i obvezala se, da će prisiliti tajni-
ka Ostojića da zatraži mirovinu. Na dan
sastauka u prostorijama ,Hrvatskog Do-
Jna“ došlo je do još goreg razdora. Sa
stanovite strane uvjeravalo se je naše o-
brtnike i radnike, da disidenti idu za tim
da dadu općinu u ruke Srbima, te s toga
u središnji odbor bijahu velikom većinom
izabrana druga lica, a ne ona kako smo
se prije bili dogovorili.

Središnji je odbor imao organizati stran-
ku, ali on nije ništa učinio u tom puav-
cu. Gospoda Pavo Radimiri, Mato Radi-
miri i Juraj Carić bez dogovora sa svim
Hrvatima ustrojiše se u odbor i ponudi-
še Srbima sporazumak za općinske izbo-
re, Srbi se odazvaše i odabraše trojicu,
da s njima ugovaraju, Odbori utanačiše
da će se Srbima prepustiti 14 vijećnika,
polovicu prisjednika i da će se na općin-
skoj zgradi vijati hrvatske i srpske tro-
bojnice, a oglasi će se obijelodanjivati ći-
rilicom i latinicom. Za tu je osnovu tre-
. balo predobiti u prvom redu presvj. bi-
skupa Uccellini. Naš biskup nema velikih
sveza sa Hrvatima u Kotoru, njegovo je
općenje ograničeno na nekoliko njegovih
povjerljivih osoba. Tako u cijelom ovom
općinskom metežu nije bio. čini nam se
potpuno obaviješten. Disidente se lje po
što jo to htjelo omraziti u očima javno-
sti tim, da hoće da općinu predadu Srbi-
ma. Izgleda, kao da je ovo djelovalo i na
presvj. biskupa, koji je htio svakako da

 

menta. On prista na slogu.

se očuva u općini prevlast hrvatskog ole.

 

Pristaše sloge to ojača i oni odmah
javiče da biskup pristaje na poštenu slogu,
ali radnici se počeše buniti a i disidenti
ne htjedoše da znadu za onakovu slogu.
Trebalo je ipak pozvati skupštinu, da od-
luči o kompromisu i odobri zaključke
odbora. Na skupštinu su bili pozvani samo
oni, za koje se je mislilo, da će pristati
na “ugovor. Nijedan disidenat nije bio
pozvan. Skupštini je pristupilo oko 40
osoba. Prof. Šegvić, kako je već iz novina
poznato, govorio je proti ugovoru s na-
čelnoga gledišta i s toga što ga sklopiše
neovlašteni ljudi i konačno što se nijesu
pozvali svi birači na dogovor. Iza toga
se je ić sa nekim prijateljima udaljio,
a većina odobri sklopljeni ugovor.

Po novinama je bilo pisano, da je kom-
promis u Kotoru bio sklopljen na korist
hrvatske manjine u Budvi i Ercegnovomu.
Ali to nije istina. Ni u Budvi ni u Er-
cegnovomu nije se u tom pravcu do sad
ništa učinilo. U Budvi se bore stranka
Srzentića i stranka Luketića i Račete. Je
dna i druga nudi Hrvatima savez prepu-
štajući im 5 ili 6 vijećnika. Hrvati na to
ne pristaju, te da su išta organizovani do-
bili bi prvo i drugo tijelo, a ono svaka-
ko jedno kao i dosada. U Ercegnovomu
neki Srbi nude Hrvatima 4 vijećnika, ali
uplivniji Srbi ne će ni toga i ako bi Hr-
vati uz pošteno izborno povjerenstvo do-
bili prvo tijelo, jer su u gradu u većini.
Ovo vam je objektivno stanje stvari, a Vi
se poslužite po svojoj uvigjavnosti.

RACI

Iz Bosne.
(Naša izvješća.)
Nastavljam, gdje sam ostao u prošlom
broju.

Istina, ima tako zvani »Ašar memur“,
koji je nad svim desetarima jedne ili više
općina.

On ide i pregleda svakog desetara, da
li ,pravo“ procijenjuje. Rijedak je slučaj,
da i kad nagje manje nego je desetar
procijenio on obično potvrdi ono, što mu
je desetar zapisao. Ako mu se koji seljak
prituži da mu je krivo, on mu mjeri kla-
sove odnosno klipove itd, prema tome
što se mjeri uzme naj bolji i srednji te
obično pri tome mjerenju nagje ,više“
nego je procijenio. A za što?

Nije on krivo mjerio ni švindlovo, nego
slama i svako žito sirovo duplo je teže
nego suvo, ali se na to ne obraća nika-
kova pažnja naprama procjenjenom žitu.
»Ašar memur“ pobilježi sve, kojima je
krivo i koji su se potažili njemu, stavi u
zapisnik i preda ga kot. uredu. Kot. ured
izašalje oficijala ili poreznika da izvide
stvar, i to je najviša kontrola“. Ako se
koji od ove gospode nagje vješt, donekle
isprave pogrešku, ali većinom su to ljudi,
koji se ni najmanje ne razumiju u seljačke
radove niti u prihode poljoprivredne.

Sad čim nastane oktobar a dogje ,se-
kutor“ u sela i opominje seljaka, da od-
ma plaća desetinu. Ima slučajeva da i
»sekutor“ primi i pokupi od seljaka neki
dio novaca. te ih popije i potroši, što se-
ljak opet mora da plati. ,Sekutoru“ se
vjeruje jer je njihov čovjek, a seljaku
ne, on nije ničiji.

I tako jadni seljak mora jednu desetinu

dva puta platiti: kad nastane decembar, .

onda počnu plijeniti po selima za dese-
ticu. — Tu se plijeni sve do čega se
može doći, sve što živo od" stoke ima, &
ko nema stoke knpe se s kruva sačovi
kotlovi i sve što ima i. malo vrijednosti
u kući i oko kuće.

Tako se sastanu više puta o dva pli-
jenitelja, prvi za desetinu, koješta
drugo, pa što ostane iza jednoga drugi

nosi; pokupi se žito, odnese se odijelo,
otjera stoka, i prodaje se sve sa desetinu