| Br. 9. 1%, ie, 2, | 19, Ra, NU. e U DUBROVNIKU, 13. Maja 1905. Godina 1. - PIRAMA CRVENA MAVATSKA Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. kiti IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. * Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju: Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. , . . . . Hoće li izmirenje? Na spljetskoj se je skupštini, kad su se združili saborski klubovi posla- nika stranke prava i narodne stranke, govorilo i o potrebi, da se izmire Hr- vati po raznim mjestima pokrajine, Ni- je samo u Dubrovniku prelom megju Hrvatima, već i u Kotoru, Šibeniku, Staromgradu i drugovdje. Poslanik je Biankini, kako nas izvješćuju, živo na- stojao, da se dogje do pomirenja, a o- sobito u Dubrovniku. On je potpuno uvjeren, da su naše žaobe sasma o- pravdane, te je htio. da se ostrame u- zroci nezadovoljstva i dogje do slož- nog rada. I spljetska je skupština uvi- gjajući, da u času, kad se narodu pre- poruča. združenje stranaka, nužna po- sljedica i prva dužnost, da se Hrvati nagju složni na općinskim izborima, prihvatila u tom smisla zaključak. Već prije spljetske skupštine i pri- je javnog preloma dubrovački su Hr- vati pristaše stranke prava preko po- slanika Dr. Ante Trumbića poručili i zamolili našu gospodu, da u interesu same hrvatske stvari pozovu cijelo gra- gianstvo na dogovor, da se stranka u- redi i otstrane nesuglasice. Dr. Trum- bić se je tom prigodom osvjedočio da dubrovački pravaši nijesu imali pred očima nikakve partajične svrhe već je- dino hrvatsku misao i pučke interese. " Oni su samo tražili, da se dogovorno radi, da prestane u našem javnom ži- votu augurstvo i klika. Koliko su da- leko išli u svojoj susretljivosti, govo- ri činjenica, da u novo općinsko za- stupstvo oni nijesu za sebe tražili ni jedno mjesto, neka se izaberu svih 36 pristaša narodne stranke, ali neka se u svim javnim pitanjima, općinskim i političkim, složuo i dogovorno postu- pa. Zaludu čekasmo odgovora, jer ga ne dočekasmo. Naši su protivnici ži- vjeli još tada u obmani, da će na nji- hov glas svak zatajati svoje osvjedo- šenje i bez prigovora uz njih pristati, ivjeli su u obmani, i nijesu vidjeli da ih je ostavio puk i da su osamljeni. Nastao je i javan prelom, Istom se tada naši protivnici uvjeriše, da je proti njima vas puk, da su ostali o- samljeni vogje bez vojske, [Pod priti- skom naše otvorene kritike, koja je u pravom svjetlu prikazala njihov protu- demokratski pravac, 'e da barem vani u pokrajini kod onih, koji nijesu bili dobro upućeni u naše odnose, sačuva- ju kakav takav prestiž, nabaciše se na nas krilatom riječi : furtimaštvom. Dr- žali su da će tim omraziti i gmesti ovaj pučki pokret. Prevariše se ;u ra- čunu, te i oni isti danas u to ne vje- roju. U nepovrat je prošlo vrijeme, kad se je moralo nusljeti, kako su ne- ki prvaci htjeli. Danas je naš puk to- liko razvijen da počinje misliti svo- jom glavom, a od svojih prvaka, od svoje inteligencije traži ne samo lije- pih riječi nego rada na svim poljima za hrvatsku misao i pučku korist. Tra- ži od svojih vogja, da se njega ne sje- ćaju samo, kad su izbori, već da se njim dogovorno i bratski rade u svim pitanjima općeg interesa. I kad naš pokret ue bi ništa drugo postigao nego to, što je probio gnjili čir, koji je dušio naš javni život i po- kazao pravac, kojim valja da udari pučka politika, i to samo bilo bi velik uspjeh, A da nama nije bilo ni do i- nada ni do prkosa, pokazasmo, kad poćesmo, da se orgenizujemo, , nagla- sivši da smo spravni , brateki se do- govarati i raditi sa svim Hrvatima u Dubrovniku. Čekasmo hoće li se sa po- zvane strane u tom pravcu što odgo- voriti, ali ne dočekasmo ništa. Došao Je u to i zaključak spljetske skupšti- ne, i mi se iskreno obradovasmo, jer sme se padali, da će ipak svijest, hr- vatsko osvjedočenje i demokratska mi- sao prevladati, te da ćemo se opet svi mi dubrovački Hrvati naći u uregje- nim, nepredobitnim redovima. Na žalost prevarismo se opet je- dan put u očekivanju. Dr. Pero Čin- gria pozvao je sve one birače, koji pri- staju uz program hrvatske stranke na sastanak da izaberu odbor, koji će provesti izbore dogovorno sa Srbima i predložiti vijećnike za novo općin- sko zastopstvo. I ništa drugo. Ni spo- mena o izmirenju i uregjenju, ni spo- mena o garanciji, da naš javni život ne pane opet u ruke klikama, 'ni spo- mena o pravcu rada u budućoj opći- ni. I pored svega poštovanja prama si- jedom borcu, koji je onaj poziv obije- lodanio, onaj poziv daje nam pravo da promislimo, da se ne će podnipo- što, da dogje do izmirenja i sregjenja dubrovačkih Hrvata. Pozivlju se na sastanak birači, koji pristaju uz program hrvatske stranke, što smo ga i mi u prošlom broju do- nijeli, ali ta stranka još ne postoji, dok je opća skupština, u kojoj će re- dovito biti zastupani svi pristaše stran- ke prava i narodne stranke, ne ute- melje. Spljetski program sve dotle vri- jedi samo kao ugovor izmegju s.bor- skih poslanika. Puk ga ima konačno prihvatiti, a tako je i na istoj spljei- skoj skupštini bilo zaključeno. Dok to ne bude ne može se govoriti o jedin- stvenoj strauci. Za stranku prava, ako i ne za narodau stranku, mi možemo ustvrditi, da ona još postoji i nije bi- la raspuštena. Za to je Dr. Čingriai- wao pozvati sve dubrovačke Hrvate i pravaše i narodnjake na 'skupštinu, koja se je u prvom redu imala baviti uregjenjem naših odnosa. Odbor, koji će predložiti vijećnike ne bi se imao naprosto ni birati, jer to pravo pri- pada biračima pojedinih izbornih tije- a. Neka oni sami odlučuju koga će odabrati. Inače to je povratak na staro. Dubrovački pravaši znati će i ovom prigodom izvršiti svoju dužnost, a ta je da zapitaju, koće li se ili ne će iz- mirenja. Mi čekamo odgovor. cao Čega nam treba. IlI. Zašto i na koji se je načio Dalma- cija odijelila od Hrvatske u pokvari svoje inteligencije, to je pitanje, koje danas interesuje svakoga misaonoga političara, gledajući političke okolnosti s jedne i s druge strane Velebita, u- prav, rekoh sade, kad se stranke ko- mešaju i traže megjusobni modus viveodi. _ : U političkim baš prilikama leži sna- ga dalmatinskog uzdržavanja od pokva- re, leži protivni razvitsk političkog njihova emblema. Dok je politika s onu stranu Vele- bita, osobito u doba Mažu.anića, bila donjekle solidna i na narodnoj podlozi, ne imaše ona, da se pokaže jaka prema nikome. Duhovi su bili mirni, nekakova sloboda, izuzevši štampu u rukama Židova, krilila se je nad obzorjem Hrvatske, i Sve uvigjavnije ličnosti Banovine bijahu u jednom taodoru. Dok se je zbivao i odigravao taj proces donjekle naravne politike, dotle se poragja pra- vaška stranka sa svojim programom, puna slatkosti i veličine političkih ideala. i Kad se je pak politika Banovine počela na temelju nagodbe, da izragja u sve to veće prijateljstvo i zajednicu GORE i sa Magjarima, pravaštvo bijaše tu, da joj se: suprostavi 24 samostaluošću svoga programa. Pravaštvo je zauzi- malo sve to većeg maha okupljajući oko sebe silu narodnu, i nasta borba nejednakih političkih elemenata. Ali u toj njihovoj borbi većinu je pritiskom dobivala magjaronska stran- ka, kojoj u rukama bijaše sva državna uprava i aparat državni, a na čelu dobar vogja. Pravaši, 'osim jednoga dijela, morali su tražiti slogu, da se opru tome, i to slogu onih elemenata proti kojima se je vodila žestoka borba. Dok se je miješala ovakova politika bezglavlja, dotle je vladajuća stranka imala prigodu, da lovi u mutnu i metežu. | Sinteza je svega, da borbi političkoj u Banovini ne bijaše nikada jak ose- bujan karakter narodni, jer proti nioj ne bijaše nenarodne misli i stranke. Pokvarene proste egoistične bijaše, ali i ove stranke znale su i da se pokriju za čas, u najvećoj pogibelji, plaštem bučne izjave, frazom narodne ljubavi, njegova spasa, a u takvom momentu stranke su se ljubile i najnačelnije, aplaudirale i postajale u narodnoj borbi apatične. U Dalmaciji bijaše drugčije. Prvi znak političke borbe u Dalmaciji bijaše znak narodni. Borile su se stran- ke čisto hrvatska i stranka neprirodna, artificijelno stvorena, potpomagana od vlade, a bijaše io uwšiijauska slranka. Ta je stranka u početku svoje borbe, kao što i danas u eri svoje slabosti, udarala naj jači svoj temelj na glu- posti spljetskoga težaka, gdje je našla najviše pristaša i gdje se je odigrala naj jača borba. Spomenimo se samo Bajamoota. Hrvatska misao okupila se je tada u duhu i stranci narodnoj. A bijaše zastupana sva najbiranija elita Dalmacije i inteligencije. Vodila se je borba narodnog opstanka histo- rijom zajamčena, proti omraženoj kliki dopuza a zato se održa naša inteli- gencija zdrava, nepokvarena. Nije mogla ni da pomisli na potkupljivanja, na prodaju, jer to značijaše sacrilegium, borba bo bijaše sacrosantna.. Uz inte- ligenciju svjetovnu stajaše naše nepo- kvareno svećenstvo sa svojim biskupi- ma, boreć se u prvim redovima i oču- vavši narod, temelj veličine, od natruha pokvarenosti. I na taj način održa se inteligencija i narod, Priznajem, da je narodna stranka znala kadikada, da popusti vladi, ali bijaše to samo fina politika. I tome postavi granice i opre se stranka prava, nošena u poštenim srcima sviju mladih. Ne bijaše ona potrebna kao a Banovini, da ruši, da se stavi proti opstojećim strankama, potrebovaše ona jedino da našu politiku ostvari, osvježi, da ju makne sa prvobitnoga temelja same borbe i privede u kolotečinu rada i većih političkih ciljeva. Najbolji je dokaz tomu proces, koji svrši fuzijom. Dalmacija na dalje po poiožaju svome etnografskom, po mjestu prvomu knjige svoje navješćivala eru slobode, junaš- tva, proti ropstvu i kukacičluku. Na nju svak svraća oči kao na kolijevku slobode i borbe čiste, a: ona to shva- tila, vidjela ona to, pak se pokaza dostojna tolike pešnje: i povjerenja, jer ne proigra ni za čas karte svoje imena Klaića, Pavlinoviće. i drugih velikana mrtvih i živih, Očuva ona sebe svu zajednicu inteligencije i na- roda, zdravu i nepokvarenu, jaku » dostojnu vostva, kao što sa hridi Mo- sora i bučni vali njene Adrije, Zato se u nas ne pojavi najprvo realizam, on tek dogje, bez potrebe, a uvigjaju to i mladi, jer ostaju u stranci dosadaš- njoj radeći s njime. Bokeljske stvari. Donosimo najavljeno izvješće o uzroci- ma preloma Hrvata u Kotoru. Ispuštamo iz njega ono, štu odviše zaudara po o- sobnostima i prepuštamo odgovornost do- pisniku, Izvješće glasi : Ovdje u Kotoru postoji nesuglasje me - gju Hrvatima odavna. Izgleda da su oso- bnosti a osobnosti nijesu, jer su im po- vod uvijek bili javni čini pojedinih lično- sti. Ti javni čini urodiše i osobnostima, jer smo svi ljudi sangvinična temperamen- ta. To se nesuglasje može označiti borba izmegju Dobrote i Kotora. Ta je borba više ekonomske nego političke naravi. U vijeću i u upravi općine kotorske sjedi dosta ijudi, koji su istodobno i vijećnici općine dobrotske. Sam načelnik kotorski ne stanuje u Kotoru. Ti ljudi iz Dobrote svojim uplivom i oskudicom ljudi požr- tvovnih i radišnih u samome Kotoru uze- še monopol patriotizma u Kotoru i cije- loj Boci. Ustanovio se je na neku ruku dopisnički ured, te se piše u pokrajinske listove prama prigodi -i .sadržaju i prama pravcu dotičnih listova. Kad je trebalo štogod krupnijega napisati proti ostalim Hrvatima u Kotoru, tada su općinski taj- nik Ostojić i zastupnik Radimiri, slali u »Jedinstvo“ ili u ,Novi List“. Nesuglasje se je najviše radi tajnika u- vukio a općiusku upravu, ie Lazar Milia, Ermenegild Petrović i Antun Meneghdllo podadoše ostavku na časti općinskih pri- sjednika. Za njima se povede uekoliko u- glednijih vijećnika kao Dr. Simović i prof. Petrović. Kanonik Matković i ako nijc dao ostavku, napustio je sve, a tako isto i u- pravitelj gimnazije Dobrilović. Disidenti sa još nekim uglednim gragjanima dadoše se u pasivni otpor. Lanjske su se godine zastupnici Dr. A- dam Verona, Juraj Carić i Mato Radimi- ri, profesori Šegvić i Peračić, Dr. Simo- vić, Lazar Milin i Ermenegildo Petrović bili dogovorili, da se sazove skupština svih Hrvata u Baci, e da se izabere odbor u svrhu da organizuje hrvatsku stranku. U taj odbor od 7 lica imala su po dogovo- ru biti izabrana dva disidenta Hrvata i to Milin i Petrović. Istodobno se bila sasta- la većina općinskih vijećnika, sastavila za- pisnik i obvezala se, da će prisiliti tajni- ka Ostojića da zatraži mirovinu. Na dan sastauka u prostorijama ,Hrvatskog Do- Jna“ došlo je do još goreg razdora. Sa stanovite strane uvjeravalo se je naše o- brtnike i radnike, da disidenti idu za tim da dadu općinu u ruke Srbima, te s toga u središnji odbor bijahu velikom većinom izabrana druga lica, a ne ona kako smo se prije bili dogovorili. Središnji je odbor imao organizati stran- ku, ali on nije ništa učinio u tom puav- cu. Gospoda Pavo Radimiri, Mato Radi- miri i Juraj Carić bez dogovora sa svim Hrvatima ustrojiše se u odbor i ponudi- še Srbima sporazumak za općinske izbo- re, Srbi se odazvaše i odabraše trojicu, da s njima ugovaraju, Odbori utanačiše da će se Srbima prepustiti 14 vijećnika, polovicu prisjednika i da će se na općin- skoj zgradi vijati hrvatske i srpske tro- bojnice, a oglasi će se obijelodanjivati ći- rilicom i latinicom. Za tu je osnovu tre- . balo predobiti u prvom redu presvj. bi- skupa Uccellini. Naš biskup nema velikih sveza sa Hrvatima u Kotoru, njegovo je općenje ograničeno na nekoliko njegovih povjerljivih osoba. Tako u cijelom ovom općinskom metežu nije bio. čini nam se potpuno obaviješten. Disidente se lje po što jo to htjelo omraziti u očima javno- sti tim, da hoće da općinu predadu Srbi- ma. Izgleda, kao da je ovo djelovalo i na presvj. biskupa, koji je htio svakako da menta. On prista na slogu. se očuva u općini prevlast hrvatskog ole. Pristaše sloge to ojača i oni odmah javiče da biskup pristaje na poštenu slogu, ali radnici se počeše buniti a i disidenti ne htjedoše da znadu za onakovu slogu. Trebalo je ipak pozvati skupštinu, da od- luči o kompromisu i odobri zaključke odbora. Na skupštinu su bili pozvani samo oni, za koje se je mislilo, da će pristati na “ugovor. Nijedan disidenat nije bio pozvan. Skupštini je pristupilo oko 40 osoba. Prof. Šegvić, kako je već iz novina poznato, govorio je proti ugovoru s na- čelnoga gledišta i s toga što ga sklopiše neovlašteni ljudi i konačno što se nijesu pozvali svi birači na dogovor. Iza toga se je ić sa nekim prijateljima udaljio, a većina odobri sklopljeni ugovor. Po novinama je bilo pisano, da je kom- promis u Kotoru bio sklopljen na korist hrvatske manjine u Budvi i Ercegnovomu. Ali to nije istina. Ni u Budvi ni u Er- cegnovomu nije se u tom pravcu do sad ništa učinilo. U Budvi se bore stranka Srzentića i stranka Luketića i Račete. Je dna i druga nudi Hrvatima savez prepu- štajući im 5 ili 6 vijećnika. Hrvati na to ne pristaju, te da su išta organizovani do- bili bi prvo i drugo tijelo, a ono svaka- ko jedno kao i dosada. U Ercegnovomu neki Srbi nude Hrvatima 4 vijećnika, ali uplivniji Srbi ne će ni toga i ako bi Hr- vati uz pošteno izborno povjerenstvo do- bili prvo tijelo, jer su u gradu u većini. Ovo vam je objektivno stanje stvari, a Vi se poslužite po svojoj uvigjavnosti. RACI Iz Bosne. (Naša izvješća.) Nastavljam, gdje sam ostao u prošlom broju. Istina, ima tako zvani »Ašar memur“, koji je nad svim desetarima jedne ili više općina. On ide i pregleda svakog desetara, da li ,pravo“ procijenjuje. Rijedak je slučaj, da i kad nagje manje nego je desetar procijenio on obično potvrdi ono, što mu je desetar zapisao. Ako mu se koji seljak prituži da mu je krivo, on mu mjeri kla- sove odnosno klipove itd, prema tome što se mjeri uzme naj bolji i srednji te obično pri tome mjerenju nagje ,više“ nego je procijenio. A za što? Nije on krivo mjerio ni švindlovo, nego slama i svako žito sirovo duplo je teže nego suvo, ali se na to ne obraća nika- kova pažnja naprama procjenjenom žitu. »Ašar memur“ pobilježi sve, kojima je krivo i koji su se potažili njemu, stavi u zapisnik i preda ga kot. uredu. Kot. ured izašalje oficijala ili poreznika da izvide stvar, i to je najviša kontrola“. Ako se koji od ove gospode nagje vješt, donekle isprave pogrešku, ali većinom su to ljudi, koji se ni najmanje ne razumiju u seljačke radove niti u prihode poljoprivredne. Sad čim nastane oktobar a dogje ,se- kutor“ u sela i opominje seljaka, da od- ma plaća desetinu. Ima slučajeva da i »sekutor“ primi i pokupi od seljaka neki dio novaca. te ih popije i potroši, što se- ljak opet mora da plati. ,Sekutoru“ se vjeruje jer je njihov čovjek, a seljaku ne, on nije ničiji. I tako jadni seljak mora jednu desetinu dva puta platiti: kad nastane decembar, . onda počnu plijeniti po selima za dese- ticu. — Tu se plijeni sve do čega se može doći, sve što živo od" stoke ima, & ko nema stoke knpe se s kruva sačovi kotlovi i sve što ima i. malo vrijednosti u kući i oko kuće. Tako se sastanu više puta o dva pli- jenitelja, prvi za desetinu, koješta drugo, pa što ostane iza jednoga drugi nosi; pokupi se žito, odnese se odijelo, otjera stoka, i prodaje se sve sa desetinu