Br. 10. U DUBROVNIK! PRAVA CRVE , 20. Maja 1905. A MRAMATOM Godina I. polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJIDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik \LAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari, — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopiši se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Ko smo i što hoćemo? Na skupštini, što ju je prošle ne- djelje bio sazvao u čitaonicu g. načel- nik Dr. Pero Čingrija, ovaj je u svom govoru istaknuo korektnost postupa- nja dubrovačkih pravaša, koji su se prije skupštine obratili njemu pismom tražeći, da se prije svega urede nesu- glasice megju dubrovačkim Hrvatima, da ovi svi uzwognou dogovoruo pristu- piti na općinske izbore, kako je bilo preporučeno na spljetskoj skupštini. S toga je on predložio, da se povjeri odboru, da razvidi, ko su ti prevaši i što žele. Korektno je bilo postupa- nje dubrovačkih pravaša, jer, po sa- mim riječima gospodina načelnika, na skupštini u čitaonici nije moglo biti govora o ničemu drugomu, nego sa- mo o biranju odbora, koji će spora- zumno sa Srbima provesti općinske iz- bore i predložiti općinske vijećnike. I klikina ,Crvena Hrvatska“ pita ko smo i što hoćeme, pa se trsi, da nas prikaže kao ,čist e“, jer ona ne može, da razumije, kako još može biti pravaša u Dalmaciji poslije fuzije klu- bova saborskih poslanika. U tomu do- lazi u očito protivuriječje sa samim Dr. Perom Čiugrijom, koji je na spo- menutom sastanku u čitaonici priznao da ,u Dubrovniku i drugovdje po Dalmaciji ima ljudi, koji se ipak ho- će nazivati pravasima“. A s ovom či- njenicom valja računati, pa sve da su poslanici u Spljetu i htjeli, da združe- njem klubova proglase, da je nestalo pravaške stranke i ne pitajući svoje pristaše, oni valja da sad uvide, da to nije tako. Narod je birao pravaške po- slanike na osnovu pravaškog programa, i dok su se oni držali tog programa oni su zastupali narod, u kad su prih- vatili drugi, oni valja da traže od naroda odobrenje i dok to ne bude ne može se govoriti, da je pravaška stranka likvidirana. S toga je na spljet- + skoj skupštini i odregjeno, da se ima sazvati opći sastanak, koji će po našem mišljenju imatisvrhu, da primi program i proglasi ustanovljenje nove hrvat- ske stranke. Ko smo, pita nas čeljad, koja ni sa- ma ne zna što je. Ko smo, pita nas klika. Pravaši smo, i ostat ćemo ta- kovi sve dok opći sastanak, na komu će biti redovito zastupani svi dalma- tinski pravaši, ne zaključi, da pristu- pimo u novu stranku i ne poda jam- stvo, da naš javni život ne će pasti o- pet u ruke klikama. Što hoćemo? Hoćemo «la u narodno političkom pogledu u našem javnom životu zavlada demokratsko načelo, ho- ćemo da se organizuje puk, hoćemo da u svim pitanjima općeg interesa i po- litićkim i općinskim ne postupa se svojevoljno i ne pitajući puk. Hoćemo ,da se proma zahtjevima savremenog života počne raditi na socijalnom polju. Posebice pak osvrtom na naše grad- ske prilike, hoćemo, da se sazove skup- ština svih dubrovačkih Hrvata bez raz- like stranačkog mišljenja, da se do- govore, kako će prema preporuci spljet- ske skupštine složno pristupiti na op- ćinske izbore. Neka se na skupštini odluči o sporazumu sa Srbima i uvje- tima sporazuma, Gdje pritegne veći- na, onog će se svaki učesnik skup- štine držati i prama onomu raditi. Ho- ćemo da se na skupštini izabere od- bor sa zadaćom, da organizuje dubro- vačke Hrvate. Birači svakog pojedi- nog tijela neka: predloše za izbor po 12 vijećnika, a ovi opet izaberu izme- cio sebe 2 općinska prisjednika. eka se A prestane namećanjem vijećnika od ozgor. e dinicu u skupnom životu, na e. čiva zdravi i nezavisni razvitak narod- nog bića, hoćemo u političko narod- nom pogledu, da općini bude očuvan čisto hrvatski značaj. U socijalnom pogledu hoćemo da se općina skrbiza izobrazbu puka u najširem značenju, osobito ustanovivši zanatlijsku i trgovačku školu, otvoriv- ši javnu knjižnicu, podupirući ospiva- nje pučkih knjižica po okolici, podu- pirući javna poučna predavanja, glaz- benu i pozorišnu umjetnost. Hoćemo da općina promiče duh udruživa- nja. Podapirući osnivinje raifaizeno- vih blagajna, seljačkih, obrtničkih i gragjevnih zadruga. Osobito obzirom na utakmicu talijansku, vogjenu nedoz- voljenim načinom, i koja prijeti pro- pasti ne samo poduzetnicima već i do- maćem radništvu, neka općina nastoji, da se ustanovi graditeljska zadruca, kojoj bi se davale općinske radnje. Ho- ćemo da se općina misli za zdravlje osobito strogo nadzirući stanove i nji- hove zdravstvene prilike, pomože, da se ustanovi zadruga za gradnju malih pučkih kuća ustopivši joj potre- bito zemljište ili da sama na sebe uz- me gradnju takovih kuća, ustanoviv- ši najam, koliko dostaje da se pokrije ukamaćivanje, amortizanje i uzdržava- nje zgrade. Neka za to općina ne pro- dava svog zemljišta za nikakve pri- vatne svrhe, već ga nastojati povećati. Neka se prouči i što brže izvede ka- nalizacija i vodovod uredi. Hoćemo, da općina uzme na sesva ona poduzeća, koja služe općim potre- bama i koja radi svog monopolnog ka- raktera isključena su od zdrave utak- mice, kad bi se nalazila u privatnim rukama, kao n. pr. rasvjeta, elektrić- ni tramvaj it.d. Tim bi se našlo novih ;vrela za pokriće općinskih troškova, koje ne bi trebalo raspisivati samo na poreznike. Hoćemo za Žapu, da se uredi pi- tanje liječnika, poprave putevi, pomog- ne da se ustanovi zadružna mlijekar- na. Svaki opravdan zahtjev Župljana naići će s naše strane na susretanje i razumijevanje i mi ćemo ga podupirati. Eto ko smo, eto što hoćemo, Hoće li se s nami bratski i dogovorno, uvi- jek smo spravni. Ako se ne će mi će- mo postojano sami raditi po istaknu- tim načelima tae Neće izmirenja! Ko čita naš list, bit će se uvjerio, da smo činili sve moguće, da dogje do opće sloge svih dubrovačkih Hrvata. A na pot- krepu ovoga, pozivljemo se na svjedo- čanstvo gosp. D-ra Trumbića. Nau kliki nije ni do sloge ni do hrvat- stva, kliki je samo do toga, da ona za. povijeda. Evo istociljena zadnjeg pokušaja izmi- renja s naše strane, Komentirat ne ćemo, prepuštamo zdravom razumu gospode či- tatelja. Bio je običaj u Dubrovniku, da se na skupštine, a osobito one, na kojim se vi- jećalo o općinskim izborima, zazovu svi Hrvati. U tom su se smislu sastavljali oglasi, koji su vazda počimali: ,Dubro- vački Hrvati“ ili ,Hrvati Dubrovčani“, Ovaj se put nije tako postupalo. Proglas na skupštinu za općinske izbore bio je upravljen na izbornike, pripadnike stran- ke, koja još ne opstoji! Da u dobi realista promi- slili bi smo zaista da se nalazimo u dobi proroka! Uslijed takova poziva na pristaše strane ke in spe, mi smo se dubrovački pra. vaši sastali u Nedjelju poslije podne na 2 sata u prostorijam ,Hrvatske Radničke > Zadruge“, da se dodji. kako ćemo se vladat. Bio nas je lijepi broj, preko 80 izborniki, i ako je poziv bio sastavljen uprav zadnji čas. Palo je raznih predloga, dok najposlije nije bio jnsvojen onaj, da se pošalje gosp. Peru Čingriji, sazivaču skupštine u ,Čitaonici' isti dan u v.čer, ovo pismo : Veleučeni Gospodist Načelniče ! Čast nam je saopćiti Višem Gospostvu da su se danas sakupili "dubrovački Hrvati, pravaši iz- bornici, da vijećaju o Vaštm cijenjenom pozivu, na skupštinu, što ste ju utkli za večeras u po- slu općinskih izbora. Bilo je zaključeno, obzitom da u spomenutom pozivu nije ništa rečeno o izmirenju svih dubro- vačkih Hrvata, da se ne prisustvuje kao organi- zovana stranka spomenutoj skupštini, nego da se Vama odašalje ova pismena Izjava: Dubrovački pravaši izbornici u svrhu, da svi Hrvati uzmognu dogovorno pristupiti na Općin- ske izbore, kako je bilo preporučeno na Spljet- skoj skupštini, žele : L9 da se prije svega urede nesuglasice megju dubrovačkim, Hrvatima ; IL? da se za to sasluša njihov odbor; lile da se poslije toga donese na opću skup- štinu svih dubrovačkih Hrvata, kojegod stranke pitanje izmirenja, i to prije nego se stupi u do- govore sa Srbima. S odličnim poštovanjem U Dubrovniku, 14. Svibnja 1905. Za Odbor: Predsjednik : Josip Onyszkiewicz Tajnik Mlšše Kolez. > Je li ovo pismo novi pokušaj izmirenja s naše strane ili“oije, prepuštamo svako- mu onomu, ko zdravo misli, da prosudi, O skupštini u Čitaonici, kojoj nije pri- sustvovalo ni polovica izbornika koliko na našoj, a izmegju tih nekoliko naših sumišljenika, koji su prije dali bili riječ, da će poći, donosi klikin organ izvještaj. Po onomu što su nam prisutni pripovidjeli, klika nije iznijela tačan izvještaj. U na- padanju na nas osobito se isticao Dr. Mel- ko Čingrija, koji nije htio da zna za ni- kakav dogovor s nama, ni za sregjenje naših odnosa. Stijepo Gjivić tako se je bio zaboravio, da je prostački bio navalio na odbor organizacije pravaša. Kod mno- gih trijeznijih ljudi prostačke riječi Gji- vića izazvaše gnušanje, a i sam sazivač skupštine g. Dr. Pero Čingrija, dao je vidljiv znak svom negodovanju. Na koncu se je izabrao odbor od devetorice, koji je pored ostalog imao, da čuje i naš odbor, naše želje i tužbe. I ako nije bilo sve ispunjeno, što smo tražili u gornjem pismu, ipak smo se ve- selili i nadali, da će se odbori susresti i naći način, da se otstrane sve ograde, što dijele dubrovačke Hrvate u zajedničkom radu. U tomu nas je uvjerenju potkrijep- ljivalo i to, što je čitavo naše gragjanstvo bez razlike mišljenja osudilo nesmišljeni i neuljudni izlijev zloće i niskosti Stijepa Gjivića, kao i to što su nas neki članovi izabranog odbora uvjeravali o njihovoj spremnosti, da se dogje do izmirenja. Ali i oni i mi činili smo račun bez kr- čmara, Klika, koja se je nekoliko dana bila ušutila, podigla je opet glavni ra: zrušila svako ufanje. Jučer je g. Antun Miletić primio ovo pismo koje donosimo po ,C. H“. Uglednom Izbornom odboru pravaških izbornika na ruke g. Antun& Miletića < u Dubrovniku. Odbor za štini 14 tek, uzeo je u pretres Vaše pismo uprav- ljeno Dru. Peru Čingriji i primio na znanje kako onaj isti dan su se sakupili Dubrovački Hrvati, pravaši izbornici. Odbor je uvažio okolnost da priličan broj u- česnika na Vašem sastanku pristupio je poslije na sastanak naš i sudjelovao kod biranja te tim načelno pristao uz hrvatsku stranku. Odbor je pak osobitu svoju pažnju svrnuo na to, što od učesnika ma Vašem sastanku bilo je onijeh, koji su tu bili, na skupštinu birača Hr- se proti tome odlučno bo da općinske izbore, odabran na skup-- se njemu ima pripisati što je pristup vaš bio o- sujećen, te odlučeno da se upravi na pozivača gori naznačeni spis. Vidiv to i uvaživ da preč. kanonik Liepopili ne samo pripada, dapače je jedan od poglavitih prvaka u pokrajini čiste stranke prava, koja ne će nikakve sloge sa Srbima, odbor se je naš osvjedočio, da sve dotle dok kod Vas bude vo- dio poglavitu riječ rečeni g. kanonik, ne može biti nikakve nade, da će se postignuti oma sloga, koju mi hoćemo da izvedemo u duhu programa, na kojem je siijedila fuzija hrvatskih stranaka, na koju čisti nijesu pristali, i na koju za to ne smije da pristane ni Vaš poglaviti vogja preč. g. kanonik Don Antun Liepopili, jer bi se tim iz- nevjerio svojoj stranci te sagriješio proti svome političkome značaju i stranačkom poštenju i osvje- dočenju, o (čemu i sama daleka sumnja s naše strane bila bi za nj najteža uvrjeda. Naš odbor za to usilovan je da ispuni svoju neugodnu dužnost, očitujuć Vašoj poruci na od. govor, da mu nije moguće, upustit se u nikakve dogovore dok Vas bude faktično predvodio preč. g. kan. Don Antun Liepopili. Izvolite u ovoj prigodi primiti izraz našeg o- sobitog poštovanja. L. Bogdan, P. Čingrija, P. Grbić, E. Katić, P. Orepić, A. Poković, A. Puljizević, A. Ucović. Nema sumnje, da ;je ovo pismo plod kobnog utjecaja što ga klika vrši i na na- še najuglednije ljude koji nemaju dovolj- no snage da joj se otmu. Kako drugačije da se protumači ovo očito nesuglasje iz- megju zaključka skupštine i gornjeg od- govora. Samo pitamo za što nijesu otvo- reno rekli, nećemo, nego da kako tako opravdaju postupak, gospoda bi htjela pri- kusati, kao da nas vodi goopsiski ili koji ne će da zna za slogu sa Srbima. To ne stoji, a znadu i potpisivači gornjeg pisma. Gospodin Liepopili, — otvoreno izjavljujemo — nije nikakav naš vogja, on je kao svaki drugi član pravaške or- ganizacije, koja ima svoj odbor, a tomu odboru nije on ni član, a kamo li vogja. Nu ima još nešto drugoga u ovom nelije- pom poslu naše klike. Gornje je pismo upravljeno gosp. Miletiću, članu odbora, a ne predsjedniku odbora g. Onyszkiewiczu. U svakom pristojnom društvu vlada obi- čaj, da se odgovori upravljaju predsjed- niku ili prvo potpisanomu. Gospoda od protivnog odbora znala su komu imadu upraviti odgovor, ali kao da su htjela i- gnoravajući preći preko g. Onyszkiewicza. Je li za to što je on radi uvrijede na- nesene njemu i cijelom odboru na skup- štini u čitaonici, dao javno pljusku Stije- pu Gjiviću i Dr. DeGiulli. Ako je tako, dobro je učinio g. Miletić, što je povratio pismo uz izjavu, da smatra za uvrijedu njemu i cijelom odboru, što otporuka ,ni- je upravljena na ruke predsjedniku, koji je kao takav potpisao pismo Dr. P. Čingriji. Naš je odbor jednodušno odobrio po- stupak g. Miletića i s njim se izjavio so- lidaran. Ako guspoda protivnici zbilja ho- će, da dogje do izmirenja, mi smo im na usluzi, ali neka to učine, kako se pristo- ji i neka ne sumnjiče prije nego nas ču- ju. Inače mi ćemo sami prama istaknutom pravcu u prvom članku raditi za Hrvat- sku i naš puk. 0409: Put Rima. Jučer je otputovao naš biskup u Kotor, a otole će skupa sa biskupom Uccelini put Rima, gdje će naći sa- kupljene sve biskupe maše domovine, osim onih iz Bosne, ako oni ne budu ovih dana pozvani, kako se za staluo U povjesti naše domovine, ovo je prvi put da se svi biskupi sakupljaju u Rimu, pri izvoru, da raspravljaju o velevažnim predmetima. Koji su ti predmeti ne znamo; ali cijenimo da megju ostalijem ima biti posao sv, Jervlima, glagoljica, obrednik. Mi se nadamo, poznavajući iskrena hrvatska čustva vaćine njih, da će se , postignuti mnogo dobra, i željeli bi da ne otešćaju nastojanje nesmotrene upa- dice listova, koji čine jako dvojbenu namjeru kojom se ugrijavaju za stva- ri koje ih vele ne utištu, toli više kad bi promislili da je kler danas svijesan svoje dužnosti i spravao shodnim pu- tem prikazati svoje želje, što je već više puta učinio, a činiti će i unapri- jed, dok dostigue ono što vapi i želi. Čekajmo dakle ustrpljivo, uvjereni da će parod naći izmegju*biskupa ne- koliko spobornika, koji će znati Rimu prikazati narodne želje; i da će sv. Stolica osvrnuti se na te želje naroda našega, kog je više puta vanrednim pohvalama obasula, pa mu priznati što ga ide. RRAODR Iz Bosne. (Naša izvješća.) Do sada rekosmo o desetarima i dese- tini, a sada dolazi na još nešto i gore od desetine, to je braćo tretina. U nas u Bosni i Hercegovini većinom je turska to jest ,begovska“ zemlja,“ ko- ju raja radi i obragjuje, znoji se cijeloga proljeća, ljeta i zime, jede suhu proju, sa- mo kad ima, gori od*sunčane pripeke, radi dan i noć, da nagje štogod više od onog što je posijo. "Ja sami uvjeren, da je malo onih veža- ka, koji izgledaju na to, da dobiju toliko ploda, da ishrane svoju obitelj, koliko sa- mo da plate opterećenu desetinu, a po procijenjenoj desetini, namire begu treti- nu. Biva takih slučajeva, da od procije- njenog žita kao desetine;ge nagje seljak toliko, da kad tretinu dade begu, a resto proda i nemože isplatiti desetine. Dakle cijelo ljeto radi a zimi mema šta jesti, nego uzima od Vlade žito, koje mu se računa na oku pogsl4-16 krajcara a svoje proda u jesen po 5-6 krajcara, da plati porezu i desetinu, za koju plijene ne kao ljudi, ne kao Evropski (narod nego kao razbojnici, a to sve pomoću žandara, pu- šaka i bajuneta, globe i apse. Ja šam imao prilike razgovarati se sa starim ljudima u Bosni, koji kroz plač govore. Bože moj, jedva čekasmo da se oprostimo turaka i njihova nasilja, a sa- da nam je gore. On odgovara, Turci oti- mali od nas, a mi od njih, te milo, za drago. Sadatje zlo gore od zla, dogje vun- taš pokupi sve iz kuće odnese i proda, ostavi kuće neke bez oke brašna, ovce, koze, krave, vola, i t. d. Žalbe nepomažu, što se čovjek više žali to je sve gore. Imali smo dosta stoke i šume, a sad sto- ke slabo, a šumu nam prodadoše i isje- koše i tako svaki dan gore. Pitao sam seljake, sigurno kad se kod vas tolika šuma siječe to većinom radite vi kao radnici, siječete šumu te možda zaradite preko godine toliko da platite desetinu i poreze? Oni odgovaraju: to ne nikad se zakupnik šume smiluje na nas i primi nas kao radnike, plaća nam 40-50 krajcara, dnevno, a oka brašna košta 20 krajcara. oka graha 24 krajcara, to se mora da kupuje od ,firme“, koja siječe šumu. Rad počima rano u 6 sati a svrša- va se u veče u 7%, sati, te kad čovjek toliko radi on mora da jede. Šuma dere odjelo, opanke, to se mora mjesečno ku- povati, te kad se sračuna rashod sa pri- hodom cijo trad bio je džaba. To su za- rade naše od naših šuma. Stranci se mno- go bolje plaćaju, osobito oni, koji se slu: že njemačkim jezikom. Ove nepravde po svoj narod, koji se čine našoj sirotinji, neće blagomilostiva Vlada da uvidi, ne čini ništa, što bih koristila ona svojoj hraniteljici Bosni i Hercegovini. Teško nama pod ovakom upravom !