Br. 10.

U DUBROVNIK!

PRAVA CRVE

 

, 20. Maja 1905.

A MRAMATOM

Godina I.

 

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na pd i
četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJIDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik \LAHO KELEZ.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari,
— Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopiši se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Ko smo i što hoćemo?

Na skupštini, što ju je prošle ne-
djelje bio sazvao u čitaonicu g. načel-
nik Dr. Pero Čingrija, ovaj je u svom
govoru istaknuo korektnost  postupa-
nja dubrovačkih pravaša, koji su se
prije skupštine obratili njemu pismom
tražeći, da se prije svega urede nesu-
glasice megju dubrovačkim Hrvatima,
da ovi svi uzwognou dogovoruo pristu-
piti na općinske izbore, kako je bilo
preporučeno na spljetskoj skupštini. S
toga je on predložio, da se povjeri
odboru, da razvidi, ko su ti prevaši
i što žele. Korektno je bilo postupa-
nje dubrovačkih pravaša, jer, po sa-
mim riječima gospodina načelnika, na
skupštini u čitaonici nije moglo biti
govora o ničemu drugomu, nego sa-
mo o biranju odbora, koji će spora-
zumno sa Srbima provesti općinske iz-
bore i predložiti općinske vijećnike.

I klikina ,Crvena Hrvatska“ pita
ko smo i što hoćeme, pa se trsi, da
nas prikaže kao ,čist e“, jer ona ne
može, da razumije, kako još može biti
pravaša u Dalmaciji poslije fuzije klu-
bova saborskih poslanika. U tomu do-
lazi u očito protivuriječje sa samim
Dr. Perom Čiugrijom, koji je na spo-
menutom sastanku u čitaonici priznao
da ,u Dubrovniku i drugovdje po
Dalmaciji ima ljudi, koji se ipak ho-
će nazivati pravasima“. A s ovom či-
njenicom valja računati, pa sve da su
poslanici u Spljetu i htjeli, da združe-
njem klubova proglase, da je nestalo
pravaške stranke i ne pitajući svoje
pristaše, oni valja da sad uvide, da to
nije tako. Narod je birao pravaške po-
slanike na osnovu pravaškog programa,
i dok su se oni držali tog programa
oni su zastupali narod, u kad su prih-
vatili drugi, oni valja da traže od
naroda odobrenje i dok to ne bude
ne može se govoriti, da je pravaška
stranka likvidirana. S toga je na spljet-

+ skoj skupštini i odregjeno, da se ima
sazvati opći sastanak, koji će po našem
mišljenju imatisvrhu, da primi program
i proglasi ustanovljenje nove hrvat-
ske stranke.

Ko smo, pita nas čeljad, koja ni sa-
ma ne zna što je. Ko smo, pita nas
klika. Pravaši smo, i ostat ćemo ta-
kovi sve dok opći sastanak, na komu
će biti redovito zastupani svi dalma-
tinski pravaši, ne zaključi, da pristu-
pimo u novu stranku i ne poda jam-
stvo, da naš javni život ne će pasti o-
pet u ruke klikama.

Što hoćemo? Hoćemo «la u narodno
političkom pogledu u našem javnom
životu zavlada demokratsko načelo, ho-
ćemo da se organizuje puk, hoćemo da
u svim pitanjima općeg interesa i po-
litićkim i općinskim ne postupa se
svojevoljno i ne pitajući puk. Hoćemo
,da se proma zahtjevima savremenog
života počne raditi na socijalnom polju.

Posebice pak osvrtom na naše grad-
ske prilike, hoćemo, da se sazove skup-
ština svih dubrovačkih Hrvata bez raz-
like stranačkog mišljenja, da se do-
govore, kako će prema preporuci spljet-
ske skupštine složno pristupiti na op-
ćinske izbore. Neka se na skupštini
odluči o sporazumu sa Srbima i uvje-
tima sporazuma, Gdje pritegne veći-
na, onog će se svaki učesnik skup-
štine držati i prama onomu raditi. Ho-
ćemo da se na skupštini izabere od-
bor sa zadaćom, da organizuje dubro-
vačke Hrvate. Birači svakog pojedi-
nog tijela neka: predloše za izbor po
12 vijećnika, a ovi opet izaberu izme-
cio sebe 2 općinska prisjednika.

eka se A prestane namećanjem
vijećnika od ozgor. e

dinicu u skupnom životu, na e.

 

čiva zdravi i nezavisni razvitak narod-
nog bića, hoćemo u političko narod-
nom pogledu, da općini bude očuvan
čisto hrvatski značaj.

U socijalnom pogledu hoćemo da se
općina skrbiza izobrazbu puka u
najširem značenju, osobito ustanovivši
zanatlijsku i trgovačku školu, otvoriv-
ši javnu knjižnicu, podupirući ospiva-
nje pučkih knjižica po okolici, podu-
pirući javna poučna predavanja, glaz-
benu i pozorišnu umjetnost. Hoćemo
da općina promiče duh udruživa-
nja. Podapirući osnivinje raifaizeno-
vih blagajna, seljačkih, obrtničkih i
gragjevnih zadruga. Osobito obzirom
na utakmicu talijansku, vogjenu nedoz-
voljenim načinom, i koja prijeti pro-
pasti ne samo poduzetnicima već i do-
maćem radništvu, neka općina nastoji,
da se ustanovi graditeljska zadruca,
kojoj bi se davale općinske radnje. Ho-
ćemo da se općina misli za zdravlje
osobito strogo nadzirući stanove i nji-
hove zdravstvene prilike, pomože, da
se ustanovi zadruga za gradnju malih
pučkih kuća ustopivši joj potre-
bito zemljište ili da sama na sebe uz-
me gradnju takovih kuća, ustanoviv-
ši najam, koliko dostaje da se pokrije
ukamaćivanje, amortizanje i uzdržava-
nje zgrade. Neka za to općina ne pro-
dava svog zemljišta za nikakve pri-
vatne svrhe, već ga nastojati povećati.
Neka se prouči i što brže izvede ka-
nalizacija i vodovod uredi.

Hoćemo, da općina uzme na sesva
ona poduzeća, koja služe općim potre-
bama i koja radi svog monopolnog ka-
raktera isključena su od zdrave utak-
mice, kad bi se nalazila u privatnim
rukama, kao n. pr. rasvjeta, elektrić-
ni tramvaj it.d. Tim bi se našlo novih

;vrela za pokriće općinskih troškova,

koje ne bi trebalo raspisivati samo na
poreznike.

Hoćemo za Žapu, da se uredi pi-
tanje liječnika, poprave putevi, pomog-
ne da se ustanovi zadružna mlijekar-
na. Svaki opravdan zahtjev Župljana
naići će s naše strane na susretanje i
razumijevanje i mi ćemo ga podupirati.

Eto ko smo, eto što hoćemo, Hoće
li se s nami bratski i dogovorno, uvi-
jek smo spravni. Ako se ne će mi će-
mo postojano sami raditi po  istaknu-
tim načelima

tae
Neće izmirenja!

Ko čita naš list, bit će se uvjerio, da
smo činili sve moguće, da dogje do opće
sloge svih dubrovačkih Hrvata. A na pot-
krepu ovoga, pozivljemo se na svjedo-
čanstvo gosp. D-ra Trumbića.

Nau kliki nije ni do sloge ni do hrvat-
stva, kliki je samo do toga, da ona za.
povijeda.

Evo istociljena zadnjeg pokušaja izmi-
renja s naše strane, Komentirat ne ćemo,
prepuštamo zdravom razumu gospode či-
tatelja.

Bio je običaj u Dubrovniku, da se na
skupštine, a osobito one, na kojim se vi-
jećalo o općinskim izborima, zazovu svi
Hrvati. U tom su se smislu sastavljali
oglasi, koji su vazda počimali: ,Dubro-
vački Hrvati“ ili ,Hrvati Dubrovčani“,
Ovaj se put nije tako postupalo. Proglas
na skupštinu za općinske izbore bio je
upravljen na izbornike, pripadnike stran-
ke, koja još ne opstoji!

Da u dobi realista promi-
slili bi smo zaista da se nalazimo u dobi
proroka!

Uslijed takova poziva na pristaše strane
ke in spe, mi smo se dubrovački pra.
vaši sastali u Nedjelju poslije podne na
2 sata u prostorijam ,Hrvatske Radničke

>

 

Zadruge“, da se dodji. kako ćemo
se vladat. Bio nas je lijepi broj, preko
80 izborniki, i ako je poziv bio sastavljen
uprav zadnji čas. Palo je raznih predloga,
dok najposlije nije bio jnsvojen onaj, da
se pošalje gosp. Peru Čingriji, sazivaču
skupštine u ,Čitaonici' isti dan u v.čer,
ovo pismo :
Veleučeni Gospodist Načelniče !

Čast nam je saopćiti Višem Gospostvu da su
se danas sakupili "dubrovački Hrvati, pravaši iz-
bornici, da vijećaju o Vaštm cijenjenom pozivu,
na skupštinu, što ste ju utkli za večeras u po-
slu općinskih izbora.

Bilo je zaključeno, obzitom da u spomenutom
pozivu nije ništa rečeno o izmirenju svih dubro-
vačkih Hrvata, da se ne prisustvuje kao organi-
zovana stranka spomenutoj skupštini, nego da se
Vama odašalje ova pismena

Izjava:

Dubrovački pravaši izbornici u svrhu, da svi
Hrvati uzmognu dogovorno pristupiti na Općin-
ske izbore, kako je bilo preporučeno na Spljet-
skoj skupštini, žele :

L9 da se prije svega urede nesuglasice megju
dubrovačkim, Hrvatima ;

IL? da se za to sasluša njihov odbor;

lile da se poslije toga donese na opću skup-
štinu svih dubrovačkih Hrvata, kojegod stranke
pitanje izmirenja, i to prije nego se stupi u do-
govore sa Srbima.
S odličnim poštovanjem
U Dubrovniku, 14. Svibnja 1905.

Za Odbor:
Predsjednik :
Josip Onyszkiewicz
Tajnik
Mlšše Kolez. >

Je li ovo pismo novi pokušaj izmirenja
s naše strane ili“oije, prepuštamo svako-
mu onomu, ko zdravo misli, da prosudi,

O skupštini u Čitaonici, kojoj nije pri-
sustvovalo ni polovica izbornika koliko
na našoj, a izmegju tih nekoliko naših
sumišljenika, koji su prije dali bili riječ,
da će poći, donosi klikin organ izvještaj.
Po onomu što su nam prisutni pripovidjeli,
klika nije iznijela tačan izvještaj. U na-
padanju na nas osobito se isticao Dr. Mel-
ko Čingrija, koji nije htio da zna za ni-
kakav dogovor s nama, ni za sregjenje
naših odnosa. Stijepo Gjivić tako se je
bio zaboravio, da je prostački bio navalio
na odbor organizacije pravaša. Kod mno-
gih trijeznijih ljudi prostačke riječi Gji-
vića izazvaše gnušanje, a i sam sazivač
skupštine g. Dr. Pero Čingrija, dao je
vidljiv znak svom negodovanju. Na koncu
se je izabrao odbor od devetorice, koji je
pored ostalog imao, da čuje i naš odbor,
naše želje i tužbe.

I ako nije bilo sve ispunjeno, što smo
tražili u gornjem pismu, ipak smo se ve-
selili i nadali, da će se odbori susresti i
naći način, da se otstrane sve ograde, što
dijele dubrovačke Hrvate u zajedničkom
radu. U tomu nas je uvjerenju potkrijep-
ljivalo i to, što je čitavo naše gragjanstvo
bez razlike mišljenja osudilo nesmišljeni
i neuljudni izlijev zloće i niskosti Stijepa
Gjivića, kao i to što su nas neki članovi
izabranog odbora uvjeravali o njihovoj
spremnosti, da se dogje do izmirenja.

Ali i oni i mi činili smo račun bez kr-
čmara, Klika, koja se je nekoliko dana
bila ušutila, podigla je opet glavni ra:
zrušila svako ufanje. Jučer je g. Antun
Miletić primio ovo pismo koje donosimo
po ,C. H“.

Uglednom
Izbornom odboru pravaških izbornika na
ruke g. Antun& Miletića < u Dubrovniku.

Odbor za
štini 14 tek, uzeo je u pretres Vaše pismo uprav-
ljeno Dru. Peru Čingriji i primio na znanje
kako onaj isti dan su se sakupili Dubrovački
Hrvati, pravaši izbornici.

Odbor je uvažio okolnost da priličan broj u-
česnika na Vašem sastanku pristupio je poslije
na sastanak naš i sudjelovao kod biranja te tim
načelno pristao uz hrvatsku stranku.

Odbor je pak osobitu svoju pažnju svrnuo na
to, što od učesnika ma Vašem sastanku bilo je
onijeh, koji su tu bili,

na skupštinu birača Hr-
se proti tome odlučno bo

da

općinske izbore, odabran na skup--

 

se njemu ima pripisati što je pristup vaš bio o-
sujećen, te odlučeno da se upravi na pozivača
gori naznačeni spis.

Vidiv to i uvaživ da preč. kanonik Liepopili
ne samo pripada, dapače je jedan od poglavitih
prvaka u pokrajini čiste stranke prava, koja ne
će nikakve sloge sa Srbima, odbor se je naš
osvjedočio, da sve dotle dok kod Vas bude vo-
dio poglavitu riječ rečeni g. kanonik, ne može
biti nikakve nade, da će se postignuti oma sloga,
koju mi hoćemo da izvedemo u duhu programa,
na kojem je siijedila fuzija hrvatskih stranaka,
na koju čisti nijesu pristali, i na koju za to ne
smije da pristane ni Vaš poglaviti vogja preč. g.
kanonik Don Antun Liepopili, jer bi se tim iz-
nevjerio svojoj stranci te sagriješio proti svome
političkome značaju i stranačkom poštenju i osvje-
dočenju, o (čemu i sama daleka sumnja s naše
strane bila bi za nj najteža uvrjeda.

Naš odbor za to usilovan je da ispuni svoju
neugodnu dužnost, očitujuć Vašoj poruci na od.
govor, da mu nije moguće, upustit se u nikakve
dogovore dok Vas bude faktično predvodio preč.
g. kan. Don Antun Liepopili.

Izvolite u ovoj prigodi primiti izraz našeg o-
sobitog poštovanja.

L. Bogdan, P. Čingrija, P. Grbić, E. Katić, P.
Orepić, A. Poković, A. Puljizević, A. Ucović.

Nema sumnje, da ;je ovo pismo plod
kobnog utjecaja što ga klika vrši i na na-
še najuglednije ljude koji nemaju dovolj-
no snage da joj se otmu. Kako drugačije
da se protumači ovo očito nesuglasje iz-
megju zaključka skupštine i gornjeg od-
govora. Samo pitamo za što nijesu otvo-
reno rekli, nećemo, nego da kako tako
opravdaju postupak, gospoda bi htjela pri-
kusati, kao da nas vodi goopsiski ili
koji ne će da zna za slogu sa Srbima.
To ne stoji, a znadu i potpisivači gornjeg
pisma. Gospodin Liepopili, — otvoreno
izjavljujemo — nije nikakav naš vogja,
on je kao svaki drugi član pravaške or-
ganizacije, koja ima svoj odbor, a tomu
odboru nije on ni član, a kamo li vogja.
Nu ima još nešto drugoga u ovom nelije-
pom poslu naše klike. Gornje je pismo
upravljeno gosp. Miletiću, članu odbora,
a ne predsjedniku odbora g. Onyszkiewiczu.
U svakom pristojnom društvu vlada obi-
čaj, da se odgovori upravljaju predsjed-
niku ili prvo potpisanomu. Gospoda od
protivnog odbora znala su komu imadu
upraviti odgovor, ali kao da su htjela i-
gnoravajući preći preko g. Onyszkiewicza.
Je li za to što je on radi uvrijede na-
nesene njemu i cijelom odboru na skup-
štini u čitaonici, dao javno pljusku Stije-
pu Gjiviću i Dr. DeGiulli. Ako je tako,
dobro je učinio g. Miletić, što je povratio
pismo uz izjavu, da smatra za uvrijedu
njemu i cijelom odboru, što otporuka ,ni-
je upravljena na ruke predsjedniku, koji
je kao takav potpisao pismo Dr. P. Čingriji.

Naš je odbor jednodušno odobrio po-
stupak g. Miletića i s njim se izjavio so-
lidaran. Ako guspoda protivnici zbilja ho-
će, da dogje do izmirenja, mi smo im na
usluzi, ali neka to učine, kako se pristo-
ji i neka ne sumnjiče prije nego nas ču-
ju. Inače mi ćemo sami prama istaknutom
pravcu u prvom članku raditi za Hrvat-
sku i naš puk.

0409:
Put Rima.

Jučer je otputovao naš biskup u
Kotor, a otole će skupa sa biskupom
Uccelini put Rima, gdje će naći sa-
kupljene sve biskupe maše domovine,
osim onih iz Bosne, ako oni ne budu
ovih dana pozvani, kako se za staluo

U povjesti naše domovine, ovo je
prvi put da se svi biskupi sakupljaju
u Rimu, pri izvoru, da raspravljaju o
velevažnim predmetima.

Koji su ti predmeti ne znamo; ali
cijenimo da megju ostalijem ima biti
posao sv, Jervlima, glagoljica, obrednik.

Mi se nadamo, poznavajući iskrena
hrvatska čustva vaćine njih, da će se

,

 

postignuti mnogo dobra, i željeli bi da
ne otešćaju nastojanje nesmotrene upa-
dice listova, koji čine jako dvojbenu
namjeru kojom se ugrijavaju za stva-
ri koje ih vele ne utištu, toli više kad
bi promislili da je kler danas svijesan
svoje dužnosti i spravao shodnim pu-
tem prikazati svoje želje, što je već
više puta učinio, a činiti će i unapri-
jed, dok dostigue ono što vapi i želi.

Čekajmo dakle ustrpljivo, uvjereni
da će parod naći izmegju*biskupa ne-
koliko spobornika, koji će znati Rimu
prikazati narodne želje; i da će sv.
Stolica osvrnuti se na te želje naroda
našega, kog je više puta vanrednim
pohvalama obasula, pa mu priznati što
ga ide.

RRAODR

Iz Bosne.
(Naša izvješća.)

Do sada rekosmo o desetarima i dese-
tini, a sada dolazi na još nešto i gore od
desetine, to je braćo tretina.

U nas u Bosni i Hercegovini većinom
je turska to jest ,begovska“ zemlja,“ ko-
ju raja radi i obragjuje, znoji se cijeloga
proljeća, ljeta i zime, jede suhu proju, sa-
mo kad ima, gori od*sunčane pripeke, radi
dan i noć, da nagje štogod više od onog

što je posijo.

"Ja sami uvjeren, da je malo onih veža-
ka, koji izgledaju na to, da dobiju toliko
ploda, da ishrane svoju obitelj, koliko sa-
mo da plate opterećenu desetinu, a po
procijenjenoj desetini, namire begu treti-
nu. Biva takih slučajeva, da od procije-
njenog žita kao desetine;ge nagje seljak
toliko, da kad tretinu dade begu, a resto
proda i nemože isplatiti desetine. Dakle
cijelo ljeto radi a zimi mema šta jesti,
nego uzima od Vlade žito, koje mu se
računa na oku pogsl4-16 krajcara a svoje
proda u jesen po 5-6 krajcara, da plati
porezu i desetinu, za koju plijene ne kao
ljudi, ne kao Evropski (narod nego kao
razbojnici, a to sve pomoću žandara, pu-
šaka i bajuneta, globe i apse.

Ja šam imao prilike razgovarati se sa
starim ljudima u Bosni, koji kroz plač
govore. Bože moj, jedva čekasmo da se
oprostimo turaka i njihova nasilja, a sa-
da nam je gore. On odgovara, Turci oti-
mali od nas, a mi od njih, te milo, za
drago. Sadatje zlo gore od zla, dogje vun-
taš pokupi sve iz kuće odnese i proda,
ostavi kuće neke bez oke brašna, ovce,
koze, krave, vola, i t. d. Žalbe nepomažu,
što se čovjek više žali to je sve gore.
Imali smo dosta stoke i šume, a sad sto-
ke slabo, a šumu nam prodadoše i isje-
koše i tako svaki dan gore.

Pitao sam seljake, sigurno kad se kod
vas tolika šuma siječe to većinom radite
vi kao radnici, siječete šumu te možda
zaradite preko godine toliko da platite
desetinu i poreze? Oni odgovaraju: to ne
nikad se zakupnik šume smiluje na nas
i primi nas kao radnike, plaća nam 40-50
krajcara, dnevno, a oka brašna košta 20
krajcara. oka graha 24 krajcara, to se
mora da kupuje od ,firme“, koja siječe
šumu. Rad počima rano u 6 sati a svrša-
va se u veče u 7%, sati, te kad čovjek
toliko radi on mora da jede. Šuma dere
odjelo, opanke, to se mora mjesečno ku-
povati, te kad se sračuna rashod sa pri-
hodom cijo trad bio je džaba. To su za-
rade naše od naših šuma. Stranci se mno-
go bolje plaćaju, osobito oni, koji se slu:
že njemačkim jezikom. Ove nepravde po
svoj narod, koji se čine našoj sirotinji,
neće blagomilostiva Vlada da uvidi, ne
čini ništa, što bih koristila ona svojoj
hraniteljici Bosni i Hercegovini. Teško
nama pod ovakom upravom !