s Br. 13. 10 = = = s pa e P Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Kulturne potrebe. Pored svih neuspjeha, što su nas do dana današnjega pratili na politi- čkom i gospodarstvenom polju, mi Hrvati nekim osobitim ponosom isti- čemo, kako smo u kuituri nadmašili čitav slavenski jug. Poznata riječ: prosvjetom slobodi, sadrži politički program jedne generacije. A mi smo u ostalom neiscrpivi u otkrivanju bli- stavih riječi, čak daleko više nego li i sami američki Jenki, koji izbore provode pustivši u svijet jednu ta- kovu riječ, u kojoj je uobličeno sve ono što stranka hoće. U geslu pro- svjetom slobodi mnogi su vigjali sred- stvo, kojim će se komačao riješiti i srpsko-hrvatski spor. Umovali su, da kao kulturniji marod mi ćemo Hrvati asimilirati manje kulturna okolna ple mena. I nijesu imali posve krivo, jer takovom asimiliranju imamo u povje- sti više primjera, ali je to bilo da: vno, a prilike su i misti vodilje uz to bile sasma drugačije. Neprijeporno je naše prvenstvo ma kulturnom polju prama susjednim sla- venskim plemenima, nu sasvim tim i u tom se pravcu u zadnje vrijeme o- paža opadanje i izrogjivanje. Djeca zapadne evropske kulture, htjedosmo, da postignemo u malo desetaka go- dina ono, što drugi mnogo veći i jači uarodi postigoše, tečajem vijekova a osobito u slobodi svojoj. Iza plodne dobe naše patriotično uzgojne knji- ževnosti, kojoj je bio glavni predstav- nik August Šenoa, naša je mlagja gene- racija nezadovoljna starim i malak- salim povoditeljima, htjela nervozno, da stvori nešto novog? i sama se po- vagjajući za uzorima dragih naroda. Dogodilo se je naprotiv, da u trvenju izmegju mladih i starih nije stvoreno ništa od trajne vrijednosti po opću kulturu naroda nego se je mnogo vre- mena izgubilo u prepirkama. Od toga valja odvojiti samo dva zadnja velika romana Kumičićeva, koji će po svo- joj patrijotičnoj tendenci snažno dje- lovati na puk. Nijesmo protivni slobodi umjetni- kova stvaranja, ali ta sloboda mora imati neke granice. U našem slučaju i ne napominjući puk, jer njemu nije ni namijenjen, taj novi pravac u knji- ževnosti, ni sama naša hrvatska in- teligencija ne može, da se priljubi uz nova shvaćanja, čemu je očit dokaz to, što jedini književni naš list — »Lovor* oko kojeg se okuplja mlagja generacija, nema nego nešto malo preko tri stotine pretplatnika. Nego sasvim tim u dobi našeg »Sturma i Dranga“ iznešen je jedan pravac, kojim bi se naše kulturno nastojanje imalo upraviti. To je po- pularizacija znanja. Tendenca je ga- vremene kulture, da se puk učini dionikom prosvjetnih tekovina. U izo- braženom su svijetu danas pučka sveu- čilišta obična pojava. I kod nas se je bilo počelo ustanovljivanjem puč- kih knjižnica, ali je to nekako za- spalo, Trebalo bi iz nova življe u- prijeti, a naši književnici imali bi promisliti i za pučku književnost, ko- ja izuzmeš li mali broj dobrih knjiga, se reći da kod nas i ne postoji. oko ustanovljivanja — pučkih knjišnica u prvom bi redu imale pre- AR. aii Glagolica i , Dubrovnik“. I u tome, kako u poslu Sv. Jerolima, tako i u svakom našem naštojanju na oživljenje narodnoga dobra, od nekih Srba mješte bratske pripomoći, mješte suglasja, uvijek nalazimo ili prezir, ili prkosni smješak, ili otprtu zaprijeku. Naravno je da tako postupanje ne može doprinijeti slozi, koju bismo svi željeli, i za koju bismo bili spravni podnijeti i prilične žrtve, kako se je dokazalo u stotinu slu- čajeva, kadg:d se je došlo do pregovora da se razdor ukloni, dočim s njihove strane uvijek se jedna gudi, ili prigni glavu ili ne govorimo! Po njima neka se ne spominje ime hrvatsko, oni su svi do jednoga Srbi i ništa drugo, a mi neka smo Dalmatinci i Dubrovčani, Bokelji, Iliri, Jugoslaveni, ali Hrvati ne smijemo biti. Oni nek se drže tvrdo crkve svoje, jer im je vjera sr psk o-pravoslavna, na- šim inije dosta da budu liberalci, nego neka pregju u ultraliberalce, neka dobro začepe usta, zavežu ruke onim, koji su u narodu probudili ponos i duh narodni ; štogod nosi ma kojegod obilježje narodno a milo je Hrvatima, neka se ukloni, a mješte toga neka se prigrli ono što nosi na sebi čisto srpsko obilježje. Mi na pri- mjer pa temelju državnoga prava ištemo naše pravice, priznate toliko puta od vla- dara, oni nam se tomu smiju, jer je to pravo zastarano, vehio i neuporabljivo, ako nešto hoćete, kažu, oslonite se na narodno pravo, ali i tad Dubrovnik i Boka raz- druženi od Dalmacije i Bosna Hercego- vina ne smiju da ugju u nikakvu kombi- naciju. Mi imamo glagolicu, koja nam je bila priznata i udijeljena od Adrijana i Ivana, a oni nam poručuju da se hoće mnogo fantazije, da se o jednoj povlastici danoj u vrijeme Karla Velikoga, može da govori kao što to rade neki fanatici, za koje vrijeme ne broji ništa. Mi imamo slova glagolska, koja su po najvjernijim istraživanjima najstarija i prva slova po Apostolima iznagjena, ćirilica je postala poslije, kad su učenici sv, Meto- da pobjegli u Bugarsku, ali jer je Srbija i jer,su istočnjaci skupa sa obredom po- primili i ćirilicu; ta slova eto su za Srbe sredstvo agitacije, to je hrvatska kam- panja, a glavni spobornici bili bi biskupi kako agitatori. Mi ištemo i želimo da se ta povlastica proširi, a nijesmo tako tjesnogrudni, da ne bismo i ćirilicu prihitili, pak koliko- god Rusija protivna bila, kako kaže ,Dubrovaik“, samo kad bi papa to naredio, a oni nam poručuju, da ako ne- ma bit data, kako ju oni hoće, da je mno- go bolje da Sv. Stolica izreče jedanput za vazda da je staroslovenska liturgija do- zvoljena kako lokalna povlastica u onim biskupijama, koje su se postojja- no njom služile sve do našijeh vremena. Mi se uprav snebivamo, kad vigjamo da nam u svakom napretku Srbi neki ništa drugo nego podmeću klipove. Da li pak taj put dovodi do ljubavi, do sloge, neka prosudi ko ima malko pameti, i to dok mi u njihova ta dobra ne tičemo, njima ne prigovaramo. Svakako bude li se na- predovalo tijem sebičnim i pristranim na- činom, neće proći vele, a na žalost opet će usplamtiti izmegju nas gori razdor, ne- go li je bio, Hoće li se ipak naći i kod njih pravednijeh, koji će osuditi takove pokušaje i nastojati da se jaz zatrpa a ne da jače sijeva? To želimo, a idemo da vidimo. 2A0IR2 Malo računa. Klika čini veliki kapital i nemilo se je rasrdila, jer se u jednom diskorsu od šale i pazaru nešto prigovorilo nekom tr- govcu vinom, koji će bit čestit i pošten, ali ipak nije takovo visočanstvo, da se ne smije kakvom nevinom šilom ga bocnuti, jer dopokon, ako se je reklo da lijeva vode u vino, tijem mu se prigovorilo ono što se obično prigovara svakomu vinara. Malo se propazaralo, jer mješte se smijat on se ljuti na diskorse, a to je baš i dalo povoda da ga buha upekne. _Diskoras je satira, i po tome svak ju uzimlje za šalu što i jest, sam g. Miho i njegovi Pa- troni ne sude tako i navalili su na nas ko da smo im gjeda ubili. Ipak ti Patroni, koji su zaštitili u svoje krilo g. Miha, kako su se podnijeli s nama, koji ipak zaslužujemo, ako ništa drugo, ono pošto- vanje, koje nameće sama skladnost, ako jedan ueće da bude osugjen, i to ne u diskorsu nego u člancima, koji su ozbilj- no i promišljeno napisani, i gdje šali i nema niti može biti mjesta. Učinimo malo računa, i pustimo da pravedni sude, Prepustimo način s kojim su se lista dočepali, oni članci tako gadni proti D-ru Mandolfu niješu li oružje iz njihove ro- potarnice ? One objede i potvore u , Jedinstvu“ i u drugim listovima nijesu li takogjer nji- hovi sastavci ? Jesmo li mi ili su oni izmislili klevetu da smo se dogovarali s autonomašima ? Jesmo li mi ili oni staxljali u dvojbu naj- svečaniju u tome izjavu ? Jesmo li mi ili oni prišivali nam neiskrenost u našoj borbi da se ne dademo poplesati ? Jesmo li mi ili oni stavili takov uvjet da skupštini nijesu mogli svi Hrvati pristupiti? Jesmo li mi ili oni u službenom jednom spisu kazali o Dum Antunu, što svak zna da istini ne odgovara? Jesmo li mi ili oni osobno napadali čast naših odbornika ? Mi 0 njihovim ni riječi, a oni o našijem to- liko da je došlo do prdeljusaka. Jesmo li mi ili oni nijekali sposobnost onijem, kojim su se lani dičili skupa ugovarati sa Srbima? Jesmo li mi ili oni pokušali preko predsjednika ugovarati sa drugim od odbora, i tijem uvrijedili sve one koji su tog predsjednika izabrali ? Jesmo li mi ili oni iznašli pokudna naslova pre- sta nome i t. d.? Uzmimo samo zad- nji broj naše suparnice, toga barem po njihovom sudu prototipa skladnosti i fi- noće i uglagjenosti, pak gledajmo kako lažbeno porugu podiže na D-ra Mandolfa, na Gjura Kovačevića, na Stijepa Vuče- tića, koji su dopokon u ime toliko željene sloge svoje glasove poklonili g. Ucoviću, pak onda naša skladna ali odviše skladna susjeda, neka prije žigoše, kako se pristoji svoje halavo postupanje, pak onda neka ustaje zbog javnog poretka nam prigo- varati. Na rabošu još bi toga bilo, ali za da- nas prestajemo, naš je račun čist i bistar, ovo su fakta, koja su očita onijem te su pratili pisanje jednog i drugog lista. AJS Vijesti iz naroda. Iz ravnih Konavala. (Naši jadi). Baš za to, što su naše- ga načelnika spasili neki Srbakovići i ka- matnici s njima je u velikoj ljubici, nje- mu su vlastiti interesi stariji od narodnih interesa. On precjenjuje tako sebe, kako je isti kazao, da valja za pet najugledni- jih Konavljana. Na zadnjoj skupštini u Čilipima rekao je, da što smeta što on prijateljuje i pije sa Srbima u Cavtatu. I mi kažemo da to ne bi ništa smetalo, kad ne bi s njima puštao se u šaputanje i nekakvo ugovaranje. A cavtatski Srbići, htjeli bi baš skučiti pod noge Konavlja- ne, te # njita kao s robovima postupati i zato se oni iskazoju kao najveći narod- ni prijatelji i dobrotvori, a tamo su vuci u ovčjoj koži. Neznam što ih goni da ta- ko postupaju s narodom, valjda novci, ili su tako daieko zaostali da cijene da je narod marva. Konavljani su bili i kmeto- vi dubrovačke gospode, ali nijesu s njima tako postupali kao oni — lihvari. A naši e. k. činovnici suda i poreznog ureda bili su s njima složni — svi proti Konavlja- nima. Nijesu se žacali ni svoje urede u- potrebljavati u te svrhe. Da, bili su slož- ni da obmamnjuju Kopavljane, nek se u- pisivaju u Ljubićevo brastvo; bili su slož- ni i kad im se prijetilo da će im imanja poći na inkanat. Da, bijahu složni za svoje podle svrhe lihvari cavtatski i €. k. činovnici. Ta- kovo iznimno stanje vlada skoro još sa- mo u Cavtatu. Lanjske je godine ,Zora“ činila izlet a Čilipe. Jedan iz Komaja nosio seoski barjak svoga sela, a moj ti M. Vragolov, odma da će ga istjerati (pošto mu je kmet) sa zemlje i iz kuće. Gjurovići iz Močića stupili u kolo Račića, jer im obećali dati radnje za tolike kuće u Cavtatu, a Matu Gjuroviću obećali u novoj općini mjesto vještaka, što je do sada bio Fiorović. Gotovo svi oni u Ljubićevom bratstvu bili su dužnici Vragolova i drugih. I za to ovi dižu kuku i motiku na one, koji osnivaju seoske blagajne, koje su je- dini spas marodu od ruke cavtatskih guli- koža. A općina bi morala nastojati da se ta korisna ustanova što više raširi, pače, o svom trošku morala bi poslati koga na tečaj da se usavrši u vogjenju računa. Ili ne vidi naš načelnik, da se narod ne seli od obijesti u Ameriku, već od ljute nevo- lje, a svakim danom naseljuju se po Ko- navlima rulje Crnogoraca, te su se počeli i ženiti. Od toga on ne vidi nikakove po- gibelji. Ko je najviši trn u oku družbi sastuče- njaka u Cavtatu ? Svećenici i učitelji, koji nastoje da i u Konavlima sinu bolji dani, dani napretka, da svaki domaćin uzmogne reći: ne treba mi po svijetu obijati za koricu kruha od nemila do nedraga. Kad bi općina i svi prijatelji naroda prionuli srcem i dušom, ustrajnim radom, malo po malo, u ne dalekoj budućnosti, dosta bi se postiglo. Ali odakle bi imalo sunce gri- jati. otole led bije. Nek se ugleda naš na- čelnik u napredno selo Popoviće, otkle ih najmanje ima u Americi, Mnogim je Konavljanima utuvila u gla- Vu družba u Cavtatu, da su župnici i u- čitelji tugilnci ili kako oni kažu furesti, da njih ne treba slušati, da oni rade proti interesima naroda. Kako kažu s tim je glosinam i sam načelnik složan, a govo- rio je na skupštini u Čilipima o nekim tugjincima. A ja se tebi obraćam kona- voski sine i pitam te: Nijesu li izlećeli iz tvoga gnijezda, u tvom se krilu odnji- hali, konavoskim se mlijekom zadojili, to- liki župnici i učitelji po Konavlima, koji- ma na srcu leži napredak i procvat naših Konavala. Nijesu oni odmetnici, poput Mašana i njegove družbe u Cavtata. Po- povi nas ne vode, kako vam prišivaju vaši neprijatelji da vas opsjene; ili mi ne zna- mo što je pravo i pošteno ? Oni nas pot- pomagaju zborom i tvorom u našem radu za dobrobit naših Konavala. Ili bi zar po duševnosti radili, kad bi potpomagali druž- bu kamatnika, kako ju potpomagaju c, k. činovnici, od kojih vi imate toliko straha, a bez ikakva uzroka, jer oni su plaćeni da vas služe. Ne, oni ne mogu s-njima biti, jer im to ne dopušta ni vjera, ni ljudski ponos. Kako će oni bit na onoj strani, gdje vas sadiru i gule? Što bi vi onda o njima mislili? Tamo je odabrao mjesto Mašan, a mi ćemo daleko od nje- ga. On to taji dok ne svrše izbori, nu vi- djet ćete ga poslije. Za našega načelnika tugjinac je župnik, koji radi više nego za svoje rodno mjesto i s kojim bi se ponosila druga krajina. Eno njegova ploda, seoska blagajna, koja je preporodila ono vrijedno selo, A je li bio tugjinac Id Bogdanov, pa ipak ste dopustili da tolike za nos vodi. A je li bio tugiinac gosparu Mašane barun Han- del, pa ipak mu toliko časti iskazujete. Eno ga, toga čovjeka koji je uvrijedio cio hrvatski narod, u općinskom Uredu stoji uz Miha Klaića s kojim se mi Konavljani dičimo i ponosimo. Jadna, otrcana slika našega velikana, uz sjajnu sliku švaba Handela. To je nedostojno. Tako se ne služi narodu, koji vas je stavio da mu branite čast i ime. Zaludu i ono ,priopćeno“ u ,Crvenoj Hrvatskoj“. Lijepo Vam je odgovorio pri- sjednik Glavić, a što vi ma to? Jezik za zube. Zaludu one brojke da komu zama- žete oči i hvala da će ove godine biti pretičak od 30 hiljada. Kruna, kad u ne- kim selima ipak je općinski namet dose- gao 300 po sto. Zaludu sumnjičenja na neke vami nepoćudne ljude. Što možete kazati$ Klaićima, Kukuljici, Šapru, Glavi- ćima, Fioroviću, Paskoviću, Arbuliću, Ko- stopeća, Kocelju, Novakoviću, Bronzanu, Puliću i ostalim uglednim Konavljanima ? Vi ste zaigrali pošljednju kartu. Ne mo- žete više telaliti ,što volja Magude, to mora da bude“. Samo više ne govorite da ste Hrvat, jer to svojim djelima dokazali nijeste. Osim što vam se dokazalo-da ste radili proti interesima ovoga hrvatskog pučan- stva, pitam vas zašto nijeste član ,,Zore“ te jedine kule hrvatstva u našoj krajini. Je li da se ne zamjerite svojim dobro- čincima? To vam pred cijelim svijetom slabu svjedočbu daje. Načelnik hrvatske općine, a ne bit član jedinog hrvatskog društva. Žalosno. Pa da si ti Magude Hr- vat? Sve drugo, samo ne Hrvat. Tebi hrvatski narode pak upravljam ri- ječi pučkoga prijatelja J. Kapića iz 10, broja ,Pučkog Lista“. Ovo dobro upam- ti: Za nastajuće općinske izbore tazma- halo se je po svoj Daimaciji veliko giba- nje. Osobito oni, što im se izmiče stolica, prave galamu i ulažu sve sile, ne bi li se i opet dočepali vlasti. Mi preporučamo narodu po svoj Dalmaciji, da se ne zava- gja za nametnicima, već neka izabere naj- bolje ljude za općinske vijećnike. Ne dajte braćo, da vas primame ni mitom ni ha- torom, nego se vladajte po svojoj pameti pošteno i nezavisno. Općina nije ni ka- matnika, ni usilnik4, već je ona pučka, pa neka njome i vladaju ljudi, koji će raditi za puk, a ne za se. S Kune. Sjedi krivo, ali sudi pravo. (Naše prilike). Ovoga ćemo puta zahvatiti malo iz daljega — potreba je taka — i zato potegnuti nekoliko u dulje, a vi ćete, g. uredniče, biti tako dobar, pa nam ustupiti nešto više prostora. Stvar je doduše u neku ruku lokalne naravi, ali bi ipak i drugome mogla služiti na ugled : vise, manje našlo bi se sličnih rana i drugovdje u nas, & s druge opet strane vrijeme je jveć, da se počmu otkrivati neke zavjese, iza kojih će se naći mnogo gnjileži, što se inače sjaji. Valja ih otkri- vati bez ikakova obzira, bilo to komu i žao i gorko, jer ćemo inače, uza sva naša nadmudrivanja i politiziranje, ostati uvi- jek na starome. Vrijeme je već, da se čisti. Na naš dopis u 10. br. vašega lista o odlasku d.ra Cerinea odgovoriše u proš- lome broju Kunovljani, braneći svo- ga liječnika i pozivljući se na zaključak opć. vijeća kao na obranu njegovu. Zah- valni smo dopisniku, te nam je ovime pružio prigodu, da već jednom izvršimo ono, što smo davno namjerali, da zaviri- mo naime malo iz bližega u tu našu op- ćinu, koja ima da prikriva mnogo toga. Čitalac će prama tome sam po sebi ra- sumjeti onaj dopis na Cerineovu obranu, a da nama ne će biti potreba opet se na to podrobnije osvrtati, a istodobno neka ovo bude svečana opomena našim birači- ma za nastajuće izbore, > = 41 sartitnne