s

Br. 13.

 

 

10

 

=
=
=
s
pa
e
P

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i
četvrt godine surazmjerno ; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik VLAHO KELEZ.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari.
— Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po retku. Za oglase 20 para po
retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju.
Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Kulturne potrebe.

Pored svih neuspjeha, što su nas
do dana današnjega pratili na politi-
čkom i gospodarstvenom polju, mi
Hrvati nekim osobitim ponosom isti-
čemo, kako smo u kuituri nadmašili
čitav slavenski jug. Poznata riječ:
prosvjetom slobodi, sadrži politički
program jedne generacije. A mi smo
u ostalom neiscrpivi u otkrivanju bli-
stavih riječi, čak daleko više nego li
i sami američki Jenki, koji izbore
provode pustivši u svijet jednu ta-
kovu riječ, u kojoj je uobličeno sve
ono što stranka hoće. U geslu pro-
svjetom slobodi mnogi su vigjali sred-
stvo, kojim će se komačao riješiti i
srpsko-hrvatski spor. Umovali su, da
kao kulturniji marod mi ćemo Hrvati
asimilirati manje kulturna okolna ple
mena. I nijesu imali posve krivo, jer
takovom asimiliranju imamo u povje-
sti više primjera, ali je to bilo da:
vno, a prilike su i misti vodilje uz
to bile sasma drugačije.

Neprijeporno je naše prvenstvo ma
kulturnom polju prama susjednim sla-
venskim plemenima, nu sasvim tim i
u tom se pravcu u zadnje vrijeme o-
paža opadanje i izrogjivanje. Djeca
zapadne evropske kulture, htjedosmo,
da postignemo u malo desetaka go-
dina ono, što drugi mnogo veći i jači
uarodi postigoše, tečajem vijekova a
osobito u slobodi svojoj. Iza plodne
dobe naše patriotično uzgojne knji-
ževnosti, kojoj je bio glavni predstav-
nik August Šenoa, naša je mlagja gene-
racija nezadovoljna starim i malak-
salim povoditeljima, htjela nervozno,
da stvori nešto novog? i sama se po-
vagjajući za uzorima dragih naroda.
Dogodilo se je naprotiv, da u trvenju
izmegju mladih i starih nije stvoreno
ništa od trajne vrijednosti po opću
kulturu naroda nego se je mnogo vre-
mena izgubilo u prepirkama. Od toga
valja odvojiti samo dva zadnja velika
romana Kumičićeva, koji će po svo-
joj patrijotičnoj tendenci snažno dje-
lovati na puk.

Nijesmo protivni slobodi umjetni-
kova stvaranja, ali ta sloboda mora
imati neke granice. U našem slučaju
i ne napominjući puk, jer njemu nije
ni namijenjen, taj novi pravac u knji-
ževnosti, ni sama naša hrvatska in-
teligencija ne može, da se priljubi uz
nova shvaćanja, čemu je očit dokaz
to, što jedini književni naš list —
»Lovor* oko kojeg se okuplja
mlagja generacija, nema nego nešto
malo preko tri stotine pretplatnika.

Nego sasvim tim u dobi našeg
»Sturma i Dranga“ iznešen je
jedan pravac, kojim bi se naše kulturno
nastojanje imalo upraviti. To je po-
pularizacija znanja. Tendenca je ga-
vremene kulture, da se puk učini
dionikom prosvjetnih tekovina. U izo-
braženom su svijetu danas pučka sveu-
čilišta obična pojava. I kod nas se
je bilo počelo ustanovljivanjem  puč-
kih knjižnica, ali je to nekako za-
spalo, Trebalo bi iz nova življe u-
prijeti, a naši književnici imali bi
promisliti i za pučku književnost, ko-
ja izuzmeš li mali broj dobrih knjiga,
se reći da kod nas i ne postoji.

oko  ustanovljivanja — pučkih
knjišnica u prvom bi redu imale pre-

AR. aii

 

Glagolica i , Dubrovnik“.

I u tome, kako u poslu Sv. Jerolima,
tako i u svakom našem naštojanju na
oživljenje narodnoga dobra, od nekih Srba
mješte bratske pripomoći, mješte suglasja,
uvijek nalazimo ili prezir, ili prkosni
smješak, ili otprtu zaprijeku. Naravno je
da tako postupanje ne može doprinijeti
slozi, koju bismo svi željeli, i za koju
bismo bili spravni podnijeti i prilične
žrtve, kako se je dokazalo u stotinu slu-
čajeva, kadg:d se je došlo do pregovora
da se razdor ukloni, dočim s njihove
strane uvijek se jedna gudi, ili prigni
glavu ili ne govorimo! Po njima neka se
ne spominje ime hrvatsko, oni su svi do
jednoga Srbi i ništa drugo, a mi neka
smo Dalmatinci i Dubrovčani, Bokelji,
Iliri, Jugoslaveni, ali Hrvati ne smijemo
biti. Oni nek se drže tvrdo crkve svoje,
jer im je vjera sr psk o-pravoslavna, na-
šim inije dosta da budu liberalci, nego
neka pregju u ultraliberalce, neka dobro
začepe usta, zavežu ruke onim, koji su
u narodu probudili ponos i duh narodni ;
štogod nosi ma kojegod obilježje narodno
a milo je Hrvatima, neka se ukloni, a
mješte toga neka se prigrli ono što nosi
na sebi čisto srpsko obilježje. Mi na pri-
mjer pa temelju državnoga prava ištemo
naše pravice, priznate toliko puta od vla-
dara, oni nam se tomu smiju, jer je to
pravo zastarano, vehio i neuporabljivo, ako
nešto hoćete, kažu, oslonite se na narodno
pravo, ali i tad Dubrovnik i Boka raz-
druženi od Dalmacije i Bosna Hercego-
vina ne smiju da ugju u nikakvu kombi-
naciju. Mi imamo glagolicu, koja nam je
bila priznata i udijeljena od Adrijana i
Ivana, a oni nam poručuju da se hoće
mnogo fantazije, da se o jednoj povlastici
danoj u vrijeme Karla Velikoga, može da
govori kao što to rade neki fanatici, za
koje vrijeme ne broji ništa.

Mi imamo slova glagolska, koja su po
najvjernijim istraživanjima najstarija i prva
slova po Apostolima iznagjena, ćirilica je
postala poslije, kad su učenici sv, Meto-
da pobjegli u Bugarsku, ali jer je Srbija
i jer,su istočnjaci skupa sa obredom po-
primili i ćirilicu; ta slova eto su za Srbe
sredstvo agitacije, to je hrvatska kam-
panja, a glavni spobornici bili bi biskupi
kako agitatori.

Mi ištemo i želimo da se ta povlastica
proširi, a nijesmo tako tjesnogrudni, da
ne bismo i ćirilicu prihitili, pak koliko-
god Rusija protivna bila, kako
kaže ,Dubrovaik“, samo kad bi papa to
naredio, a oni nam poručuju, da ako ne-
ma bit data, kako ju oni hoće, da je mno-
go bolje da Sv. Stolica izreče jedanput
za vazda da je staroslovenska liturgija do-
zvoljena kako lokalna povlastica u onim
biskupijama, koje su se postojja-
no njom služile sve do našijeh
vremena.

Mi se uprav snebivamo, kad vigjamo da
nam u svakom napretku Srbi neki ništa
drugo nego podmeću klipove. Da li pak
taj put dovodi do ljubavi, do sloge, neka
prosudi ko ima malko pameti, i to dok
mi u njihova ta dobra ne tičemo, njima
ne prigovaramo. Svakako bude li se na-
predovalo tijem sebičnim i pristranim na-
činom, neće proći vele, a na žalost opet
će usplamtiti izmegju nas gori razdor, ne-
go li je bio, Hoće li se ipak naći i kod
njih pravednijeh, koji će osuditi takove
pokušaje i nastojati da se jaz zatrpa a
ne da jače sijeva? To želimo, a idemo da

vidimo.
2A0IR2
Malo računa.

Klika čini veliki kapital i nemilo se je
rasrdila, jer se u jednom diskorsu od
šale i pazaru nešto prigovorilo nekom tr-
govcu vinom, koji će bit čestit i pošten, ali

ipak nije takovo visočanstvo, da se ne
smije kakvom nevinom šilom ga bocnuti,
jer dopokon, ako se je reklo da lijeva
vode u vino, tijem mu se prigovorilo ono
što se obično prigovara svakomu vinara.
Malo se propazaralo, jer mješte se smijat
on se ljuti na diskorse, a to je baš i dalo
povoda da ga buha upekne. _Diskoras je
satira, i po tome svak ju uzimlje za šalu
što i jest, sam g. Miho i njegovi Pa-
troni ne sude tako i navalili su na nas
ko da smo im gjeda ubili. Ipak ti Patroni,
koji su zaštitili u svoje krilo g. Miha,
kako su se podnijeli s nama, koji ipak
zaslužujemo, ako ništa drugo, ono pošto-
vanje, koje nameće sama skladnost, ako
jedan ueće da bude osugjen, i to ne u
diskorsu nego u člancima, koji su ozbilj-
no i promišljeno napisani, i gdje šali i
nema niti može biti mjesta.

Učinimo malo računa, i pustimo da
pravedni sude,

Prepustimo način s kojim su se lista
dočepali, oni članci tako gadni proti D-ru
Mandolfu niješu li oružje iz njihove ro-
potarnice ?

One objede i potvore u , Jedinstvu“ i
u drugim listovima nijesu li takogjer nji-
hovi sastavci ?

Jesmo li mi ili su oni izmislili klevetu
da smo se dogovarali s autonomašima ?
Jesmo li mi ili oni staxljali u dvojbu naj-
svečaniju u tome izjavu ? Jesmo li mi ili
oni prišivali nam neiskrenost u našoj borbi
da se ne dademo poplesati ? Jesmo li mi
ili oni stavili takov uvjet da skupštini
nijesu mogli svi Hrvati pristupiti? Jesmo
li mi ili oni u službenom jednom spisu
kazali o Dum Antunu, što svak zna da
istini ne odgovara? Jesmo li mi ili oni
osobno napadali čast naših odbornika ? Mi
0 njihovim ni riječi, a oni o našijem to-
liko da je došlo do prdeljusaka. Jesmo
li mi ili oni nijekali sposobnost onijem,
kojim su se lani dičili skupa ugovarati
sa Srbima? Jesmo li mi ili oni pokušali
preko predsjednika ugovarati sa drugim
od odbora, i tijem uvrijedili sve one koji
su tog predsjednika izabrali ? Jesmo li
mi ili oni iznašli pokudna naslova pre-
sta nome i t. d.? Uzmimo samo zad-
nji broj naše suparnice, toga barem po
njihovom sudu prototipa skladnosti i fi-
noće i uglagjenosti, pak gledajmo kako
lažbeno porugu podiže na D-ra Mandolfa,
na Gjura Kovačevića, na Stijepa Vuče-
tića, koji su dopokon u ime toliko željene
sloge svoje glasove poklonili g. Ucoviću,
pak onda naša skladna ali odviše skladna
susjeda, neka prije žigoše, kako se pristoji
svoje halavo postupanje, pak onda neka
ustaje zbog javnog poretka nam prigo-
varati.

Na rabošu još bi toga bilo, ali za da-
nas prestajemo, naš je račun čist i bistar,
ovo su fakta, koja su očita onijem te su
pratili pisanje jednog i drugog lista.

AJS
Vijesti iz naroda.

Iz ravnih Konavala.

(Naši jadi). Baš za to, što su naše-
ga načelnika spasili neki Srbakovići i ka-
matnici s njima je u velikoj ljubici, nje-
mu su vlastiti interesi stariji od narodnih
interesa. On precjenjuje tako sebe, kako
je isti kazao, da valja za pet najugledni-
jih Konavljana. Na zadnjoj skupštini u
Čilipima rekao je, da što smeta što on
prijateljuje i pije sa Srbima u Cavtatu.
I mi kažemo da to ne bi ništa smetalo,
kad ne bi s njima puštao se u šaputanje
i nekakvo ugovaranje. A cavtatski Srbići,
htjeli bi baš skučiti pod noge Konavlja-
ne, te # njita kao s robovima postupati
i zato se oni iskazoju kao najveći narod-
ni prijatelji i dobrotvori, a tamo su vuci
u ovčjoj koži. Neznam što ih goni da ta-

 

ko postupaju s narodom, valjda novci, ili

 

su tako daieko zaostali da cijene da je
narod marva. Konavljani su bili i kmeto-
vi dubrovačke gospode, ali nijesu s njima
tako postupali kao oni — lihvari. A naši
e. k. činovnici suda i poreznog ureda bili
su s njima složni — svi proti Konavlja-
nima. Nijesu se žacali ni svoje urede u-
potrebljavati u te svrhe. Da, bili su slož-
ni da obmamnjuju Kopavljane, nek se u-
pisivaju u Ljubićevo brastvo; bili su slož-
ni i kad im se prijetilo da će im imanja
poći na inkanat.

Da, bijahu složni za svoje podle svrhe
lihvari cavtatski i €. k. činovnici. Ta-
kovo iznimno stanje vlada skoro još sa-
mo u Cavtatu.

Lanjske je godine ,Zora“ činila izlet
a Čilipe. Jedan iz Komaja nosio seoski
barjak svoga sela, a moj ti M. Vragolov,
odma da će ga istjerati (pošto mu je kmet)
sa zemlje i iz kuće. Gjurovići iz Močića
stupili u kolo Račića, jer im obećali dati
radnje za tolike kuće u Cavtatu, a Matu
Gjuroviću obećali u novoj općini mjesto
vještaka, što je do sada bio Fiorović.

Gotovo svi oni u Ljubićevom bratstvu
bili su dužnici Vragolova i drugih. I za
to ovi dižu kuku i motiku na one, koji
osnivaju seoske blagajne, koje su je-
dini spas marodu od ruke cavtatskih guli-
koža. A općina bi morala nastojati da se
ta korisna ustanova što više raširi, pače,
o svom trošku morala bi poslati koga na
tečaj da se usavrši u vogjenju računa. Ili
ne vidi naš načelnik, da se narod ne seli
od obijesti u Ameriku, već od ljute nevo-
lje, a svakim danom naseljuju se po Ko-
navlima rulje Crnogoraca, te su se počeli
i ženiti. Od toga on ne vidi nikakove po-
gibelji.

Ko je najviši trn u oku družbi sastuče-
njaka u Cavtatu ? Svećenici i učitelji, koji
nastoje da i u Konavlima sinu bolji dani,
dani napretka, da svaki domaćin uzmogne
reći: ne treba mi po svijetu obijati za
koricu kruha od nemila do nedraga. Kad
bi općina i svi prijatelji naroda prionuli
srcem i dušom, ustrajnim radom, malo po
malo, u ne dalekoj budućnosti, dosta bi
se postiglo. Ali odakle bi imalo sunce gri-
jati. otole led bije. Nek se ugleda naš na-
čelnik u napredno selo Popoviće, otkle ih
najmanje ima u Americi,

Mnogim je Konavljanima utuvila u gla-
Vu družba u Cavtatu, da su župnici i u-
čitelji tugilnci ili kako oni kažu furesti,
da njih ne treba slušati, da oni rade proti
interesima naroda. Kako kažu s tim je
glosinam i sam načelnik složan, a govo-
rio je na skupštini u Čilipima o nekim
tugjincima. A ja se tebi obraćam kona-
voski sine i pitam te: Nijesu li izlećeli
iz tvoga gnijezda, u tvom se krilu odnji-
hali, konavoskim se mlijekom zadojili, to-
liki župnici i učitelji po Konavlima, koji-
ma na srcu leži napredak i procvat naših
Konavala. Nijesu oni odmetnici, poput
Mašana i njegove družbe u Cavtata. Po-
povi nas ne vode, kako vam prišivaju vaši
neprijatelji da vas opsjene; ili mi ne zna-
mo što je pravo i pošteno ? Oni nas pot-
pomagaju zborom i tvorom u našem radu
za dobrobit naših Konavala. Ili bi zar po
duševnosti radili, kad bi potpomagali druž-
bu kamatnika, kako ju potpomagaju c, k.
činovnici, od kojih vi imate toliko straha,
a bez ikakva uzroka, jer oni su plaćeni
da vas služe. Ne, oni ne mogu s-njima
biti, jer im to ne dopušta ni vjera, ni
ljudski ponos. Kako će oni bit na onoj
strani, gdje vas sadiru i gule? Što bi vi
onda o njima mislili? Tamo je odabrao
mjesto Mašan, a mi ćemo daleko od nje-
ga. On to taji dok ne svrše izbori, nu vi-
djet ćete ga poslije.

Za našega načelnika tugjinac je župnik,
koji radi više nego za svoje rodno mjesto
i s kojim bi se ponosila druga krajina.
Eno njegova ploda, seoska blagajna, koja
je preporodila ono vrijedno selo, A je li
bio tugjinac Id Bogdanov, pa ipak ste
dopustili da tolike za nos vodi. A je li

 

bio tugiinac gosparu Mašane barun Han-
del, pa ipak mu toliko časti iskazujete.
Eno ga, toga čovjeka koji je uvrijedio cio
hrvatski narod, u općinskom Uredu stoji
uz Miha Klaića s kojim se mi Konavljani
dičimo i ponosimo. Jadna, otrcana slika
našega velikana, uz sjajnu sliku švaba
Handela. To je nedostojno. Tako se ne
služi narodu, koji vas je stavio da mu
branite čast i ime.

Zaludu i ono ,priopćeno“ u ,Crvenoj
Hrvatskoj“. Lijepo Vam je odgovorio pri-
sjednik Glavić, a što vi ma to? Jezik za
zube. Zaludu one brojke da komu zama-
žete oči i hvala da će ove godine biti
pretičak od 30 hiljada. Kruna, kad u ne-
kim selima ipak je općinski namet dose-
gao 300 po sto. Zaludu sumnjičenja na
neke vami nepoćudne ljude. Što možete
kazati$ Klaićima, Kukuljici, Šapru, Glavi-
ćima, Fioroviću, Paskoviću, Arbuliću, Ko-
stopeća, Kocelju, Novakoviću, Bronzanu,
Puliću i ostalim uglednim Konavljanima ?
Vi ste zaigrali pošljednju kartu. Ne mo-
žete više telaliti ,što volja Magude, to
mora da bude“.

Samo više ne govorite da ste Hrvat,
jer to svojim djelima dokazali  nijeste.
Osim što vam se dokazalo-da ste radili
proti interesima ovoga hrvatskog pučan-
stva, pitam vas zašto nijeste član ,,Zore“
te jedine kule hrvatstva u našoj krajini.
Je li da se ne zamjerite svojim dobro-
čincima? To vam pred cijelim svijetom
slabu svjedočbu daje. Načelnik hrvatske
općine, a ne bit član jedinog hrvatskog
društva. Žalosno. Pa da si ti Magude Hr-
vat? Sve drugo, samo ne Hrvat.

Tebi hrvatski narode pak upravljam ri-
ječi pučkoga prijatelja J. Kapića iz 10,
broja ,Pučkog Lista“. Ovo dobro upam-
ti: Za nastajuće općinske izbore tazma-
halo se je po svoj Daimaciji veliko giba-
nje. Osobito oni, što im se izmiče stolica,
prave galamu i ulažu sve sile, ne bi li se
i opet dočepali vlasti. Mi preporučamo
narodu po svoj Dalmaciji, da se ne zava-
gja za nametnicima, već neka izabere naj-
bolje ljude za općinske vijećnike. Ne dajte
braćo, da vas primame ni mitom ni ha-
torom, nego se vladajte po svojoj pameti
pošteno i nezavisno. Općina nije ni ka-
matnika, ni usilnik4, već je ona pučka,
pa neka njome i vladaju ljudi, koji će
raditi za puk, a ne za se.

S Kune.

Sjedi krivo, ali sudi pravo.

(Naše prilike). Ovoga ćemo puta
zahvatiti malo iz daljega — potreba je
taka — i zato potegnuti nekoliko u dulje,
a vi ćete, g. uredniče, biti tako dobar, pa
nam ustupiti nešto više prostora. Stvar
je doduše u neku ruku lokalne naravi,
ali bi ipak i drugome mogla služiti na
ugled : vise, manje našlo bi se sličnih rana
i drugovdje u nas, & s druge opet strane
vrijeme je jveć, da se počmu otkrivati
neke zavjese, iza kojih će se naći mnogo
gnjileži, što se inače sjaji. Valja ih otkri-
vati bez ikakova obzira, bilo to komu i žao
i gorko, jer ćemo inače, uza sva naša
nadmudrivanja i politiziranje, ostati uvi-
jek na starome. Vrijeme je već, da se
čisti.

Na naš dopis u 10. br. vašega lista o
odlasku d.ra Cerinea odgovoriše u proš-
lome broju Kunovljani, braneći svo-
ga liječnika i pozivljući se na zaključak
opć. vijeća kao na obranu njegovu. Zah-
valni smo dopisniku, te nam je ovime
pružio prigodu, da već jednom izvršimo
ono, što smo davno namjerali, da zaviri-
mo naime malo iz bližega u tu našu op-
ćinu, koja ima da prikriva mnogo toga.
Čitalac će prama tome sam po sebi ra-
sumjeti onaj dopis na Cerineovu obranu,
a da nama ne će biti potreba opet se na
to podrobnije osvrtati, a istodobno neka
ovo bude svečana opomena našim birači-
ma za nastajuće izbore,

 

   

 

>

=

41

sartitnne