Br. 20. ' Godina I. PA MV. U DUBROVNIKU, 29. Jula 1905. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. i Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne \raćaju' Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Braćo Hrvati! Od prve smo kazali, da smo spravni na bratski ne postoje vezovi programa i stranaka, jer častimo svači siromah budu u jednom kolu, u hrvatskom kolu u Dubrovniku. dogovor sa svakim, koji se u duši ćuti Hrvatom; od prve smo istakli, da za nas govo uvjerenje; od prve smo pregli, da svi Hrvati, gospoda i seljak, bogataš i Hrvatska stranka“ vijećala je i uglavila, da neće pristupiti na izbore. Mi pravaši vijećasmo i odredismo, da sačuvamo ako je. moguće tecivo tolikih godina truda i napora, čisto hrvatsko obilježje Dubrovnika i Du- brovačke Općine. Tražismo od ,Hrvatske stranke“ u ime hrvatstv smo, da dogju svakako do dogovora, dok obraz i poštenje dop nje program, koji još narod nije odobrio. Oni hoće, da prestane Na to ne mogosmo pristati. slova na javnu izbornu skupštinu s ćinske Glazbe“ (ulica jedinu misao vodilicu: a pomoćnicu ruku, odabrasmo naše ljude, da ugovaraju i njima naredi- ušta. ,Hrvatska stranka“ odbila je naše: ponude; ona hoće, da potpišemo mo biti slobodni u našem uvjerenju. Za to smo usilovani pozvati svu braću Hrvate dubrovačke, bez stege programa, stranke i staleža, na- vih Hrvata u ponedjeljak dne 31 tek. mj. na 7 ura u večer u prijašnjim prostorijama ,Hrvatske Op- »Izmedju Bačvara“), da se dogovorimo, hoćemo li ili ne pristupiti na općinske izbore. Svaki će Hrvat, pak kakogod on privatno čustvovao, za nas biti dobro došao, njegov ćemo savjet primiti, da se dogovorimo uz Živjela Hrvatska! — Živio hrvatski Dubrovnik! — Živio naš hrvatski narod! Dubrovnik, 29. Jula 19095. Brbora Mato, trgovac — Brognara Antun, = — Guska Mato, trgovac — Lešina Marko, posjednik — Matičević T. Niko, Slogu neće. Kako naivni odosmo u susret željenoj slozi, te se za pravo na- dasmo, da će se potpuni sporazum dostignuti, i da ćemo se kako prava braća svi Hrvati naći rame uz rame pri skorim izborima. A kako ne? Nijesu li nam prepustili inicijativu ? Nijesmo li se mi odazvali, i oda- brali naše izaslanike, da pregova- raju? A ipak ne samo da se sloga nije dostigla, nego nam se još pred- bacuje, da smo se upustili u do- govore »sa fintom e bi sa sebe zbacili odgovornost za ono što se u Dubrovniku dogagja«, da »ni- jesmo izašli sa prijedlogom, koji »Hrvatska stranka« nebi bila smjela a priori odbiti«, da joj »ponos već ne dopušta dogovarati se«, sa ljudima od »doskočica«. Jer da mi »tražimo, da oni žrtvuju, što iz obzira prama sebi i ostaloj Dalma- ciji ne smiju žrtvovati«. A zašto se sloga nije mogla us- postaviti? Mirne duše, čisto i bistro kažemo, jer sa stanovite strane nije htjela: bilo bi sloge da je bilo dobre volje! A što velimo, to ćemo i dokazati. Nas ne »pet šest«, kako oni vele, nego priličan broj izbornika ne priznasmo program, koji su za- stupnici odobrili, dok ga stranka .i narod ne potvrdi; mi čekasmo, da se to izvrši, te kad bi volja naroda bila izrazita za program dobar nas ' je dio bio spravan, da ugje u tu novu stranku; mi smo čekali da se u Dubrovniku provede organi- zacija Hrvata, jer smo tijem samijem imenom složno se provukli uz zgode i nezgode kroz toliko godina, i ako su neki od nas do jučer pripadali narodnjacima, drugi pravašima, a treći čistima. Pri organizaciji narav-- no svak bi svoju rekao i uvjereni smo, da bi bila ostala pretežita hr- vatska stranka po novomu progra- mu. Ali se nije pokušalo, da se provede organizacija, nije se poku- šalo da se Hrvati, kakogod mislili, susretnu i tako da se dogje do ja- ke kompaktne hrvatske stranke. U tome nas metežu zateku op- ćinski izbori. Ako se u političkoj borbi zahtjeva, da se manjina pod- loži većinama, a da borba bude us- pješna, radi općine to bi bilo ne- promišljeno zatražiti, jer je općina administrativna ustanova, gdje se ima gledati nadasve da zasjednu ljudi najbolji umnim sposobnosti- ma, i krjepkom voljom za rad, a stvar je podregjena, kako oni po- litički čuvstvuju, toli više, kad se svi priznavaju očitim Hrvatima. Da tako stvar shvaćaju kroz pokrajinu dokazuje, da su se Hrvati raznih stranaka našli složni, i da će slož- no stuplti na izbore. Mi smo željeli dase to i u Du- brovniku provede, te smo više i više puta naglasili, će mo stupiti u svako doba na dogovore u svaku skupštinu, koju pozove Dr. Pero Čingrija, ako budemo pozvani ka- ko Dubrovački Hrvati. Ne dadoše nam tu sitnu zado- voljštinu, nego htjedoše da pošto po to ugjemo u tu novu stranku, potpišemo program, ali o organi- zaciji stranke o jamstvu, da će se u javnim poslima dogovorno ra- diti, o svemu u opće što smo tra- žili ni spomena, preko svega toga imalo se je proći. Živ je i zdrav Dr. Trumbić i on najbolje zna, kako smo bili sprav- ni glasovati za svijeh njihovijeh 36 vijećnika, ako se ostane na tomu, da sami Hrvati ugju u općinu! Živ je Dr. Zafiron i on zna; da smo bili spravni na razložiti dogovor. Stanovita su gospoda zametla do- govore sa Srbima. Od njih nijesu tražili, da ugju u novu stranku, ni- jesu zahtjevali, da potpišu njihov program; nijesu im stavljali uslova nit uvjeta, na prosto su se dogo- varali, koliko će od jednih i dru- gih ući u općinsko vijeće: bili su spravni mnogo im toga popustiti, a kad smo mi zatražili da se do- govaramo, za nas su stvorili oso- bite uslove, osobite uvjete. Je li to bratski? Je li to razložito pitamo ? Naši se odbornici sastaše sa njiho- vim odbornicima, a kad su bili skupa g. Pero Orepić izvadi ukaz, i pročita što slijedi: »Naš je odbor zakljućio, da ne stupamo u nikakav dogovor, ako se vi ne budete pri- trgovac — Šušić Marko, obrtnik Vučetić Stijepo, ža ODBOR: trgovac. znali pripadnicim »Hrvatske stran- ke«, i ako ne primite novi pro- gram«. Uzalud su mu prigovorili, da se nijesu sakupili da raspravljaju o ve- likoj politici, o programima, nego jedino da se sporazume kako da svi Hrvati pogju složno na izbore, zaman su mu predočili «da je sa- bor eminentno politički zbor, pak da tu postoje tolike stranke izme- gju Hrvata, kojih nema nego ša- čica, a da bi bilo ludo zahtjevati od stotina izbornika, što se ne mo- že dostignuti od malenog broja pri- branijeh ljudi: oni ostaše nepomič- ni pri svojoj i našijem nije ostaja- lo drugo nego prekinuti dogovore. Dopuštalo se je sve Srbima, tim otprtima protivnicim hrvatskog pra- va i izlikom da je općina admini- strativna ustanova, a nami, nije se dopuštala ni mala zadovoljština da se dogovaramo kako Hrvati neza- vezavši se uz stanovitu stranku! Pak još se ti ljudi ne stide govo- riti, da im ponos ne dopušta da- lje ugovarati ? Naš je odbor pozvao dogovor. Što će se odlučiti ne znamo; ali cijenimo da nam neće ostati drugo nego prepustiti gospodi, da izvrše svoju volju. Oni se hvale da je njih devet desetina i oni bi željeli da ne zakrate gragjanstvu zabavu, da mi podlegnemo : autonomašima i Srbima, a da se oni iz prikrajka smiju. Mi smo općinu iz tugjinskih Kmetović Pero, obrtnik — Mandolfo Dr. Salamun, odvjetnik — Milošević Niko, poduzetnik gragjevnih radnja — obrtnik — Obradović Mato, trgovac — Orlić Frano obrt. Primorac Vlaho, obrtnik — Rakigjija Vicko, zubar — Rašica Taljeran Vladimir, svećenik — upravitelj električne centrale — Fabijanović Pero, obrtnik — Gjivanović Niko, svećenik trgovac — Gjurgjević Jozo, obrtnik — Kelez Vlaho, urednik — Liepopili kan. Ante — Lujak Vicko, obrtnik — poduzetnik gragjevnih radnja — Miletić Antun, fotograf — Muhoberac Ante, učitelj — Mulanović Niko, obrtni k — Narodnik-Maslać Niko, — Onyszkiewicz Jozo, svršeni pravnik — Pata Vlaho, obrtnik — Marko, obrtnik — Regjo Vlaho, obrtnik — Šapro Ivo, : | Jozo, obrtnik - Kovačević Gjuro, Urban pangja otkupili, gospoda njome vla- daju, mi nit imamo što izgubiti ni- ti što dobiti; kada oni, koji bi nam imali biti braća, neće da se uz nas bore, kako da se upuštamo u bor- bu sa dvije jake stranke novcem i osobama uplivnim, kakova je au- tonomaška i srpska ? Eto vam, gospodo, otvoreno vam je polje: bude li bruke u Dubrov- niku, to neće biti do nas, jer smo mi uvijek bili spravni, pa i danas da ugovaramo kako braća, a da se sastavi imenica vijećnika, mi smo bili spravni i u tome pustiti vami glavnu riječ, mi nikoga ne isklju- čivasmo, i ponavljamo: nije nam do, svagje ni do inada, nego jedino do hrvatstva. Na vami je da dovršite, što smo mi iskreno i najboljom namjerom započeli. Ako li to ne učinite, neka zna svak, da devet desetina Hrva- ta Dubrovačkijeh za inad prama je- dnoj desetini, kako vi kažete, puštili su da općina postane ili srp- ska ili autonomaška. Kad je tako, cijenimo, da bi smo mi imali pra- vo nasladno se smijati, da nam ni- je do plača, jer se radi o hrvatstvu. U ostalom mi ćemo uvijek izvr- šiti što nam nalaže patriotička duž- nost. Nepristrana publika neka su- di, i neka vidi, ko se služi dosko- čicama, a komu je na jeziku što mu je i u duši. are