KA O i - + Br. 22. PRAMA GRIN #.-% m U DUBROVNIKU, 12. Augusia 1905. » NMMISM Godina I. ' Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAljO KELEZ. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju: Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Na obranu časti. Proti svakoj svojoj želji, uhvatismo pero, da se opet pozabavimo našim »Diplomaticus-om«. Kazali smo proti svojoj želji i volji, jer smo zbilja uvje- reni, da ne zaslužuje trošiti vremena ni crnila, odgovarajuć na insolence, misti- fikacije i klevete crne duše dubrovačkog pseudo-konta. | ne bismo se bili ni makli, da ga nijesu uzeli pod zaštitu dva lista: »N. Jedinstvo« i »Dubrovnik«. Uredniku se »Jedinstva« ne čudimo, jer je on dobro poznat u svojim simpatijam i antipatijam, ali ipak nijesmo nikad mogli zamisliti, da će on do toga doći te uzeti u obranu čovjeka, koji ne zaslu- žuje nikakve obrane, čovjeka, proti ko- me se i on sam nekad živo borio (još su nam u pameti »šeinje« Maloga!), čovjeka, koji se mabaca blatom na hr- vatski amanet i izvrgava ruglu našu na- rodnu svetinju — glagoljicu. Je li Stražičić pročitao zadnji »Diplo- maticus-ov« članak u »Dubrovniku« ? Mislim, da nije. Inače ne bi napisao, da Diplomaticus objeklivno i hislorički o glagoljici razlaže. | »Jedinstvo« uz os- tale hrvatske listove bijaše ustalo proti poznatom pismu kardinala Merry de Val na dalmatinsko redovničko sveštenstvo, i Stražičić ga je oštro osudio, jer se u njemu borba za glagolicu nazivlje »agi- tazione politica«. Pa dobro! Pseudo- konte »Diplomalicus«, opravdau torbu cijeloga hrvatskoga naroda za ovaj sveti amanet istim je imenom krstio a možda i još gore! Je \i Antonije u- pamtio, ako je pročitao zadnji članak »Diplomaticus-ov«, ove riječi: »Za nas je cijelo glagoljaško pitanje jedna od tolikijeh besplodnijeh, vizantinskijeh fra- za naše dekadence — čemu se hrvati zagrijevaju za jedno pitanje, koje nije po svojoj prirodi predsudno u našem narodnom živoiu. Čemu ta uporna agi- tacija? Cemu sve te istorijske mistiti- kacije? Glagoljaška kampanja drugo ne znači ?« Dakle borba za glagoljicu, to je: »fra- za dekadence«, »politička agitacija«, »istorijska mistifikacija«, »kampanja« i slično! Je li Antonije shvatio svu sna- gu ovih riječi? Uvjereni smo, da nije. Inače, kako bi se on usudio uzeti u PODLISTAK. Pismg iz Beča. Pučki igrokaz u 4 čina od Dr. S. H. Mosenthala. Poslije podulje pauze od više nego 20 godin& (kada je poznata glumica Agata Barsescu igrala u bečkom , Burgtheatru“ glavnu nlogu ,Deborah“) prikazivao se je : »N. Jedinstvu« u obranu pisca onih re- daka i istodobno u istome listu donijeti onaj odvažni govor čeličnog starine Mi- lića u obranu glagoljice ? ! Zar nije ovo okrutna ironija? Nekada je i uiednik »N. Jedinstva« — i punijem pravom — napadao mnoge svećenike, za koje je mislio, da su neprijatelji glagoljice; a sada, kada je gotovo cijelo svećenstvo složno sa svim pravim hrvatskim rodo- ljubima u ovome pitanju, sada ono isto »N. Jedinstvo«, koje je u ovome pred- njačilo — možemo slobodno kazati — cijeloj hrvatskoj štampi, sada negdašnji organ narodne stranke, uzimlje u obra- nu čovjeka, koji je u sebi! prava poli- tička ništica i koji se nabaca blatom na naš kler, jer se ovaj bori za svoj ama- net, i koji ovu našu narodnu svetinju, glagoljicu, nazivlje »mistifikacijom«, »po- litičkom agitacijom« i. o. A za Antonija ovo je sve objektivno i istorijski!! Što će na ovo gospar Pero, što će gosp. Mi- lić i drugi prvaci hrvatske stranke? Što na ovo vele Hrvati u Spljetu? Kako nji- hov patriotizam može dozvoliti, da se sijedome Miliću, tom poborniku hrvat- skijeh prava, može slična pljuska davati u negdašnjem organu narodne stranke? Zar ovo nije uvrijeda mnogo veća od one, što ju je hrvatski narod dobio od Španjolca Merry de Val? Ovome se mo- že donekle i oprostiti, da je bio zave- _den od neprijatelja hrvatskog naroda; | ali jednome hrvatskome listu, ko što je «N. Jedinstvo«, ne može se nikako o- prostiti, gdje je uzeo u obranu čovjeka, koji bi se mogao rukovati s jednim Pje- rotićem i koji se je blatom nabacio na našu narodnu svetinju, glagoljicu. Stra- žičić bi se imao jednom uvjeriti, da se u ovakovim pitanjima ne smiju uzimati u obzir simpatije i antipatije; inače ne krivimo Rim, da je proti nami, kad sa- mi dajemo oružje našim neprijateljima, da nas napadaju. Ponovno molimo »N. Jedinstvo«, da nam iskreno kaže, koja je razlika izmegju pisma kardinala Merry de Val i navedenih riječi pseudo-konta ? Pa ako je ustalo proti prvome, zašto nije i proti drugome? Uvjereni smo, da smo se mi slučajno složili s nazorima pseudo-diplomatičara, da bi »N. Jedin- stvo« prvo na nas bilo ustalo i razgla- silo nas na sve bande i četiri strane bijeg urečeno. Ali još istog dana njegovu je ocu otkrivena čitava stvar : starac 0- gorčen do skrajnosti proklinje sina i pada nauznak udaren od kapi. Sin stoji za čas nepomičan i blijed kao stijena, a zatim dršćućim rukama pridiže oca i uz plač zove u pomoć. Nakon mnogo njege starac dolazi k sebi. Josip je prije sin, nego išta drugo ; on je već odlučio žrtvovati svoju žarku ljubav prama Deborhi, samo da u- godi ocu, kojega je toliko ucvijelio, U to- me smislu pita mu oproštenje i moli ga, da skine s njega prokletstvo. Starac, ga- nut ovakovim dokazom sinovske ljubavi, skida uz plač sa sina prokletstvo, blago - sivlje ga i dozvoljuje, da se i Deborhi i staroj Židovki i Abrahamu dade dovoljno novaca za put uz uvjet, da se odmah u- dalje iz Štajerske. Ali je u to već nas- tupila i noć i ura urečena za bijeg; a De- borah ne mari ni za noćne tmine, ni za žestoku oluju, ni sa užasno bljeskanje i grmljavinu; ona “teškim doduše srcem) ostavlja za uvijek svoju družicu i slijepa starca, te ide na ročište, Ta ljubav je pra- ma saručniku u njoj jača od svake dru- ge ljubavi i od svakog straha! Eto ti na- pokon i Josipa, ali ne sama, nego sa dva momka; on ju prividno hladno odbija i daje joj novce za put, premda mu od boli srce krvari, Ganotljiv je prizor, gdje si- novska ljubav slavi triumf nad ajetilnom. Deborah je izvan sebe od užana. te uza- Jad moli dragoga, da ju ne ostavi; a kad ne ovaj izgubi sa svojim drugovima u tmi- = =. kao izdajnike domovine i neprijatelje hrvatskog naroda. Što se pako tiče »Di?rovnika«, žali- mo, da je nasio pseudo!«ontu. Uvjere- ni smo, da je živ pokini Fabris, da »Diplomatikusu« ne bi bili otvoreni stupci »Dubrovnika«. Žiim, — pona- vljam — da je »Dubrovhik« nasio: ti- me se je ogriješio o ushumenu pokoj- nog Frabrisa, koji, i ako nam je bio politički protivnik, ipak je uvijek bio poštenjak i značajnik i vas je svoj rad bio posvetio ideji, za koju se bez ika- kova interesa borio. Pa dobro. Pozna li današrii mladi urednik »Dubrovnika« vseudo-konta i pseudo-diplomatičara ? Kako šiu ga po- zna cio Dubrovnik, mislimo, da ga i on ima poznati. A sjeća li se onog žestokog i sramotnog 'tepadaja sa stra- ne »Diplomatikusa«, ali pod drugim zeme (jer političke propalice kada napadaju, vazda se kriju pod pseudonimima) sjeća lt se, pitam ga onoga napadaja, u kome je pokojni Fabris bio predstavljen kao kakav pla- ćenik ili policijski komesar? Pa kada je na takav način od političkog propa- lice bio napadnut čovjek, koji se žrtvo- vao za svoju stranku, je li pravedno, da onaj list, koji je prije pokojnik ure- gjivao, danas uzimlje w obranu čovjeka, koji nikad nije uživao ni najmanje po- vierenja u ;roskoj stranci? 1 zbilja »Di- plomatikus« ne će u Duvrovniku naći ma niti jednog ozbiljnog čovjeka, pa bilo koje stranke, koji će vjerovati nje- govome patriotizmu i priznati mu, da radi za jednu koju bito ideju bez svoga interesa. Žao mi je — i treći put po- navljam — da je urednik »Dubrovni- ka« nasio, jer je njemu moralo biti poz- nato, kakav ugled »Diplomatikus« uži- va i kod istih dubrovačkih Srba. Uzi- mati takovog čovjeka u obranu, treba priznati, da se gubi od svoga. Nije li o tome uvjeren mladi urednik »Dubrov- nika«, neka pročita obranu pokojnoga Fabrisa kao odgovor na grdni napadaj »Diplomatikusu« pod drugim sseudoni- mom u listu »Dubrovniku«, koii je na- padaj zgadio uopće svakoga, ko ie poz- navao patriotizam pokoinog Fabrisa i oiraj napapača; Urednik je »Dubrovnika« imao prili- ne, ona snuje groznii osvđu u sred groz- ne noći. | Prošlo je nekoliko “1. a Josip je ostao vjeran zadanoj rijeli, te se je ože- nio za kreposnu &i; plenenitu djevojku Hannu, župnikovu \hećakiiju. Baš na dan vjenčanja ušuljala se je Vebarah neopa- žena u selo, Suočivši se % Josipom, kori ga s vjerolomnosti, re mu svoje pat. nje i nevolje, pa ga i opet proklinje i pri- jeti mu osvetom. Ali je »8 nepomičan i hladan, jer mu je dužnost sveta. Prošlo je opet 5 godini. Josip živi u sretnom braku sa Hannom Zajednička ih roditeljska ljubav prama (ttverogodišnjoj kćerci još većma spaja. Nu iznenada se stvara Deborah kao avet | opakim osno- vama. T'reobučena ulazi u u Josipo- ve kuće baš u času, kada tjega nije, Lju- beznost i dobrota mlade dquaćice razoru- šava njezin bijes; ona će ipak čekati Jo- sipa. U tu se je svrhu sakrila u kut o- grade dok je Hanna za čas ubjggla u ku- ću. Evo joj napokon željene žrtve. Ona samo čeka zgodan čas. Aliis njihova raz- govora razumije Deborah, lako su to ple- menite duše, koje ne goje a srcu mržnju i osveto, nego kršćansku ljubav i dobro- ta. Ona tek sada uvigja svoju nepravednu globu i pakost; a kad čuje iz samih nji- hovih ust&, kako bi oni eljeli znati nju, da joj mogu pomoći u nevolji, nje- zina se sloća pretvara u Ierojički samo prijegor. Sretni mladenci ulaze u kuću, a Deborah neće da im muti sreće, Ho i *h- ke, da se uvjeri, da znamo objektivno voditi polemike, kad imamo posala sa nepristranim čovjekom, koji je dosto- janstveno vodi, kao što je baš glede pitanja glagoljice u listu »Dubrovniku« s nama vodio gosp. P. M. Kolendić. 1 ako se nijesmo složili s njegovim miš- ljenjem, i ako nijesmo pristali uz njego- ve gotovosti, ipak smo mu morali priz- nati dostojanstvenost i objektivnost, a mislim, da gosp. Kolendić nije našao u našim člancima niti jednog izraza, koji bi ga mogao uvrijediti. Sa pseudo- diplomatičarom i pseudo-kontom nije bilo jednako. »Diplomatikus« u svome gnjevu, videći gdje se Hrvati bore za glagoljicu, a da u njega nijesu prije pi- tali dozvolu, napao je hrvatski marod insinuacijama, hipokrizijom i mistifika- cijom, koja je isključiva svojina paeudo- konta; a da zaslijepi oči ne Dubrovča- nima, koji vrlo dobro poznaju nađii- diplomatičara. i ministra, - koji mikada ministar nije bio, već onima izvan Du- brovnika, nastojao se je pokriti imenom »Diplathatikusa«, e da bi se Hrvati na Jadranskome moru onesvijestili od stra- ha pred Bismarkom u minijaturi! Ali Dubrovčani vrlo dobro znadu, da se mistifikacijom nadjeva i prisvajanjem titula služe samo političke propalice, da prekriju svoju golotinju i mizeriju! U- pustismo se u prepirku ne da polemi- šemo sa_čovjekom, na koga se ne za- služuje osvrtati, a koga bi trebaio po- slati u kakav psihijatrični laboratorij, već da upozorimo one izvan Dubrovnika, koji ga ne poznadu, da ne bi mislili zbilja, da je to kakav slavenski Togo, Kamimura ili Ojama! Dubrovčani, pa bili koje stranke, mi- slim, da nemaju potrebu svačigovih lek- cija. Dubrovčanima se ne će u tome na- metnuti ni prisvojeni tituo konta ni di- plomatičara, njima lekcije može upravi- ti samo onaj, koji je svojim patriotičkim samoprijegorom i neporočnim radom posvjedočio, da je dostojan, a »Diplo- matikus« nije ni jedno ni drugo, te bi bio mnogo bolje uradio, da je one o- pomene za sebe pridržao, jer bi zoilja on imao potrebu jednog učitelja, da ga izuči, ako ništa, dubrovačku skladnost. On nam poručuje »da nam ne će pra- viti konkurenciju na pazaru smetlištara« samo, da poljubi njihovu kćerku, koja je baš izašla iz kuće, ,Kako se zoveš?“ — upitat će ju. ,Meni je ime Deborah“ — veli mala djevojčica — ,a znaš li možda ti, gdje je ona druga Deborah, o kojoj moji roditelji često govore žaleći njezinu nevolju i siromaštvo i želeći ju utješiti ?“ — Ona je daleko i tvoji ju roditelji neće nikad vidjeti I“ — usklikne ona roneći suze ganuća, izljubi dijete i isčezno za uvijek. Komad je prilično star (prvi je put iz- dan u Pošti g. 1849. kad je auktoru bilo samo 28 godina), te se već eto preko 50 godina uzdrži na pozornicama. U današ- njim prilikama kada — osobito u kaza- lišta — sve čezne za novostima i za ori- ginalnošću, to znači mnogo. I doista, auk: tor je u njemu pokazao svoju vrijednost. Veoma je zgodnim ruhom zaodjenuo oko- snicu radnje; haraktere je — osobito ne- ke — obradio sasvim dobro; glavnu je nit vješto proveo do kraja; konflikte je namjestio vrlo zgodno; a — što je glav- no — u ničemu nije pretjerao, pa ni u sentimentalizmu. Zdrava liberalna načela, sinovska i kršćanska ljubav (auktor je bio židovskog podrijetla !), ispunjanje mo- ralne obveze, bračna vjernost i ine kre- posti natječu se, da osvoje slušateljstvo od početka do kraja. Borba je dobra sa zlim Šestoka, a triumf je prvoga u samoj svojoj tišini uprav sjajan. Koja li je sna- ga u onim prostim riječima; ,Ona je da- leko i tvoji ju roditelji neće nikad vidje- til“ — Sve ja na svome mjestu, (ovo su njegove riječi!), a mi mu po- ručujemo, da ne treba, da pravi ni re- klame ni konkurence, jer se smrad o- nakovog smletišta na daleko čuje i iz- van obala Jadranskoga mora, ali, Bogu fala, mi u dubrovačkijem spićarijama imamo dosta dizinfetanta, te kao što nas smrad onog smetlišta nije mogao okužiti, dok je kod nas stajalo, sad će i još manje, kad je po milosti božjoj od nas daleko, a to se sve ima zahva- liti dobrim i tvrdim metlama trijeznih Dubrovačana! On nas je nazvao »nemoralnom sek- tom«, a znate li zašto? Ne sjegurno sbog našeg zadnjeg članka, u kome smo naprosto donijeli njegove riječi mutatis mutandis, "kako se može svak uvjeriti, već jedino stoga, jer ga uazvas- mo pseudo-kontom, nikakovim diplo- matičarom i rekosmo, da ga je uždr- žavao (potpomagao) najveći hrvatski bis- kup. Kazali smo istinu, a to stoga jer ' nas je izazvao. Sjegurno ambicijoznoj glavi »Diplomaticusa« ovo nije. išlo po ćudi i zato smo nemoralni, dočim je on najmoralniji čovjek na svijetu, i ako“* je u svojim člancima u »Dubrovniku« prirogjenom svojom mistifikacijom na- pao i na hrvatski narod i na naš kleri nazvao nas agitatorima, fanaticima, dekađentima jedino stoga, što se bori- mo za svoje pravo ne dirajuć u tugje. Ne, dragi i ušesni i skladni gosparu »Diplomiatikuse«: onaj, koji je na o- nakov sramotni način nedostojan pa- triote pa bilo koje stranke, napadao pokojnoga Fabrisa iza busije; onaj, koji je — kako se kaže — potajno rovario kod jedne tugje vlade, e da otme mjesto jednoj uglednoj ličnosti našega grada i to u ime vjere — risum teneatis amici!, nije dostojan da drugome dava lekcije bilo politike bilo morala !! Da zaglavimo! Pri ovome članku nije nas vodila ni- kakva mržnja, jer bismo mogli prosli- jedit i do sutra — izazvao nas je »Di- plomatikus«, koji misli, da je on Du- brovnik i Dubrovnik u njemu. Što je isko, našo je! Želi li još, čut će ih! Za danas: Amen! Non diplomaticus. Ali tim nije rečeno, da je ovaj lijepi komad bez mane. Nema ruže bez trnja. Reklo bi se, da je i Mosenthal — kao i neki drugi dramatičari — išao za tim, da dade prilike pojedinim glumcima, da se istaknu. Tako i ovdje glavna ličnost (De- borah) previše otskače ne samo u dijalo- zima, nego ćak i u monolozima. koji su doduše puni kazališnog efekta, ali bi mo- gli i izostati. U opće je radnja udešena više za kazalište, nego za čitanje. Neke su promjene preveć nagle, a nijesu do- voljno obrazložene. Osobito neke tančine hramlju. Jezik je veoma čist i lijep; ali nema pravog pjesničkog duha, možda za- to, jer je komad pisan za puk, kao što ga auktor i nazivlje ,Volkssehauspiel“. Na nekim se pak mjestima preveć deklamuje, što možda odaje auktorov mladenački žar, Mora se ipak priznati, da sve mane ni- jesu toliko jake, da bi mogle znatno osla- biti vrijednost čitave radnje, koja će se po svoj prilici još dugo uzdržati na ka. zališnim repertoirima:; a ako za koje vri- jeme i zadrijemlje u prašini slatki sanak, naći će se kad li tad li milosrdna ruka, koja će ju i opet oprašiti i kazalištu predati. O izvagjanju i inscenaciji ne ću trošiti riječi. I jedno je i drugo bilo sasvim do. bro, kao što se mora i očekivati u vele. grudskom kasalištu. Osobito se je istakla glavna glumica g.gjica Reingruber, koja je igrala ulogu Deborah i tim još jednom dokazala, da je prava umjetnica. — Du. brovčanin