Br. 26. U DUBROVNIKU, 8. Septembra 1905. PRAMA GRTEM MRVATSM Godina I. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo K 5 i poštarski troškovi. — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | Vlasništvo izdanje i tisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik VLAHO KELEZ. | Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Dubrovačkoj Hrvatskoj Tiskari. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju: Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Prelazno stanje. Naš javni život u Dalmaciji preživljuje veliku krizu. Morbozna hitrina, kojom se osnivuju nove stranke, uskrsnivaju nove misli, vidljivim je dokazom tomu. Neza- dovoljstvo, koje je ujedno i jedna od ka- rakteristika savremenog života, može se neosporivo ustvrditi, da je dan danas op- ćenito. Na stari se način vogjenja politi- ke sa svih strana ustaje,7pa sve više iz- bija na javu zahtjev, da puk sudjeluje u javnom životu. Očit je dakle sudar novog doba sa starim, Šta će iz tog sudara iza- ći, ne može se još za stalno reći, Na sve strane vri, ključa, nema još ništa u ovoj borbi ustaljena, još je sve u prelaznom stanju. Ali kad se naravnim procesom e- volucije utaloži vrenje i prestane kaos, tad će i novi pravci dobiti konkretni o- blik. Danas bi se mogle najviše opredi- jeliti neke glavne crte te buduće slike. Izgleda naime, da će se maš javni život povesti za onim u Banovini i da če se po onamošnjem uzoru obrazovati stranke. Mnogi su naši politički ljudi misljeli, da će fuzijom dvaju naj jačih hrvatskih stranaka doskočiti nezadovoljstvu i kaosu. Danas se već može pouzdano ustvrditi, da su se prevarili u računu. Htjelo se je združiti u jedno sve, što se je i po sa- moj naravi protivilo izmegju sebe. Za to je fuzija odmah, netom se rodila, donije- la u sebi klicu raspa. Učinjen je bio kom- promis sa savjesti. Poslije kratkog po- stanka fuzija je bila stavljena na kušnju u općinskim izborima, a tu je nesumnji- vo iskrsla na vidjelo oprečnost mišljenja ljudi, koji su se združili u jednu stranku. I mi vjerujemo ,Našem Jedinstvu“, kad tvrdi, da se je fuzijom gledalo istisnuti iz nekih položaja stare narodnjake, ne za to opet, da i ovi gdjegod su mogli, nije- su odvratili pravašima milo za drago. "Nu pored tih nutarnjih razloga, koji slabe novu stranku i koji će ju dovesti do rasula, ima i vanjskih, koji će na to uplivisati i pospiješiti. U fuziju su pristu- pili može se reći svi bez iznimke narod- njaci, dočim je od pravaša velik broj osta- o po strani. Jedan je dio ovih već obra- zovao svoju stranku, a to je secesija Smodlake i drugova mu, koji bi htjeli bi- ti demokrati, ali u suštini nijesu nego li- beralci. Oni su svakako izrazitiji n sve- mu od fuzijonaša, pak i u pitanju Srba, jer zagovaraju čisto jugoslavenstvo bata- livši hrvatstvo, koje za njih vrijedi samo kao plemenski naziv. Pored ovih ima još mnogo pravaša u Dubrovniku i po Dal- maciji, koji su do nedavna bili uz Trum- bića i Bisnkini, a danas nijesu u fuziji, Mi smo imali prigode, da objasnimo, za što nijesu pristupili u novu stranku. Da- nas jedino konstatujemo činjenicu, o ko- joj su ubijegjeni i oni, koji prije nijesu htjeli u to da vjeruju. “Pitanje je sada što će ovi pravaši, koji su danas izvan stranaka, raditi? Hoće li se razići u ostale stranke, ili će obra- zovati posebnu stranku, ili će se prisa- jediniti čistima i uspostaviti staru stranku prava? Javili smo već, da je čista stranka prava imala u prošli petak zbor u Spljetu. Na sboru se je pročitala poruka dubro- vačkih pravaša i o njoj se je povela ši- se drže starog programa, drugi su uz program sjedinjene opozicije od godine 1894, treći opet uz onaj od godine 1902. Pored odregjenog političkog i narodnog programa stranke, koja hoće da živi, da napreduje, da bude pučka, treba da ima izražene ciljeve i na socijalnom i na kul turnom polju. Nemojmo se obmanjivati, da ćemo riješenju tih pitanja pristupiti, kad budemo ujedinjeni i slobodni. Ta pi- tanja danas već ne znadu za odgogjivanje. Ona se sama po sebi nameću elementar- nom snagom. Zato eto mi postavismo zahtjev, da se program reviduje, a sad je red na našim prijateljima niz pokrajinu, da i oni reku svoju, kako da izagjemo iz prelaznog stanja i pogjemo odregjenim ciljem. HA J% Sjedinjenje Dalmacije i Magjarski političari. Sada kad je sjedinjenje Dalmacije do- šlo na dnevni red, rek' bi ovoga puta ja- če i odlučnije nego li ikada do sad, dr- žim da neće biti suvišno, da navedem njeka mnenja magjarskih političara u o- vomu pogleda. Dr. Havass, jedini megju Magjarima, koji sustavno razvija odlučno ideju, da Magjari sigju na more, piše u ,Magyar Szod“ (od 21. svibnja 1901.): ,Magjari tre- baju Dalmacije, jer nemaju mora, bez ko- jega oni su propali“. »Budapest Hirlap“ (od 23. veljače 1902.) baveći se u uvodniku o položaju Dalma- cije kaže: ,Dalmacija od starine pripada magjarskomu narodu“. To isto opetuje u uvodniku od 19. studenoga 1902. a u broju od 12. travnja ove godine donaša dugi članak historičnoga sadržaja o pra- vima Krune Sv. Stjepana na Dalmaciju. Zastupnik Dobr$nszky u magjarskoj smotri ,Magyar Kozgazdasig“ (br. 15. god. 1902.) piše članak: , Magjarsko pri- morje“, u kojemu kaže pri svrsi članka: »Dalmacija nije austrijska, Kraljeva za- vjernica i posvećeni zakoni dokazuju, da je to magjarsko primorje“. Zastupnik Košut za razprave o sabor- skom proračunskom odboru kazao je (28. travnja 1902.), da Vlada ugarska ima u- ložiti sve svoje sile, da se čim prije obis- tini ,utjelovljenje Dalmacije materi zem- lji Ugarskoj“. Dakako mogao bih nastaviti, ali ja ću ovdje staviti tačku. Iz navedenih dokaza razabire se jasno: pod koji uvjet Magjari bi htjeli sjedinje- nje Dalmacije. Na ovo mi moramo u na- šemu radu za cjelokupnost hrvatskih ze- malja računati, buduć da Magjari, žilavi, jaki i odlučni kao što se neće nikada do- gvoliti, da se Hrvatska i hrvatska oporba ojača i osnaži proti njima. Szell, u svomu govoru od 7. svibnja 1901., kazao je u svojstvu ministra pre- ajednika; ,goruća baklja hrvatske opozi cije polako već tinja; nju će konačno ja- kost i sila ,Magyarbirdoloma“ (magjar- skoga prava) sasma ugasnuti“. Dezider Banffy, bivši ministar. presjed- nik, pisao je u ,Magyar Kozelet“ (od 15. lipnja 1902.): ,Hrvatska nije drugo nego kolonija, koja se mora pomagjariti“. Posmrtne riječi kraljice Didone: ,exo- riare aliquid: nostris ex ossibus ultor“, najbolje pristaju nami. ,Uzdaj se u se i u svoje kljuse“, kaže narodna poslovica, I jedno i drugo držat nam je pred očima. Usalud nam se je obmanjivati, da će Ma- ma dvojbe, da oni to pitanje postavljaju ma tapet — a i do sada vazda su ga po- isključivo na proširenja svoga magjarsko - ga prava. Navedeni primjeri najrječitiji su dokazi. Drugim putem: osvrnuti ću se na nje- mačke političare obzirom na ovo naše ži- votno pitanje. — Ivan Andrović. Ukor franjevcima i ,,Dan“. Spljetski ,Dan“ br. 35. u svojim otvo- renim dopisima poručuje dopisniku »Dubrovnik“, da njegov osvrt na naš članak uvodni ,Merry del Val, gla- golica i ukor franjevcima u Dal- maciji“ ne može uvrstiti u svoj list, jer je preopširan, al inače da se on potpuno slaže, da je članak uvodni naš nesočan i neumjestan. — Najprvo opažamo, da je naš članak bio dotiskan u subotu (26. p. m.) na podne i da se je po Du- brovniku čitao tek u subotu po podne. Opažamo drugo, da naš list, koji je nosio ovaj članak, najbržom poštom stigao je u ponedjeljak u večer u Spljet, i dijelio se tek u utornik u jutro, a možda i ka- snije. Opažamo treće, da onaj otpis u »Danu“ tiskao se je u srijedu, za to je moralo uredništvo ,Dana“ primiti rečeni osvrt“ u utornik u 10 sata i 58 minu- ta prije podne, jer druge pošte neima iz Dubrovnika. — Sada mi ne shvaćamo, kako je mogao ,Dan“ primiti u utornik okolo podne za najdalje odgovor iz Du- brovnika na naš članak i to opširni od- govor, kada tamo nije prije mogla stig- nuti niti ,Prava C. H.“ nego samo neko- liko ura prije. Pročitati u Dubrovniku naš članak, sastaviti opširni odgovor, te činiti da stigne tamo u Spljet ili u isto doba, kad i naš list, ili samo nekoliko u- ra kašnje; to nam se čini nemoguće. Ov- dje se ne radi o telegrafičkim vijestima, nego o temeljitim i opširnim odgovorima, koji se ne mogu sastaviti u par sati. Či- ni nam se za to, da je ,Dan“ izmislio o- noga ,Dopisnika u Dubrovniku“, da tako zaslijepi oči puplike. Ali to ne ide. ,Dan“ znade, da niti sretstva ne mo- gu opravdati svrhu niti svrha sretstva: ovakovo postupanje može naškoditi naj- svetijoj stvari. Dan“ govori, da je nas članak neso- čan i neumjestan. Konseguencija bi- la bi dakle, da je ukor Merry del Vala sočan i umjestan ; dosljedno da je Merry del Val pravo imao, što je ukorio franjev- ce, što ih je svih bez razlike nazvao bun- tovnicima, pravo imao, što im je kazao, da oni ne žive po duhu sv. Frane, pravo imao, što je spomenicu provincijala naz- vao nered; pravo imao, što ih je pozvao, da okaju svoj grijeh. — Ipak isti Merry del Val već je do sada pripoznao svoju pogrešku. Nazad nema vele dana jedna visoka ličnost u Rimu' pošla je do Merry del Vala u ime provincijala konventuala- ca, da u četiri oka s njim ob onomu u- koru govori; Merry del Val ovako se je o toj stvari izrazio: ,Kažite provincijal, da ne polaže na moje pismo, jer sam bio krivo informiran“, Bolje bi bilo za to, da je ,Dan* u ovomu slučaju mučao, jer je čak bolje i časnije pametno mučati, nego ludo govoriti. Pripoznajemo i mi dakako, da bi bilo čak bolje, da nijesmo primorani bili onaj članak objelodaniti; al pošto su na- došle neke okolnosti, naš je članak ne sa- mo bio umjestan nego i nuždan, Možemo inače ,Danu“ konstatovati, da onaj, koji je napisao naš članak, jedna je izmegju najinteligentnijih, učenijih, umjerenijih i ne- pristranijih ličnosti u Dalmaciji. Ova ličnost ovako nam je pisala: , Teško se mukom laćam pera; ali izmegju dva gla, u ova- kovim prilikama, koje ja nijesam stvorio, odabirem manje, koje je opet dobro pra- ma višemu zlu. Teškom se mukom i li- ječnik laća noža da operira ranu; ali da .se šta gore ne dogodi, on zabada svoj ki- rurgični nož i ne štedi niti zdrava mona, To činim i ja. Mislim, da ću ja ovim po- stignuti, što se nije kroz više godina po- stiglo: u tako zamršenim stvarima otvo- riti oči komu, da vidi stvari, kako jesu. Mogu se prevariti, ali mislim, da neću: vrijeme će mi to najbolje posvjedočiti“. Kada se je ovakova ličnost odvažila, da napiše onaj članak, znači, da je više nego umjestan bio. Molili bi ,Dan“, da unaprijeda kada što piše, neka dobro pazi što da piše, jer je lako da na se pritegne blamažu, što nije časno za jedan katolički list. Ljudi i prilike u Korčuli. U Korčuli, dne 29 augusta 1905. Slavno uredništvo! U br. 24. Vašeg ci- jenjenog lista avrstili ste dopis iz Korču- le o općinskim izborima i o prilikama u našem gradu. Taj dopis može svojim sa- držajem da zavede javno mnenje u pokra- jini, dočim je u našem gradu izazvao op- će negodovanje (?) radi njegove očite ten- dencije. da baci sjenu nehaja, nerada, ne- rodoljublja, a čak i apsolutističnog name- tanja na dosadašnjeg našeg načelnika d.ra Roka Arneri. I zato cijenim, radi ugleda Vašeg lista, na čast istine i da se zapri- ječi zametak nepotrebitih razdora i trve- nja na štetu narodnog napretka, da će se u istom Vašem listu ustupiti drage volje mjesta i ovim recima prama onoj: ,au- diatur et altera pars“. (Nezadovoljenici). Još gse nije ro- dio, ko je svemu svijetu ugodio, kaže na- rodna poslovica, pa je naravski, da sva- komu pojedincu u općini nije mogla ugo- diti ni dosadašnja naša općinska uprava, niti je svakomu pojedinomu mogao ugo- diti naš načelnik Dr. R. Arneri. Ima da- kle u našoj općini, osim autonomaša, ko- jima nije ništa pravo što Hrvati rade, ne- koliko nezadovoljnika i megju samim Hr- vatima. A gdje to ne ima nezadovoljnika u svijetu, a osobito pak megju Slaveni- ma, naročito megju Hrvatima! Nego da je u našoj općini razlog nezadovoljstva opravdan, znamenit i zajednički ovećem broju birača, zajednička bi ideja takove ljude, prije skorašnjih opć. izbora, bila okupila i ustrojila u "sregjenu oporbu, s kojom bi pristaše sadašnje uprave bili do- šli u dogovor, te bi se eventualne nesu- glasice i zapreke sloge bile lako ostrani- le; ali pošto svega toga nije bilo, to nije bilo razloga ni javljati u svijet nit napu- njati stupce domaćih novina vijestima o neopstojećim javnim izbornim pokretima. (Izbori). Kad dakle ne ima javne, po- znate, računive i opravdane oporbe sada- šnjoj upravi i sadašnjemu naćelniku, za- što se ne bi imali izbori obaviti uprav ti- ho. Gdje nije borbe, tu je naravski sve mirno “i tiho, kako se pristoji ozbiljnim i svijesnim ljudima, koji ne prate svaki svoj javni čin ne potrebitom halabukom. Novo izabrani vijećnici birani su složno i dogovorno po listinama ustanovljenim na sastancima vigjenijih birača . svake ruke, gdje je svakomu bilo slobodno govoriti, predlagati i prigovarati, a ne apsolustički niti po kakvoj kliki, ni dinastiji, jer u nas ne ima niti može da bude klika niti di- nastije, niti nam se ko može da nametne samovoljno; mego se svaka javna stvar pretresa i dogovorno uregjuje. Ogorčenje je moglo vreti i provreti prigodom izbo- ra u kojemu od onih osamljenih nezado- voljnika, za kojega eto nije niko znao (?) dok nije objelodanjen gore spomenuti do - pis. Novo izabrani vijećnici nijesu svi isti te do sada bijahu, nego je birano i neko- liko novih. Sastanak vigjenijih birača, a ne klika, nije znao, niti je igda čuo da je narod, &a to znači većina pučanstva op- ćine, protivan osobama, koje su birane u novo vijeće ; a da to bude bilo narod bi bio znao to dokazati, glasujuć većinom glasova za posve druge ljude, što nije u- činio ; dakle jo to sve sama tvorevina ma- šte gospodina dopisnika, koji piše tako neobaviješten o našim stvarima, kao da Korčule nije nigda ni vidio. Toliko o iz- borima. A sada o osobi načelnikovoj. (Legina škola). Gospodin bi dopisnik želio, da naš načelnik preda ostavku, zato, što se jena žalost otvorila Legina škola u našem gradu, jer da je on javno obećavao, da dok je on živ, ,Lega“ škole u Korčuli ne otvara, jer on ima sretstvo, da to za- priječi“. Stavimo da bude to i rekao, što nije moguće, i da bude mislio da bi to sretstvo bilo zapriječilo otvor te škole, kako smo i toliki drugi mislili da ima sretstava, da se to zapriječi; pa što on- da, ako su okolnosti bile jače od naših sretstava ? Nijesa li se. takove škole o- tvorile i u Šibeniku i u Spljetu, uprkos svoj protivnosti općina i sredstvima, ko- jima su one mogle raspolagati u obilnijoj mjeri od naše ? (Dr. Arneri). Nije istina, da načelnik ustanovljuje dinastiju, niti je on igda i- zjavio da dok. on živi, Korčula drugog na- čelnika ne vigja, niti bi mogao toga po- vjerovati ko poznaje Dr. Roka Arneri. Dr. Roko Arneri čovjek je otvoren, pri- stupan svakomu, popularan i blage ćudi, rodoljuban i požrtvovan, te svom dušom odan svojem rodnom mjestu. Svojom pri- jaznošću, naobraženošću, čelik poštenjem, trudoljubivošću i drugim prije spomenu- tim svojim krasnim svojstvima, kojima se odlikuje i dostojnim načinom časti uspo- menu svojeg nezaboravnog oca Rafa, ko- jeg i sam dopisnik zove zaslužnim i pre- žaljenim i čijim utrenikom dično i nepo- kolebivo stupa, znao je steći i znade u- mnažati ljubav i povjerenje svojih opći- nara prema sebi. Takovi su ljudi rijetki i teško im je naći zamjenika. Narod to razumije i duboko ćuti, pa hoće da se čvrsto drži uz njih. I zato, ne u ustima D.ra Roka, nego u ustima većine općina- ra može lijepo da pristaje ta rečenica dok on živi, Korčula drugog načelnika ne vigja.- (Narodna svijest). Krivo je reče- no, da ovdje narod spava u* neznanju i opsjeni i krivo se naš grad usporegjuje sa Zadrom. Takova šta može kazati ko Korčule ne poznaje. Nezuanje u gradiću od 2000 stanovnika, gdje se do u 50 ku- ća čitaju knjige ,Matice Hrvatske“, gdje ima preko 50 članova III. reda družtva ,Sv. Jeronima“, gdje je ,Hrvatska Čitao- nica“ sa 80 članova, pjevačko društvo ,S. Cecilija“ sa 70 članova, ,Hrvatska Općin ska Glazba“ sa 26 glazbara i 42 člana podupiratelja, novo ustrojeno društvo , So- kol“ sa 61 izvršujućim, a 50 podupirućih članova : neznanje gdje je uz pučku mu- šku i žensku školu, od nazad 30 godina muška gragjanska škola, a od nazad 24 godine posebni tečaj za kamenare i za brodograditelje, iz kojeg izlaze vješti i naobraženi radnici jedne i druge struke, kojima se bavi veliki dio stanovništva o- ve općine !; Ne ima i ne može biti opsjene u našoj općini. Treba doći, pa vigjeti sjed- nice našeg općinskog vijeća, skupštine naših društava ! Ne ima tu mukla ni au- tomatična odobravanja predloženih prora- čuna i konačnih računa; nego se tu sva- ka na tanko pretresa i 0 svakoj se mora davati razlog. Naši odlomci imaju, osim Račišća, svi svoje nove školske zgrade, a grad baš sada nadogragjuje veličanstve- nu svoju starinsku kneževu polaču za smještenje svih gradskih učiona. I to zo- ve g. dopisnik tek početkom narodnog osvješćivanja ! I još ima srca tvrditi, da svak ko ima zdrave oči vidi, da kod nas hrvatska misao danomice gubi, kad je uprav obratno. Kako će da gubi, kad sta- rija narodna društva napreduju, a nova se ustrajaju ? Zar dopisnik ne vidi našeg dičnog ,Sokola“ koji oko sebe okuplja zanatlije, trgovce i svukoliku našu mla- gju inteligenciju u jedno bratinsko kolo ? (Napredovanje hrvatstva). Isii- na je, još sedamdesetih godina pomogla su nam sela da otmemo općinu iz auto-